Iz Njemačke od 2013. godine iselilo više od 40.000 državljana BiH

Nepotpuni podaci Unije za održivi povratak i integracije BiH, koja je ovih dana objavila senzacionalističke brojeve upozoravajući na kolosalne razmjere iseljavanja iz BiH, iz koje je, prema istraživanju ove organizacije, od 2013. godine iselilo više od 150.000 osoba.

Ovaj naslov potpuno je tačan. On je rezultat zbrajanja statističkih podataka koje svake godine objavljuje njemački zavod za statistiku – Statistisches Bundesamt. Ali, on je nepotpun jer u sebi ne sadrži podatke o broju osoba koje su u svoj bosanskohercegovački pasoš u istom razdoblju dobile ulazne vize za ovu zemlju, odnosnu za državu u koju stiže većina osoba koje, tražeći posao ili iz nekih drugih razloga, privremeno ili stalno napuštaju Bosnu i Hercegovinu.

Jednako je nepotpun kao što nisu potpuni ni podaci Unije za održivi povratak i integracije BiH, koja je ovih dana objavila senzacionalističke brojeve upozoravajući na kolosalne razmjere iseljavanja iz BiH, iz koje je, prema istraživanju ove organizacije, od 2013. godine iselilo više od 150.000 osoba.

Teško je odrediti do kraja šta je cilj ovako bombastičnih saopćenja iza kojih, pod velom tajnosti, stoje analize o čijim metodologijama nismo informirani, pa ne možemo ulaziti u propitivanje pojedinih stavki niti možemo analizirati općine i područja koja su u ovom istraživanju obrađena obrađena. Ali, posljedice su više nego očigledne: stvara se atmosfera beznađa, opće bježanije, neperspektivnosti, strave i užasa. Da bismo rezultate ovakvih istraživanja uopće mogli ozbiljno shvatiti i razmatrati, morali bismo znati jesu li njihovi autori uzeli u obzir stalni boravak naših ljudi u inostranstvu, privremeni boravak, sezonske radne dozvole, privremene dozvole, stalne radne dozvole, ispis iz evidencije o boravku u BiH, spajanje s porodicom, odlazak zbog studiranja, odlazak na đačku ili studentsku razmjenu, ispise iz državljanstva; koliko je od ljudi koji su dobili boravak vani prodalo ili prodaje svoju imovinu itd.

Pa bismo, s tim u vezi, znali na koliko se osoba odnosi termin iseljavanje ili odlazak iz BiH, a na koliko privremeni boravak u inostranstvu iz ovog ili onog razloga. Ali, da bi išta od toga imalo stvarni smisao, moramo, osim izlaza (odlaska), znati i koliki je ulaz (dolazak), o čemu nas niko, nijedan medij niti organizacija ne obavještava, premda i o tome postoje statistički podaci koje objavljuju strani državni zavodi za statistiku, a o čemu bi i entitetski zavodi za statistiku, kao Agencija za statistiku BiH, trebali imati podatke. Dakle, institucije čijim uposlenicima statistika nije hobi, nego zanimanje.

Također, trebali bismo imati i usporedne podatke sa zemljama iz okruženja, ili drugim evropskim zemljama slične ekonomske situacije, kako bismo utvrdili je li riječ o općem trendu izazvanom potrebama pojedinih zemalja za radnom snagom, ili su to samo državljani Bosne i Hercegovine odlučili “bježati” jer je u njihovoj zemlji stanje nepodnošljivo. Za ozbiljnu analizu morali bismo znati iz kojih se krajeva Bosne i Hercegovine najviše ide i kojih su to zanimanja ljudi koji najčešće odlaze.

Takve podatke mogli bismo usporediti s podacima od sedamdesetih godina prošlog stoljeća do danas i ustanoviti je li riječ o krajevima iz kojih se tradicionalno odlazi vani, ili je u pitanju sveopći val odlazaka. Bilo bi važno znati u koje je zemlje otišlo koliko ljudi i s kojim pasošima. Bitno bi bilo znati i koja je spolna, dobna, pa i nacionalna struktura onih koji su otišli. Itd. Itd…

Mogli bismo ovako stranicama nabrajati šta je to sve što bi neka analiza trebala uključiti da bismo ju mogli ozbiljno shvatiti. Ali, mi tih podataka nemamo, a nismo ih imali ni kad je ista organizacija, koja sad spominje broj od 150.000, prošle godina objavila da je iz Bosne i Hercegovine “od početka 2013. do aprila 2016. godine iselilo oko 80.000 osoba”. Stoga, sve dok ne dobijemo suvisla obrazloženja i potvrde, ove brojeve možemo posmatrati jedino kao samo još jednu u nizu fejk-vijesti na koje svakodnevno nailazimo.

PROČITAJTE I...

“Cazinska medresa zatvorena je odmah nakon završetka Prvog svjetskog rata, a ponovo je otvorena odmah nakon početka posljednjeg rata, odnosno agresije na našu zemlju. Medresa je zatvorena 1920. godine zbog nedostatka materijalnih sredstava, a otvorena je 1993. godine zbog duhovnih potreba muslimana ovog kraja. Cazin i cijela Bosanska krajina nisu mogli više podnositi stanje prekinute tradicije, već su odlučili obnoviti kontinuitet pamćenja. Medresa je ponovo svečano otvorena 8. septembra 1993. godine”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!