fbpx

Imamo jedini olimpijski muzej u regiji, treba to s ponosom isticati

“Kada pogledate 20. stoljeće i Sarajevo, imate atentat na početku stoljeća, opsadu Sarajeva na kraju i Olimpijadu između njih. Jedino je Olimpijada izrazito pozitivan događaj, i to je nešto po čemu nas prepoznaju. Čim negdje dođete i kažete da ste iz Sarajeva, ljudi odmah spominju Olimpijadu. To je globalni fenomen olimpijskog pokreta i duha i jako je važno da mi baštinimo činjenicu da smo mi olimpijski grad. To je razlog zašto mi čuvamo uspomenu na to, jer smo 1984. godine vidjeli da je to najveći sportski događaj koji se pravi na Balkanu”

 

Piše: Edib KADIĆ

 

Fotografije: Velija HASANBEGOVIĆ

Graditeljska cjelina, kompleks vila iz austrougarskog perioda u Petrakijinoj ulici na Mejtašu, Mandićeva, Hermine Radisch, Forstratha Miklaua i Heinricha Reitera vile predstavljaju najočuvaniju cjelinu ovakvih građevina iz austrougarskog perioda u Sarajevu i proglašene su nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Prema navodima Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, ovaj je kompleks od neprocjenjive historijske i dokumentarne vrijednosti i on predstavlja izvor saznanja o načinu gradnje i života u centralnom dijelu Sarajeva s početka 20. stoljeća.

U navodu stoji još i da, osim historijske i dokumentarne vrijednosti, ova graditeljska cjelina ima veliku ambijentalnu, ali i umjetničko-estetsku vrijednost s obzirom na to da su tada najveći projektantski autoriteti u BiH gradili jedinstvene objekte u stilskom i oblikovanom smislu koje ne možemo pronaći u drugim gradovima BiH. Pored ovoga, vila Mandića građanima Sarajeva i Bosne i Hercegovine poznata je i kao zgrada u kojoj je prije 34 godine otvoren Olimpijski muzej, jedini u cijeloj regiji.

KREČENJE SPASILO MUZEJ

Sagrađena je 1903. godine, a sve prema nacrtima čuvenog arhitekte Karla Paržika. U njoj je bilo smješteno i sjedište Američkog konzulata, a i gradskog Komiteta Saveza komunista Sarajevo. 8. februara 1984. godine, tačno na dan početka Olimpijskih igara u Sarajevu, u vili Mandića otvoren je Muzej XIV zimskih olimpijskih igara. Prema riječima Edina Numankadića, direktora Olimpijskog muzeja, koncept i program Muzeja sačinjeni su po uzoru na Međunarodni olimpijski muzej u Lausannei, s idejom da se u njemu sintetiziraju i afirmiraju dvije osnovne karakteristike: sport i umjetnost.

“To seže još od antičke Grčke, i to su dvije univerzalne ljudske karakteristike. Mi smo napravili takav koncept u kojem bismo prezentirali organizaciju, pripremu i realizaciju olimpijskih igara u Sarajevu i umjetničku kolekciju koja se sastoji od donatorske zbirke iz ondašnje cijele Jugoslavije. To je bio i prvi sportski muzej u Bosni i Hercegovini, a i olimpijski. Umjetnici su za Olimpijadu poklonili svoja djela koja još uvijek krase našu zbirku. Kroz ta dva segmenta kazivali smo priču o Sarajevu, o Olimpijadi, o sportu, o umjetnosti. Muzej je otvoren 8. februara 1984. godine i normalno je radio sve do 27. aprila 1992. godine, kada je s Orijentalnim institutom zapaljen. To je bila jedna od prvih kuća u Sarajevu koja je zapaljena odmah na početku agresije. Međutim, bez obzira na to, mi smo uspjeli spasiti i sačuvati 95 posto kolekcije, a poslije rata sam molio umjetnike da mi ponovo poklone sve ono što je bilo uništeno, tako da sada imamo više izložbenog materijala nego što je to bilo u početnoj postavci”, kroz smijeh će Numankadić.

