Između stranke i države: Dvije nijanse lijeve

Oni koji vode bosanskohercegovačku lijevo orijentiranu politiku morat će jednog dana razumjeti da svaki dosadašnji izborni legitimitet duguju gotovo isključivo bošnjačkom glasačkom tijelu i da će, kako stvari stoje, još dugo tako i ostati. A to znači da će morati prestati političke poene prikupljati preko leđa bošnjačkog naroda

Kako sada stvari stoje na političkoj sceni u Bosni i Hercegovini, nakon pružene ruke lidera bošnjačke nacionalne politike prema lijevo orijentiranim politikama okupljenim u tzv. Bh. blok, SDA će vlast formirati s nekim drugim. Bez ljevice. Ili, pak, bez njenog većeg dijela. Po svemu sudeći, paralelno s uspostavljanjem stabilnih većina na federalnom i državnom nivou, teče proces formiranja kantonalnih vlada, od Tuzle, Zenice, Goražda do Travnika, a mogućnost da SDA dobije i sarajevsku vladu sve je izvjesnija.

DJELOVANJE PROTIV INTERESA VLASTITE ZEMLJE

Država će, dakle, na svim svojim nivoima funkcionirati i bez SDP-a, stranke koja čini okosnicu građanski deklarirane političke grupacije Bh. blok, odnosno stranke koja je nakon SDA, SNSD‑a i HDZ-a u cijeloj BiH osvojila najveći broj glasova i ostvarila priličan rast u odnosu na izbore iz 2014. godine. Ali to što SDP neće učestvovati u vlasti nije najveći izazov s kojim se najstarija i najsnažnija ljevičarska stranka u Bosni i Hercegovini mora suočiti. Njihovo rukovodstvo, koje je u stranci najodgovornije, mora sebi i svom članstvu, a posebice biračima, pojasniti nekoliko stvari, od čega će u velikoj mjeri zavisiti njihova pozicija u budućnosti. Prvo, zašto su podlegli pritiscima koje su na njih vršili njihovi nedorasli i neostvareni kadrovi, zajedno s perfidnim igračima iz Naše stranke? Ustvari, zašto su nasjeli na podvalu onih čije bi se političko djelovanje moglo objasniti samo na dva načina – ili su potpuni diletanti koji ne razumiju vlastitu zemlju i njene specifičnosti, bosanskohercegovački politički sistem, historijski i geografski kontekst ili, što je daleko opasnije, rade po nečijem dobro osmišljenom i dugoročno postavljenom planu razbijanja i Bosne i Bošnjaka u njoj, jedinog naroda koji je toj ljevici dao izborni legitimitet. Nešto od ovo dvoje mora biti tačno, jer treća mogućnost teško da postoji. Kako inače razumjeti besmislenu “historijsku” odluku da u ovakvoj zemlji, s ovakvim susjedima, samo dvije i po decenije od genocida počinjenog nad Bošnjacima, oni koji sebe nazivaju probosanskim apriori odbijaju saradnju sa SDA, političkom strankom koja je taj isti narod organizirala, sve vrijeme čuvala i gradila zajedničku državu?!

Dakle, ili je posrijedi ludost i sramno nerazumijevanje bosanskohercegovačke političke stvarnosti, ili je na sceni dobro osmišljeno antidržavno djelovanje za račun susjednih država i razarajućih srpskih i hrvatskih nacionalističkih politika u Bosni i Hercegovini. A sigurno ima i jednog i drugog, samo je pitanje šta u datom trenutku u SDP-u dominira – neznanje dobronamjernih ili izvršavanje zadataka onih koji svjesno rade za tuđe interese i protiv vlastite zemlje.

Drugi izazov za SDP jesu primitivni i malograđanski performansi i javni istupi njihovih jastrebova, koji o vlastitom narodu i vlastitoj državi ne znaju ništa. Ponašaju se kao da su s Marsa pali u rusku boljševičku revoluciju, potpuno ignorirajući i mjesto i vrijeme u kojem se nalaze i u kojem bi da politički djeluju. Kvaziumjetnički igrokazi Damira Nikšića, posebno onaj u vrijeme sjednice Glavnog odbora SDP-a na kojoj se odlučivalo hoće li biti “historijsko ne” ili “historijsko da”, samo izgledaju kao nekontrolirano lupetanje šizofrenog snimača samog sebe, a zapravo predstavljaju dobar primjer kako razmišlja i kako se ponaša bučni, a moglo bi se reći i agresivni dio crvenog članstva, uglavnom onog mlađeg.

A od takvih se svašta može čuti, od toga da prošlost treba zaboraviti, da se politika SDP-a mora distancirati od Armije RBiH, da su agresor i žrtva zapravo strane u sukobu, do toga da bošnjačka nacionalna politika baštini fašističko naslijeđe. Pored već preteške iscjepkanosti i naroda i zemlje, u koju se deklarativno kunu, crveni bi revolucionari stanovništvo dijelili na urbane progresivce i ruralne konzervativce, čak i ako su svi odreda članovi njihove stranke. A da ne govorimo o tome kako bi redom hapsili i zatvarali sve one koji se ne uklapaju u njihovo viđenje države i “regije”. Toliko radikalna ideologija nije se tako glasno čula još od vremena Gulaga i Golog otoka.

