Intervju Stava: Denis Zvizdić, predsjedavajući Vijeća ministara BiH

Evropske unije će biti i Bosna i Hercegovina će biti njena članica. Evropska budućnost Bosne i Hercegovine je neosporna. Mlade generacije, oni koji tek sada završavaju osnovnu školu, započet će svoj radni angažman u Bosni i Hercegovini kao članici EU. U to više nema nikakve sumnje i zbog toga će članstvo u EU ostati naš najvažniji vanjskopolitički cilj. Osnovni razlog zbog kojeg još uvijek nemamo dovoljnu prisutnost evropskih tema u javnom prostoru leži u činjenici da je evropski put BiH godinama bio potpuno blokiran, pa su evropske teme bile van fokusa interesa javnosti.

Vijeće ministara BiH od početka svoga mandata na čelu s predsjedavajućim Denisom Zvizdićem ima vrlo jasno definirane prioritete, kao i dinamiku njihove realizacije. Prioriteti su logični i vezani su za stvarne potrebe bosanskohercegovačkog društva: evropske integracije, ekonomski razvoj, jačanje vladavine prava i dobrosusjedsku saradnje, odnosno dalje međunarodno pozicioniranje BiH kao zemlje koja je institucionalno kapacitirana da može kredibilno, krajnje profesionalno i u predviđenim rokovima realizirati svoje unutrašnje i vanjske obaveze. Predsjedavajući Vijeća ministara BiH Denis Zvizdić mogao se s pravom pohvaliti u novogodišnjem intervjuu da je u svakom od navedenih prioriteta napravljen vrlo značajan progres, što je omogućilo dosezanje ključnog cilja u 2016. godini – Upitnika EU. No, taj put nije bio lahak, a Zvizdić ga je morao ostvarivati u okolnostima stalnih političkih napetosti, kako međunacionalnih, tako i onih koalicijskih unutarbošnjačkih. Za Stav je govorio o svoje gotovo dvije godine mandata, o tome kako promišlja vanjskopolitičke odnose i političku situaciju u BiH, ali i unutarstranačkim trzavicama.

STAV: Možete li sumirati postignute rezultate Vijeća ministara u 2016. godini i dati predviđanje za ono što slijedi u 2017. godini?

ZVIZDIĆ: U vezi s evropskim integracijama, 2016. godina je bila najuspješnija godina u posljednjih 16 godina, od kada je BiH načinila prve korake na putu evropskih integracija. Činjenica da smo u periodu od februara do septembra 2016., dakle od momenta predaje aplikacije BiH za članstvo u EU, pa do zasjedanja Vijeća za opće poslove EU na kojem je aplikacija prihvaćena, realizirali sve uvjete koji su bili postavljeni pred institucije BiH govori o izuzetno napornom angažmanu svih bosanskohercegovačkih institucija na svim ustavno nadležnim nivoima, kao i o stvarnoj i nedvosmislenoj opredijeljenosti parlamentarnih partija i nosioca zakonodavne i izvršne vlasti da u ovoj fazi stave evropski put u fokus svoga djelovanja. Ali, stvaranje pretpostavki za prihvatanje aplikacije, odnosno Upitnika EK, kao suštinskog i najvažnijeg cilja u ovoj fazi evropskih integracija Bosne i Hercegovine, nije bio ni jednostavan niti brz proces. Riječ je o stotinama raznih sastanaka s predstavnicima svih nivoa vlasti u BiH, te vrlo mukotrpnim procedurama koje su, u cilju postizanja konsenzusa, zahtijevale visok nivo profesionalnosti i neophodnu dozu strpljivosti kako bi se prema predstavnicima i institucijama EU mogao prezentirati jedinstven stav ispred BiH. Ipak, kredibilna realizacija brojnih reformi definiranih unutar ekonomske reformske agende za BiH, potpisivanje dodatnog protokola na SSP, te usvajanje mehanizma koordinacije evropskih procesa u BiH, kumulativno posmatrano, omogućila nam je dosezanje ključnog cilja za 2016. godinu, a to je Upitnik EK.

Riječ o najkompleksnijem, najizazovnijem i najsveobuhvatnijem zadatku na putu evropskih integracija BiH, i ništa prije i ništa poslije upitnika neće imati taj nivo složenosti i takvu potrebu kvalitetne koordinacije svih institucija BiH. Profesionalna i pravovremena priprema odgovora na pitanja iz Upitnika omogućit će dosezanje glavnog cilja za 2017. godinu, a to je dobivanje kandidatskog statusa koji će otvoriti novo poglavlje u odnosima BiH i EU.

Prema tome, kada govorimo o evropskim integracijama BiH, zaista možemo kazati da je 2016. bila u znaku evropskih integracija, da je ostvaren vrlo kredibilan progres i da je BiH vraćena na tračnice EU, kako su to više puta kazali i visoka predstavnica EU za vanjsku politiku i bezbjednost gospođa Mogherini, komesar za proširenje Hahn i šef delegacije EU u BiH ambasador Wigemark.

U sferi je ekonomskog razvoja, isto tako, zabilježen značajan napredak. Rastu BDP, industrijska proizvodnja, izvoz, broj novouposlenih. Značajno je smanjen vanjskotrgovinski debalans, pokrivenost uvoza s izvozom prvi je put u posljednjih par dekada veća od 60%, pri čemu preko 65% ukupnog izvoza ide ka EU, što jasno dokazuje da su kvalitet i konkurentnost naših proizvoda dosegli zadovoljavajući nivo, nalazimo se među 20 zemalja svijeta s najvećim procentualnim porastom turizma.

