Istraživanje Stava: Za tri godine iselilo više od 30.000 Hrvata

U posljednjih deset godina broj katolika u Bosni i Hercegovini doživio je izuzetan pad. Samo u Vrhbosanskoj nadbiskupiji, u kojoj je 2001. godine živjela polovica naših katolika, došlo je od početka 2007. do kraja 2016. godine do smanjenja katoličkog stanovništva za 22%. S predratnih 529.000, broj katolika u ovoj nadbiskupiji pao je prošle godine na 162.000

Prema popisu stanovništva iz 2013. godine, u Srednjobosanskom kantonu živjelo je 254.686 stanovnika. Većinu od 57,6% činili su Bošnjaci, Hrvata je bilo 38,3%, a Srbi su u ovom kantonu bili svedeni na samo 1,2%, od čega je većina bila nastanjena u općinama Jajce, Kiseljak i Travnik. Podaci o broju upisanih prvačića u ovoj i prošloj školskoj godini govore da je samo četiri godine poslije popisa došlo do pada koji ukazuje na izraženi nastavak negativnih demografskih procesa, što već u bliskoj budućnosti može odrediti sudbinu Hrvata u ovom dijelu Bosne i Hercegovine, a time i same Bosne i Hercegovine, s obzirom na simbolički značaj srednje Bosne u povijesti države, njen simbolički i kulturološki značaj za katolike i Hrvate, te činjenicu da je u ovom kantonu većina bosanskohercegovačkih općina od onih u kojima je sačuvana izražena multietnička struktura, barem kada je riječ o bošnjačko-hrvatskim sredinama.

Istraživanja o broju upisanih učenika u prve razrede osnovnih škola, koja je ove i prošle godine provodio Anes Hasanbegović za portal Bosanskehistorije, pokazuju da se broj upisanih prvačića po nastavnom planu i programu na hrvatskom jeziku u Srednjobosanskom kantonu kontinuirano smanjuje. Udio hrvatskih đaka za gotovo je 30% niži od udjela hrvatskog stanovništva u ovom kantonu po popisu stanovništva iz 2013. godine. Uporede li se međusobno dvije školske godine, 2016/2017. i 2017/2018, vidjet ćemo da je procentualni odnos broja prvačića koji pohađaju nastave po dva različita nastavna plana i programa drastično izmijenjen u gotovo svim općinama Srednjobosanskog kantona. I to tako što udio djece koja rade po bosanskom nastavnom planu i programu raste, a udio djece koja upisuju prvi razred po hrvatskom nastavnom planu i programu opada. Treba napomenuti da se sveukupno broj novoupisanih učenika smanjuje, kako u ovom, tako i u drugim kantonima Federacije, ali da je to smanjenje mnogo izraženije u školama koje rade po nastavnom planu i programu na hrvatskom jeziku.

Općine Srednjobosanskog kantona doživjele su snažne demografske promjene tokom posljednjeg rata. One su osjetne na svakom pedlju ovog teritorija, a statistički se najupečatljivije očituju na primjeru Srba. S prijeratnih skoro 42.000, čime su činili 12,3% stanovništva ovog kantona, Srbi su svedeni na samo 3.043 osobe, pri čemu treba napomenuti da je manji dio teritorija ovog kantona naseljen pretežno srpskim stanovništvom pripao u Daytonu Republici Srpskoj i da je na njemu 1991. godine živjelo približno 2.000 Srba. I kod Hrvata je došlo do velikog pada, pa su sa 131.855 iz 1991. godine došli na 97.629 na popisu iz 2013. godine. No, taj broj znatno je niži, jer je, vidjet će se to u nastavku teksta, u posljednje tri godine došlo do velikih demografskih potresa uslijed povećanog iseljavanja.

