Ilidža će tražiti status grada

“Mislim da se Kanton i Grad Sarajevo trebaju zapitati za naše probleme. Evo, recimo, pamtite li zvaničnu posjetu gradonačelnika Ilidži? Nijedan gradonačelnik Sarajeva u posljednjih 30 godina nije zvanično posjetio Ilidžu, da vidi šta se dešava na Ilidži. Tako da očekujem da će konačno Ilidža postati dio njihove svijesti”

Općina Ilidža u posljednje se vrijeme ubrzano razvija, dolazi mnogo turista, gradi se, kvalitet života u općini konstantno raste. Ima i mnogo toga što treba popravljati. No, tu uvijek ima prepreka. “Imamo birokratske probleme, imamo ljude koji ne idu u svijet da vide kako se radi, imamo ljude koji žive u prošlosti, imamo ljude koji se boje budućnosti, imamo stanje da loši imaju prednost nad dobrima, ljudi kojima je oteta imovina i dalje trpe otimanje imovine, nismo napravili restituciju, denacionalizaciju. Općina nije u stanju za marku nekome dati prostor da otvori 400 radnih mjesta. Zapošljavanje i volonterizam finansiramo na pogrešan način jer dajemo stipendije, a ne stvaramo obavezu onima koji su uzeli sredstva da rade ovdje neko vrijeme ili da nekog drugog podržavaju. Mnogo toga moramo promijeniti, vidjeti u svijetu kako se radi. U svijetu nema ništa džabe, nikome se ne opravdava nerad ili da kaže kako neće da radi posao, a kod nas možete poslati 10 radnika na jedno radno mjesto, devet će ih odbiti”, kaže načelnik Općine Ilidža Senaid Memić, koji za sebe ističe da nikada nije zadovoljan urađenim jer smatra da može i više i bolje.

STAV: Kraj i početak godine vrijeme je planiranja budžeta i sumiranja urađenog u prethodnoj godini. Kako Ilidža stoji s budžetom?

MEMIĆ: U 2017. godini imali smo 34,3 miliona maraka budžeta. Ostvarili smo ga sa 103 posto, za tri posto smo premašili prihode. U potrošnji smo slabiji, realizirano je od 64 do 70 posto planiranih sredstava, zavisno od poslova koji su urađeni prošle godine i trebaju biti plaćeni. Imali smo malo problema s tenderima koji su kasnili, s damping cijenama, s velikom navalom za učešće u tenderima, a onda sporijom izradom dobijenih poslova. Sve se više komplicira odnos prema javnim nabavkama, pretežak nam je i prekompliciran taj pravac. Nema sankcija za one koji ne poštuju red i dokumentaciju, ali sve u svemu, Općina Ilidža uspijeva uraditi sve ono što zacrta.

STAV: Možete li navesti primjere ovih koji ne poštuju rokove?

MEMIĆ: Recimo, pojavi se firma koja u poslovima izgradnje ceste dobije 4 ili 5 ugovora, a onda ne uradi te ugovore na vrijeme, počne kasniti i čak odustane od nekih ugovora jer su svjesni da su dali prenisku cijenu kako bi istjerali ostale ponuđače. Ili ne poštuju kvalitet rada i onda ih moramo zaustavljati i vraćati, imamo u jednom ili dva slučaja da treba aktivirati garanciju na kvalitet. Kad su bile poplave, naprimjer, onaj ko je bio u nadzoru i prihvatio posao, prihvatio je dio obale od 100 metara koja se urušila, nije izdržala nepogodu. Te su stvari još pod garancijom i onaj ko je izvođač mora napraviti ono što je obećao.

STAV: Koliki je budžet Općine za 2018. godinu i koje infrastrukturne projekte planirate finansirati?