Usvajanjem brojnih strategija, a posebno onih koje su vezane za borbu protiv korupcije i za borbu protiv terorizma, kao i realizacijom akcionog plana za borbu protiv pranja novca i organiziranog kriminala, značajno je unaprijeđen legislativni okvir koji institucijama BiH omogućava preventivno i uspješno suprotstavljanje kriminalnim i devijantnim ponašanjima ili bilo kojem obliku ekstremizma.

U skladu s politikom dobre regionalne saradnje, pokrenuli smo vrlo kvalitetne procese saradnje koji trebaju voditi ka većem nivou međusobnog razumijevanja i uvažavanja, potpunom i nedvosmislenom poštovanju suvereniteta, teritorijalnog integriteta i međunarodnopravnog subjektiviteta, ali mnogo sadržajnijim i kvalitetnijim ekonomskim i kulturnim odnosima, imajući u vidu činjenicu da živimo na istom geografskom i ekonomskom prostoru i da su naše privrede „upućene“ jedne na drugu.

S Crnom Gorom imamo izvanredne bilateralne odnose, sa Srbijom je održana zajednička sjednica dviju vlada i očekujemo da ćemo u narednoj godini imati uzvratnu posjetu Vijeća ministara BiH  Vladi Republike Srbije. U međuvremenu je dogovorena zajednička sjednica između Vijeća ministara BiH i Vlade Hrvatske, koja će vjerovatno biti održana u prvoj polovini naredne godine.

Dakle, institucionalni odnosi između vlada zemalja regije, kao i personalni odnosi premijera i ministara, jako su dobri, kolegijalni i konstruktivni, i tako kvalitetnu saradnju ne treba miješati, iako to očito neki namjerno čine s povremenim “retoričkim ispadima” političara iz regije, jer isti ne mogu biti kriteriji za definiranje odnosa u regiji.

Što se tiče 2017. godine, Vijeće ministara BiH će zajedno s bosanskohercegovačkim entitetima i kantonima nastaviti realizaciju brojnih ekonomskih, socijalnih i društvenih reformi, tako da sam siguran da i iduće godine biti obilježene s dva pojma koja moraju postati najčešće korišteni izrazi svih nosioca izvršne i zakonodavne vlasti, a to su: evropske integracije i reforme.

Želim posebno podvući neophodnost reforme sektora obrazovanja, bez kojeg neće biti moguće praviti dalje iskorake, posebno u sferi ekonomije i društvenih djelatnosti. Reforma obrazovanja, u cilju kreiranja društva znanja, pravovremenog prenosa savremenih tehničko-tehnoloških dostignuća kako ne bismo bili i ostali puki aplikanti naučnih dostignuća, te urgentnost stvarne, operativne i profesionalne  usklađenosti sistema obrazovanja s potrebama tržišta rada, pojavit će se kao imperativ u narednom periodu, jer se već sada nedostatak odgovarajućih profesija i praktičnih iskustava pokazuje kao „usko grlo“ za proširenje proizvodnje, novo zapošljavanje ili osnivanje novih kompanija.

STAV: Međutim, Vaš koalicioni partner Fahrudin Radončić smatra da se BiH nepotrebno svađa sa svojim susjedima. Zatim bilježimo i medijske napetosti u vezi navodne utrke Srba i Hrvata u naoružavanju, priklanjanju NATO-u ili Rusima. Sve se to prenosi i na BiH…

ZVIZDIĆ: Koliko se sjećam, SDA je odgovorila na takve prozivke g. Radončića, navela razloge svojih reakcija koje su uvijek bile u službi zaštite države, ustavno-pravnog sistema ili statusa i uloge Bošnjaka, pa čak i postavila čitav set ozbiljnih pitanja na koja nikada nismo dobili odgovore.

Ali, vratimo se važnijem dijelu vašeg pitanja, odnosno odnosima u našoj regiji. Moramo razlikovati dvije stvari, odnosno dva dominantna procesa. Prvi i najvažniji jeste strateško opredjeljenje svih zemalja Zapadnog Balkana, odnosno Jugoistočne Evrope, koje je bazirano na evropskim, a u slučaju nekih zemalja i NATO integracijama, očuvanje mira i sigurnosti kao ključnih uvjeta za ekonomski razvoj i socijalnu stabilnost, dalji rad na procesima pomirenja i međusobnog razumijevanja, jačanje ekonomske saradnje itd., dok je drugi proces, koji je, nažalost, u medijima mnogo prisutniji jer je za javnu scenu puno atraktivniji, baziran na dnevnopolitičkim ili  predizbornim potrebama koje su po pravilu “dodatno obogaćene” grubom retorikom, neutemeljenim konstatacijama, neprimjerenim izjavama i porukama.

Mislim da odnose s našim susjedima, i generalno u čitavoj regiji, treba vratiti u margine najvažnijih vanjskopolitičkih ciljeva svake od država, a to su sasvim sigurno: dobra međusobna saradnja, nastavak procesa pomirenja i međusobnog razumijevanja i sadržajno unapređenje političkih, ekonomskih i društvenih odnosa.

Svi ćemo se, u konačnici, naći unutar jedinstvene porodice evropskih zemalja, gdje bitnu ulogu neće igrati neostvareni hegemonistički ciljevi iz naše bliže ili dalje prošlosti, ideje supremacije pojedinih nacija, naše sujete, nedemokratske političke akrobacije pojedinaca, nego će važiti isti principi, isti normativi, isti standardi, isti aspekti vladavine ljudskih prava, jednakost i solidarnost kao kanoni ponašanja.

