ISTINA ILI NOVINARSKA NEUTRALNOST O SREBRENICI

Volker Wagener, njemački zamjenik urednice Deutsche Wellea, u intervjuu koji je nedavno objavljen na njihovom portalu iskazuje svoj stav o beskompromisnoj potrebi iskazivanja novinarske neutralnosti u emisijama našeg javnog TV servisa vezano uz nošenje “cvijeta Srebrenice”. Koliko je navodni stručnjak za Balkan promašio, ali i uvrijedio žrtve genocida, svjedoče upravo zakoni u njegovoj zemlji

U posljednje vrijeme imamo priliku čitati mišljenja izvjesnih stranih “eksperata” za Balkan i BiH o novinarskoj neutralnosti na temu “cvijeta Srebrenice” i o Srebrenici. Ti su eksperti, uz to, i “eksperti” za javne radio i televizijske servise kod nas i u svijetu. Na taj način, skoro četvrt stoljeća nakon genocida nad Bošnjacima u Srebrenici, strani “dušobrižnici” u formama “demokratskih debata i intervjua” kontinuirano nastavljaju umanjivati ovu planetarnu tragediju. Treba reći i da često, navodno slučajno, genocid prekvalificiraju u zločin, masakr i slično. Nameće se zaključak da su ovakve djelatnosti dobrodošle dijelu međunarodne zajednice kao ubrzavanje procesa zaborava i relativizacije genocida u Srebrenici.

Volker Wagener, njemački zamjenik urednice Deutsche Wellea (DW – ugledni njemački višejezički medijski servis), u intervjuu koji je nedavno objavljen na njihovom portalu, u povodu odluke urednika informativnog programa BHT1 o nenošenju “cvijeta Srebrenice” za voditelje informativnih emisija, iskazuje svoj stav o potrebi iskazivanja novinarske neutralnosti u emisijama našeg javnog TV servisa.

Zamjenik urednice, od nekoga proglašen stručnjakom za Njemačku i Balkan, u intervjuu kaže da je “cvijet Srebrenice” simbol pravno priznatog genocida, koju je potvrdio jedan međunarodni sud. I da je to historijska činjenica! Istovremeno navodi da razumije da ljudi nose “cvijet Srebrenice” u znak sjećanja na zločin! Dakle, u istom pasusu genocid u Srebrenici preimenuje u zločin. To se ne smije dogoditi ni novinarskom početniku, a kamoli “ekspertu” za Njemačku i Balkan.

O odluci o nenošenju “cvijeta Srebrenice” na reveru voditelja-novinara on izjavljuje da po tom pitanju nema kompromisa i da se neutralnost mora poštovati. Kojeg kompromisa? Kompromisa u odnosu na što? U odnosu na uređivačku politiku i kodeks oblačenja TV voditelja? Ili možda kompromis u odnosu na istinu o genocidu nad Bošnjacima u Srebrenici, koji je tako nazvan prema pravomoćnoj presudi Tribunala u Hagu. Druga istina i drugo ime za genocid nad Bošnjacima u Srebrenici ne postoji! I tu nema nikakvog kompromisa!

Osporavanje nošenja “cvijeta Srebrenice”, simbola sjećanja na genocid u Srebrenici, samo je još jedan u nizu prozirnih kontinuiranih pokušaja izbljeđivanja istine o Srebrenici. To je i “dobar” povod dežurnim “medijskim dušobrižnicima” i nekim strukovnim udruženjima da se pozovu na potrebu primjene novinarske neutralnosti kada je u pitanju Srebrenica. Niko normalan ne spori profesionalne standarde novinarstva u kojima značajno mjesto zauzima novinarska neutralnost, ali je znakovito da u “slučaju cvijeta Srebrenice” posljednjih nedjelja u medijima niko ne spominje niti naglašava pravo javnosti na istinu koju su novinari obavezni predočiti. Koju istinu? Istinu o genocidu u Srebrenici i istinu o spontanim gestama kulture sjećanja na žrtve genocida.

Forsiranjem teme o novinarskoj neutralnosti javnosti se nameće zaključak da je isključivo prioritetna novinarska neutralnost. Naša javnost nalazi se u stanju izmanipuliranosti tako što joj se fokus pažnje konstantno skreće sa suštine. A suština u ovom slučaju jeste: nikada se ne smije minimizirati, opravdavati, odobravati, poricati, negirati niti zaboraviti genocid nad Bošnjacima u Srebrenici! U svojim lamentiranjima o potrebi primjene novinarske neutralnosti u javnim servisima kod nas i u svijetu Volker Wagener, između ostalog, navodi da oni koji negiraju holokaust ili crtaju kukaste križeve u Njemačkoj imaju posla s pravosuđem. Dakle, u ovoj izjavi navodi činjenično stanje u svojoj zemlji – zakonske odredbe koje su tamo decenijama na snazi. I niko trezven u svijetu to ne dovodi u pitanje.

Hipotetički gledano, kako bi bilo da se nađu neki njemački i međunarodni “dobronamjerni medijski eksperti i dušobrižnici” koji bi osporavali i doveli u pitanje ustavnost postojanja takvih zakona u današnjoj Njemačkoj i drugim zemljama? Za informaciju, u nekim zemljama Evrope za negiranja holokausta i razne “promocije” i veličanja nacizma zapriječene su kazne do 20 godina zatvora. Dakle, onoliko koliko smo upućeni u funkcioniranje medija u Njemačkoj, a i u njeno zakonodavstvo, takvim “dušobrižnim ekspertima” bila bi “odrezana” značajna zatvorska kazna, a pride bi doživjeli izbacivanja iz članstva strukovnih udruženja.

Pojednostavljeno i hipotetički rečeno, da se međunarodni sud u Nürnbergu vodio načelima isključivo novinarske neutralnosti, a ne činjenicama, odnosno istinom, Goebbelsovi novinari bi kao slobodni građani poslijeratne Njemačke, na principima “novinarske neutralnosti”, tumačili njemačkoj i međunarodnoj javnosti njihova nacistička viđenja stvari oko “jevrejskog pitanja”, baš kao što su to radili prije rata i u ratu. Na svu sreću slobodoumnog svijeta, dogodila su se suđenja ratnim zločincima u Nürnbergu, Tokiju i Izraelu, koji nije prihvatio da inertnost međunarodne zajednice pomogne nekim ratnim zločincima. Sami su otkrili, priveli i osudili jednog Eichmanna.

Kao i u slučaju holokausta, današnji medijski poslenici trebaju podvući jasnu liniju u slučaju genocida u Srebrenici. Tribunal u Hagu donio je pravomoćnu i jasnu presudu da je počinjen genocid nad Bošnjacima u Srebrenici! I tu nema prostora za novinarsku neutralnost niti za nešto drugo. Ima mjesta samo za jednu i jedinu istinu. Pozivati se na novinarsku neutralnost, pa i kada su samo simboli sjećanja na žrtve genocida u pitanju (“cvijet Srebrenice”) – pozivanje je na relativizaciju i negiranje tog genocida.

PROČITAJTE I...

Dio malih stranaka ustvari predstavlja atipične kriminalne organizacije koje trguju sa strankama pobjednicama zainteresiranim da prevagu za odlučujuću ulogu u vlasti ostvare podrškom od strane malih stranaka koje su na izborima uspjele dobiti jedno, dva ili tri mjesta u općinskim vijećima ili skupštinama na kantonalnim, entitetskim i državnom nivou

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!