“Ikarus” želi proizvoditi autobuse na plin u Hadžićima

Za manje od dvije godine TRZ Hadžići uspio je razviti dva nova proizvoda iako se nikada ranije nije bavio proizvodnjom oružja. RPG je već postao hit na tržištu, traže ga istok i zapad, pa čak i susjedne zemlje – Srbija i Hrvatska. Još dva nova proizvoda uskoro će kao prototip ugledati svjetlo dana: pametno odijelo i automatski bacač granata

 

Ulaz u krug preduzeća bio je zarastao, mašine su mirovale, a radnici čekali da naplate barem jednu zaostalu plaću. Posla nije bilo. Kada bi se neko od radnika razbolio, nije mogao ići liječniku jer firma nije uplaćivala zdravstveno osiguranje. Tako je bilo u Tehničko-remontnom zavodu Hadžići prije nepune dvije godine. Sada je stanje mnogo drugačije. Podsjetnik na teška vremena u TRZ-u još su samo oronule zgrade. Ali, u tim zgradama radi se punom parom, razvijaju se novi proizvodi i s mnogo optimizma gleda u budućnost.

Stvari su krenule nabolje u namjenskoj industriji Federacije BiH onog trenutka kada je Vlada FBiH odlučila da ovu industriju stavi u fokus svog djelovanja. Tada je Vlada za direktora TRZ‑a imenovala Mehu Rekića, penzioniranog ratnog komandanta koji je od 2006. do 2014. godine bio savjetnik federalnog premijera.

Rekića je već drugi dan na dužnosti direktora TRZ-a dočekala koverta sa zahtjevom za predstečajni postupak koji su podnijele banke, jer je im TRZ bio dužan na ime podignutih kredita. “Bio je haos. Bilo je teško prihvatiti se takvog posla, a sve da se vrati firma na ispravan kolosijek i da ne ode u stečaj”, kaže Rekić na početku razgovora za Stav.

Kako bi se TRZ spasio od stečaja, dali su neke objekte u najam, neke dugove prolongirali, dogovorili se s kupcima i bankama. “Za tri mjeseca aktivnog rada došli smo do faze da smo se deblokirali, vratili kredite, osposobili određene nove pogone da radimo, počeli redovno uplaćivati plaće i doprinose. Evo već četrnaest mjeseci sve plaćamo redovno, a posljednjih deset godina knjižice se nisu ni ovjeravale, sada se ovjeravaju, svi radnici imaju zdravstveno osiguranje”, objašnjava Meho Rekić.

Po definiciji, TRZ je firma za remont, ali ona te poslove ne može raditi ako se vojne ili policijske snage ne odlučuju za remont u ovoj firmi. Normalno bi bilo da oružane snage imaju adekvatnu i sposobnu firmu za remont koja će vojsku držati mobilnom i u trendu s modernizacijom borbene tehnike. No, to nije tako, nažalost. Uprava je mišljenja da TRZ ne može opstati pružajući samo usluge remonta i čekajući mrvice od drugih firmi iz namjenske industrije. Zato su se odlučili razvijati vlastite proizvode. Prvi put od svog osnivanja 1955. godine, TRZ je ušao u proizvodnju naoružanja.

MJESEC I PO ZA RAZVOJ PADOBRANA ZA SVJETLEĆE GRANATE

Prvi proizvod iz ovog preduzeća došao je u trenutku kada je još jednoj fabrici namjenske industrije, vogošćanskom “Pretisu”, gorjelo pod nogama. “Pretis” je radio projekt osvjetljavajućih mina, ali im je dobavljač padobrana za te mine u posljednjem trenutku otkazao saradnju. TRZ je uskočio i u rekordnom roku od mjesec i po razvio padobran za minobacačke svjetleće granate. “To je u normalnim državama i normalnim uvjetima nemoguće napraviti”, kaže Rekić.

Nakon toga, Vlada FBiH dala je saglasnost TRZ-u da radi na razvoju oružja za kalibar 40 mm, a to podrazumijeva ručni bacač granata, poznatiji kao RPG, zatim automatski i manuelni bacač granata.

“Krenuli smo da razvijamo ručni bacač zato što je to najtraženiji proizvod u vojskama, RPG je najviše u taktičnoj primjeni jer je prenosiv, koristi antitenkovske mine, jedan vod s nekoliko projektila zaustavi kolonu tenkova, oklopnih vozila i nanese ogromnu štetu materijalnoj i živoj sili. Ispitali smo tržište, vidjeli kolika je potreba za RPG-ovima, koje ih države proizvode i ustanovili da je riječ o vrlo malom broju takvih država. Nismo znali iz kojih razloga dok nismo počeli s radom. Ubrzo smo uvidjeli da je riječ o vrlo, vrlo teškoj tehnologiji izrade koju su naši inženjeri ipak uspjeli razviti. I ono što je vrlo bitno, za nepunih šest mjeseci razvili smo taj proizvod od ideje do prototipa i testiranja na poligonu. Obavili smo testiranja po NATO standardima, kao što je ispitivanje mehanizma okidanja u ekstremnim uvjetima, recimo, kada RPG bez ikakve zaštite zaronite u blato, držite petnaest minuta, a zatim izvadite i pucate. A on puca bez ikakvih problema. To su stvari koje su naša tehnologija i ljudi koji su radili na projektu uradili fantastično. Tako smo uspjeli za četrnaest mjeseci doći u fazu da imamo dva nova proizvoda konkurentna cijenom i kvalitetom na svjetskom tržištu”, priča direktor TRZ-a.

Prema njegovim riječima, TRZ je jedina fabrika namjenske industrije u Bosni i Hercegovini koja je izbacila novi proizvod, a razvojem RPG-a postala je jedina država bivše Jugoslavije kojoj je uspjelo razviti ovo oružje. Lijepe vijesti doprle su i do mnogih ambasada u Bosni i Hercegovini, kao i do EUFOR-a, koji radi redovni monitoring namjenske industrije. Vojni atašei ambasada u Bosni i Hercegovini i komandant EUFOR-a nedavno su posjetili TRZ, gdje im je predstavljen RPG.

Nakon te posjete, TRZ je dobio desetke upita za RPG 7 MX2, ima najava za petogodišnje i desetogodišnje ugovore, pa čak i za ekskluzivne ugovore. Interesiraju se razne države, od zemalja Zaljeva do zapadnih država, SAD-a i Evrope, pa čak i susjednih država – Srbije i Hrvatske.

U razvoj RPG-a bilo je uključeno pet fabrika namjenske industrije FBiH, jer su se po uredbi Vlade FBiH obavezne međusobno pomagati. Međutim, zanimljivo je da su RPG razvijale upravo firme koje su kao i TRZ prije dvije godine bile na rubu propasti. “Zrak” iz Sarajeva radio je optiku, koja je daleko bolja od konkurencije, raketu izrađuje “Pretis”, upaljač bugojanski “Binas”, a “Vitezit” proizvodi eksploziv. Ostalo je još jedino da ove tri fabrike završe razvoj rakete.

Rekić je u TRZ-u zatekao 35 ljudi koji su tu proveli čitav svoj radni vijek, bio je tu i dio starijih inženjera, a njima je pridružio i grupu mlađih inženjera sa zanimanjima iz IT tehnologije, 3D modeliranja na raznim softverima, te je animirao i ljude koji više nisu u namjenskoj industriji, univerzitetske profesore i penzionere koji su svoje znanje i iskustvo stavili na raspolaganje kako bi napravili novi proizvod.

Rezultat je da sada na kapiju preduzeća kucaju ljudi koji traže posao. Uz 35 radnika koji su bili u firmi odranije, došlo je još 30-40 ljudi, a plan je da TRZ uskoro zaposli još 100 radnika ciljnih profila.

HUMANITARNI PROJEKT ZA DOMAĆE FIRME

“Imamo problem stručne radne snage, kvalificiranih radnika, imamo hiperprodukciju nekih kadrova, a ovih koji nama trebaju nema. Biramo ljude koji hoće i žele raditi, dali smo mogućnost djeci iz srednje škole da rade praksu ovdje, mladim inženjerima mašinske, drvne i autoindustrije omogućili smo da rade volonterski i oni će vjerovatno ostati ovdje. Od biroa za zapošljavanje tražili smo da nam profiliraju kadrove, pogotovo rukovaoce na CNC mašinama, ljude koji poznaju IT tehnologiju, VKV majstore iz metalne i drvne industrije. Bitno je samo da TRZ učini napor da postigne dobar ugovor i bit ćemo neprepoznatljivi u pozitivnom smislu, i u pogledu broja ljudi i po sanaciji objekata koji su uništeni. Plan nam je 150 ljudi”, priča bivši komandant i savjetnik premijera.

TRZ ne misli stati na razvoju RPG-a, nego ide dalje. Još su dva proizvoda u fazi razvoja i vjerovatno će do kraja ove godine biti predstavljeni prototipi proizvoda. Riječ je o još jednom oružju kalibra 40 mm, a to je automatski bacač granata – AGL, a poslije će biti razvijen i manuelni bacač granata. Granatu za AGL proizvodi “Binas”. Prostim jezikom rečeno, to su nitroglicerinski meci. AGL je ogromna mašina koja u sekundi ispaljuje deset granata.

Proizvod koji je najdalje odmakao u razvoju nakon RPG-a jeste, zapravo, jedno softversko rješenje koje je nazvano pametno odijelo.

“Do Nove godine imat ćemo prezentaciju prototipa proizvoda. Razvijali smo ga u dva smjera – civilnom i vojnom. Na umu su nam bile česte nezgode u rudnicima, zdravlje ljudi na radnom mjestu i, naravno, taj vojni dio. Odijela će imati mogućnost da odašilju signal o osnovnim čovjekovim životnim funkcijama, npr. krvni pritisak, tjelesna temperatura, rad srca itd., te pozicija, odnosno mjesto na kojem se osoba nalazi. Desi se, recimo, eksplozija u rudniku i ne znate gdje su ljudi, koliko ih je zatrpano, u kojem su dijelu jame, jesu li živi. Akcija spašavanja treba krenuti prema onima koji su preživjeli i kojima je vrijeme vrlo bitno u spašavanju. Cilj nam je napraviti sistem koji će to držati pod kontrolom, da u komandnom mjestu, u nekom kontrolnom mjestu u firmi, pratite gdje su vam ljudi, ili, ako je u pitanju vojska, je li vojnik ranjen, gdje se nalazi. Na ovom projektu radi dosta IT inženjera, bivših rukovodilaca fabrika namjenske industrije. Cijena za domaće tržište bit će simbolična, tvornička cijena, jer je to više humanitarni projekt za naše firme. Svaki mobitel može locirati čovjeka danas, ali ga ne može locirati u zatrpanom tunelu, rudniku, pod vodom…”, objašnjava Rekić.

POVRATAK REMONTU

Osim razvoja novih proizvoda, TRZ je na dobrom putu da se vrati svom izvornom poslu, remontu. U tom smislu, radi se na sporazumu s Oružanim snagama BiH za redovno održavanje i remont borbene tehnike i njenu modernizaciju. Također, TRZ se stavio na raspolaganje OS BiH za uništavanje viška municije i naoružanja. Ako bi TRZ dobio ugovor za remont borbene tehnike OS BiH, te postigao dobre ugovore s kupcima za nove proizvode, u ovoj se fabrici nadaju da će se raditi i dan i noć i da će posao dobiti 500-600 ljudi.

Vojna industrija jeste ono od čega TRZ živi, ali isto tako želja uprave ove firme jeste i razvoj civilnog programa. Ako urodi plodom projekt na kojem TRZ radi, mogli bismo biti svjedoci velikog dobitka za kompletnu našu privredu. Naime, TRZ pregovara s mađarskom kompanijom “Ikarus”, koja proizvodi autobuse, o licenci za sklapanje autobusa u TRZ-u, te u kasnijoj fazi i proizvodnji dijelova za “Ikarus”.

“Predstavnici ‘Ikarusa’ došli su kod nas s ovom idejom znajući da TRZ ima potrebne kapacitete u infrastrukturi, objekte na pruzi, hale s visokim krovom, prostor za farbare, pjeskare i sve što je potrebno za takvu proizvodnju. ‘Ikarus’ nas je pozvao i mi smo bili na prezentaciji programa, a riječ je o modernim autobusima na ukapljni zemni plin. Sada čekamo poziv na predstavljanje prvog autobusa iz te proizvodnje u Bruxellesu. Oni su nas tražili i zato tu vidim šansu da dobijemo posao. To je dobar posao za cijelu državu, posebno kada vidimo kakva je zagađenost zraka. Kontakti koje imamo sa zemljama kojima bismo ih mogli prodati možda su i bolji nego ‘Ikarusa’. Stalno smo u kontaktu i oni insistiraju na realizaciji, a izvozno-uvozna banka Mađarske, Exim banka, to prati”, objašnjava direktor TRZ-a.

Uprava TRZ-a odmah je kazala mađarskim kolegama čime raspolaže ova kompanija, sve se može napraviti, ali finansije su te koje određuju dinamiku posla, a Mađari su onda u posao uključili i svoju banku koja će sve finansijski podržati. Ako dođe do realizacije ovog projekta, broj ljudi koji će u Hadžićima dobiti posao bio bi zaista impozantan. I nije to samo sklapanje autobusa, to je čitava nova infrastruktura, poput spremišta za ukapljeni zemni plin, pumpi itd. Iduća godina, dodaje direktor TRZ-a, bit će ključna, a u slučaju dobivanja posla bit će potrebna velika pomoć Vlade FBiH i drugih nivoa vlasti.

“Nije smak svijeta ako nema zarade na proizvodu, ali TRZ se osposobljava kada napravi autobus da ga održava ispravnog, to je šansa za TRZ, da održavamo vozila”, kaže Rekić.

Ovo možda djeluje futuristički, ali isto tako je djelovalo kao nemoguća misija razvoj RPG-a sa skromnim budžetom za nekoliko mjeseci, pa je TRZ uspio.

“Kada imaš ispravan nijet, sve se može”, zaključuje Meho Rekić.

PROČITAJTE I...

Emitiranje već prve epizode serijala Svi zločini Fikreta Abdića uzrokovalo je buru negodovanja sljedbenika Fikreta Abdića koji su udarili na RTV Unsko-sanskog kantona i njenog direktora Izana Mustafića. Mustafić je odbio prekinuti emitiranje serijala, zbog čega je u Skupštini USK “pao” izvještaj o radu RTV USK, što je najava za smjenu njenog rukovodstva i instaliranje Abdićevih igrača

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!