STAV: Vi u dvije godine svog rada niste proizvodili diplomatske skandale, ali u njih Vas dio medija povremeno želi vještački uvući. Mi, nažalost, govorimo o nekim općim pojavama, medijskom senzacionalizmu i političkom populizmu koji vodi ka obilježavanju Bošnjaka i njihovih političkih predstavnika kao radikala, koji navodno islamiziraju i šerijatiziraju društvo. S druge strane, Vi niste na Vašoj poziciji predstavnik samo Bošnjaka, već i Srba i Hrvata. Koja je Vaša politička filozofija i kako uspijevate održati ravnotežu?

ZVIZDIĆ: Imajući u vidu ustavno-političku kompleksnost BiH i kompleksnost odnosa u BiH, u pravu ste kada kažete da je vrlo teško balansirati između istinskih strateških ciljeva i stvarnih potreba bosanskohercegovačkog društva i dnevnog proizvođenja tenzija i blokada čiji su uzročnici uglavnom preradikalne ili neodmjerene izjave političara u BiH, ali i u kompletnoj regiji. Te izjave, nažalost, izazivaju veliku, i prema mojem mišljenju, nezasluženu medijsku pažnju s obzirom na činjenicu da ih stalno ponavljaju iste osobe, da u svojoj suštini predstavljaju puko politikanstvo, i da uglavnom nisu bazirane na relevantnim faktima.

Ako bismo analizirali te izjave, došli bismo do zaključka da u njihovoj osnovi ne postoji nikakva analitika, da one nisu potkrijepljene bilo kakvim argumentima i da predstavljaju proziran, ali politički drzak način da pojedinac ostane u fokusu političke i društvene javnosti. Ciljevi takvih izjava su prepoznatljivi, a to je podizanje međupartijskih i međunacionalnih tenzija, s jedne, i stvaranje “dimne zavjese” iza koje se ne vidi stvarno ekonomsko i socijalno stanje, s druge strane.

Zbog toga je ključno pitanje šta se, zabavljanjem javnosti s davanjem takvih krajnje neprimjerenih izjava, želi sakriti. Upravo  u odgovoru na ovo pitanje leži suština problema s kojima se suočavamo u BiH. A matrica je uvijek ista: pričati o nepostojećoj ugroženosti od drugih, o nepostojećem prenosu nadležnosti, o nepostojećim procesima unitarizacije i centralizacije, da se ne bi postavljalo pitanje o evidentnim problemima s kojima se suočava taj nivo vlasti u ekonomiji, korupciji, nepotizmu.

S druge strane, smatram da izjave koje političari iz susjedstva daju o BiH moraju biti tačne, provjerene, relevantne i odmjerene. Mislim da je bez ozbiljne argumentacije, a sve je prisutnija upravo takva praksa, da se prvo izrekne izjava ili konstatacija, a da se tek poslije provjerava tačnost navoda, vrlo nekorektno, pa mogu kazati i neodgovorno, pa i opasno, davati izjave koje mogu imati utjecaj na kvalitet odnosa u BiH ili na regionalnu i međunarodnu poziciju BiH. Pojedine neutemeljene izjave o BiH koje smo imali priliku čuti u posljednje vrijeme dale su veliki prostor za različita tumačenja, upravo zbog činjenice da su bile paušalne, neprecizne, neodgovorne i izrečene u funkciji političke promocije pojedinca, a ne nikako bilo kakve pomoći Bosni i Hercegovini.

Neke od njih, a posebno one o radikalizaciji islama u BiH, ili o potrebi emancipacije BiH ili bilo kojeg njenog naroda, prešle su granicu političke korektnosti i došle na provocirajuću ivicu podnošljivosti i tolerantnosti. Kada govorimo o terorizmu kao globalnoj prijetnji, opasnost od njega postoji i jednaka je u svim zemljama regije i svijeta, i po tome BiH ne predstavlja nikakav specifikum, niti prostor kojeg se treba “plašiti”. Izjave o izmišljenom broju povratnika sa stranih ratišta ne doprinose razvoju dobrosusjedskih odnosa, one u svojoj osnovi nisu prijateljske iako se takvim pokušavaju predstaviti (“prijatelj te tajno savjetuje, pa i kritikuje, a javno hvali”, kaže jedna mudra izreka), jer zadiru u unutrašnje odnose u BiH i šalju lošu poruku koja može imati vrlo negativne posljedice za realizaciju naših najvažnijih ciljeva, a to su evropske integracije i ekonomski razvoj s fokusom na povećani obim domaćih i stranih investicija. Takve neutemeljene, a “bombastične” izjave dobiju veliku pažnju medija, vijest se brzo prenese preko društvenih mreža, čime se pravi velika i stvarna šteta, ne samo BiH nego i za regiju, jer niko nema priliku i kapacitet da svakom investitoru ili turisti objasni da takve izjave ne korespondiraju sa stvarnošću.

