Iftar ili teferič

Sudeći po reklamama ugostiteljskih objekata, konkurencija je velika, a borba za “ramazanske” mušterije nije lahka. U pojedinim se restoranima može iftariti uz muziku uživo, gledati folklornu predstavu, pojesti deset različitih jela, u drugim se može iftariti s panoramskim pogledom na grad, na nadmorskoj visini od 1.100 metara...

Svi oni koji su imali priliku boraviti za vrijeme ramazana u Sarajevu reći će vam da se ramazanska atmosfera posebno osjeti na baščaršijskim sokacima, najviše zbog mirisa tradicionalnih jela koja se služe za vrijeme iftara u sarajevskim restoranima, aščinicama i drugim ugostiteljskim objektima. Kreirajući posebne ramazanske menije sa specijalitetima tradicionalne bosanske, ali i moderne kuhinje, za sarajevske ugostitelje, ne samo na Baščaršiji nego i u cijelom gradu, ramazan je postao prilika za dodatnu zaradu.

Ponuda je bogata i raznovrsna, od raznih supa, dolmi, bosanskog lonca, arapskih, pakistanskih i mediteranskih jela do raznih kolača i slatka. Jela kojima Sarajlije najčešće započinju iftar i koja su standardna u gotovo svakom meniju jesu hurma, tradicionalna topa i sarajevski somun, uz obaveznu limunadu. Ponuda je prilagođena skoro svakom džepu i uzrastu, a cijene menija iznose od 10 do 50 KM po osobi. Sudeći po reklamama ugostiteljskih objekata, konkurencija je velika, a borba za “ramazanske” mušterije nije lahka. U pojedinim restoranima možete iftariti uz muziku uživo, tamburaše, gledati folklornu predstavu i izvedbu harmonikaša, pojesti deset različitih jela, iftariti s panoramskim pogledom na grad, na nadmorskoj visini od 1.100 metara…

S druge strane, kolektivni iftari u restoranima odmiču postače od intimnih okvira porodice i džemata i postaju rutina za kompanije, institucije, političke partije, turističke agencije. Kako god, ramazanski iftari u restoranima sve su popularniji i postali su instrument za postizanje onosvjetskih i(li) ovosvjetskih ciljeva.

Zbog pretvaranja iftara u centralnu ramazansku manifestaciju, zabavu i folklor, postavlja se pitanje koliko je ovaj trend “izgurao” islamsku suštinu iz ramazana i ljude udaljio od duhovnosti i tradicije.

“Često sam pozvan na velike iftarske skupove koji okupljaju različite interesne grupe. Nekad imam dojam da je iftar izgubio na svojoj intimi i duhovnosti jer se danas održavaju iftari za veliki broj ljudi koji ne dođu ni u neposredan kontakt jedni s drugima, gdje se servira po sedam, osam ili više različitih jela, gdje se baci ogromna količina hrane i gdje se na te iste iftare potroši ogromna količina novca. Pitam se samo koliko je to u skladu sa suštinom ramazana”, ističe Haris Taći i dodaje da iftar u restoranima ipak ima i neke prednosti jer je svima onima koji pripremaju iftar kući potreban predah od kuhinje kako bi se više mogli posvetili ibadetu.

Neki ugostiteljski djelatnici baš se i ne snalaze sa služenjem ramazanskih iftara. Zbog broja jela i velikog broja gostiju, usluga često zna kasniti, a glavno jelo stigne hladno i u vrijeme jacije. Čuli smo da čak u pojedinim restoranima konobari pitaju goste šta će popiti prije iftara.

“Restorani na Čaršiji znaju servirati jelo postačima. Zato vam stave sva jela odjednom na sto. S iftarom završiš za 15 minuta, što je normalno. Bio sam jednom u modernom restoranu na iftaru, ostao sam gladan i još sam zakasnio na namaz jer je glavno jelo stiglo 10 minuta prije ezana za teraviju”, priča nam H. R. iz Sarajeva.

Vjerski službenici kažu da je sve češća pojava da se iftari premještaju u ugostiteljske objekte. Slažu se da to odudara od tradicije iftara koja podrazumijeva porodičnu, kućnu ili džamijsku atmosferu za ramazan.

“Međutim, zbog okolnosti u kojim ljudi žive, ne treba to ometati. Ako ljudi nemaju mogućnost da u svojim kućama organiziraju iftar, ako im je lakše da u ugostiteljskim objektima u kojima se ne toči alkohol organiziraju iftar, ne treba ih u tome ometati. Ipak, moramo biti svjesni da ljudi svakodnevno odu, izvedu svoju porodicu na ručak izvan ramazana. Prema tome, to je postao dio života”, cijeni jedan pripadnik Islamske zajednice u BiH.

S obzirom na to da ponude ramazanskih menija ima i u pivnicama, pitanje je koliko se iftar u restoranu s alkoholom kosi s vjerskim propisima. Jedna Sarajka slično pitanje postavila je Islamskoj zajednici u BiH.

