ISTINA ILI NOVINARSKA NEUTRALNOST O SREBRENICI

Volker Wagener, njemački zamjenik urednice Deutsche Wellea, u intervjuu koji je nedavno objavljen na njihovom portalu iskazuje svoj stav o beskompromisnoj potrebi iskazivanja novinarske neutralnosti u emisijama našeg javnog TV servisa vezano uz nošenje “cvijeta Srebrenice”. Koliko je navodni stručnjak za Balkan promašio, ali i uvrijedio žrtve genocida, svjedoče upravo zakoni u njegovoj zemlji

U posljednje vrijeme imamo priliku čitati mišljenja izvjesnih stranih “eksperata” za Balkan i BiH o novinarskoj neutralnosti na temu “cvijeta Srebrenice” i o Srebrenici. Ti su eksperti, uz to, i “eksperti” za javne radio i televizijske servise kod nas i u svijetu. Na taj način, skoro četvrt stoljeća nakon genocida nad Bošnjacima u Srebrenici, strani “dušobrižnici” u formama “demokratskih debata i intervjua” kontinuirano nastavljaju umanjivati ovu planetarnu tragediju. Treba reći i da često, navodno slučajno, genocid prekvalificiraju u zločin, masakr i slično. Nameće se zaključak da su ovakve djelatnosti dobrodošle dijelu međunarodne zajednice kao ubrzavanje procesa zaborava i relativizacije genocida u Srebrenici.

Volker Wagener, njemački zamjenik urednice Deutsche Wellea (DW – ugledni njemački višejezički medijski servis), u intervjuu koji je nedavno objavljen na njihovom portalu, u povodu odluke urednika informativnog programa BHT1 o nenošenju “cvijeta Srebrenice” za voditelje informativnih emisija, iskazuje svoj stav o potrebi iskazivanja novinarske neutralnosti u emisijama našeg javnog TV servisa.

Zamjenik urednice, od nekoga proglašen stručnjakom za Njemačku i Balkan, u intervjuu kaže da je “cvijet Srebrenice” simbol pravno priznatog genocida, koju je potvrdio jedan međunarodni sud. I da je to historijska činjenica! Istovremeno navodi da razumije da ljudi nose “cvijet Srebrenice” u znak sjećanja na zločin! Dakle, u istom pasusu genocid u Srebrenici preimenuje u zločin. To se ne smije dogoditi ni novinarskom početniku, a kamoli “ekspertu” za Njemačku i Balkan.

O odluci o nenošenju “cvijeta Srebrenice” na reveru voditelja-novinara on izjavljuje da po tom pitanju nema kompromisa i da se neutralnost mora poštovati. Kojeg kompromisa? Kompromisa u odnosu na što? U odnosu na uređivačku politiku i kodeks oblačenja TV voditelja? Ili možda kompromis u odnosu na istinu o genocidu nad Bošnjacima u Srebrenici, koji je tako nazvan prema pravomoćnoj presudi Tribunala u Hagu. Druga istina i drugo ime za genocid nad Bošnjacima u Srebrenici ne postoji! I tu nema nikakvog kompromisa!

Osporavanje nošenja “cvijeta Srebrenice”, simbola sjećanja na genocid u Srebrenici, samo je još jedan u nizu prozirnih kontinuiranih pokušaja izbljeđivanja istine o Srebrenici. To je i “dobar” povod dežurnim “medijskim dušobrižnicima” i nekim strukovnim udruženjima da se pozovu na potrebu primjene novinarske neutralnosti kada je u pitanju Srebrenica. Niko normalan ne spori profesionalne standarde novinarstva u kojima značajno mjesto zauzima novinarska neutralnost, ali je znakovito da u “slučaju cvijeta Srebrenice” posljednjih nedjelja u medijima niko ne spominje niti naglašava pravo javnosti na istinu koju su novinari obavezni predočiti. Koju istinu? Istinu o genocidu u Srebrenici i istinu o spontanim gestama kulture sjećanja na žrtve genocida.