Podaci koje je objavila Vrhbosanska nadbiskupija govore da je u području koje približno odgovara granicama Srednjobosanskog kantona u posljednje tri godine broj katolika smanjen za 10,88%, od čega je negativni prirodni priraštaj kriv za 1,53%, a iseljavanje za 9,35%. Iseljavanje ima presudan utjecaj na intenzivno smanjenje broja katolika na širem prostoru srednje Bosne, kao i cijele Bosne i Hercegovine. S teritorija koji zaklapaju tri crkvene administrativne cjeline organizirane u dekanate, Kreševski, Bugojanski i Travnički, a što u najvećoj mjeri odgovara prostoru Srednjobosanskog kantona, za samo tri godine odselilo je približno 7.000 katolika, a ukupno ih je manje približno 8.100. U odnosu na 2007. godinu, odnosno za deset godina, broj katolika na ovom je prostoru smanjen za gotovo 13.400, od čega približno 10.600 iseljavanjem. Budući da se većina Hrvata izjašnjava katolicima, uz odstupanja od 2% do 3%, na ove brojeve treba dodati te procente da bi se dobio približan broj Hrvata koji su odselili.

Također, treba imati na umu da rezultati popisa stanovništva iz 2013. godine ne odgovaraju popisu kojeg obavlja Vrhbosanska nadbiskupija. Tako je, naprimjer, popis stanovništva pokazao da u Fojnici žive 3.602 katolika, a Vrhbosanska nadbiskupija objavila je da ih je iste godine bilo 2.922. Manja ili veća odstupanja vidljiva su širom Srednjobosanskog kantona.

Svjedočimo, očito je, promjenama koje teško da ijedna etnička grupa može preživjeti bez ogromnih posljedica. Prema popisu stanovništva iz 1991. godine, u Bosni i Hercegovini živjela su 772.392 katolika. Međutim, popisi koje je provodila katolička crkva, odnosno sve četiri bosanskohercegovačke nadbiskupije – Vrhbosanska, Mostarsko-duvanjska, Banjolučka i Trebinjsko-mrkanska, pokazivali su broj od 812.286, odnosno 5,2% više nego je to zabilježila službena statistika. Suprotno tome, službeni popis iz 2013. godine pokazuje da su u Bosni i Hercegovini živjela 536.333 katolika, a popis katoličke crkve da ih je na kraju 2013. godine bilo 432.177, dakle, 19,4% manje nego što su ih popisivači zabilježili tri mjeseca ranije.

Predmet ove analize u prvom su redu Srednjobosanski kanton i demografske promjene koje su se ondje intenzivirale u posljednje tri godine zbog povećanog iseljavanja katoličkog stanovništva. Prostor triju crkvenih dekanata na kojem živi većina stanovnika ovog kantona dio je Vrhbosanske nadbiskupije. Ona obuhvata najveći dio Srednjobosanskog kantona, Kanton Sarajevo, Bosansko-podrinjski kanton, Posavski kanton, Tuzlanski kanton, Zeničko-dobojski kanton, dijelove Hercegovačko-neretvanskog kantona, Brčko Distrikt, istočne dijelove Republike Srpske uz Drinu te dijelove Posavine u Republici Srpskoj.

Uzmu li se obzir svi raspoloživi podaci: rezultati popisa stanovništva 2013. godine, statistički podaci župa po dekanatima Vrhbosanske nadbiskupije za razdoblje od početka 2007. do kraja 2016. godine, te podaci o upisu prvačića u osnovne škole Srednjobosanskog kantona u posljednje dvije školske godine, možemo ustvrditi da broj Hrvata koji danas žive u Srednjobosanskom kantonu teško da prelazi 70.000. Da je riječ o egzodusu, pokazuju i skupni podaci za Vrhbosansku nadbiskupiju. Prema službenim podacima, na prostoru koji ona obuhvata živjelo je na početku 2007. godine 208.917 katolika, a samo deset godina poslije 162.711. Ovo smanjenje od 22% odnosi se na teritorij na kojem je prije rata živjelo 529.049 katolika. Približno 75% od 28.000 katolika koji su ovu nadbiskupiju napustili od 2007. godine učinilo je to u posljednje tri godine, od početka 2014. do kraja 2016.

Pad broja katolika bilježi se u svim četirima nadbiskupijama. U odnosu na 1991. godinu, katoličko stanovništvo u Bosni i Hercegovini više je nego prepolovljeno. Umjesto 812.286, koliko ih je katolička crkva popisala 1991. godine, na kraju 2016. godine zabilježen je broj od 390.771 katolika, odnosno 51,9% manje. Neposredno poslijeratno razdoblje karakterizira djelomični povratak i blagi porast katoličkog stanovništva na razini Bosne i Hercegovine, pri čemu je znatniji rast zabilježen samo u Hercegovini. Međutim, posljednjih godina došlo je do dramatičnog obrata, tako da je za samo tri godine broj katolika smanjen za više od 41.000, odnosno za desetak procenata.

Broj iseljenih katolika, pa time i skoro tačan broj Hrvata, u posljednje tri godine moguće je preciznije izračunati samo za Vrhbosansku nadbiskupiju jer su dostupni svi podaci o broju krštenih i umrlih, kao i o ukupnom broju katolika u svakoj od župa ove nadbiskupije. Računicom se dolazi do podatka da je u ukupnom smanjenju katoličkog stanovništva u Vrhbosanskoj nadbiskupiji od 2014. do 2016. godine negativni prirodni priraštaj sudjelovao s približno 23%, što znači da je u manjku od 27.292 katolika iseljavanje skrivilo smanjenje za približno 21.000. Primijeni li se ovaj omjer na manjak od 41.406 u cijeloj Bosni i Hercegovini, dobijamo broj od 32.130 katolika manje na kraju 2016. u odnosu na kraj 2013. godine. Dodamo li tome Hrvate koji se nisu izjasnili kao katolici, onda je riječ o približno 33.000 Hrvata manje.

Razlozi za iseljavanje višestruki su i prilično složeni, a dobna struktura odlazećeg stanovništva, sudeći po službenim statistikama zemalja primatelja, naprimjer Njemačke, različita je i pokazuje da ne odlaze samo mladi, iako su nesumnjivo oni u većini. Dvojno državljanstvo bosanskih Hrvata pomaže im da nakon što napuste Bosnu i Hercegovinu lakše nađu posao jer imaju pasoš države Evropske unije. Politika koju vodi Čovićev HDZ u Srednjoj Bosni potpuno je poražena demografskom katastrofom. I ne samo ondje već i u najvećem dijelu Bosne i Hercegovine. Banjolučka biskupija svedena je na tridesetak hiljada vjernika, a u nekim dijelovima Vrhbosanske nadbiskupije, koji su, čini se, HDZ-ovskoj politici još manje važni od Srednjobosanskog kantona, smanjenje katoličkog, pa time i hrvatskog stanovništva doseglo je kolosalne razmjere.

U najgorem položaju nalazi se područje Tuzlanskog dekanata, u kojem je broj katolika u odnosu na prije deset godina smanjen za nevjerovatnih 37,9%, tako da je na kraju 2016. godine ondje živjelo samo 11.914 katoličkih vjernika. Izražen natprosječan pad dogodio se i u Usorskom dekanatu (31,5%), a loše je i u Šamcu (27,3%) i Sarajevu (24%). Neispunjena obećanja o ekonomskom rastu, trećem entitetu, osjećaj beznađa, povećanje kvota za uvoz strane radne snage u Njemačkoj, činjenica da su čak tri od dvanaest općina Srednjobosanskog kantona među deset najnerazvijenijih u Federaciji, a nijedna ni među petnaest najrazvijenijih, neki su od razloga zašto je iz njega u posljednje tri godine iselilo skoro 10% Hrvata.

Bugojno

U Bugojnu su Hrvati 2013. godine činili 18,3% stanovništva. Bošnjaka (24.650) je bilo 4,2 puta više od Hrvata (5.767). Međutim, čak 12,7 puta više bošnjačke djece upisano je u prvi razred osnovne škole u ovoj općini. Ima li se još na umu i to da je prema popisu stanovništva iz 1991. godine u ovoj općini osoba koje su se etnički izjašnjavale kao Hrvati (16.031) živjelo tri puta više nego danas, onda tek postaje jasno da upotreba riječi “egzodus” ne predstavlja nikakvo senzacionalističko pretjerivanje. Dodajmo k tomu da je na popisu 1991. godine Bošnjaka (19.697) bilo tek tri hiljade više nego Hrvata, a da ih je sada približno za 19.000 više. Ali i podatak da je, u odnosu na prošlu, ove godine u prve razrede bugojanskih škola upisano toliko manje hrvatske djece da je njihov udio u ukupnom broju prvačića u odnosu na lani manji za čak 27%.

Busovača

Busovača je jedna od rijetkih općina u Bosni i Hercegovini u kojoj, ako poredimo dva posljednja popisa, nije došlo do znatnijeg odstupanja ni u broju ni u procentu učešća bošnjačkog i hrvatskog stanovništva. Prema popisu iz 2013. godine, u Busovači je živio skoro podjednak broj Bošnjaka (8.681) i Hrvata (8.873), a po rezultatima posljednjeg prijeratnog popisa, Bošnjaka je bilo 8.451, a Hrvata 9.093. Međutim, ili su rezultati popisa iz 2013. godine bili netačni, ili je riječ o nekim drugim razlozima, kao što je starost stanovništva i pad nataliteta, a vjerovatno o kombinaciji različitih razloga, pa je ove školske godine u prve razrede upisano dvostruko više djece po bosanskom nastavnom planu i programu nego po hrvatskom. Iako Hrvati čine 49,5% stanovništva ove općine, prvačići hrvatske nacionalnosti u ukupnom broju učenika prvih razreda učestvuju s 33,5%. Usporedimo li to s prošlom godinom, kada je taj procent iznosio 39%, dolazimo do pada od 14% za samo jednu godinu. Nije teško izračunati da bi ovakav trend već u sljedećih kraće od deset godina udio prvačića hrvatske nacionalnosti u Busovači doveo na razinu nižu od 10%, što u perspektivi znači da će, ako ne dođe do rasta nataliteta i pada broja odlazaka Hrvata iz ove općine, ali i iz cijelog Srednjobosanskog kantona, Hrvati u ovom dijelu Bosne i Hercegovine biti dovedeni na rub nestanka.

Dobretići

Riječ je o najnerazvijenijoj općini u Federaciji BiH formiranoj nakon rata od dijela općine Skender-Vakuf naseljenog uglavnom samo hrvatskim stanovništvom. Na području današnje općine prije rata živjelo je 4.720 Hrvata, a po popisu iz 2013. godine samo 1.626, ali je, sudeći po popisu Vrhbosanske nadbiskupije, taj broj znatno manji. U Dobretićima su, prema izvještaju Nadbiskupije, živjela samo 233 katolika. Moguće je da se prostor dobretićke župe ne poklapa u potpunosti s granicama ove općine, ali i jedan drugi podatak ukazuje na veliko odstupanje popisa u odnosu na stvarno stanje. U Dobretićima je, prema “Socioekonomskim pokazateljima po općinama FBiH u 2016.”, izvještaju koji je ove godine objavio Federalni zavod za programiranje razvoja prošle godine, rođeno samo dvoje djece, a po podacima Nadbiskupije četvero. Kako god, prosjek Srednjobosanskog kantona iznosi jedno novorođeno dijete na 120 stanovnika, a u Dobretićima je taj odnos po statistici FBiH 800:1. Postoji još jedan podatak koji dovodi u sumnju tačnost popisanih 1,626 stanovnika Dobretića. U ovoj je općini na lokalnim izborima održanim 2016. godine glasalo 886 od 2.146 registriranih birača, što je uvjerljivo najniža stopa izlaznosti u Srednjobosanskom kantonu. Važno je pri tome napomenuti da je od 886 glasača samo 369 glasalo u Dobretićima. Ostali su to učinili poštom. Na izbornom mjestu Lično, jednom od četiriju u ovoj općini, od 79 registriranih glasača, nijedan se nije pojavio na glasanju.

Fojnica

I u Fojnici je došlo do znatnog smanjenja broja Hrvata. Prije rata, u ovoj ih je općini bilo popisano 6.623. Činili su 40,6% stanovništva. Bošnjaka je bilo 8.204, odnosno 49,2%. Danas je Hrvata 3.664, tri hiljade manje, a Bošnjaka je 7.592, približno 400 manje. U procentima, Bošnjaci danas čine 61,4%, a Hrvati 29,7% ukupnog stanovništva Fojnice. Među učenicima upisanim u prvi razred osnovne škole te brojke stoje još i gore. Čak 80% fojničke djece radi po bosanskom nastavnom planu i programu. Prema popisu iz 2013. godine, Bošnjaka je dvostruko više nego Hrvata, ali ih je četiri puta više upisano ove godine u prve razrede osnovnih škola. U poređenju s prošlom školskom godinom, ove je godine u prve razrede osnovnih škola fojničke općine upisano toliko manje hrvatske djece da je njihov udio u ukupnom broju prvačića u odnosu na prošlu godinu niži za 24%. Prvi razred u ovoj općini pohađa četverostruko više bošnjačke djece, iako je Bošnjaka po popisu stanovništva iz 2013. godine dvostruko više.

Gornji Vakuf – Uskoplje

U Gornjem Vakufu – Uskoplju procentualni odnosi među Bošnjacima i Hrvatima uglavnom su ostali nepromijenjeni u posljednja tri popisa. Smanjenje ukupnog broja stanovnika teklo je proporcionalno. U ovoj dvoimenoj općini 2013. godine registrirana su 20.933 stanovnika, približno 4.200 manje nego 1991, ali i 1.500 manje nego 1981. godine. U odnosu na 1991. godinu, i broj Bošnjaka (12.004) i broj Hrvata (8.660) smanjio se za po približno dvije hiljade. Bošnjaka je prije rata bilo 55,8%,  2013. godine 57,3%, dok je Hrvata bilo 42,5%, a 2013. godine 41,4%. Međutim, s upisanim ovogodišnjim prvačićima stvari stoje mnogo drukčije. Po bosanskom nastavnom planu i programu upisano je 71,8% djece, a 28,2% po hrvatskom. Na svakih 96 stanovnika bošnjačke nacionalnosti upisano je jedno dijete po nastavnom planu i programu na bosanskom jeziku, a kod Hrvata je jedno upisano na svakih 177. Dakle, u prve razrede škola Gornjeg Vakufa ove je godine upisano približno 2,5 puta više bošnjačke nego hrvatske djece.

Jajce

Premda hrvatski zvaničnici u Bosni i Hercegovini i Republici Hrvatskoj Jajce nazivaju hrvatskim kraljevskim gradom, jajačka općina, a pogotovo grad Jajce, još od prvog popisa u kojem su Bošnjaci mogli da se nacionalno izjašnjavaju (1971), ima bošnjačku većinu. S tim u vezi, zanimljivo je da je na predratnim popisima čak i srpsko stanovništvo brojčano bilo dominantnije od hrvatskog u ovom “hrvatskom kraljevskom gradu”. U samom gradu živjelo je prije rata, prema popisu iz 1991. godine, 5.277 Bošnjaka (38,86%), 3.797 Srba (27,96%) i 1.899 Hrvata (13,98%). A u općini 17.380 Bošnjaka (38,61%), 8.663 Srba (19,24%) i 15.811 Hrvata (19,24%). Srba danas u Jajcu uglavnom nema. Dio ove općine pripao je po Daytonskom sporazumu Republici Srpskoj. Od naseljenih mjesta izdvojenih iz općine Jajce formirana je općina Jezero.

Prema popisu iz 1991. godine, na teritoriji općine Jezero živjelo je 1.949 stanovnika, od čega je Bošnjaka bilo 756, Hrvata 95, a Srba 1.032. Danas u općini Jajce živi 501 Srbin. Ukrste li se ovi podaci, dobijemo da je na prostoru današnje općine Jajce bilo 2013. godine 7.130 Srba manje nego na posljednjem prijeratnom popisu. Procentualni odnosi između Bošnjaka i Hrvata nisu se znatnije mijenjali od 1971. godine. Bošnjaci su uvijek imali većinu koja je varirala, tako da je ih je 1971. godine bilo 13,2% više od Hrvata, 1981. godine 5%, 1991. godine 9,9%, a 2013. godine 5,7%. Međutim, broj upisanih prvačića ni približno ne odgovara ovim odnosima, što ukazuje na drastične promjene koje su uslijedile nakon 2013. godine. U Jajcu je upisano 61,4% bošnjačke djece u prvi razred osnovne škole, približno jednako kao i prošle, kad ih je bilo 60%. U Jajcu se na svaka 73 Bošnjaka popisana 2013. godine upisao u školskoj 2017/2018. godini jedan prvačić po nastavnom planu i programu na bosanskom jeziku, a na svaka 103 Hrvata jedan po nastavnom planu i programu na hrvatskom jeziku.

