Iz tajnih arhiva OZNA-e: DOSJE MUSTAFA BUSULADŽIĆ

Saslušanje Mustafe Busuladžića oficiri OZNA-e započeli su krajem aprila 1945. godine bez prisustva advokata i bilo kakve pravne zaštite, a privid pravičnosti tog isljeđivanja pokušali su stvoriti tjeranjem Busuladžića da svaku stranicu svog iskaza parafira potpisom. S obzirom na to da su metode OZNA-e, kasnije UDBA-e, dobro poznate, bez sumnje zaključujemo da je Busuladžić kao “narodni neprijatelj” svoj iskaz dao pod teškim fizičkim i mentalnim zlostavljanjem. Bez obzira na to, ovo je jedini pisani trag njegovih stavova prije pogubljenja, kao i stavova njegovih isljednika. Časopis Stav za sada neće ulaziti analiziranje saslušanja, kojeg objavljujemo bez lektorskih intervencija, te će to prepustiti stručnim saradnicima u narednim brojevima našeg sedmičnika. Do tada, ove ekskluzivne materijale, uključivši i presudu Vojnog suda Komande grada Sarajeva, ostavljamo na prosudbu našim čitaocima

OZNA, Sarajevo, april 1945

ZAPISNIK O SASLUŠANJU MUSTAFE BUSULADŽIĆA, sin Smailov, profesora teologije

 

  1. april 1945.

Lični podaci:

Zovem se Mustafa Busuladžić, sin Smaila i Emine rođ. Volić, rođ. 1.IV.1914. g. u Trebinju, vjere islamske, oženjen sa Zehrom rođ. Šestić, otac dvoje djece, profesor teologije, nastanjen u Sarajevu Skerlićeva 13/II

Koje škole ste svršili i gdje ste studirali?

Svršio sam muslimansku početnu školu mekteb u Trebinju, Nar. Osn. školu u Trebinju, osam razreda Gazi-Husrevbegove medrese u Sarajevu, višu Islamsku Šeriatsko-teološku školu u Sarajevu, i položio viš. posebni ispit iz arapskog jezika i književnosti i muslimanskih institucija na orijentalnoj školi na univerzitetu u Rimu /u 1942. g/.

Ko vam je omogućio studije u Italiji?

Studije u Italiji mi je omogućio punac i primao sam stipendiju talijanske vlade.

Kakve su bile vaše veze sa ustašama?

Nikakve. Nikada nisam bio član ustaškog pokreta, niti sam održavao bilo kakve veze sa ustašama.

Kakvog je karaktera bio vaš put u Rim?

Moj put u Rim bio je čisto naučnog karaktera.

Koliko ste puta putovali u Rim?

Samo jedan put.

Koje ste narodnosti?

Jugoslavenske.

Koje ste narodnosti bili za vrijeme NDH?

Hrvatske.

Kakvog karaktera su bile vaše veze sa Palestinskim Muftijom?

Nastojanja da se pomogne muslimanima i da se okonča bratoubilački rat u Bosni i Hercegovini.

U čemu su se sastojala ta vaša nastojanja?

Moja nastojanja sastojala su se u tome da dokažem kako su muslimani kroz čitavu svoju prošlost, pa i u poslednjih 20 godina živili u najboljim bratskim i susjedskim odnosima s inovjernim komšijama i da pravo našega opstanka ne ugrožava pravo opstanka niti jedne vjerske ni etničke skupine u Bosni i Hercegovini. Okupatori su preko svojih agenata i provokatora kao preko ustaštva koje je išlo za fizičkim istrebljenjem i Srba i muslimana, zametnuli rat koga su vodile vjerske strasti, koji ako bi se nastavio doveo do potpunog uništenja i muslimana i Srba i znatnog dijela samih katolika.

Kakvog karaktera je bio vaš put u Berlin?