MEMIĆ: Budžet je 24,5 miliona maraka, s tim da će nakon rebalansa biti veći, kada podvučemo ovo što nismo završili u prošloj godini. Računam da će budžet za 2018. biti 35 miliona. U tom je budžetu od 12 do 14 miliona maraka grantova za komunalnu infrastrukturu, u redovnom budžetu smo planirali 6,5 miliona maraka, a u rebalansu imamo još predviđenih između 6 i 7 miliona maraka, i tu je novac za završetak Hrasničke ceste, za početak gradnje pruge prema Hrasnici. Pokušavamo napraviti projekt za rekonstrukciju Velike aleje kako bismo reorganizirali i napravili nešto funkcionalnije. Imamo i stalan problem s izgradnjom vodovoda i kanalizacije u Rakovici i tu nam još treba 10-15 miliona maraka da se uloži u narednih pet godina. Naravno, podržavamo nevladine organizacije – boračke, sportske, omladinske, imamo i tu planirana dva-tri miliona KM. Osnovni problem vrlo je loša kanalizaciona mreža, koja je stara i nije prihvaćena od Vodovoda. Vodovod treba da je upiše u katastar, da je “uslika” i prihvati. Međutim, tu su se vrlo često ponašali nefer. Recimo, imamo kanalizaciju u “Energoinvestu” koja nije prihvaćena 30 godina, što znači da je sve oko tog dijela nelegalno, imamo neplansko širenje naselja, a onda oni ne mogu da prate ovo što se gradi u infrastrukturi. Sve se svodi na to da Općina mora rješavati te probleme umjesto da ide u razvoj, da osigurava uvjete za širenje privreda, da se povećava zapošljavanje, pojača obrazovanje, ali i na tim poljima postižemo dobre rezultate.

STAV: Spomenuli ste rekonstrukciju Velike aleje. Ima li to veze s rušenjem objekta Restoran “Topola”, zbog kojeg su Vas mediji prozivali?

MMEMIĆ: I jeste i nije povezano. Srušen je zato što je bio opasnost za stanovništvo. Lahko se moglo desiti da neko uđe unutra i strada, to je ruševna zgrada, ostali su samo zidovi koji nisu čak ni poduprti. Problem drugi jeste titular te imovine. Nekakvom privatizacijom, Sarajevska pivara je pokušala da to otme. U gruntovnici nisu uspjeli upisati na sebe i onda su mirovali godinama, imali su angažirane nekakve advokate. Međutim, Sud je prihvatio da nema upisivanja imovine jer su oni bili korisnici samo dijela kafane u prizemlju te zgrade.

Zbog vremena koje je vrlo ružno i u kojem mnogi ljudi koji ne znaju granice hoće da otmu što više i, zahvaljujući novom zakonu o stvarnim pravima, gdje ljudi, recimo, kažu da imaju stvarno pravo na imovinu, ali nema popratnih dokumenata jer je zakon donesen, ali nisu usvojeni popratni akti, tako da se sad u društvu dešava nova pljačka, gora od privatizacije, neki se ljudi sad uključuju u to. Što se mene tiče, zgrada je bila opasnost za stanovništvo i moja je bila obaveza da je uklonim, što sam i uradio. Što se tiče nazovi spomenika, na Ilidži se sve proglašava spomenikom, a onda Zavod za zaštitu spomenika da odobrenje vlasniku da na zgradi Stare željezničke stanice stavi limeni krov. Umjesto da Komisija poštuje zakone o autentičnoj gradnji, ona napravi nakaradu i svi šute jer je to privatno vlasništvo, a kad Općina nešto uradi, onda se na sva zvona priča o tome, pogotovo vlasnik novina i televizije. Što se mene tiče, tu su država i sud. Vjerujem da oni nemaju šanse da uzmu taj objekt, ako uzmu, smatrat ću da su ga oteli, opljačkali.

STAV: Kada će početi izgradnja tramvajske pruge prema Hrasnici?