S druge strane, potrebno je biti odmjeren i suptilan kada govorite o drugoj državi, a posebno o nekom narodu. Bošnjački narod izrazito je tolerantan narod jer nikada u svojoj historiji nije predstavljao izvorište bilo kakvih ekstremističkih ili nacionalističkih pokreta, pogotovo ne onih koji bi na bilo koji način bili usmjereni protiv multietničkog bića i jedinstvenosti BiH, ili protiv naših prvih susjeda. Istovremeno, bošnjački narod se stoljećima vrlo uspješno odupire različitim utjecajima koji dolaze i s Istoka i sa Zapada, čvrsto i ljubomorno čuvajući svoju vjeru, svoju tradiciju, svoje običaje i toleranciju kao primarni oblik ponašanja. Bošnjaci su samo u posljednjih 150 godina prošli pet-šest različitih državno-pravnih uređenja, od kojih skoro nijedan, osim aktuelnog, nije bio blagonaklon prema ekonomskim i društvenim kapacitetima i utjecaju Bošnjaka na ovom prostoru. Ne bih se želio vraćati daleko u prošlost, ali bih svakako želio podsjetiti one koji na neprimjeren i neutemeljen način govore o “radikalizaciji Bošnjaka” na brojne historijske događaje i činjenice koji su imali za cilj ekonomsko siromašenje i fizičko nestajanje Bošnjaka na ovim prostorima, ali koji istovremeno govore o visokom stepenu tolerantnosti i zadivljujućoj bošnjačkoj naklonosti multietničkom karakteru BiH. Takvi, kataklizmički događaji u historiji Bošnjaka na ovim prostorima, od nasilnog ukidanja bosanskog jezika 1907. godine i njegovog “pretvaranja” u srpsko-hrvatski / hrvatsko-srpski, agrarnih reformi kojima je u periodu od 1919. do 1936. godine Bošnjacima oduzeto više od milion hektara poljoprivrednog i šumskog zemljišta, dok su stotine hiljada nezaštićenih Bošnjaka morali napusti prostor BiH, strašnih pokolja u Drugom svjetskom ratu, kasnog i polovičnog priznavanja muslimana kao “vjerske supine”, a ne Bošnjaka kao naroda, zabrane rada nacionalnih kulturnih društava, ograničavanja vjerskih prava i sloboda, ponovljenih zločina u toku agresije od 1992. do 1995., pa do najstrašnijih pet dana u historiji Bošnjaka kada je načinjen genocid u Srebrenici. Da li su na bilo koji od ovih događaja, a takvih je samo u posljednjih 100 godina bilo na stotine, Bošnjaci odgovorili osvetom ili radikalizmom? Ne, nikada. I to je historijska činjenica koju svi trebaju uvažiti i poštovati.

Prema tome, bošnjački narod jeste narod koji toleranciju, ili kako mi to Bošnjaci zovemo merhametluk, prakticiramo kao način našeg međusobnog ophođenja, ali i našeg odnosa prema našim susjedima, u BiH i van nje. Dakle, kada govorimo o Bošnjacima, bazni je postulat: otpor svakoj vrsti agresije i odbrana svoga doma i svoje države – da, ali osveta i radikalizam – ne. I to trebaju svi znati.

Potrebno je svakako prihvatiti i uvažiti i sve probleme s kojima su se na ovim prostorima suočili i drugi narodi ili bilo koji pojedinac. Samo tako možemo očekivati da se međusobno razumijemo i dođemo do zajedničkih rješenja. Upravo je međusobno uvažavanje princip na kojem djeluje Vijeće ministara i ja. To podrazumijeva jednakopravan pristup i ravnomjeran razvoj, što su po meni jedine uspješne formule za ukupni prosperitet Bosne i Hercegovine.

Naravno, u svemu tome ja nikada ne zaboravljam da jesam Bošnjak i time se ponosim, ali moju funkciju obnašam tako da uistinu veliku pažnju poklanjam odnosu prema mojim kolegama i saradnicima, uvažavajući naše različitosti i respektujući posebnosti u političkom, nacionalnom i vjerskom smislu. Kao što poštujem svoju vjeru i svoj narod, u istoj mjeri uvažavam moje komšije, pripadnike drugog naroda i druge vjere, ili uopće drugog svjetonazora. Generalno, ponašam se prema svim građanima BiH s kojima dolazim u komunikaciju na odgovoran i jednakopravan način.

Stvar je ista ili slična i kada govorimo o odnosima u politici. Mi dolazimo iz različitih političkih partija, imamo različite ideologije, ali mislim da dijalog kao instrument postizanja dogovora i konsenzusa baziranog na realnim činjenicama jeste najbolji pristup koji političar u BiH može imati i koji uopće može primijeniti u svom djelovanju, i upravo je to ono na čemu mi baziramo dobru saradnju unutar Vijeća ministara.

STAV: Jasno je da opredjeljenje na dijalog podrazumijeva stalno smirivanje tenzija. Međutim, unutar svog biračkog tijela i Bošnjaka općenito, vodstvo SDA često biva optuživano da šuti na provokacije.

ZVIZDIĆ: Ponovo bih se vratio na pitanje analize i postojanja stvarnih argumenata kao osnove da bismo mogli ozbiljno razmotriti bilo koju kritiku. Prihvatam argumentiranu kritiku kao korekciju našeg ponašanja i djelovanja, ali naravno, s potpunom indignacijom odbacujem politikanstvo i kritizerstvo koje je, čini mi se, postalo dominantno u aktuelnim političkim odnosima. Ako govorimo o adekvatnom ili neadekvatnom reagiranju bošnjačkih političara na izjave o partijama, narodima, procesima, pojedincima, aktuelnom stanju itd. u BiH, onda bi trebalo napraviti analizu, recimo, stotinu takvih najvažnijih izjava posljednjih godina, na bazi koje bismo mogli procijeniti kvalitet i pravovremenost odgovora u skladu s okolnostima koje su ih prouzrokovale i u kojima su izrečene. Sasvim sam siguran da su politički predstavnici SDA, koji obnašaju funkcije na različitim nivoima vlasti u BiH, uvijek pravovremeno, sadržajno i adekvatno odgovorili na takve izjave ili prozivke. Naravno, mi nećemo nasjesti na želje pojedinaca da se na dnevnoj razini bavimo političkim prepucavanjima, jer upravo to hoće oni koji imaju nekoliko ključnih političkih ciljeva; to je da nacionalističkom i vrlo grubom retorikom zamagle ekonomske i socijalne tokove, kao što to često rade dužnosnici bosanskohercegovačkog entiteta RS‑a i na takav način nastoje potpuno anulirati potrebu razgovora o ekonomskim, odnosno životnim temama. Istovremeno, oni na taj način žele poslati poruku međunarodnoj zajednici da BiH ne može funkcionirati jer imate stalna prepucavanja, svađe i političke razmjerice između onih koji bi dominantno trebali voditi pozitivne procese u BiH.