Prisjeća se i kako je uspio spasiti gotovo cijelu kolekciju Olimpijskog muzeja: “1991. godine imenovan sam za direktora Olimpijskog muzeja. Već je frka u bivšoj Jugoslaviji i moglo se pretpostaviti da neće stati na Hrvatskoj. Negdje u martu 1992. godine sjedim u Muzeju s uposlenicima i pričamo o tadašnjim dešavanjima. Meni je bilo stalno na pameti kako da sačuvam kolekciju ako počne rat. Sjećam se da sam tih dana neprestano razmišljao šta da se radi, noćima nisam spavao jer sam smatrao da je to velika odgovornost koja leži na mojim plećima. Tako mi je jedno jutro samo sinula ideja. Požurio sam u Muzej i odmah kazao kolegama: ‘Hajmo krečiti Muzej, ispraznit ćemo galeriju i sportski dio i sve snijeti u podrum u željezne kase, i onda ćemo početi s rekonstrukcijom Muzeja.’ To ‘krečenje’ je spasilo Muzej i cijelu kolekciju koja je sačuvana. Onda, kada su gađali i zapalili Muzej, on je već bio gotovo potpuno prazan. Doduše, tada je stradala cijela fotodokumentacija i izgorjelo je preko 8.000 slajdova, kao i neki eksponati po kancelarijama. Ali, sve se to kasnije nadoknadilo koliko se moglo, pa i više od toga.”

GLAVNA MOTIVACIJA EYOF

Sredinom maja 2018. godine potpisan je ugovor o završnoj sanaciji Olimpijskog muzeja, a Gradska uprava na čelu s gradonačelnikom Abdulahom Skakom pokrenula je ovaj projekt. Skaka kaže da je ponosan na činjenicu da će se glavnom gradu naše domovine vratiti nekadašnji sjaj obnavljajući objekte koji imaju nesumnjiv infrastrukturni, historijski i emotivni značaj ne samo za Sarajevo nego i za Bosnu i Hercegovinu.

“Vila Mandić, u kojoj je smješten Olimpijski muzej, jedan je od simbola ovog grada i obnova tog objekta jedan je od prioriteta. Obnova ovog objekta podrazumijevala je nekoliko faza i u prethodnom vremenu bilo je radova na objektu, čime se ovaj spomenik kulture uspio sačuvati od propadanja. Čim smo došli u situaciju da možemo osigurati sredstva, poduzeli smo konkretne korake da završimo posao i objekt stavimo u punu funkciju. Sada kad vidim skele i radnike na gradilištu mogu reći da se uloženi trud isplatio. Naravno, ovo ne bi bilo moguće bez saradnje ostalih učesnika u procesu, posebno Vlade Kantona Sarajevo, Olimpijskog komiteta i Uprave Olimpijskog muzeja. Uvjeren sam da ćemo projekt, uz dobru volju i saradnju s drugim nivoima vlasti, dovesti do kraja u planiranom roku”, rekao je Skaka.

Kada je riječ o samoj inicijativi, Skaka pojašnjava kako će naredne godine u Sarajevu i Istočnom Sarajevu biti održan Evropski omladinski olimpijski festival (EYOF), najmasovnija sportska manifestacija nakon ZOI ‘84 u Bosni i Hercegovini, te kako mu je to bila glavna motivacija da se Muzej obnovi prije početka EYOF-a. “Obnovom Olimpijskog muzeja, na određeni način, povezujemo ta dva vrlo važna događaja i dvije epohe u razvoju grada. Uradit ćemo sve što je do nas da Muzej u novom ruhu i pravom olimpijskom duhu dočeka goste EYOF‑a. Mladi sportisti koji će doći u Sarajevo trebaju vidjeti Olimpijski muzej onakav kakvog ga mi u Sarajevu pamtimo. Osim toga, obnova je i zalog za buduće generacije kojima ćemo ga ostaviti na čuvanje i pamćenje”, napominje Skaka.