Kiseljak

Kao primjer neriješenih i napetih odnosa među Bošnjacima i Hrvatima u Srednjoj Bosni ističe se posljednjih mjeseci Kiseljak. Povratak Bošnjaka u ovu općinu bio je izuzetno visok. Prema službenoj statistici, svojim kućama vratilo se 5.740 Bošnjaka, što znači da je većina od 9.778 predratnih Bošnjaka Kiseljaka morala tokom rata napustiti svoje domove. U istom periodu vratilo se i 1.730 Hrvata izbjeglih iz ove općine ili iz jednog dijela općine u drugi. Visok stepen povratka tumači se činjenicom da je većina izbjeglica ostala u općini Kiseljak ili u njoj susjednim općinama, pa je povratak bio logičan. Tim više što je i stepen obnavljanja kuća bio visok. Danas u Kiseljaku živi 7.837 Bošnjaka (37,82%) i 11.823 Hrvata (57,06%). Broj Bošnjaka u odnosu na 1991. godinu smanjen je za 20%, a broj Hrvata za 6%. I pored osjetnog pada u broju, Bošnjaka je u Kiseljaku 2013. godine bilo za samo četiri manje nego na popisu 1981. Dok se u istom periodu broj Hrvata smanjio za 605 (5,4%). Međutim, broj bošnjačke i hrvatske djece znatno je drukčiji od službenih rezultata popisa iz 2013. godine. U prve razrede osnovne škole upisano je samo sedmero više hrvatske djece u školskoj 2017/2018. godini.

Na svaka 103 popisana Hrvata upisano je jedno dijete, kao i na svaka 73 Bošnjaka. U svemu tome znakovit je i trend. Prošle školske godine broj hrvatske djece upisane u prvi razred gotovo je u potpunosti odgovarao procentualnoj zastupljenosti Hrvata u Kiseljaku. Za samo godinu taj je procent niži za 11%, pa je, umjesto 58% hrvatske djece među prvačićima, koliko ih je bilo lani, sada taj procent 51,6%. Riječ je o trendu sličnom onome u Busovači s vjerovatno i identičnom perspektivom. Prema podacima Vrhbosanske nadbiskupije za 2016. godinu, u župama koje zaklapaju nešto veći prostor od teritorija općine Kiseljak kršteno je u toj godini 106 katolika mlađih od jedne godine. S obzirom na to da je u ovoj godini u Kiseljaku upisano 115 prvačića po nastavnom planu na hrvatskom jeziku, uočavamo da se negativni trend nastavlja. S tim u vezi stoji podatak da je na istom prostoru prije deset godina, prema objavljenim podacima Vrhbosanske nadbiskupije u njenom službenom glasilu Vrhobosna, kršteno 131 katoličko dijete. Pa iako je za porast broja katolika u ovom dijelu Srednje Bosne bilo i boljih i lošijih godina u posljednjem desetljeću, ovaj broj nikada više nije dosegnut. Znamo li da je i Kiseljak općina koju njeni stanovnici napuštaju, naročito oni koji imaju pasoše država Evropske unije, jasno je da će se broj od 106 katolika rođenih 2016. godine smanjivati kako se bude išlo prema njihovom upisu u školu i da opadanje broja upisanih prvačića kojeg vidimo na temelju usporedbe posljednje dvije školske godine predstavlja teško zaustavljivi trend.

Kreševo

Kreševo je uz Dobretiće jedina općina u Srednjobosanskom kantonu s izrazitom hrvatskom većinom. Prema raspoloživim podacima, u ovoj općini 2017. godine nije u osnovnu školu upisano nijedno dijete po bosanskom nastavnom planu i programu. Bošnjaci su u Kreševu s predratnog 1.531 stanovnika stigli na 1.014 po popisu iz 2013. godine. U istom razdoblju, broj Hrvata pao je s 4.714 na 4.149. Neovisno o ratu, Hrvati napuštaju Kreševo već decenijama. Dok je većina srednjobosanskih općina bilježila rast hrvatskog stanovništva do rata, u Kreševu se taj broj smanjivao od 5.284 (1971), preko 5.012 (1981) i 4.714 (1991) do 4.149 (2013). Ni nakon posljednjeg popisa situacija za kreševske Hrvate nije se popravila. Prema podacima Vrhobosanske nadbiskupije, u ovoj se općini broj katolika smanjio za 455, odnosno za 11,6% za samo tri godine, od kraja 2013. do kraja 2016. godine.

Na kraju 2016. godine u Kreševu je živjelo samo 3.453 katolika, dok je Hrvata ukupno bilo približno 3.550, što je znatno manje nego na popisu, kada je katolika bilo 4.037, a Hrvata 4.149. Popisni podaci iz 2013. godine odstupaju od podataka kojima raspolaže katolička crkva. Njih je po crkvenim popisima bilo 3.908, odnosno 129 manje nego što pokazuje popis. Kako god, u posljednjih deset godina broj Hrvata u Kreševu smanjio se za 18,6%, od čega ponajviše uslijed iseljavanja. Negativni prirodni priraštaj krivac je za jednu četvrtinu smanjenja broja stanovnika, dok je preostalih 75% smanjenja vezano za iseljavanje. Kreševo su od posljednjeg popisa naovamo napustila 363 katolika, odnosno 9,3% od ukupnog stanovništva zabilježenog na kraju 2013. godine. Čak 63% među iseljenim katolicima Kreševa od 2007. godine do danas to su učinili u posljednje tri godine. U kreševskim osnovnim školama upisano je u ovoj školskoj godini samo 25 prvačića, svi po hrvatskom nastavnom planu i programu.

Novi Travnik

Novotravnička općina jedina je u Srednjobosanskom kantonu u kojoj se kao posljedica rata i iseljavanja dogodila promjena etničke većine. Na popisima provedenim 1971, 1981. i 1991. godine Hrvati su uvijek imali većinu koja nije prelazila 43,12%. Razlika je kontinuirano opadala, da bi na popisu 2013. godine Bošnjaci postali većina, i to natpolovična. Na popisu 2013. godine Bošnjaka je bilo 12.067 (50,63%), a Hrvata 11.002 (46,16%). U odnosu na 1991. godinu, broj Hrvata smanjio se za 1.160, a Bošnjaka porastao za 442. Treba napomenuti da je i Novi Travnik jedna od srednjobosanskih općina u kojima su Srbi brojem svedeni na razinu Ostalih. S predratnih 4.097 (13,33%) svedeni su na 367 (1,53%). I u ovoj općini ukupan broj Hrvata znatno se smanjio u odnosu da godinu kada je obavljen popis. Prema podacima Vrhbosanske nadbiskupije, katolika je u Novom Travniku manje za više od hiljadu u odnosu na 2013. godinu. Što zbog negativne stope prirodnog priraštaja, što zbog iseljavanja, njihov je broj u tri godine smanjen za više od 12%. U ovoj općini upisano je u ovoj školskoj godini skoro dvostruko više bošnjačke od hrvatske djece u prve razrede osnovnih škola. Po nastavnom planu na bosanskom jeziku nastavu pohađa 66% učenika, po hrvatskom 34%. Udio učenika koji slušaju nastavu na hrvatskom jeziku za 12,6% manji je nego lani.

Travnik

U brojčano najvećoj općini Srednjobosanskog kantona bošnjačko stanovništvo čini dvotrećinsku većinu, što, u usporedbi s ranijim popisima, predstavlja iznimno visok rast budući da Bošnjaci u ovoj općini ni na jednom popisu za vrijeme SFRJ nisu imali ni natpolovičnu većinu. U Travniku je, prema popisu iz 2013. godine, bilo 35.648 Bošnjaka (66,7%) i 15.102 Hrvata (28,2%). Broj Hrvata u odnosu na predratni popis smanjio se za 11.000, a broj Bošnjaka povećao za 4.000. Srbi su u istom periodu sa 7.777 spali na samo 640. U općini Travnik, po popisu iz 2013. godine, živi 17.000 stanovnika manje nego 1991. godine. U travničkim osnovnim školama promjene su još vidljivije. Po bosanskom nastavnom planu prvi razred ove je godine upisalo 86,4% travničkih prvačića, a samo 13,6% po hrvatskom. Riječ je o iznimnom smanjenju, za oko trećinu u odnosu na lani, kada je po nastavnom planu na hrvatskom jeziku bilo upisano 20% prvačića.