1944 g. nakon boravka Palestinskog muftije u Sarajevu bio sam upućen od profesora Handžića Hadžimehmeda u Berlin, upućen poslije toga Palestinskom muftiji u Ojbin Njemačka, i to sa pismom sledećeg sadržaja:

  1. Onemogućiti osnivanje SS divizija i tako izbjeći ponovna klanja između stanovništva Bosne i Hercegovine: rešenje pitanja organizacije islamske vjerske zajednice do iza završetka rata.
  2. Da su progoni ustaša i njihova zlostavljanja uperena protiv muslimana, dosegla svoj vrhunac i da stav ustaša prema muslimanima prijeti potpunim uništenjem muslimanskog elementa u Bosni i Hercegovini. Moj boravak kod muftije trajao je mjesec dana. Muftija je obećao da će poraditi da se problem muslimana u Bosni i Hercegovini i njihov težak položaj, kao i njihova stradanja prikažu muslimanskim zemljama naročito Egiptu i da se pod dejstvom egipatske vlade, upoznaju pretstavnici savezničkih zemalja u Kairu sa stradanjem muslimana i da egipatska vlada poradi kod gl. odbora međunarodnog Crvenog Krsta u Ženevi da se stradalnicima uopšte, naročito muhadžerima iz ist. Bosne pomogne bilo u novcu bilo u naravi ili u lijekovima.

U čijoj je službi bio Palestinski muftija i čiju je zaštitu uživao?

Ja ne znam u čijoj službi je bio, a uživao je njemačku zaštitu.

Da li vam je bilo poznato da je Palestinski muftija aktivno učestvovao u borbi protiv slobodarskih naroda, pa i protiv Jugoslavije, organiziranjem muslimanskih SS divizija?

Nije mi to bilo poznato. Poznato mi je bilo samo da je osnivao SS divizije, ali da je učestvovao u borbi protiv Jugoslavije to mi nije bilo poznato.

Kako se desilo da ste kao “Jugoslaven” u Rimu, Palestinskom muftiji preveli i dostavili pismo Mehmeda Handžića od II marta 1942, koje je po, svom sadržaju bilo upereno protiv Srba, dakle, potpuno u oprečnosti sa svim principima vašeg stava koje ste gore naveli? Iako za to niste imali nikakvih podataka?

Pod dojmom klanja u ist. Bosni.

Šta ste govorili pred Carevom džamijom?

Nakon pokolja u Višegradu u oktobru 1943 ja sam govorio pred Carevom džamijom da muslimani trebaju zadržati potpunu hladnokrvnost, da se ne smiju zavesti tuđom propagandom i da moramo ujediniti naše redove isključivo radi naše samoodbrane, te na koncu zamolio okupljenu masu da se mirno raziđe svojim kućama, te da se naoružavaju. U tu svrhu.

Da li vam je bila poznata pozadina klanja u Višegradu i na koji način je došlo do toga?

Nije mi bila poznata.

Da li vam je bilo poznato ko je uzeo u zaštitu živalj ist. Bosne a naročito nakon klanja u Višegradu samog stanovništva Višegrada?

Partizani.

Kad ste bili svjesni toga, zašto ste svojim javnim istupom zaveli masu u bludnju i na taj način cepali Narodno Oslobodilački Front svih naroda Jugoslavije pa i samih muslimana?

Ja sam saznao tek kasnije da su partizani izbacili četnike iz Višegrada.

Da li vam je bilo poznato ko je izbacio četnike iz Goražda i Foče i uzeo muslimansko stanovništvo u zaštitu i koje godine?

Nije mi bilo poznato. Tek kasnije sam saznao.

Kako to da ste primili uloge poslanika Palestinskom muftiji, a bili ste svjesni da ste Jugoslaven, i da partizani jedini štite stvarno muslimanski živalj?

