Iz Jajca sjeme smutnje

Ali, šta ćemo s bosanskim školstvom i bosanskim planom i programom nastave u (bosanskoj) Federaciji? Hitno pitati za odgovornost nadležne kantonalne institucije i kantonalne ministre obrazovanja

Eh, baš mi je vazda bilo posebno zanimljivo začuđeno gledati u ponekom prilikom naizgled uspostavljeni “zavičajni zastavičasti balans” ili u samo naoko stabilnu ravnotežu oličenu u sceni s trima poznatim zastavama: jednoj srpskoj (državljana Srbije, dakle, srbijanskoj), jednoj hrvatskoj (državljana Hrvatske) i jednoj bosanskohercegovačkoj (zastavi bosanskih Bošnjaka, bosanskih Hrvata, bosanskih Srba i ostalih).

A, šta će nam tri zastave? Hajmo, ljudi, sad svi za-jedno: “Jedna za sve!”

Ali, ne, ne – moraju tri. K’o biva, ionako je jasno svakom da ovi drugi izgleda i nisu za BiH.

Što se mene tiče, ja sam za ZA. Dakle, ja BIH da budem u ovo BiH, ja nisam u NE BiH.

Istom zavičajno-zastavičastom zgodom sjetim se na jednoj strani velike podvale kako zastava s ljiljanima ne može biti državna. Onda se s tim u vezi nametnula potreba, a time i “prirodno” pravo, na prihvatanje postojanja još dviju “konkurentskih” zastava? Da bi se na kraju iskonstruirala četvrta, jedna za sve? Jedino što su samo jedni izgleda najviše jeli Ikar, što je nevidljivim centrifugalnim silama imalo za posljedicu da se ova četvrta pretvori u onu prvu. I onda sve ispočetka i nanovo.

Sjetim se na drugoj strani i međunarodnog priznanja obnove bosanskohercegovačke državnosti upravo preko naše slavne zastave s ljiljanima. Ali i krvave odbrane države koju ona predstavlja.

Pa, kako će neko ko je protiv države, ko je napada, ko joj krv prolijeva, biti ujedno i za državu?

Ili je, pak, svako za svoju (posebnu) državu, ustvari, svako za svoju zemlju? Aaa, svi u svojoj zemlji? Možda istoj onoj što ju je spominjao krivousni mister F. kad je tražio to što je tražio. Inače će da nam piju krv. Piju ili prolijevaju, u ovom slučaju svejedno.

Helem, dok je u Mostaru ovog proljeća održavana manifestacija “Susreti bosnista”, bilo je u nekoliko navrata najavljivano da će se na prigodnoj tribini “Status bosanskog jezika u bh. školstvu” (gdje, naravno, nije riječ samo o jeziku niti o pukom imenovanju jezika, nego o cijelom sadržaju i programu obrazovanja, što uključuje i pravo na svoj maternji jezik, u svojoj državi, ne) osim o Konjević-Polju, Vrbanjcima i drugim mjestima u bh. entitetu RS-a, kod pitanja statusa maternjeg jezika u BiH govoriti i o Brčkom, i o Livnu, ali i o Stocu, Čapljini, Gornjem Vakufu, Mostaru, a posebno o Jajcu! I govorilo se, ali ne direktno, već samo poredbeno, kontekstualno, simbolično i pomalo sporadično. Drukčije, naravno, nije ni moglo. U protivnom bi nam trebao kongres na sličnu temu, a bit će da je i ono što smo čuli ionako bilo “previše za jednu noć”. A pametnom, eto, kažu, i jedna dosta. A, ako ništa, u Jajcu je najviše bosanskog od ovih mjesta u kojima bosanskog nema?!

Ali, šta ćemo s bosanskim školstvom i bosanskim planom i programom nastave u (bosanskoj) Federaciji? Hitno pitati za odgovornost nadležne kantonalne institucije i kantonalne ministre obrazovanja. Zato pozdravljam namjere srednjobosanskih kantonalnih zastupnika da u srce Bosne vrate ono bosansko. U tome barem nema ništa nadnaravno. Ali, zašto su te namjere neostvarene? (Ili da im pišemo plus jer su imali nijet?)

Koga da pitamo?

Nego, nemojte pitati lingviste i nemojte se plekati u poslove nadležnih institucija vlasti. Tu su naša dobra djeca. I tu su međunarodne institucije kao “mehlem za sve”, a posebno “mehlem za oči”. Pa, mažite koliko vas volja. I, ne morate iskati recept. Recept je jednostavan: Pitajte djecu! Pȉtājte, pȉtājte! Neće li djeca tako već jednom da narastu. Povratkom u budućnost. Budućnost koja će nam, a posebno nostalgičnim za različite U-spojeve, npr. YU ili AU, u zamjenu donijeti EU. Sve će onda drugi da vam rješava!

Na odluku o vraćanju bosanskog u obrazovni sistem neka jajačka djeca odreagirala su protestom. Ha? U Jajcu sigurno nisu čista posla. Nešto tu smrdi. Nezdravo je i mutno to mlado jajačko sjeme smutnje.

Ali, bit će da je ovdje samo pitanje “ko brže pliva” jer nemoguće je da u Jajcu nema i još koja mala pametna glava koja će doći do izražaja i dati svoj zdravi plod. No, još joj samo treba dobra veza. S maticom/materom/matericom. Pa makar to bila i “materica bošnjačkog naroda”. Ta, nije džaba jezik maternji. A Boga mi i bábin. Jedan za sve. I da, morali bi biti plodni dani.

P.S. Sjetih se ovdje vica, kojeg nam je u dokolici ispričao srednjoškolski profesor fizike, o tome kako su na nekom gradilištu radnici shvatili da nedostaje velika željezna šina i na pitanje o tome dobili odgovor da su “zločin” počinila “neka djeca”, a na potpitanje kako će djeca odnijeti tako tešku šinu, odgovor: “Ma, šta znaju djeca šta je 500 kila!”

“Šta znaju djeca šta su zastave?”, pričat će neki novi profesor geografije.

P.P.S. Ne dajte da vas u zdrav mozak! Čuvajte zdravlje!

PROČITAJTE I...

Praviš bosanski rječnik – nacionalista, organiziraš susrete studenata bosnistike kao prve takve vrste – nacionalista, ukažeš na općepoznate ali posebno zanimljive i važne činjenice o svome jeziku, književnosti, kulturi i tradiciji – nacionalista, otkriješ namjenski zatirane naučne istine o sebi i svojima, pri čemu uočavaš da su i oni drugi isto tako tvoji – nacionalista, raskrinkaš manipulacije i zablude, podmetnute neistine i ciljano kreirane laži – nacionalista, pomažeš obespravljenima da u svojoj zemlji svoj jezik (paradoksalno, ne?) uče u svojoj školi – nacionalista, i na kraju samo kažeš: “Evo me, tu sam!” – opet nacionalista. Ima da te nema, i to ti je

Ako neko veli da srpski zločinci su zapalili biblioteku, znači, osim što su time i nekulturni pa okolo pale biblioteke, da su svi Srbi zločinci, i da je to potpuno isto kao i Srbi su zapalili biblioteku, što opet i nije daleko od istine, ja ću se kao lingvist spaliti nasred čaršije pa neka u plamenu gorim kao što su 1992. gorjele knjige, mada se bojim da ni približno toliko nisam vrijedan. U epitafu može pisati: U plamenu ljubavi sagorio i otišao u vječnost

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!