MEMIĆ: Mi 30 godina pričamo o pruzi, a stanje GRAS-a je užas. Kanton pokušava pomoći firmi, daju silan novac da bi se kupovali novi autobusi, da bi se kupovale neke nove mogućnosti. Dok se sve to dešava, mi nemamo kanalizacije u Rakovici, imamo problem održavanja školskih objekata. Imamo svoje probleme koje mi trebamo rješavati, a Kanton rješava sve ostale probleme. Imamo problem s titularom imovine, sve što je otkupila Općina u vodozaštitnoj zoni, što je otkupila za park, sad to sve prisvaja Kantonalna javna ustanova za zaštićena prirodna područja. Da bi koristila zemljište koje je kupila prije 20 godina, Općina bi morala ponovo tim institucijama plaćati naknadu za korištenje zemljišta jer je oduzeto pravo lokalnoj zajednici na upravljanje. Kanton je napravio firmu za zaštićena područja, u što spada i Vrelo Bosne, naplaćuju karte na ulazima i ne rade ništa da to urede, onda se pojavi nekakav direktor Osman Delić, koji kaže: “Ja sam uplatio Općini da se sanira put, odnosno Aleja.” Aleja se mora napraviti, a ne sanirati, znate dobro šta je krpljenje rupa u BiH. Ljudima bez odgovornosti, znanja, ljudima kojih se ništa ne tiče osim ličnih pozicija dato je pravo da upravljaju državnom imovinom, imovinom lokalne zajednice, a lokalnoj zajednici umanjuju se ta prava. Trebali bismo napraviti dobar pregled imovine firmi da vidimo ko je stvarni vlasnik imovine i kako štiti imovinu od devastacije. Lokalna vlast to ne može držati pod kontrolom jer su nam oduzete nadležnosti. Već deset godina postoji dokument da će Kanton Sarajevo riješiti određene stvari u vodozaštitnoj zoni, nisu ni pokušali, ne znaju ni o čemu se radi. Problemi su na našoj adresi, mi smo krivi, ali nije nam dozvoljeno da ih rješavamo. Pošaljem te u prodavnicu, kupi sve po spisku, ali ne dam ti novčanik. Takva je situacija.

STAV: Kakva je trenutno ekonomska situacija u općini Ilidža? Ono što se vidi jeste da je mnogo izgrađeno, dolaze turisti…

MEMIĆ: Tu osjetimo koliki je utjecaj lokalne zajednice, odnosno Općine. Uvjeti za poslovanje firmi itekako se popravljaju. U posljednje dvije godine imamo više do 400 novih uposlenika u turizmu, prošle je godine općina Ilidža s 350.000 noćenja bila prva u Bosni i Hercegovini po broju prijavljenih noćenja. Što se tiče prihoda od turizma i prometa u trgovini, vlasnici kažu da se promet popravio za 40 posto u odnosu na ranije, četvrta smo općina po broju novouposlenih u BiH, peta smo općina po rastu standarda u 2016. godini. Ilidža ima mnogo uspjeha u izgradnji, istina, imamo i primjedbi, npr. na izgradnju “Tibrinih” zgrada na Stupu, ali ni to nije realno jer su u “Tibri” svi stanovi prodati. Ko je kupio? Kupili su mladi. Dokle će biti ondje? Dok ne nađu novca da idu na bolje mjesto. Znači, prosječan ili jeftiniji način stanovanja tu je osiguran, ali imamo i na drugoj strani luksuzne objekte, vile što vrijede milione koje ljudi prave za sebe. Imamo i nesmanjenu bespravnu gradnju jer zakonski uvjeti nisu promijenjeni nabolje da ljudi sasvim normalno planiraju i projektiraju. Nama se ovdje planira i projektira nekakva arhaična slika starog Sarajeva, austrougarskog Sarajeva, austrougarskih spomenika. Ne radi se to tako u svijetu, pogotovo što u planiranju nema nikakve konkurencije, imamo monopol par institucija i ljudi i onda vam je zabranjeno šta god krenete raditi. Ilidža je postala moderan grad i mislim da ćemo ići na to da Ilidžu proglasimo gradom. Mislim da bismo time stekli pravo da u određenim stvarima ukinemo monopol koji nas itekako koči. Imamo neiskorišten Igman, neiskorišteno 3.000 hektara zemljišta u Glavogodini. Ne kažem da to treba biti građevinsko zemljište, ali zašto ne napraviti šetnice, biciklističke staze, staze za treninge, jahanje, vožnju fijakerom. Ilidža ima viziju i akcioni plan, ako se toga budemo držali, bit će i pruga, bit će i drugih stvari, imamo dvije pozicije za žičare, jedna od 1.400, druga od 5.000 metara dužine. Ova jedna žičara sa zabavnim parkom bila bi na Vrelu Bosne, međutim, Ministarstvo za prostorno planiranje KS definitivno je kočnica razvoja općine Ilidža.

STAV: Zbog čega je Ministarstvo kočnica?

MEMIĆ: Bilo šta da uradimo, oni to proglase ili ekološkim problemom ili historijskim ili arheološkim, a ustvari su ta područja proglašena područjem zaštite i rekreacije, ali su oni zaboravili rekreacije i samo pamte zaštitu – nemojte ništa raditi, treba držati šumu, šikaru, treba čuvati pašnjake za ovce, tako da ništa nije urađeno posljednjih 50 godina na tom području. Evo, prvi put nakon sto godina počeli smo raditi arheološka istraživanja kako bismo smanjili prostor koji je interesantan za arheologiju na normalnu mjeru i kako bismo znali gdje treba istraživati, a koje zemljište dozvoliti da se razvija. Za iskorištavanje vode s područja Ilidže ne postoji ni koncesija ni obeštećenje. Hiljade hektara zemljišta privatno je vlasništvo ljudi i, po današnjim pravilima, otkup zemljišta neće se desiti ni za 50 godina. Zašto bi neko plaćao zemljište kada ga i ovako koristi besplatno?!

STAV: Ako bi Ilidža postala grad, bi li se time riješio dio tih problema?

MEMIĆ: Mislim da se Kanton i Grad Sarajevo trebaju zapitati za naše probleme. Evo, pamtite li zvaničnu posjetu gradonačelnika Ilidži? Nijedan gradonačelnik Sarajeva u posljednjih 30 godina nije zvanično posjetio Ilidžu, da vidi šta se dešava na Ilidži. Tako da očekujem da će konačno Ilidža postati dio njihove svijesti.

STAV: Kada biste mogli krenuti u tu proceduru?

MEMIĆ: To zavisi od Općinskog vijeća. Prijedlog ću napraviti u dva naredna mjeseca, a ovo s tramvajskom prugom bit će na dnevnom redu već na narednoj sjednici Općinskom vijeća. Na Vijeću je da donese odluke jer će nam one utjecati na rebalans. Za žičare isto tako pregovaramo.

STAV: Prije 10-ak godina Ilidža je bila poznata kao problematično mjesta iz sigurnosnih razloga, ali to više nije problem. Šta se desilo?

MEMIĆ: Prostor za biznis se povećao, servisiranje dokumentacije za pokretanje i rad biznisa Općina Ilidža radi na malo višem nivou nego druge zajednice, ljudi su se uposlili. Nezaposlenost jeste problem, ali nije najveći, s 12.000 nezaposlenih broj je sveden na 5-6 hiljada. Ilidža je općina s najviše novouposlenih. Općina Ilidža ima dobar odnos prema ljudima koji se bave biznisom. Mi smo njihov servis, nećete naći među onima koji rade ozbiljne poslove na Ilidži da vam se neko puno žali.

Čak i oni koji dođu da sjede i prave probleme na Ilidži više nemaju s kim praviti probleme. Nema više isjeđavanja i nepotrebne priče. Nije više priča o tome ko ima bolju frizuru i ko je više nabildan nego ko šta radi i koliko može napredovati u tome. Ilidža je upravo po tome mjesto koje je teže prepoznati. I još nešto, pokušavamo titular imovine dovesti u red, haos na Ilidži pravilo je to što su “Famos” i “Energoinvest” nacionalizirali prostore koji bi im trebali biti interesantni, posljednjih 70 godina zabranjeno je prometovanje tim prostorom. Znači, jedino što sam mogao naslijediti od oca ili dede jeste zemljište koje je nacionalizirano i koje je državna svojina data na korištenje porodici. Vrlo je teško išla promjena titulara imovine. Niste nikako mogli kupiti zemljište od nekog drugog ako je nacionalizirano. I sada imamo tri generacije mrtvih ljudi u vlasništvu pojedinih komada zemlje. Te mjere zaštite jesu ustvari proizvele 12.000 bespravnih objekata. Rješavanjem tih problema riješili smo problem sigurnosti. Imate na Ilidži 26 kamera na bitnim mjestima, ali već četiri mjeseca čekamo da MUP Kantona prihvati da će koristiti te kamere, a mi platili sve, napravili tehnički prijem. Ne može posao trajati godinu. Možete misliti kako se osjeća čovjek koji ima da investira 10 miliona i čeka dvije godine dozvolu od nekoga ko nema ni kokošinjac. Vrlo ružno. Ovo je društvo nakalemljeno na socijalizam. U socijalizmu vam je za nešto trebalo deset papira, a sad još 10, morate knjige sabirati. Onda morate donositi ovjerene kopije za dokumente koji su vam izdati u općini, pa ako ih je općina izdala, valjda ima negdje trag, možete se pozvati na broj i to je to.

STAV: Bilo je mnogo negativnih komentara na dolazak arapskih turista. Kako građani Ilidže gledaju na to, kako gledate Vi?

