Isovićev darwinizam

Ironično, ali zastupnik evolucionizma Isović nije mentalno i spoznajno evoluirao dalje od mračne prahistorije rigidnog boljševizma.

Radončićev Dnevni avaz kao da je postao penzion za nerelevantne ličnosti. Nakon što je Bakir Hadžiomerović dobio minutu za svoje brukanje, isto se desilo i s Feđom Isovićem, koji je također dobio kolumnu u ovoj novini.

Baš poput Hadžiomerovića, i Isović, nakon što mu se udijelilo nešto prostora na stranicama Dnevnog avaza, ne odustaje od pokušaja da uveseli šaroliku Avazovu čitalačku publiku svojim nedozrelim razmišljanjima. Pa se čini kao da se Radončić okrutno ruga svojim dojučerašnjim kritičarima puštajući ih da sami sebe unište na stranicama njegovog lista.

Nakon što se u prošloj kolumni propisno obrukao svojim nepoznavanjem osnovnih činjenica u vezi s gradom u kojem živi, historijskim ličnostima o kojima bi da piše, ali i u vezi s nakaradnim autošovinističkim stavovima koje zastupa, Feđa Isović ovaj put odlučio je napasti i vjeronauku i pravo roditelja da odgajaju djecu u skladu s vlastitim vrijednostima.

Opet je Isovićeva poluinformiranost – ili je to nedovoljna obrazovanost – došla do izražaja, jer on svoje antiteističke stavove pokušava legitimizirati ne argumentima nego pozivanjem što na igrane serije, što na kontroverznog britanskog etnologa i biologa Richarda Dawkinsa.

Čak i u tom pokušaja davanja nekog naučnog autoriteta i težine vlastitim predrasudama Isović ispada tek provincijalni boljševik koji se poziva na Marxa, kojeg teško da je pročitao. Njemu je najveći razlog za Dawkinsov autoritet to što je to “profesor sa Oxforda”. Zamislite, “profa sa Oxforda”, wow, mora da je upravu u svemu što kaže.

Da Isović više čita nego što piše, shvatio bi kao prvo da je na modernom zapadu na kojeg se poziva argument daleko važniji od titule, kao i to da je Dawkins izuzetno kontroverzna ličnost, antiteistički fundamentalisti i ekstrem od kojeg se ograđuju mnogi ugledni ateisti.

Da se konačno malo udubi u temu koju namjerava javno tretirati, Isović bi razumio kako Dawkinsonova stajališta nisu samo duboko polarizirajuća nego da su u suštini pseudoreligijska jer naučnu metodu uzdižu na nivo dogme mimo koje nisu moguće drugačije spoznaje o svijetu oko nas.

No, ako zanemarimo čak i takvu neprincipijelnost, sam Isovićev stav duboko je isključiv jer on odgajanje djece u vjeri svojih roditelja poredi sa zlostavljanjem, a religiozne ljude sa zlostavljačima. Štaviše, Isović problematizira primjer iz neke serije u kojoj je mali Kinez Philip Jevrej jer su to i njegovi usvojitelji.

Šta Isović želi poručiti, da Kinez ne smije i ne može biti Philip, da mora biti budist ili taoist samo zato što pripada određenoj rasi i kulturi?

Ustvari, Isović ponavlja prastaru boljševičku subverziju po kojoj se zalaganjem za navodno pravo djeteta da od malih nogu bira vlastiti svjetonazor i vjersko uvjerenje (mada je to sasvim biološki, psihološki i etički nemoguće) te odricanjem prava roditeljima da to učine u ime djeteta želi uvesti posrednika – državu, tačnije one koji vode državu.

Upravo su tako opravdavani i legitimizirani svojevremeni komunistički zahvati u porodicu kao osnovnu jedinicu društva te indoktrinacija omladine kojoj se ispirao um komunističkom pseudoreligijom i kultom ličnosti.

Ironično, ali zastupnik evolucionizma Isović nije mentalno i spoznajno evoluirao dalje od mračne prahistorije rigidnog boljševizma.

PROČITAJTE I...

Nevladin sektor često je najmobilniji dio jednog društva i odličan poligon za plasiranje pozitivnih, ali i onih drugih ideja i projekata, najčešće stranih donatora koji su produžena ruka pojedinih država ili lobija. Upravo takav NVO sektor ima najveći utjecaj u Bosni i Hercegovini. Ne treba odbaciti njihov pozitivni učinak u našem društvu, ali zabrinjava njihova česta neprincipijelnost i redanje prioriteta prema instrukcijama donatora, umjesto prema potrebama našeg društva

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!