IZETBEGOVIĆ IMA BITNO POJAŠNJENJE O „GRANICI NA DRINI“

S članom Predsjedništva BiH Bakirom Izetbegovićem i predsjednikom najveće bošnjačke stranke razgovarali smo nakon njegove službene posjete Republici Srbiji. Izetbegović za sedmičnik Stav govori o detaljima posjete Beogradu i njegovoj reakciji na konferenciji za novinare, o otvorenim pitanjima u odnosima s Hrvatskom i Srbijom, o haškim presudama i Slobodanu Praljku, genezi sukoba Armije RBiH i HVO-a, o “virtualnoj” koaliciji između Čovića i Dodika, otkriva kada će SDA donijeti odluku o kandidatu za člana Predsjedništva BiH...

STAV: Smije li Bosna i Hercegovina i pod kakvim okolnostima dopustiti prelazak Srbije na lijevu obalu Drine, kako to u vezi s utvrđivanjem granica i zamjenom teritorija predlaže Srbija, odnosno treba li Bosna i Hercegovina ulaziti u mijenjanje tzv. avnojevskih granica, odnosno stanja u kojem je 1992. godine međunarodno priznata? Šta je dogovoreno u vezi s granicama prilikom Vučićeve posjete Sarajevu u septembru ove godine?

IZETBEGOVIĆ: Državna granica između BiH i Republike Srbije postoji, utvrđena je i neupitna. To je granica kakva je bila na dan uzajamnog međusobnog priznanja Bosne i Hercegovine i Savezne Republike Jugoslavije, u skladu s članom 10. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini. Prema Mišljenju broj 3 Badinterove komisije, koje ima snagu međunarodne presude i koje je dio međunarodnog javnog prava, administrativna linija razgraničenja između SR Srbije i SR Bosne i Hercegovine ima se smatrati međunarodnom granicom, i to je granica u okviru koje je Bosna i Hercegovina međunarodno priznata i u okviru koje je u Dejtonskom mirovnom sporazumu potpisala uzajamno priznanje sa SR Jugoslavijom. Srbija do sada nije pokazala spremnost da se ta međunarodno priznata granična linija između dviju država precizno demarkira na mapama koje bi bile dio Ugovora o državnoj granici. Razlog nespremnosti Srbije da potpiše takav ugovor jeste sporno pitanje korištenja energetskih i saobraćajnih objekata koje postojeća državna granična linija presijeca i radi kojih Srbija traži izmjene te granične linije. Postoje suprotstavljene tvrdnje o načinu i izvorima kojima je finansirana gradnja hidroelektrana Zvornik i Bajina Bašta. Bosna i Hercegovina i Srbija treba da, na principima pravičnosti, dogovorno riješe sporna pitanja u pogledu učešća u pravima i obavezama vezano za sve nekretnine i nepokretne energetske, infrastrukturne i druge objekte koji se nalaze uporedo u objema državama. Tu prvenstveno mislim na pravično učešće BiH u koristima HE Zvornik i HE Bajina Bašta i na prava lokalnih zajednica u BiH duž rijeke Drine na naknadu štete za potopljeno zemljište koje je rezultat rada HE Zvornik i HE Bajina Bašta, a sve to na temelju i u skladu s raspoloživom dokumentacijom i ranijim dogovorima, propisima i pravnim režimima iz bivše SFRJ. Otvorena pitanja duž državne granice mogu se dogovorno riješiti bez ikakve razmjene teritorije, na principima prekogranične saradnje, koristeći posebne mehanizme i režime u pograničnim regijama od posebnog interesa za obje države, koji su dobro poznati u međunarodnoj praksi i uspješno se primjenjuju između nekoliko članica Evropske unije, uključujući slobodan promet ljudi, roba i usluga u pograničnim regijama, slobodan pristup organima i institucijama obiju država za stanovništvo u pograničnim regijama, te slobodno obavljanje radova na postrojenjima i drugim nepokretnim i pokretnim objektima u pograničnim regijama.

Ostatak intervjua pročitajte u novom broju magazina Stav, koji je u prodaji od četvrtka, 14. decembra, širom Bosne i Hercegovine.

PROČITAJTE I...

U presudi Općinskog suda u Sarajevu iz 2017. godine piše da iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da je Fikret Muslimović došao do saznanja da je Fahrudin Radončić bio saradnik kontraobavještajne službe bivše JNA, što je i naveo u tekstovima svoje knjige, pa da se u tom dijelu Muslimovićevo pisanje, po ocjeni Suda, ne može smatrati klevetom

Carigradska patrijaršija, po hijerarhijskoj tradiciji najviša pravoslavna crkva u svijetu, prošlog četvrtka priznala je neovisnu Ukrajinsku pravoslavnu crkvu, te odlučila vratiti na funkciju patrijarha Filareta Denisenka. Nakon neovisnosti Ukrajine 1991. godine i raspada Sovjetskog Saveza, Filaret je osnovao Ukrajinsku pravoslavnu crkvu i proglasio se patrijarhom, nakon čega ga je Moskva ekskomunicirala. Pravoslavci u Ukrajini su podijeljeni, dio pripada crkvi pripojenoj Moskovskoj patrijaršiji, a drugi dio vjeran je Kijevskoj, samoproglašenoj nakon neovisnosti zemlje 1992. godine, koju do sada nije priznavala nijedna pravoslavna crkva u svijetu. Ruska pravoslavna crkva prekinula je u septembru dio svojih veza s Carigradskom patrijaršijom, s kojom je i do tada imala teške odnose. Ruska crkva također je upozorila na moguće nemire u Ukrajini nakon odluke ekumenskog patrijarha, jer su neki crkveni dužnosnici vjerni Moskvi pozvali svoje vjernike da budu spremni braniti crkve i manastire.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!