Forsiranjem teme o novinarskoj neutralnosti javnosti se nameće zaključak da je isključivo prioritetna novinarska neutralnost. Naša javnost nalazi se u stanju izmanipuliranosti tako što joj se fokus pažnje konstantno skreće sa suštine. A suština u ovom slučaju jeste: nikada se ne smije minimizirati, opravdavati, odobravati, poricati, negirati niti zaboraviti genocid nad Bošnjacima u Srebrenici! U svojim lamentiranjima o potrebi primjene novinarske neutralnosti u javnim servisima kod nas i u svijetu Volker Wagener, između ostalog, navodi da oni koji negiraju holokaust ili crtaju kukaste križeve u Njemačkoj imaju posla s pravosuđem. Dakle, u ovoj izjavi navodi činjenično stanje u svojoj zemlji – zakonske odredbe koje su tamo decenijama na snazi. I niko trezven u svijetu to ne dovodi u pitanje.

Hipotetički gledano, kako bi bilo da se nađu neki njemački i međunarodni “dobronamjerni medijski eksperti i dušobrižnici” koji bi osporavali i doveli u pitanje ustavnost postojanja takvih zakona u današnjoj Njemačkoj i drugim zemljama? Za informaciju, u nekim zemljama Evrope za negiranja holokausta i razne “promocije” i veličanja nacizma zapriječene su kazne do 20 godina zatvora. Dakle, onoliko koliko smo upućeni u funkcioniranje medija u Njemačkoj, a i u njeno zakonodavstvo, takvim “dušobrižnim ekspertima” bila bi “odrezana” značajna zatvorska kazna, a pride bi doživjeli izbacivanja iz članstva strukovnih udruženja.

Pojednostavljeno i hipotetički rečeno, da se međunarodni sud u Nürnbergu vodio načelima isključivo novinarske neutralnosti, a ne činjenicama, odnosno istinom, Goebbelsovi novinari bi kao slobodni građani poslijeratne Njemačke, na principima “novinarske neutralnosti”, tumačili njemačkoj i međunarodnoj javnosti njihova nacistička viđenja stvari oko “jevrejskog pitanja”, baš kao što su to radili prije rata i u ratu. Na svu sreću slobodoumnog svijeta, dogodila su se suđenja ratnim zločincima u Nürnbergu, Tokiju i Izraelu, koji nije prihvatio da inertnost međunarodne zajednice pomogne nekim ratnim zločincima. Sami su otkrili, priveli i osudili jednog Eichmanna.

Kao i u slučaju holokausta, današnji medijski poslenici trebaju podvući jasnu liniju u slučaju genocida u Srebrenici. Tribunal u Hagu donio je pravomoćnu i jasnu presudu da je počinjen genocid nad Bošnjacima u Srebrenici! I tu nema prostora za novinarsku neutralnost niti za nešto drugo. Ima mjesta samo za jednu i jedinu istinu. Pozivati se na novinarsku neutralnost, pa i kada su samo simboli sjećanja na žrtve genocida u pitanju (“cvijet Srebrenice”) – pozivanje je na relativizaciju i negiranje tog genocida.

PROČITAJTE I...

Te “greške” u tabuliranju glasova toliko su providna krađa da podsjećaju na slabog đaka koji na putu od škole do kuće prepravi ocjene u svjedočanstvu. Naime, ovdje se krađa desila između izvještaja o glasačkoj kutiji i provincijske izborne komisije. Nije čudo da se opozicija i rukama i nogama borila protiv cjelokupnog ponovnog prebrojavanja glasova

S obzirom da mu ni sveti mjesec Ramazan nije pomogao razbistriti dvolične misli, izgleda da je riječ o nekoj vrsti patologije jer se i danas na stranici Vlade Kantona Sarajevo može pročitati kako je ugovor sa firmom Hering d.d, koja danas izvodi radove na Prvoj transferzali, potpisan još 28. septembra 2018. godine. To znači da je u mandatu premijera Adema Zolja i resornog ministra Muje Fiše, a ne u mandatu Forte i Konakovića, posao pripremljen i dodijeljen izvođaču. Od tog trenutka, potpisivanja ugovora, projekat ne realizira Vlada, pa ni ministar Šteta, kako to iluzionist Konaković uzvikuje, nego građevinska firma koja je dobila posao, u skladu sa potpisanim ugovorom

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!