MEMIĆ: Postoji averzija naših ljudi prema strancima. Malo se ulizivački ponašaju prema Evropi, prema Zapadu, međutim, Zapad niti ih poštuje niti ih cijeni. Što se tiče Istoka, trenutno Istok traži prostor za normalno izbjegavanje njihovih problema, za izmještanje familija ili za odmaranje ljeti kad je kod njih prevruće.

Mi nemamo razvijenu mašinsku industriju, tekstilnu industriju, pa da sad one uzmu 10.000 radnika, kao što je nekada “Famos” zapošljavao 6.000, “Energoinvest” 10.000 ljudi, to sad ništa ne radi. Evo fabrika stolica, dođe Mišković kupi “Standard” i ukine fabriku misleći da će praviti neboder na tom mjestu. Isto je sa “Zorom”: uđe u nekakvu privatizaciju, zaluta, sad se ne zna ni čija je. Imamo situaciju da banke drže pola nekih industrijskih zona i prodaju ih da bi izvukle novac koji su pogrešno investirale. To se mora raščistiti. Planovi razvoja moraju se drugačije napraviti. Prije je bilo: ako je stambeni objekt, to ne može nikako biti i poslovni. Ali to mora biti mješovito, mi smo uveli zakon prije nekoliko godina da je krivično djelo ako se garaža proglasi poslovnim prostorom. Zašto ne može biti biro u garaži, krojačka radnja ili brijačnica? Zato što je neko insistirao da čuva parking umjesto da pravimo strategiju pravljenja parkinga u zajedničkim garažama i da time oslobodimo prostor da se ljudi mogu na kućnim vratima baviti biznisom.

Plačemo i za omladinom koja ode u svijet. Onaj ko je dobar, voli državu i zna ko je on će se vratiti. Mi treba da plačemo ako nam je loše obrazovanje, trebamo napraviti najbolje obrazovanje, da se ljudi takmiče da dođu u Bosnu po znanje, a to sad nije tako. Ilidža ima četiri univerziteta, radimo i na tome da povećamo broj studenata i đaka, da popravimo što možemo.

STAV: Ilidža je primila mnogo stanovnika iz raznih dijelova Bosne i Hercegovine. Kako to sada funkcionira u općini Ilidža?

MEMIĆ: Ilidža je prihvatila ljude bez pitanja ko su, šta su i odakle su. Većina imovine bila je privatna. Ko je imao sredstva, kupio je imovinu, došao i svi su bili prihvaćeni. Ali i danas se dešava da u firmama, ako je direktor recimo Hercegovac, a firma traži radnike, on zapošljava samo rodbinu i ljude iz svog kraja. Pa tako Gačani zapošljavaju samo Gačane, Trebinjci Trebinjce, Mostarci Mostarce, Goraždani Goraždane. Nikakav problem nije da se pomažemo. Međutim, problem je da se stvaraju plemena koja ne vjeruju onima koji su ih prihvatili. Ne pita se ko je bolji majstor nego ko je iz mog sela. To trebamo ukinuti, trebamo se internacionalizirati. Konačno, moramo početi voditi računa da nije važno odakle je ko nego da je častan, sposoban i da nam svi pozivi za zapošljavanje budu bez intervencija i protekcije. Ali na tom nivou smo najslabiji.

PROČITAJTE I...

Harun Yahya autor je više knjiga i trenutno ima svoj TV kanal, gdje se pojavljuje kao voditelj u više nego bizarnim programima. Dio njegovih sljedbenika tvrdi da se radi o “islamskom učenjaku”, a njegove knjige nose nazive poput Allahovo umijeće stvaranja boja; Sulejman, a.s.; Jusuf, a.s.; Jedan dan muslimana; Mudžize tijela itd. Knjige su mu prevedene na bosanski jezik, a promotor i urednik većine knjiga na našem jeziku bio je upravo Nedžad Latić. Kakve “duhovne vrijednosti” u Yahyi prepoznaju njegovi sljedbenici, a pogotovo Latić, s obzirom na krajnju kontradiktornost njegove pojave, teško je reći

Admir Čavka i Jasmin Spahić, čelnici “Merhameta” u zapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, tuže jedan drugog sudovima, osporavajući jedan drugom legitimitet; mimo sudskih procesa padaju teške optužbe o nelegalnom trošenju novca, uzimanju donacija, zloupotrebi projekata pomoći povratnicima

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!