Dakle, ako napravimo analizu, onda ćemo vidjeti da su dužnosnici SDA reagirali uvijek kada je to bilo potrebno i kada je postojala istinska uvreda koja je bila upućena ka BiH. To je više puta uradio predsjednik Izetbegović u vezi s izjavama dužnosnika u regiji ili izjavama lidera političkih partija unutar Bosne i Hercegovine kojima je osporavano hiljadugodišnje postojanje Bosne ili Bošnjaka, bosanskog jezika, bošnjačkog identiteta, ili su omalovažavane historijske tekovine moderne BiH, posebno uloga Armije BiH, koja je vodila odbrambeno-oslobodilački rat u BiH. To su radili i naši zastupnici kroz pokretanje određenog broja važnih apelaciju u cilju zaštite temeljnih vrijednosti, kao što je ustavno pravo na jezik. I ja sam reagovao svaki put kada bi neko prešao granicu pristojnosti, kao što je to nedavno uradio bivši premijer Milanović. Prema tome, odgovorit ćemo svaki put kada to bude potrebno i znat ćemo na adekvatan način odbraniti suverenitet i integritet i BiH, i Bošnjaka i drugih naroda i građana koji žive u BiH. Ipak, potrebno je istaći da dominantna politika mora biti politika saradnje, dijaloga i razumijevanja, jer bez razgovora i postizanja dogovora ne možemo praviti progres kakav želimo i kakav očekuju i svi narodi i svi građani BiH.

STAV: Primijetili smo da se u medijima, a time i javnosti, teme poput NATO integracija, evropskog puta BiH, statusa kandidata, EU upitnika, mehanizma koordinacije i slično, dakle teme koje su prevažne za budućnost BiH i za koje je potrebno odvojiti enormne količine vremena i rada, prate sa smanjenim intenzitetom. Može li biti da dio javnosti to vidi kao nešto što pripada dalekoj i neizvjesnoj budućnosti, u konačnici nešto nerealno, pa ostaje nezainteresirana? Neki će reći da je ulazak u EU “nemoguća misija” jer je opstanak EU upitan. Hoće li biti Evrope za par godina?

ZVIZDIĆ: EU će sigurno biti, ne samo narednih par godina već i mnogo duže, jer je riječ o jednom od najznačajnijih i suštinski najvažnijih i najefikasnijih projekata u modernoj civilizaciji. Ideja EU je vrlo stara, i javlja se već na početku 20. stoljeća. Odmah poslije Prvog svjetskog rata producirani su brojni dokumenti i brojne knjige koje su tada po uzoru na SAD govorili o potrebi utemeljenja ujedinjenih evropskih država. Sjenu na razvoj tadašnje ideje stavio je Drugi svjetski rat, ali upravo je ta kataklizma dodatno učvrstila nosioce evropske misli da krenu ka formiranju šire zajednice zajedničkih vrijednosti unutar kojih se neće osporiti bilo koji nacionalni suverenitet ili bilo koja posebnost svakog od naroda koji ulazi u tu zajednicu, već će on snagom jedinstva biti podignut na jednu veću razinu. EU je u svim svojim osnivačkim aktima, i aktuelnim standardima i normama djelovanja, utemeljila sve vrijednosti koje možemo naći u najsadržajnijim definicijama države, od Aristotelove, koja zagovara državu kao zajednicu koja omogućava ljudima da kvalitetno žive, do Kantove, koja kaže da država prema svojim građanima nastupa kao prema članovima porodice koji posjeduju slobodu, jednakost i ravnopravnost.

Temelji EU nastajali su dugo, ali su izgrađeni od stvarnih vrijednosti i kvalitetnih sastojaka: ljudskih prava, jednakopravnosti i solidarnosti, odnosno kako to kaže jedan od njenih idejnih tvoraca Robert Schuman: “Ujedinjenu Evropu izgradit ćemo putem konkretnih postignuća koja će prvo stvoriti istinsku solidarnost.” Zbog toga će EU opstati, jer ne bi bilo strateški ispravno niti održivo ako bi se EU ponovo zamijenila sa supremacijom nacionalnih u odnosu na zajedničke vrijednosti i univerzalna ljudska prava.

