ISTINA ILI NOVINARSKA NEUTRALNOST O SREBRENICI

Volker Wagener, njemački zamjenik urednice Deutsche Wellea, u intervjuu koji je nedavno objavljen na njihovom portalu iskazuje svoj stav o beskompromisnoj potrebi iskazivanja novinarske neutralnosti u emisijama našeg javnog TV servisa vezano uz nošenje “cvijeta Srebrenice”. Koliko je navodni stručnjak za Balkan promašio, ali i uvrijedio žrtve genocida, svjedoče upravo zakoni u njegovoj zemlji

U posljednje vrijeme imamo priliku čitati mišljenja izvjesnih stranih “eksperata” za Balkan i BiH o novinarskoj neutralnosti na temu “cvijeta Srebrenice” i o Srebrenici. Ti su eksperti, uz to, i “eksperti” za javne radio i televizijske servise kod nas i u svijetu. Na taj način, skoro četvrt stoljeća nakon genocida nad Bošnjacima u Srebrenici, strani “dušobrižnici” u formama “demokratskih debata i intervjua” kontinuirano nastavljaju umanjivati ovu planetarnu tragediju. Treba reći i da često, navodno slučajno, genocid prekvalificiraju u zločin, masakr i slično. Nameće se zaključak da su ovakve djelatnosti dobrodošle dijelu međunarodne zajednice kao ubrzavanje procesa zaborava i relativizacije genocida u Srebrenici.

Volker Wagener, njemački zamjenik urednice Deutsche Wellea (DW – ugledni njemački višejezički medijski servis), u intervjuu koji je nedavno objavljen na njihovom portalu, u povodu odluke urednika informativnog programa BHT1 o nenošenju “cvijeta Srebrenice” za voditelje informativnih emisija, iskazuje svoj stav o potrebi iskazivanja novinarske neutralnosti u emisijama našeg javnog TV servisa.

Zamjenik urednice, od nekoga proglašen stručnjakom za Njemačku i Balkan, u intervjuu kaže da je “cvijet Srebrenice” simbol pravno priznatog genocida, koju je potvrdio jedan međunarodni sud. I da je to historijska činjenica! Istovremeno navodi da razumije da ljudi nose “cvijet Srebrenice” u znak sjećanja na zločin! Dakle, u istom pasusu genocid u Srebrenici preimenuje u zločin. To se ne smije dogoditi ni novinarskom početniku, a kamoli “ekspertu” za Njemačku i Balkan.

O odluci o nenošenju “cvijeta Srebrenice” na reveru voditelja-novinara on izjavljuje da po tom pitanju nema kompromisa i da se neutralnost mora poštovati. Kojeg kompromisa? Kompromisa u odnosu na što? U odnosu na uređivačku politiku i kodeks oblačenja TV voditelja? Ili možda kompromis u odnosu na istinu o genocidu nad Bošnjacima u Srebrenici, koji je tako nazvan prema pravomoćnoj presudi Tribunala u Hagu. Druga istina i drugo ime za genocid nad Bošnjacima u Srebrenici ne postoji! I tu nema nikakvog kompromisa!

Osporavanje nošenja “cvijeta Srebrenice”, simbola sjećanja na genocid u Srebrenici, samo je još jedan u nizu prozirnih kontinuiranih pokušaja izbljeđivanja istine o Srebrenici. To je i “dobar” povod dežurnim “medijskim dušobrižnicima” i nekim strukovnim udruženjima da se pozovu na potrebu primjene novinarske neutralnosti kada je u pitanju Srebrenica. Niko normalan ne spori profesionalne standarde novinarstva u kojima značajno mjesto zauzima novinarska neutralnost, ali je znakovito da u “slučaju cvijeta Srebrenice” posljednjih nedjelja u medijima niko ne spominje niti naglašava pravo javnosti na istinu koju su novinari obavezni predočiti. Koju istinu? Istinu o genocidu u Srebrenici i istinu o spontanim gestama kulture sjećanja na žrtve genocida.