Vitez

Ovo je jedina općina Srednjobosanskog kantona u kojoj su Hrvati postigli brojčani rast u odnosu na predratno razdoblje. Razloge tome treba tražiti i u činjenici da je riječ o najrazvijenijoj općini ovog kantona, sedamnaestoj na rang listi razvijenosti općina Federacije BiH, uz Travnik jedinoj općini u SBK-u s razvijenošću iznad federalnog prosjeka. Bošnjaka je na popisu 2013. godine bilo za hiljadu manje nego 1991, a Hrvata nepune dvije hiljade više. Srbi su s 1.500 svedeni na 333. Početkom devedesetih Hrvati su imali neznatnu većinu, bilo ih je 45,5%, a Bošnjaka 41,3%. Popis iz 2013. godine zabilježio je 55,5% Hrvata i 40,7% Bošnjaka. Na primjeru ove općine možemo vidjeti da broj katolika približno odgovara broju Hrvata, jer je na popisu 2013. godine registrirano 14.170 katolika, a 14.350 Hrvata. Međutim, ono što je zapisano u crkvenim knjigama i ono što je zabilježila službena državna statistika i ovdje se znatno razlikuje. Na kraju 2013. godine crkva je zapisala broj od 12.140 katolika, odnosno 14,3% manje od službene statistike.

I pokraj toga, ovogodišnji broj prvačića upisanih po hrvatskom nastavnom planu odgovara u potpunosti statističkim procentima iz 2013. godine, što upućuje na to da je vjerovatno i kod Bošnjaka bilo odstupanja u broju stalno nastanjenih u ovoj općini u odnosu na broj popisanih. U Vitezu je na 90 Hrvata popisanih 2013. godine upisan jedan prvačić 2017. godine. U svim drugim općinama Srednjobosanskog kantona taj je odnos lošiji, pa je Vitez i po tome pozitivan izuzetak. Prosjek Srednjobosanskog kantona je za Hrvate 143 naspram 1, dok je na 89 Bošnjaka popisanih 2013. godine upisan jedan prvačić. Bošnjaci najbolje stoje u Novom Travniku (70:1) i Kiseljaku (73:1), a najlošije u Donjem Vakufu (106:1) i Bugojnu (102:1). Hrvati, pak, osim u Vitezu, u drugim općinama ovog kantona nemaju manje od 100 stanovnika po jednom prvačiću u 2017. godini, a najlošije stoje u Bugojnu (304:1) i Travniku (222:1). U Vitezu je na 81 Bošnjaka upisan jedan učenik po nastavnom planu i programu na bosanskom jeziku.

(Izvori: Vrbosna, službeno glasilo Vrhbosanske nadbiskupije, brojevi od 2007. do 2017. godine; Konačni rezultati Popisa 2013, knjiga 2, Federalni zavod za statistiku; Rezultati lokalnih izbora 2016. godine, www.izbori.ba; Socioekonomski pokazatelji po općinama FBiH u 2016., Federalni zavod za programiranje razvoja; Povratak u Bosni i Hercegovini, Unija za održivi povratak i integracije u BiH, http://uzopibih.com.ba/povratak/kiseljak.html, istraživanje Anesa Hasanbegovića za portal Bosanskehistorije, www.bosanskehistorije.com)

PROČITAJTE I...

“U današnje vrijeme dosta su popularne i aktuelne društvene mreže. Bilo mi je zanimljivo da su na godišnjicu preseljenja rahmetli predsjednika Alije Izetbetgovića brojni studenti kojima sam predavao u Turskoj objavljivali statuse posvećene Aliji Izetbegoviću i njegovim mislima. Ili, s druge strane, ako odete sada u Teheran i naiđete na čovjeka mojih godina ili malo starijeg, vjerujem da će vam tu odmah, na licu mjesta, moći ispričati, opisati i prepričati govor predsjednika Alije Izetbegovića na Samitu OIC-a u Teheranu od prije 20 godina”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!