Dakle, Evropske unije će biti i Bosna i Hercegovina će biti njena članica. Evropska budućnost Bosne i Hercegovine je neosporna. Mlade generacije, oni koji tek sada završavaju osnovnu školu, započet će svoj radni angažman u Bosni i Hercegovini kao članici EU. U to više nema nikakve sumnje i zbog toga će članstvo u EU ostati naš najvažniji vanjskopolitički cilj. Osnovni razlog zbog kojeg još uvijek nemamo dovoljnu prisutnost evropskih tema u javnom prostoru leži u činjenici da je evropski put BiH godinama bio potpuno blokiran, pa su evropske teme bile van fokusa interesa javnosti. Već sam rekao da je naš prvi korak ka evropskim integracijama načinjen 2000. godine. Do potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju prošlo je nekih sedam-osam godina, a poslije toga, sve do aprila 2015. godine, kada je formirano aktuelno Vijeće ministara BiH, na evropskim integracijama nije se radilo praktično ništa.

Situacija se u posljednjih par godina značajno promijenila. Došlo je vrijeme kada su i institucije i građani postali mnogo više zainteresirani za evropska pitanja nego je to bio slučaj ranije. U razgovore i dijalog o evropskim pitanjima već su se uključili i akademska zajednica, i mediji, i nevladine organizacije.

STAV: Imate li ideju u vezi alternative, pod strogom pretpostavkom da Evropa promijeni svoj ustroj u sljedećim godinama? Čemu će tada težiti BiH, odnosno, koja bi to unutarnja snaga mogla BiH držati na okupu ako to nije evropski put?

ZVIZDIĆ: Na početku agresije na BiH još uvijek na našim prostorima nije bila prisutna ideja EU, ali jeste državotvorna ideja jedinstvene i suverene Bosne i Hercegovine kao životnog staništa svih koji vole svoju jedinu domovinu BiH. Dostojevski je smatrao da ni čovjek, ni nacija, niti država ne mogu postojati bez neke velike ili uzvišene ideje. Upravo je to ideja jedinstvene Bosne i Hercegovine te uzvišena snaga koja, kao vezivno tkivo i integrativni faktor, drži kompaktnom našu domovinu u teritorijalnom i multinacionalnom smislu.

Kada govorimo o EU kao našem najvažnijem vanjskopolitičkom cilju, onda moram jasno kazati da on nema alternativu. Postoji niz razloga zbog kojih smo tako snažno i jasno opredijeljeni ka evropskim integracijama. Nije riječ samo o geografskoj pripadnosti, nego i o brojnim drugim kulturološkim i društvenim faktorima i vrijednosnim kriterijima koje u svojoj historiji, tradiciji i običajima nose narodi i građani Bosne i Hercegovine. BiH de facto jeste evropski prostor i u najskorijoj budućnosti bit ćemo i de jure dio porodice evropskih država.

Sada bismo, naravno, mogli otvoriti polemiku zašto Jugoslavija nije postala članica EU jer bi, sasvim sigurno, situacija na ovim prostorima bila drugačija da je Jugoslavija, npr., kada i Grčka, dakle 80-ih godina prošlog stoljeća, ili u nekom od narednih krugova, ušla u EU. Naravno, možemo navesti i niz razloga zašto se to nije htjelo ili zašto nije bilo moguće da Jugoslavija u momentu “buđenja nacionalizama” i nagovještaja njenog planiranog raspada postane dio EU. I dok se Evropa ujedinjavala na principima solidarnosti i jednakosti, na prostorima Balkana su se pokušali realizirati zakašnjeli nacionalni, odnosno hegemonistički projekti. Zbog toga smo prošli užase patnje, stotine hiljada ljudi takve monstruozne, barbarske i necivilizacijske ideje platilo je svojim životima, i za očekivati je da su lekcije naučene i da se slične zločinačke ideje neće na ovim prostorima više nikada ponoviti.

Na našim se prostorima rađa jedna nova generacija mladih, obrazovanih i talentiranih ljudi koji dominantno baštine ideje i kriterije koji važe u modernom i savremenom svijetu i polahko sa sebe skidaju okove prošlosti u kojima ih tzv. “nacionalne vođe”, koje su još uvijek nosioci prevaziđenih nacionalističkih projekata, pokušavaju zadržati. Mladi ljudi ne žele da im fašistički simboli i jezik mržnje budu dominantni orijentiri njihovog ponašanja, životnoga svjetonazora i njihove budućnosti. Apsolutna većina građana BiH, posebno mladi ljudi žele živjeti u slobodnoj, sigurnoj, prosperitetnoj i evropskoj Bosni i Hercegovini, u društvu jednakih šansi u kojem će se cijeniti pravda, pravičnost, istinski patriotizam, znanje i vještine, a ne nacionalna ili politička pripadnost, i zadatak institucija i pojedinaca koji vode dominantne političke, ekonomske i društvene procese jeste da im stvore pretpostavke za ostvarenje toga cilja.

STAV: Iz RS-a su najavljene blokade na državnom nivou vezano uz evropske integracije. Očekujete li da će RS bojkotirati slanje odgovora na upitnik EU?

ZVIZDIĆ: Svi su u Bosni i Hercegovini potpisali izjavu kojom iskazuju svoju opredijeljenost za punu spremnost na realizaciji onih projekata koji su definirani unutar evropske agende BiH. Zbog toga ne očekujem transparentne i previše otvorene, ali očekujem tihu opstrukciju koja će biti vezana za procedure koje su u BiH uvijek vrlo složene. Istovremeno su primjetne nekonstruktivne tendencije da se evropske integracije počinju vrlo neobjektivno vezivati za aktuelne političke teme koje u realnosti nemaju nikakve veze s ovom fazom evropskih integracija Bosne i Hercegovine. Pitanje sastava Ustavnog suda BiH, koje je definirano Ustavom BiH, nema nikakve veze s ovom fazom evropskih integracija BiH. Pitanje dalje prisutnosti i načina funkcioniranja OHR-a nema nikakve veze s ovom fazom evropskih integracija, niti s njom ima veze i dinamika rješavanja presude Sejdić-Finci. Povezivanje takvih pitanja za koja unaprijed znamo da će dovesti do političkih turbulencija i novih tenzija, a možda i političkih blokada, stvara jednu vrstu bojazni da bi dinamika predviđena za adekvatnu i stručnu pripremu odgovora na pitanja iz Upitnika mogla biti ili usporena, pa čak i blokirana na određeno vrijeme.