“Bolje bi bilo ne priređivati iftare u restoranima u kojima se služi alkoholno piće. Međutim, nema smetnje da se iftar priredi u odvojenoj prostoriji u kojoj se neće služiti alkoholno piće. U slučaju potrebe, nije haram ako bi se neko iftario u takvom restoranu, ako je hrana čista, a grijeh zbog ponude alkohola ide na račun vlasnika. U svakom slučaju, prednost treba dati restoranima i radnjama u kojima se ne poslužuje alkohol”, odgovorili su iz Islamske zajednice, a odgovor se nalazi na zvaničnoj web-stranici IZ.

Osim pojedinih buregdžinica i aščinica, u Sarajevu postoji dvadesetak restorana u kojima se ne služi alkohol. Na stranici Agencije za certificiranje halal kvalitete navedeno je osam objekata u glavnom gradu Bosne i Hercegovine koji imaju halal-certifikat, što, između ostalog, podrazumijeva da se u tim objektima ne služe alkoholna pića.

Sarajka Ajša-hanuma uporedila je čari iftara kod kuće i u restoranu. Ona već tradicionalno priprema iftare za svoju porodicu u svom domu. Kaže da postoje obični iftari i posebni iftari, koji se pripremaju za porodicu i prijatelje. Kad zove porodicu i bliže prijatelje, obavezno sprema topu, begovu čorbu, kore s piletinom, pitu ispod sača, bamiju, klepe, dolme, šiš-ćevap. Od slatkog programa sprema hošaf s kadaifom, sutliju, almasiju, a obavezne su i hurme. Sada, kako mjesec ramazan pada u vrijeme kada cvjeta đulbešećerka ruža, onda pravi i sok od đulbešećerke. Kada sprema posebne iftare, ponekad joj trebaju i dva dana da sve to besprijekorno pripremi.

“Bila sam samo jednom u restoranu na iftaru. Imala sam jako loše iskustvo. Svi oko nas puše, a nas četiri-pet čekamo iftar. To je omalovažavanje iftara. Kad ljude zoveš na iftar u restoran, onda se nisi ništa oko njih potrudio i nisi se pozahmetio. Hrana nije ista i ne može se porediti s hranom koju domaćica svojim rukama i ljubavlju spremi”, kaže Ajša i dodaje da je veliki sevap nahraniti postača i potruditi se oko njega.

Mlada majka dvoje djece Saliha Đulbegović kaže da je trend iftara u restoranima primjetan u Bosni i Hercegovini, kao i u drugim državama u kojima žive većinom muslimani.

“Iftari u restoranima su mi lijep način okupljana s porodicom i prijateljima, posebno u restoranima koji njeguju taj duh i tradiciju, tako što su iftarski meniji uistinu i najbolje od onog što oni nude uz poštivanje vjerskih propisa. Volim pozvati na iftar i u restoran, a volim biti i pozvana, samo da mi ne služe alkohol dok se iftarim”, iskrena je Saliha.

Smatra da je ovaj sveti mjesec za porodicu vid odmora od modernog života i svih drugih obaveza, bilo da se okupljate kući ili u restoranu.

“Ramazan se uvijek gleda kao restart-dugme za vjeru i obnovu dina, ali je ujedno i restart za porodične i društvene odnose. U tom se mjesecu preodredimo da ćemo sve staviti u balans, stići pripremiti iftar, obići roditelje, porodicu, prijatelje. Nevjerovatno je koliko čovjek nađe vremena u tih 30 dana za sve ono što zanemari u proteklih 320. Poseban je osjećaj spremanja iftara i prenošenja vrijednosti naše vjere, tradicije i porodice na mlađe članove porodice”, kaže Saliha.

Zbog savremenih okolnosti koje sve više utječu na svaki segment našeg življenja, veliki je izazov očuvati tradicionalni duh i ljepotu bosanskih iftara. Većina vjernika postača slažu se da najljepši osjećaj budi ramazanski objed za kućnom sofrom u krugu porodice, rodbine i prijatelja. Fokus ramazana i njegovih aktivnosti nije uopće na iftaru nego na duhovnom servisu i preispitivanju vlastitog odnosa prema vjeri. Iftar i iftarske običaje i obrede treba iskoristiti kao priliku da obnovimo sve vrste odnosa, svoj odnos s Bogom, sa samim sobom, a najviše odnose s porodicom, rodbinom, komšijama i prijateljima.

PROČITAJTE I...

“Mogla sam i ja otići kao i mnogi. Nije ova država lahka za život, ali i studenti iz Njemačke idu u Francusku da studiraju, odlaze ljudi odsvakuda, traže nešto bolje. Ali ti kao insan ne možeš pobjeći od sebe, možeš samo ponijeti dio sebe. U ovoj situaciji ne treba bježati, po čemu smo mi poznati, nego treba rješavati probleme, treba ovdje najbolje što možeš raditi svoj posao. Možda bi nam, kada se ne bismo predavali olahko, bilo bolje”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!