Amir Sabljica, tehnički direktor “Unigradnje”, firme izvođača radova, kaže da se s radovima počelo 31. maja, te da je otad izvršena montaža skele oko cijelog objekta i pripremni su radovi u toku. “U prvoj fazi radova u skladu s osiguranim sredstvima planirano je da se završi fasada, zamijeni cjelokupna vanjska stolarija i da se završe limarski radovi koji su jednim dijelom dio krova, a jednim dijelom dio fasade. Tu ćemo fazu u idućim mjesecima pokušati realizirati i za to imamo rok od pet mjeseci. Kada je riječ o daljim planovima, to zavisi i od gradonačelnika, odnosno Gradske uprave i od Olimpijskog komiteta u osiguravanju nedostajućih sredstava kako bi se cijeli projekt završio. Također, u toku je zajednički pregled predstavnika nadzora izvođača i odgovornog projektanta”, pojašnjava Sabljica, te nastavlja: “Održali smo već dva radna sastanka na kojima je izvršen obilazak i pregled stanja na terenu i uporedbe s projektiranom dokumentacijom. Tu su neki sitni detalji koje treba dopuniti i riješiti, ali u suštini nema nikakvih ozbiljnijih problema za izvođenje radova. Meni je drago, kao i svakom građaninu grada Sarajeva, da se jedan ovakav projekt što prije realizira i završi, jer to je referenca za cijeli grad.”

Edin Numankadić još je davne 1983. godine angažiran na kulturnim programima za Olimpijadu i Muzej i još tada počinje njegova briga o Olimpijskom muzeju, koja traje sve do danas. “Kada pogledate 20. stoljeće i Sarajevo, imate atentat na početku stoljeća, opsadu Sarajeva na kraju i Olimpijadu između njih. Jedino je Olimpijada izrazito pozitivan događaj i to je nešto po čemu nas prepoznaju. Čim negdje dođete i kažete da ste iz Sarajeva, ljudi odmah spominju Olimpijadu. To je globalni fenomen olimpijskog pokreta i duha i jako je važno da mi baštinimo činjenicu da smo mi olimpijski grad. To je razlog zašto mi čuvamo uspomenu na to jer smo 1984. godine vidjeli da je to najveći sportski događaj koji se pravi na Balkanu. Uvijek sam mislio da ćemo kad-tad vratiti u Muzej i drago mi je bilo da imamo što više materijala za Muzej kada se obnovi”, kaže Numankadić, te dodaje da je plan da se do februara 2019. godine Muzej otvori, upravo na dan otvaranja Evropske olimpijade mladih u Sarajevu. “To je naš cilj i motiv, i gradonačelnika Abdulaha Skake i nas, i nadamo se da ćemo u tome i uspjeti. Već se uveliko počelo s radovima, i to sve zahvaljujući gradonačelniku, ovdje to moram istaći. Po nekim proračunima, čitav će projekt koštati 1,8 miliona maraka. Sada imamo osigurano negdje oko 600 hiljada za fasadu, a uporedo se traže sredstva za enterijer i ostalo.”

Olimpijski muzej dio je Olimpijskog komiteta BiH i cijeli projekt vodi Olimpijski komitet. Siniša Kisić, predsjednik Olimpijskog komiteta BiH, prisjeća se vremena kada je 8. februara 1984. godine zapaljen olimpijski plamen u Sarajevu, na taj način označavajući početak igara. “Uz Olimpijade se uvijek veže isticanje najboljih i najvećih ljudskih i olimpijskih vrijednosti, poput mira, tolerancije, izvanrednosti i razumijevanja. U onom trenutku kada je olimpijski plamen ugašen i kada je olimpijski grad Sarajevo pokrio mrak, rat i uništenje, to je bilo i vrijeme kada je Olimpijski muzej bio teško oštećen. Mislim da današnjim generacijama Olimpijski muzej treba biti mjesto na kojem se čuva uspomena na XIV zimske olimpijske igre, ali i duh optimizma koji nas stalno treba podsjećati na najvrednije životne poruke i stvarne olimpijske vrijednosti, a to su izvrsnost, prijateljstvo i poštovanje, koji nas uče kako voljeti, boriti se i slijediti svoje snove, odnosno kako živjeti. Mislim da su ovo bile i poruke Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu. Čuvanje ovih istinskih vrijednosti temelj je za gradnju budućih igara za nove, mlade generacije i zaista sam istinski sretan što je Evropski omladinski olimpijski festival EYOF 2019., kao najveće sportsko takmičenje mladih u Evropi, ponovo dodijeljen olimpijskom gradu”, napominje Kisić.

 

PROČITAJTE I...

Da Zetra ne bude Manjača. Da Holiday Inn ne postane Vilina vlas. Da oca i majku ne tražim po Tomašicama. Da se Sarajevo ne zove Srebrenica. Da ne vučem za rukav Amora Mašovića.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI