Imam Topuz trči 150 kilometara za mir

Nazif-efendija Topuz u svojoj 62. godini trči od mjesta na kojem je bila prva džamija u Sloveniji do Ljubljane. Trku je počeo 2. oktobra, koji se obilježava kao Međunarodni dan borbe protiv nasilja

Islamska zajednica u Sloveniji ove godine obilježava stotu obljetnicu izgradnje prve džamije u selu Log pod Mangartom i stotu obljetnicu institucionalnog funkcioniranja Islamske zajednice u Sloveniji. Na prigodan način, trčeći za mir, ovom obilježavanju doprinio je i slovenački imam Nazif Topuz. Efendija Topuz u svojoj 62. godini trčao je rutu dugu oko 150 kilometara u trajanju od šest dana, i to od sela Log pod Mangartom, u kojem je bila izgrađena prva džamija u ovoj državi, do nove džamije u Ljubljani. Za dan početka trčanja imam Topuz odabrao je 2. oktobar, Međunarodni dan borbe protiv nasilja, kako bi poslao snažnu poruku protiv svake vrste nasilja u društvu.

Nazifa smo kontaktirali nakon istrčane prve etape duge 30 kilometara, koju je istrčao od 10 do 14 sati. Kaže nam da nije umoran i da se osjeća kao mladić: “Trenutno trčim kroz brda. Naspram brda, ja sam mali, sićušan, ali moje srce je kao brdo. Ne želimo rat, želimo mir, i to je srž i glavni razlog što sam odlučio da idem u ovaj projekt.” Ovaj imam Islamske zajednice u Republici Sloveniji porijeklom je iz Goražda, a već dvadeset godina imamsku dužnost obavlja u džematu Celje u Sloveniji. Završio je Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu i Islamski pedagoški fakultet u Bihaću. Nazif ef. Topuz kao glavni imam radio je u Čajniču i otac je dvoje djece.

Sedam godina aktivno se bavi trčanjem. “Umjesto Davudovog posta, u mene je trčanje”, kaže nam Topuz. Iako trči “za svoju dušu” po desetak kilometara svaki drugi dan, na preporuku i pod pokroviteljstvom predsjednika Mešihata Islamske zajednice u Sloveniji muftije prof. dr. Nedžada Grabuse, prošle je godine za pet i po sati istrčao 21. ljubljanski maraton, dug 42 kilometra. Topuz je bio jedini efendija među 15.239 učesnika ovog maratona. Tada je bio u grupi H: “Da se malo našalimo, to je grupa hodža jer počinje s H, a, s druge strane, to je bio poziv da se aktiviraju hodže, pogotovo mlađe.” Topuz ističe da su se od tada u njegovom džematu pojedini počeli baviti trčanjem po uzoru na svog efendiju. Tvrdi i da je lijep osjećaj u njegovim godinama istrčati tolike kilometre i doći na cilj. Prije trčanja popio je zemzem-vode, a o odustajanju nije ni pomišljao.

Imami su kroz čitavo stoljeće u svom radu u Sloveniji promovirali i zagovarali mir, te učili ljude da je mir vrijednost za koju se svi moramo zalagati i prenositi je na buduće generacije.

Islamska zajednica doprinosila je tokom ovog stoljeća pluralnom društvu Slovenije, kao jednoj od najvažnijih karakteristika modernog društva, kažu nam iz ove institucije, i dodaju da je zato njeno integriranje u slovenski prostor veoma važno jer djeluje institucionalno i brine se za značajan dio stanovništva Republike Slovenije.

“Stota godišnjica institucionalnog djelovanja jeste pečat opredijeljenosti i usmjerenja Islamske zajednice u njenom djelovanju koje se temelji na odlučnosti da svoj put zalaganja za mir, poštovanje, razumijevanje i toleranciju nastavi i u budućnosti jer je sigurna da svojim radom doprinosi napretku cijelog slovenskog društva”, kažu iz slovenskog Mešihata.

Inače, Mešihat Islamske zajednice u Sloveniji provodi brojne aktivnosti kako bi prigodno obilježili 100 godina islama u ovoj članici Evropske unije.

Prvu džamiju u Sloveniji izgradili bošnjački vojnici 1916. godine

Džamija koju su 1916. godine sagradili Bošnjaci u slovenskom naselju Log pod Mangartom poznata je kao prva džamija izgrađena na prostoru današnje Slovenije.

Kada se 1915. godine otvorio Soški front između Austro-Ugarske i Italije na području današnje zapadne Slovenije, na ove su prostore došle brojne bosanskohercegovačke jedinice u sastavu austrougarske vojske koje su važile za elitne trupe. Tako je u alpsko selo Log pod Mangartom 1916. godine došla Četvrta bošnjačka regimenta, koja je u jesen iste godine sagradila džamiju. U toku rata Italijani nikada nisu uspjeli probiti položaje Bošnjaka. Nakon završetka rata, Bošnjaci su se preko Vršiča povukli do Ljubljane. Interesantno je da su mještani Kranjske Gore poslije odlaska Bošnjaka proširili priče da Italijane na Vršiču čekaju Bošnjaci, što neki uzimaju kao dokaz zašto Italijani nikada nisu prešli Vršič i spustili se do Ljubljane. Džamija je poslije rata srušena. Pretpostavlja se da su je srušili Italijani kako bi se Bošnjacima osvetili za brojne poraze na tom ratištu. Danas postoji samo šest fotografija ove džamije.

Postoji podatak da je u vrijeme dok je Jožef Školč bio slovenski ministar za kulturu urađen projekt za rekonstrukciju džamije, ali nikad nije realiziran. U blizini džamije i danas se nalazi mezarje na kojem su ukopana 102 Bošnjaka. Prvobitno su na mezarju bili nišani, da bi ih neko nakon rata zamijenio križevima. Međutim, 18. augusta 2007. godine križevi su ponovo zamijenjeni nišanima. Također je i u naselju Most na Soči postojao mesdžid koji su sagradili Bošnjaci iz 6. bosanskohercegovačkog streljačkog bataljona. Fotografija ovog mesdžida, nažalost, nema.

 

PROČITAJTE I...

Đul-baba (turski: Gūl baba) bio je osmanski pjesnik, derviš i sljedbenik bektašijskog derviškog reda. Nakon osvajanja Budima i Pešte, sultan Sulejman Veličanstveni proglasio je Đul-babu zaštitnikom grada. Evlija Čelebi zabilježio je u svom Putopisu da je na Đul-babinoj dženazi bilo 200.000 muslimana. Njegovo turbe svake godine posjećuje veliki broj turista, među njima i dosta muslimana s Balkana. Unutrašnjost turbeta ukrašena je lehvama (islamska kaligrafija), a pokrov kojim je prekriven mezar ispisan je ajetima iz četiriju kur’anskih sura. Nakon obnove turbeta i završetka drugih planiranih radova, jedinstvenu cjelinu čine turbe, muzej i park. Projekt obnove Đul-babinog turbeta i preuređenja kompleksa finansirala je Turska razvojna agencija (TIKA), a turbe je 10. oktobra otvorio predsjednik Turske Recep Tayyip Erdoğan

Carigradska patrijaršija, po hijerarhijskoj tradiciji najviša pravoslavna crkva u svijetu, prošlog četvrtka priznala je neovisnu Ukrajinsku pravoslavnu crkvu, te odlučila vratiti na funkciju patrijarha Filareta Denisenka. Nakon neovisnosti Ukrajine 1991. godine i raspada Sovjetskog Saveza, Filaret je osnovao Ukrajinsku pravoslavnu crkvu i proglasio se patrijarhom, nakon čega ga je Moskva ekskomunicirala. Pravoslavci u Ukrajini su podijeljeni, dio pripada crkvi pripojenoj Moskovskoj patrijaršiji, a drugi dio vjeran je Kijevskoj, samoproglašenoj nakon neovisnosti zemlje 1992. godine, koju do sada nije priznavala nijedna pravoslavna crkva u svijetu. Ruska pravoslavna crkva prekinula je u septembru dio svojih veza s Carigradskom patrijaršijom, s kojom je i do tada imala teške odnose. Ruska crkva također je upozorila na moguće nemire u Ukrajini nakon odluke ekumenskog patrijarha, jer su neki crkveni dužnosnici vjerni Moskvi pozvali svoje vjernike da budu spremni braniti crkve i manastire.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!