Iskreno se nadam da se to neće dogoditi, jer ovo nije pitanje pojedinca, političke partije ili jednog naroda, nego kompletnog bosanskohercegovačkog društva. Zbog toga pozivam akademsku zajednicu, ali i medije, nevladine organizacije, odnosno sve segmente bosanskohercegovačkog društva, da zajednički realiziramo odgovore iz Upitnika EK za BiH, kao jednu od najzahtjevnijih faza na putu evropskih integracija. Blokade, sigurno, nikome neće donijeti nikakvu korist. One mogu imati kratkoročan politički efekt, ali blokada evropskih integracija automatski znači i blokadu odnosa međunarodnih finansijskih institucija i investitora prema Bosni i Hercegovini. Tamo gdje je blokiran evropski proces, gdje ne postoje mir i stabilnost, gdje ne postoje ekonomski i pravni uvjeti za kvalitetno poslovanje, takva područja nisu interesantna čak ni domaćim, a posebno ne stranim investitorima.

Institucije Bosne i Hercegovine osposobljene su i spremne da u predviđenom roku odgovore na pitanja iz Upitnika na način koji će sa stručnog i profesionalnog stanovišta biti prihvatljiv za Evropsku komisiju, koja će u konačnici procjenjivati kvalitet odgovora i pripremati mišljenje za kandidatski status BiH. Sasvim sam siguran da isti kapacitet imaju i niži nivoi vlasti i da to svi zajedno možemo uraditi u predviđenom roku ako se zadrži povoljan politički ambijent, jer je on u direktnoj korelaciji s ovom fazom procesa evropskih integracija.

STAV: Što se događalo iza vrata na sastanku s tzv. četvorkom koja je najavila izlazak iz Kluba SDA? Hipotetski, ako ostvare najave o izlasku, hoće li biti narušena većina na državnom nivou?

ZVIZDIĆ: Dvije činjenice predstavljaju temelj moga optimizma. Prva je da je riječ o istaknutim članovima i kadrovima SDA, od kojih neki imaju status osnivača SDA u općini iz koje dolaze, istaknutim patriotima i osobama velikog ugleda koji su na brojnim proteklim izborima potvrđivali kroz dobivanje velikog povjerenje glasača i koji, što je najvažnije, na ispravan način razumiju kompleksnost trenutka i ukupnih političkih i institucionalnih odnosa u kojima se nalazi BiH. Druga važna činjenica jeste potpuna otvorenost rukovodstva SDA da se pitanje postojećih nesuglasica riješi na način kako to rade stranačke kolege i prijatelji koji se razumiju i uvažavaju. Zbog toga sam optimista da će započeti razgovori imati pozitivan ishod.

STAV: Znači, u ovom se trenutku ne bavite mogućnošću da bi većina na državnom nivou mogla doći u pitanje?

ZVIZDIĆ: Kao što sam već kazao, u ovom trenutku postoji pozitivna atmosfera za uspješno i efikasno rješavanje određenih nesuglasica unutar Kluba SDA u Predstavničkom domu Parlamenta BiH i sasvim sam siguran, imajući u vidu ozbiljnost i iskustvo svih koji učestvuju u tom procesu, da većina neće doći u pitanje, iako bi to neki pojedinci žarko željeli, jer nepostojanje koalicione većine vide kao šansu za ostvarenje osobnih političkih ambicija, ali i kao priliku za nove blokade i zaustavljanje svih pozitivnih procesa u BiH. Na njihovu žalost, a na radost onih koji vole BiH i koji podržavaju njen evropski put i unutrašnje institucionalno jačanje, to se sigurno neće dogoditi. SDA je ozbiljna, najveća i najjača stranka u BiH, koja je na posljednjim izborima dobila preko 300.000 glasova, što govori o njenom velikom, neizbježnom i dominantnom kapacitetu na političkoj sceni BiH. Istovremeno, SDA je najdržavotvornija i najdemokratičnija politička partija u BiH, čiji su svi programski ciljevi usmjereni ka jačanju države Bosne i Hercegovine i potpunom očuvanju njenog suvereniteta, teritorijalnog integriteta i međunarodnopravnog subjektiviteta, i upravo zbog aktuelnih antiustavnih ideja i procesa kojima se ugrožava ustavno-političko uređenje i flagrantno krši Daytonski mirovni ugovor, SDA će sačuvati svoje jedinstvo u funkciji realizacije daljeg razvoja Bosne i Hercegovine i zaustavljanja retrogradnih i štetnih procesa koji bi mogli ugroziti mir, stabilnost i prosperitet BiH i svih njenih naroda i građana. Dakle, i dalje ćemo biti najveći i najjači klub u Parlamentu BiH, a članovi SDA će se ponašati u skladu sa poučnim i vrlo simboličnim sloganom SDA: “U jedinstvu je snaga!”

STAV: Činjenica je da Bošnjaci vrlo malo sredstava ulažu u kulturu. No, nije li da upravo kroz kulturu mi definiramo i artikuliramo pitanja identiteta?