Primio sam se dužnosti da ponesem pismo pok. Handžića Palestinskom muftiji kao musliman iako sam bio svijestan da će me moji lični neprijatelji proglasiti plaćenikom. To sam učinio tim prije što su svi naši vodeći ljudi bili zatajili i što niko nije imao kuraži da javno ustane u obranu muslimana. U prisutnosti ing. Suljage Salihagića, Palestinski muftija pokazao nam je El Ahram (Kairski dnevnik) od mjeseca maja 1944. g. u kome je bila donešena slika maršala Tita propraćena komentarom o razlozima napredovanja partizanskog pokreta u Jugoslaviji. Na muftijino pitanje, zašto se osjeća veliki priliv muslimana u partizanske redove odgovorio sam prosto iz razloga što partizani jamče biološki opstanak muslimana u Hercegovini i Bosni, što zavode jednakopravnost i naročito zbog toga što partizani jamče potpunu vjersku slobodu i svetinje muslimana. U mjestima u kojima se nalaze partizani nimalo nije izmijenjen islamski oblik života.

Čime pravdate vaš istup i vaše djelovanje na muslimanske mase da se naoruža i drži odvojeno nakon takvih vaših saznanja i zaključaka? Odnosno zašto je vaše držanje bilo negativno?

Kad sam se vratio iz Njemačke jula mjeseca imao sam namjeru stupiti u vezu sa prof. Ćemerlićem, ali nisam imao mogućnosti za to.

Da li ste bili svjesni kakvu je zabunu unio vaš govor pred Carevom džamijom među muslimanima BiH?

Ja ne znam kakvu zabunu.

Kako tumačite telegrame koje ste nakon toga primili?

Kao jake razloge za okupljanje muslimana u linije samoodbrane.

Da li ste bili svjesni da stvaranjem linije samoodbrane cepate jedinstvo NOB-e i izazivate razdor među narodima BiH?

Nisam bio svjestan. Naprotiv držim da je time masa odvraćena od ustaštva.

Da li je ta vaša aktivnost sa stvaranjem linije samoodbrane pridonela formiranju i jačanju milicije?

Ja držim da jeste. Kao dokaz za to je visočka milicija, naime ti moji govori u džamiji na Baščaršiji u Carevoj džamiji i pred istom uticali su na muslimanske mase da se naoružaju isključivo u svrhu samoodbrane.

Jeste li radili za MERHAMET?

Jesam. U svakom vazu sam govorio da muslimanski svet treba da pomaže MERHAMET i muslimansku sirotinju naročito muhadžire koji su ostali bez igde ičega.

Šta možete da kažete o vašem držanju na skupštini društva MERHAMET u pogledu na izbor vodstva?

Pohvalio sam javno rad MERHAMETA i dao puno povjerenje dosadašnjem odboru i naročito pohvalio rad Pretsednika društva Čomore i tajnika Dubravića.

Kakve su bile vaše veze sa Hadžiosmanovićem Hasanom, ust. logornikom?

Samo porodične veze, obzirom da je moja punica njegova rođakinja.

A na skupštini MERHAMETA 1944?

Hadžiosmanović Hasan predložio je mene i Asimbega Dugalića u kandidacioni odbor što smo mi odbili.

Kako objašnjavate povjerenje ust. logornika prema sebi?

Ja nisam imao pojma da će me Hasan Hadžiosmanović predložiti.

 

NASTAVAK ZAPISNIKA (30. april 1945)

 

Šta mislite kakvog je karaktera bilo zadržavanje Palest. muftije u Rimu?

To meni nije poznato.

Gdje je živio Palest. muftija u Rimu?

Na periferiji Rima u vili “Collonna”

Kakav je Vaš stav bio prema fašističkoj Italiji nakon kapitulacije b. Jugoslavije?

Kao i prije bez ikakvih simpatija.

Zašto ste primali štipendiju fašističke talijanske vlade i nakon okupacije jednog djela Jugoslavije po fašistima?

Htio sam završiti studije, a osim toga nisam se mogao vratiti radi pokidanog prometa.

Kako se desilo, da ste pismo Mehmeda Handžića doslovce preveli i predali Palest. muftiji i ako se u njemu pisao podpuno okomio na Srbe i tražio intervenciju Talijana protiv Srba? Odn. time bio protiv interesa dobrih odnosa naroda Jugoslavije?

Ja sam to pismo preveo na traženje muftijino. Osim toga dobio sam još jedno pismo od Handžića sa rezolucijama (sarajevskom, banjalučkom i mostarskom), pa sam i to sve preveo i predao muftiji.

Na koji je način Palest. muftija saznao za Vas i tražio od Vas prevod tih pisama?

Nakon primitka Handžićevih pisama ja sam zamolio Palestin. muftiju da me primi i on me primio.

Šta ste time hteli postići?

Da se zaustave klanja u BiH i da preko Talijana energično zatraži, da ustaše obustave svoj huškaći i rušilački rad.

Kakve veze ima pismo Mehmeda Handžića sa ustašama, kad u njemu doslovce stoji: “Srbi su zakleti neprijatelji Talijana”

Ja sam prvo pismo samo doslovce preveo i predao muftiji. Tom prilikom bilo je govora o tome, kako Talijani oružaju četnike u borbi protiv muslimana. Tek u drugom pismu bila je objašnjena posadina krvoprolića nad muslimanima u Hercegovini i Ist. Bosni sa rezolucijama.

Šta ste još razgovarali sa Palest. muftijom? Kakve podatke ste mu dali o prilikama u BiH

Govorili smo o vjerskim pitanjima. Osim toga muftija se interesirao za Mehmeda Handžića, ing. Suljagu Salihagića, zatim za Hadžimujagu Merhemića iz Sarajeva, Mustafu Mujagića, vrh. šer.sudiju, Hadžihafiza Hamida Muftića, imama iz B. Luke, Hadžialiriza Karabega, Hadžihasana Nesirhodžića.

Kakve su bile vaše veze sa Italijan. konsulatom u Sarajevu?

Nisam imao nikakve veze. Samo sam u tri maha predvodio tri delegacije i fungirao kao obični tumač talijanskog jezika.

Koje delegacije ste predvodili?

Predvodio sam pretsednika Ulema-medžlisa Ridžanovića radi zatvaranja muslimana i pravoslavaca u Trebinju. Drugi put sam predvodio muslimane Trebinjce nastanjene u Sarajevu po istoj stvari. Treći put sam bio tumač muslimanima iz Sandžaka nastanjenim u Sarajevu radi intervencije zbog hapšenja uglednih muslimana u Sandžaku. Delegaciju je predvodio Ilijas Dobardžić.

Kakvog karaktera je bila Vaša saradnja u ustaškom listu “Osvit”?

Ja sam surađivao u “Osvitu” ne kao ustaša, već kao musliman.

Kakav ste stav zauzeli prema I. zasjedanju ZAVNOBIHA u Mrkonjić Gradu?

Vrlo simpatičan i pozitivan.

Kako možete objasniti onda Vašu saradnju u “Osvitu” i vaš članak “Naša tolerancija”?

Htio sam nešto da kažem kao musliman prema muslimanima. Htio sam da istaknem potrebu međuvjerske tolerancije. Kao neprijatelje podrazumijevao sam četnike i ustaše.

Zašto četnike niste otvoreno napali pod punim imenom kao četnike?

Cenzura je brisala svaki spomen imena “četnik” pa bilo spomenuto u bilo kakvom smislu. Ja sam u rukopisu svagdje naveo “četnici” a za ustaše “huškači”.

Koga ste mislili kao zajedničkog neprijatelja u pasusu gdje se govori o borbi Arapa, muslimana i kršćana u Palestini?

Prvenstveno židove a zatim i Engleze.

Da li je i to bilo u duhu vjerske tolerancije?

Ako je u duhu čovječanske tolerancije napadati prava muslimana i kršćana u Palestini od strane židova, onda i mi imamo pravo da branimo svoje.

Uviđate li, da je ovakvo dvosmisleno pisanje i prikazivanje “neprijatelja” a štampano u ustaškom “Osvitu” unosilo zabunu u redove muslimana, koji su ili sarađivali sa NOP-om ili ga simpatisali naročito kada se to desilo u 1944 godini?

Ja sam uvijek napadao samo četnike i ustaše. Zastupao sam potrebu potpune međuvjerske tolerancije i nikada ni u članku ni u propovjedima nisam ni najmanjom aluzijom napadao NOP.

Tko je pisao pisma od 26. i 29. II. 1944 naslovljenih na Vas, a podpisanih sa “Hafiz Hasan”?

Moj prijatelj Hafiz Hasan Babović iz Trebinja.

Šta znate o njemu?

To je čovjek, koji uživa vrlo veliki ugled u Trebinju.

Čiji je članak “Islam i muslimani u Poljskoj”?

To je članak učenika šerijatske gimnazije Rešidbegovića. On me je zamolio da ga uvrstim u NOVI BEHAR. Članak nisam dospeo da pročitam.

Tko je pisao “El-Huseinu” na talijanskom jeziku 20. VI. 1944 iz Gubena?

Ja, sa namjerom da El-Husein interveniše kod Pavelića za Hafiza Muhameda Pandžu

Šta Vas je na to ponukalo?

Visoki položaj koji je Pandža zauzimao u musl. vjerskoj hijerarhiji.

Šta ste radili u Gubenu?

U Gubenu sam boravio mesec dana i po potrebi odlazio u Oybin kod muftije. Muftija me zamolio, da održim nekoliko predavanja iz povijesti islama đacima imamske škole.

Kakva je to bila imamska škola i gdje je bila smeštena?

To je bila imamska škola za imame predviđene za SS-diviziju, koju je osnovao muftija.

Tko je još držao predavanja na toj imamskoj školi?

Stalni nastavnici: Salih Hadžialić, Hariz Korkut, Husein Džozo.
Privremeni nastavnici: Ja neznam nikoga osim mene. Ja sam trebao ostati stalan nastavnik, ali sam to odbio.

Poznate li Šehića Osmana i šta znate o njemu?

Prvi put sam ga upoznao u Sarajevu u knjižari Kalajdžića. Zatim sam ga susreo kod muftije u Oybinu na večeri i zatim na povratku u Beču. Još kod Kalajdžića rekao mi je Šehić, da ima punomoć nekih muslimana i muslimanskih društava iz Hercegovine, da ih može zastupati kod El-Huseina. Ja sam čuo za njega, da je prije toga bio već jednom kod El-Huseina u Rimu sa delegacijom iz Hercegovine. U Nemačkoj neznam šta je radio. Isto tako neznam šta je govorio sa El-Huseinom. Trebali smo se zajedno vratiti iz Beča gdje smo se slučajno sreli, ali se on morao zadržati u Beču, pa sam ja sam otputovao. Kasnije ga više nisam susretao.

Koje ste muslimane susreli u Nemačkoj?

Ing. Suljagu Salihagića, Mahmuta Volića. Ing. Suljagu sam sreo kod muftije, no neznam šta je radio kod njega. Mahmut Volić je moj rođak i trgovac, pa sam kod njega bio par dana.

Uviđate li, da je muftija radio protiv interesa NOP-a a time i protiv muslimana BiH?

Ne želim da budem advokat muftijin. Mogu reći samo to da su Njemci prevarili samoga muftiju i upotrijebili muslimanske SS-trupe protiv volje muslimana u borbi protiv partizana u kojima se nalazilo u znatnom broju i muslimana.

Kakvo je Vaše učešće bilo u tome?

Nikakvo.

Gdje ste i šta pisali za vrijeme okupacije?

Pisao sam u El-Hidaji, Osvitu, Novom Beharu, kalendaru Narodne uzdanice. Osim toga učestvovao sam u pisanju vjerskih članaka, koje je izdavao redakcioni odbor El-Hidaje. Pisao sam vjerske članke, a i političke.

U kakvom ste duhu pisali? Fašističkom ili antifašističkom?

Ni u jednom duhu, nego u muslimanskom.

A brošura “Muslimani u Sovjetskoj Rusiji” iz 1942.?

Ova brošura izgleda da je napisana u fašističkom duhu i ako mi to nije bila namjera. Nju sam napisao pod uticajem propagandne literature. Taj rad štampan je prvo u 1942 godini u Podlistku “Osvita”, a kasnije je preštampan u 3.000 primjeraka kao posebna knjiga pod punim mojim imenom. Za taj rad primio sam od urednika i vlasnika “Osvita” Hadžiosmanovića Hasana 3.000. – Kuna, dok se brošura prodavala za moj račun, a štampana je U MOJOJ REŽIJI.

Da li ste bili radio spiker u Rimu za vreme okupacije Jugoslavije?

Bio sam u rimskoj radio-stanici namješten od januara do maja 1942 godine i to kao prevodioc za hrvatski i srpski jezik u glavnom za vijesti. Jedno vrijeme bio sam u emisijama na srpskom i hrvatskom jeziku spiker.

Šta Vas je ponukalo da kažete: “Zar Vi mislite, da bi Anglo-amerikanci učinili ono sa El-Huseinom što se ovdje misli?”

Mislio sam na njegov ugled u islamskom svijetu i na činjenicu da je pretsjednik sveislamskog kongresa.

Šta možete reći o boravku El-Huseina u Sarajevu?

El-Huseina u Sarajevu dočekali su svi vjerski i politički predstavnici muslimana. Sva muslimanska društva iz Sarajeva priredili su mu večeru u gradskoj vijećnici. Tko se naročito istakao oko toga neznam, jer nisam bio pozvan da učestvujem u njegovom dočeku.

Koje narodne neprijatelje poznajete?

Ja neznam ko šta misli.

Imate li još što da kažete?

Nemam ništa više da kažem. Zapisnik mi je pročitan i sve su moje riječi u njemu tačno navedene, pa ga kao svoj podpisujem.

 

Sud – broj 8/45.

OZNA VOJNOM SUDU KOMANDE GRADA SARAJEVA (2. maj 1945)

Sarajevo

 

Predajemo Vam na suđenje narodnog neprijatelja:

MUSTAFU BUSULADŽIĆA, profesora iz Sarajeva zato što je:

  1. bio spiker radio stanice u Rimu i prevodilac vijesti od januara do maja 1942 godine.
  2. saradnik palestinskog muftije El-Huseina poznatog sluge fašizma, u Italiji i Njemačkoj, kao prvi njegov upoznavalac sa prilikama u Bosni i Hercegovini, čime mu je pripomogao da u zajednici sa okupatorom iskoristi političko stanje u BiH kod muslimana, za formiranje SS-divizije.
  3. pisac i izdavalac šovinističkih i političkih članaka i brošura u duhu fašističke ideologije, čime je uticao na mase i pomagao okupatoru na raspirivanju bratoubilačkog rata, mobilizaciji za okupatorske jedinice i za jedinice u službi okupatora (milicije).
  4. kao govornik koristeći svoj položaj sveštenika istupao u šovinističkom duhu, čime je pripomogao okupatoru da mobiliše jedan dio masa za sebe, pomoću El-Huseina i njemu sličnih sa parolom “Din je u opasnosti”.
  5. nastavnik u “Školi imama za SS-diviziju u Gubenu u Njemačkoj” čiji je zadatak bio vaspitanje imama u fašističkom duhu i pripremanje za rad u SS-diviziji i na terenu među musliman. življem u našoj zemlji, za mobilizaciju masa u službi okupatora. Za ovaj posao primio je nagradu od El-Huseina 500. – RM.