Forsiranjem teme o novinarskoj neutralnosti javnosti se nameće zaključak da je isključivo prioritetna novinarska neutralnost. Naša javnost nalazi se u stanju izmanipuliranosti tako što joj se fokus pažnje konstantno skreće sa suštine. A suština u ovom slučaju jeste: nikada se ne smije minimizirati, opravdavati, odobravati, poricati, negirati niti zaboraviti genocid nad Bošnjacima u Srebrenici! U svojim lamentiranjima o potrebi primjene novinarske neutralnosti u javnim servisima kod nas i u svijetu Volker Wagener, između ostalog, navodi da oni koji negiraju holokaust ili crtaju kukaste križeve u Njemačkoj imaju posla s pravosuđem. Dakle, u ovoj izjavi navodi činjenično stanje u svojoj zemlji – zakonske odredbe koje su tamo decenijama na snazi. I niko trezven u svijetu to ne dovodi u pitanje.

Hipotetički gledano, kako bi bilo da se nađu neki njemački i međunarodni “dobronamjerni medijski eksperti i dušobrižnici” koji bi osporavali i doveli u pitanje ustavnost postojanja takvih zakona u današnjoj Njemačkoj i drugim zemljama? Za informaciju, u nekim zemljama Evrope za negiranja holokausta i razne “promocije” i veličanja nacizma zapriječene su kazne do 20 godina zatvora. Dakle, onoliko koliko smo upućeni u funkcioniranje medija u Njemačkoj, a i u njeno zakonodavstvo, takvim “dušobrižnim ekspertima” bila bi “odrezana” značajna zatvorska kazna, a pride bi doživjeli izbacivanja iz članstva strukovnih udruženja.

Pojednostavljeno i hipotetički rečeno, da se međunarodni sud u Nürnbergu vodio načelima isključivo novinarske neutralnosti, a ne činjenicama, odnosno istinom, Goebbelsovi novinari bi kao slobodni građani poslijeratne Njemačke, na principima “novinarske neutralnosti”, tumačili njemačkoj i međunarodnoj javnosti njihova nacistička viđenja stvari oko “jevrejskog pitanja”, baš kao što su to radili prije rata i u ratu. Na svu sreću slobodoumnog svijeta, dogodila su se suđenja ratnim zločincima u Nürnbergu, Tokiju i Izraelu, koji nije prihvatio da inertnost međunarodne zajednice pomogne nekim ratnim zločincima. Sami su otkrili, priveli i osudili jednog Eichmanna.

Kao i u slučaju holokausta, današnji medijski poslenici trebaju podvući jasnu liniju u slučaju genocida u Srebrenici. Tribunal u Hagu donio je pravomoćnu i jasnu presudu da je počinjen genocid nad Bošnjacima u Srebrenici! I tu nema prostora za novinarsku neutralnost niti za nešto drugo. Ima mjesta samo za jednu i jedinu istinu. Pozivati se na novinarsku neutralnost, pa i kada su samo simboli sjećanja na žrtve genocida u pitanju (“cvijet Srebrenice”) – pozivanje je na relativizaciju i negiranje tog genocida.

PROČITAJTE I...

U ovom slučaju najveći je problem što je Federalna agencija za državnu službu, nakon što joj je poslan zahtjev iz kabineta premijera da raspiše dva konkursa, za ovo čekala petnaest dana. Tako da se ispostavilo da smo mi to uradili poslije zaključka Skupštine, što nije tačno. Tu onda počinju prozivanja i problemi”

Instrukcija resornog ministarstva u Vladi KS ne samo da je dobra i zakonita nego je u skladu s najvišim demokratskim principima i standardima kakvi se primjenjuju u svakom slobodnom i pluralnom društvu. A šta njena primjena znači u školskoj praksi? Nastava maternjeg jezika odvijat će se kao i ranije. Predavat će isti nastavnici i profesori, a učenici će ići u isto odjeljenje, zajedno kao i do sada, bez obzira na to da li im je maternji jezik srpski, hrvatski ili bosanski. Međutim, prilikom obrade nastavnih jedinica koje se tiču standardnojezičke norme nastavnici će voditi računa o izboru svakog učenika

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!

error: Sadržaj je zaštićen!