ZVIZDIĆ: Nacionalni i kulturni identitet izuzetno su važni za samoodrživost i prosperitet države, jer u sadržajnom i pojavnom smislu predstavljaju samospoznaju ujedinjujućih vrijednosti segmentiranih u procesu višeznačnih relacija unutar suživota s drugima. Zbog toga se i kaže da je  narodu ili pojedincu kojima je “oduzeta” sopstvena kultura ili onemogućeno institucionalno valoriziranje  kulturno-historijskog naslijeđa oduzet i stvarni identitet postojanja. Ipak, kultura nije nepromjenjiva nacionalna datost. Ona ima svoje bazne postulate i vrijednosne kriterije, ali se, isto tako, mijenja, izgrađuje i nadopunjuje u skladu sa savremenim tendencijama i tokovima.

Ako bismo analizirali ono što se u segmentu kulture ili književnosti ili bilo kojeg drugog oblika kulturnog izražaja dešavalo u BiH u posljednjih 50 ili 60 godina, onda bismo svjedočili upornim i perfidnim tendencijama nipodaštavanja bošnjačke književne i jezičke posebnosti i permanentnoj borbi bošnjačkih intelektualaca za afirmaciju nacionalnih, vjerskih i kulturnih prava. Ako pratimo nit te borbe, od zahtjeva za vjersku i vakufsku autonomiju i pokretanja časopisa Behar, na samom početku 20. stoljeća, kada se pokazuju prvi značajniji obrisi bošnjačkog nacionalnog i kulturog preporoda, pa do smisleno, stručno i hrabro proklamirane teze o “bosanskom duhu u književnosti” 60-ih godina prošlog stoljeća, i Isakovićevog Biserja – izbora iz muslimanske književnosti, objavljenog 70-ih godina, te simboličnih i poučnih sudbina Selimovića, Rizvića, Kulenovića, Maka Dizdara i brojnih drugih nosilaca intelektualne misli među Bošnjacima u drugoj polovini 20. stoljeća, spoznat ćemo hrabro, samosvjesno i argumentirano nastojanje da se „dopuštena forma“ popuni sadržajem stvarne kulturne samobitnosti i političko-nacionalne izvornosti Bošnjaka.

Drugi narodi u BiH nisu u tom periodu imali ovakve probleme, ili su isti bili svedeni na nivo podnošljivosti. Jačanje njihovog nacionalnog i kulturnog identiteta nije bilo tretirano na represivan način kao u slučaju Bošnjaka, i iskazivanje njihovih kulturnih, jezičkih, književnih i drugih osobenosti praktično se podrazumijevalo, osim ako nije uznemirujuće zadiralo u ideologiju komunističkog sistema.

Ako dakle, kompariramo sadašnje vrijeme s prošlim vremenom, onda možemo reći da je postignut vrlo značajan napredak i da su Bošnjaci i njihova kultura, postali prepoznatljiva osobenost unutar kulturoloških vrijednosti i raznolikosti.

Činjenica je da se ne posvećuje dovoljna pažnja razvoju kulture u BiH. Možda je riječ i o nedovoljnom poznavanju važnosti prezentacije kulturnog naslijeđa ili aktuelnog kulturnog izraza, ali bazni uzrok hronični je nedostatak budžetskih sredstava i još uvijek nedovoljno razvijena svijest o višeznačnoj “profitabilnosti” ulaganja u kulturu koja predstavlja izvanrednog promotora različitih vrijednosti. Sve se u toj oblasti mora promijeniti, od poreznih olakšica do jasnog definiranja namjenskih sredstava koja bi isključivo bila usmjerena za potrebe razvoja kulture. Dodao bih i sporta, kao druge izuzetno važne komponente za razvoj zdravog društva i promociju države. I dok s jedne strane imamo pojedince i institucije koje su izvanredni nosioci stvaralačkih kulturnih dešavanja ili izvanrednih sportskih uspjeha, s druge strane oni koji su zaduženi za stvaranje potrebnih finansijskih pretpostavki, nekada iz objektivnih, a nekada iz subjektivnih razloga, ne posvećuju dovoljno pažnje osmišljavanju održivih modela koji bi dugoročno omogućili nesmetan razvoj kulture i sporta. Zbog toga će svi nivoi vlasti, od općinskog, kantonalnog, entitetskog pa do državnog, morati u vremenu koje je pred nama mnogo veću i konkretniju pažnju posvetiti segmentu kulture i sporta kao jednom od najbitnijih vrijednosti našeg društva.

PROČITAJTE I...

Odbijanjem zahtjeva za reviziju Presude Sud je istovremeno uputio poruke različitog sadržaja, forme, intenziteta i usmjerenosti izvršiocima zločina genocida i žrtvama zločina genocida. Izvršioci zločina genocida ovakvom odlukom su nagrađeni, ohrabreni, podstaknuti i stimulirani na ponovno planiranje, pripremu, organiziranje i izvršenje zločina genocida, potpuno svjesni činjenice da neće biti kažnjeni i da se na zločinu genocida najbolje može profitirati, odnosno biti nagrađen

Ujedno je riječ i o samoodređivanju i samodefiniranju, sa sviješću da sliku i stanje jednog naroda određuje i tzv. “pogled izvana”, odnosno nije presudno samo vlastito viđenje, nego i to kako nas drugi vidi. Međutim, redakcija Stava smatra da na pitanje postojanja nacionalizma među Bošnjacima treba početi odgovarati prije svega introspekcijom i samopreispitivanjem.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!