Prilažemo kao dokazni materijal:

Njegovu brošuru “Muslimani u Sov. Rusiji”, pismo Mehmeda Handžića, koje je preveo i predao El-Huseinu, kopiju pisma na italijanskom jeziku predanog El-Huseinu radi intervencije za Pandžu koji je tada bio u zatvoru u Zagrebu, članak “Naša tolerancija”, pozdravne depeše, koje je dobio nakon govora pred Carevom džamijom u Sarajevu i njegovo saslušanje.

 

  1. maja 1945. godine

PRESUDA

U IME NARODA JUGOSLAVIJE!

 

Vojni sud Komande grada Sarajeva sastavljen od drugova majora Mirka Pekića, kao predsjednika vijeća, potpukovnika Hotića Mesuda, druga majora Šahinpašića Hilmije kao članova vijeća, u prisutnosti druga-poručnika Šefkije Hadžiomerovića, kao zapisničara te druga poručnika Vese Jovanovića, kao zastupnika optužbe i MUSTAFE BUSULADŽIĆA kao okrivljenog zbog krivičnih djela označenih u članu 13 i 14 Uredbe o Vojnim sudovima, nakon dne 21. i 22. maja 1945 g. u Sarajevu održanog glavnog pretresa donio je slijedeću

 

PRESUDU

 

Okrivljeni MUSTAFA BUSULADŽIĆ, profesor teološke škole sin Smajilov, rođen 1914 g. u Trebinju, srez Trebinje, vjere islamske, oženjen sa dvoje djece, stanuje u Sarajevu Skerlića ul. br. 13.

 

KRIV JE

 

Zato što je:

a/ u periodu rata bio kontakt sa Palestinskim muftijom El-Huseinom, njemačkim agentom špijunom i bio mu jedan od najboljih pomagaća za razoran rad među muslimanima u našoj zemlji.

b/ što je bio nastavnik na Imamskoj školi u Gubenu u Njemačkoj gdje su se vaspitavali imami za SS.diviziju “Handžar”.

c/ što je za vrijeme okupacije bio saradnik ustaškog lista “Osvit”, pišući u njemu u duhu fašističke ideologije članke u kojima se napada NOP i pozivaju muslimani u borbu protiv Jugoslavenske Armije.

d/ što je u god. 1942. izdao brošuru pod naslovom “Muslimani u Sovjetskoj Rusiji” u kojoj je iznosio lažne i izmišljene činjenice i podatke o životu muslimana u Sovjetskom Savezu te na taj način reagirao i klevetao našeg saveznika Sovjetski Savez.

e/ što je, koristeći svoj položaj sveštenika zaklanjajući se za vjeru u javnim propovjedima-vazovima pozivao vjernike na vjernost okupatoru a u borbu protiv NOV.

f/ što je od januara do maja 1942 g. bio spiker radio stanice u Rimu te u tom svojstvu pronosio neprijateljsku propagandu i vrijeđao NOP.

Čime je počinio krivična djela iz čl. 13 i 14 Uredbe o vojnim sudovima dakle djelo narodnih neprijatelja i ratnih zločinaca kažnjiva po čl. 16 o vojnim sudovima, pa se stoga

OSUĐUJE

NA KAZNU SMRTI STRIJELJANJEM, TRAJAN GUBITAK ČASNIH PRAVA I KONFISKACIJU NJEGOVE IMOVINE U KORIST NARODNO-OSLOBODILAČKOG FONDA.

O B R A Z L O Ž E N J E

Optužuje se da je pisao članke u ustaškom listu “Osvit” u duhu fašističke ideologije i tako odgojno trovao svijet fašizmom. Nadalje da je napisao brošuru “Muslimani u Sovjetskoj Rusiji” u kojoj je na lažan naćin prikazao položaj Muslimana u Sovjetskom Savezu. Ćime je klevetao i vrijeđao našeg saveznika SSSR. Okrivljeni se brani da je nasijeo fašističkoj propagandi te da je pod tim utiscima pisao pomenute stvari. Priznaje da u tim svojim napisima iznosio laži i neistinite činjenice o SSSR te životu Muslimana u Sovjetskom Savezu.