BAŠKA JUNOŠE IZ SDP-A, BAŠKA KOMŠIĆ

Budući da je potpuno izgubio kompas jer ne vidi ni prošlost ni sadašnjost ni budućnost, najglasniji i najradikalniji dio SDP-a ustvari nanosi ogromnu štetu i SDP-u i državi pokazujući da je posvađan s narodom koji im daje podršku i koji im je pružio priliku da kroz institucije sistema konkretno pokažu šta mogu i umiju. Da je vrhuška SDP-a pogriješila slušajući Našu stranku i galamdžije iz vlastitih redova, odmah su pokazali prijevremeni izbori za načelnike općina, gdje je kompletna ljevica dobila manje glasova od kandidata SDA. Dakle, pred najodgovornijim ljudima SDP-a ozbiljan je zadatak da pretresu vlastite stavove, pogotovo one koji definiraju njihov odnos prema agresiji i odbrani Bosne i Hercegovine.

Zdraviji dio SDP-a, koji ne sluša ni junoše ni Našu stranku, i kojem koaliranje sa SDA nije neprihvatljivo, nego je poželjno i logično, ima daleko jasnije definiranu patriotsku i državotvornu svijest. Isto je i s DF-om Željka Komšića, što se može iščitati iz Komšićevog vrlo odlučnog patriotskog i državničkog djelovanja u Predsjedništvu, gdje sa Šefikom Džaferovićem provodi bosansku državnu politiku. Da DF odmah poslije izbora nije brzopleto upao u priču o tome kako ljevica neće s nacionalnim strankama, što znači da neće samo s bošnjačkom nacionalnom politikom, ovaj zdraviji dio ljevice daleko bi lakše prihvatio da učestvuje u širokoj patriotskoj koaliciji, kakvu je SDA ponudila. To najbolje potvrđuje nedavno izrečeni Komšićev stav da je odlazak Bh. bloka u opoziciju rizičan potez i da bi trenutno ponašanje moglo ljevicu skupo koštati.

Intelektualci iz “Kruga 99”, mahom ljevičari, također vjeruju da Bosna i Hercegovina u ovom času ne smije ostati bez građanskog stuba u vlasti. Iz ove asocijacije jasno su poručili kako “zalaganje za neulaženje u vlast doslovno rezultira snaženju postojećih nedržavotvornih političkih pozicija, osnažuje dalju destrukciju države, a buduća politička rješenja i realpolitiku dugoročno cementira i svodi na etnoplemensku logiku i odnose”.

S druge strane, slušajući Mašića i Magazinovića, a zarad malo kratkotrajne moći i utjecaja u Sarajevskom kantonu, koji je u tandemu s Konakovićevim NiP-om sebi pribavila Naša stranka, čitava će ljevica apstinirati od ozbiljne vlasti i borbe za državu, propuštajući još jednu priliku da učestvuje u strateškim iskoracima koji će Bosnu i Hercegovinu približavati Evropi i NATO savezu. Ostaju taoci vlastitog nesnalaženja, demagogije i prazne priče.

A oni koji vode bosanskohercegovačku građansku ili lijevo orijentiranu politiku morat će jednog dana razumjeti da svaki dosadašnji izborni legitimitet duguju gotovo isključivo bošnjačkom glasačkom tijelu i da će, kako stvari stoje, još dugo tako i ostati. A to znači da će morati prestati političke poene prikupljati preko leđa bošnjačkog naroda. Neki bolji dani za ljevicu mogu doći tek kad se njeni prvaci počnu baviti ozbiljnim problemima države Bosne i Hercegovine i prestanu biti opozicija onima koji su ih birali.

 

 

PROČITAJTE I...

Velika prednost HDZ-a, po ispitivanjima nekoliko agencija, počela se topiti, iako stvarno stranka Zna se nema trenutno ozbiljnog izazivača. Premda su rezultati izbora za Evropski parlament pokazali prve znakove slabljenja podrške aktivnog biračkog tijela koje većinski glasa za HDZ i, zbog neaktivnosti drugih birača, dovodi tu stranku na vlast u barem dva mandata uzastopno. Glavni razlog pada nije samo razočarenje biračkog tijela i nešto veća aktivnost glasača tzv. lijevog centra na čelu sa SDP-om već i polarizacija desnog spektra i glasača HDZ a na stvarno desne i one koji slijede Plenkovića

Do sada su se ključne odluke za TK donosile na poluprivatnim i privatnim sijelima. Moramo vratiti povjerenje građana u institucije Kantona koje predstavljaju državu. Pravda je devalvirana i odsutnost ovog pojma prisutna je među građanima TK. Odgovorno tvrdim da je nepravda, odnosno odsustvo pravde, otjerala više ljudi iz BiH nego siromaštvo. Institucije države institucije su građana, a sada smo došli u situaciju da su institucije svedene na način da je institucija jednako direktor, direktor jednako stranka, stranka jednako tamo neki čovjek koji iz sjene upravlja svim procesima. Građani TK te iste institucije poistovjećuju sa strankama, pa je, npr., neka SBB-ova ili SDA škola, PDA-ov zavod, SDP-ov UKC itd., itd. Moramo vratiti javno dobro građanima

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!