Sud ne može primiti obranu okrivljenoga da je nasijeo fašističkoj propagandi te da je pod takvim utiskom napisao pomenute članke i brošure s obzirom, da je BUSULADŽIĆ Mustafa, profesor – intelektualac, naprotiv po sadržaju i terminologiji vidi se da je okrivljeni iskovani fašistički agent i zakleti neprijatelj NOP, koji u potpunosti vlada sa Gebelsovom tehnikom propagande iz čega jasno izlazi da je svjesno i tendenciozno harangirao protiv NOP sa namjerom da Muslimanske mase stavi u službu okupatora. U tu svrhu iskoristio je neprosvječenost muslimanskih masa da u džamiji, gdje treba da se samo služi Bogu propovjeda mržnju prema istokrvnoj braći i huška na bratoubilački rat šaljući muslimane u razne SS – Handžar Divizije.

Brani se da je na tim propovjedima pozivao Muslimane na samoodbranu i na borbu protiv četnika, međutim činjenica je da je SS divizija “Handžar” koju je okrivljeni moralno bodrio svojima predavanjima imamima te divizije u Gubenu u Njemačkoj borila se je u zajednici sa četnicima i Njemcima protiv NOV. Okrivljeni priznaje da se je sastajao sa palestinskim muftijom El-Huseinom te da je od njega primao savjete. Poznato je da je palestinski muftija EL-Husein bio njemački agent te da je ovih dana uhapšen od naših saveznika. Jasno je kakve je sve mogao savjete dobiti okrivljeni Busuladžić Mustafa od ovako prepredenog fašističkog agenta, kojemu je Mustafa Busuladžić služio vjerno propovjedajući u džamijama da Muslimani idu u Njemačku SS diviziju i da služe interesima okupatora.

Okrivljeni Busuladžić optužuje se da je bio radio-spiker radio stanice u Rimu. Djelo priznaje i ne brani se ni ćim. Živi smo svjedoci kakve su se laži emitovale preko pomenute stanice i na kakav se je sve naćin napadao NOP i naši saveznici.

Iz svega gore iznietoga djela su mu dokazana kao i krivično pravna odgovornost pa je sud na osnovu iznietog donio presudu kao u dispozitivnom dijelu.

Pri odmjeravanju kazne sud mu je uzeo kao otežavajuće izdajništvo prema narodu i prema užoj zajednici – Muslimanima a kao olakšavajuće ništa.

Ostali dio presude temelji se na zakonskim propisima citiranih u dispozitivnom dijelu.

“SMRT FAŠIZMU, SLOBODA NARODU”

Sarajevo, dne 23. maja 1945. g.

 

PROČITAJTE I...

“Rahmetli Alija je uvakufio pet miliona maraka u vidu dionica u BOR banci s ciljem da se ta sredstva umnožavaju. Može se iz vakufname izvući zaključak da se osnovna sredstva čuvaju, a da se iz dobiti stipendiraju studenti i učenici. Moram napomenuti da je uvakufljeno 5 miliona, a da smo mi za nekih 15 godina ostvarili oko 11,7 miliona maraka, u obrazovanje i nauku smo investirali 4,5 miliona maraka. Fond je u cijelosti sačuvan i mi sada raspolažemo s nekih 6,2 miliona maraka. On je osnovao još ovakvih sličnih fondova, ali uglavnom su svi propali, osim Fonda 'Bošnjaci'”, priča direktor Fonda Šahin Kerla

Svjedočenja Zaimovih prijatelja i zatvorenika s Golog otoka na najbolji način opisuju veličinu njegove ličnosti i principe islama kojih se on držao i u najtežim uvjetima, što njegovog sina Mesuda podsjeća na patnju prvog mujezina u islamu, a to mu je bila i inspiracija za pjesmu Kasida za bosanskog Bilala, koja se nalazi na početku knjige

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!