I porukama i stilom “Mesnevija” poziva na mir

Knjiga Višejezičnost u “Mesneviji” Dželaluddina Rumija nastala je na osnovu doktorske disertacije iranologa Munira Drkića, odbranjene na Filozofskom fakultetu u Sarajevu 2013. godine. Upravo je ova institucija, s Naučnoistraživačkim institutom “Ibn Sina”, suizdavač Drkićeve knjige. Ona pripada rijetkim studijama koje iz naučne perspektive promišljaju o stilu i porukama Mevlane Dželaluddina Rumija

Na Filozofskom fakultetu u Sarajevu promovirana je 15. decembra knjiga Munira Drkića Višejezičnost u “Mesneviji” Dželaluddina Rumija. Nastala kao rezultat dugogodišnjeg istraživanja fenomena višejezičnosti u Rumijevom djelu, ova je knjiga prvi ozbiljan naučni rad koji se bavi ovom temom, ali i nastavak naučnog bavljenja perzijskim klasicima na našim prostorima, kojeg je utemeljio još Ahmed Sudi Bošnjak u 17. stoljeću. Suvišno je govoriti o slavi koju Rumijevo djelo uživa, kako na Istoku, tako i na Zapadu. To se posebno odnosi na prostor Bosne i Hercegovine, na kojem je Mesnevija prisutna na najmanje tri načina: duhovno, preko mesnevihana i mevlevijskog tarikata; popularno, u vidu anegdota koje su preko Mesnevije ušle u naš jezik i književnost; i naučno.

“Rumijevo najznačajnije djelo stoljećima je zauzimalo poseban status u kulturnoj tradiciji Bošnjaka. Može se reći da se Rumijev utjecaj u Bosni i Hercegovini uglavnom reflektirao tumačenjem Mesnevije i prakticiranjem obreda mevlevijskog tarikata. Bogata tradicija javnog čitanja i usmenog tumačenja ovog djela stoljećima je prisutna na našem prostoru, a i danas se ona tumači u gradovima”, kazala je Đenita Haverić, ističući da je ovo nesvakidašnje djelo rjeđe bilo predmetom naučne analize. I onda kada je to bio slučaj, kazala je Haverić, Mesnevija je obično predstavljana iz književno-historijske perspektive, ali ne i iz jezičke. Stoga je rad Munira Drkića izuzetno vrijedan, ne samo za tumačenja Mesnevije u Bosni nego i za nauku o jeziku. “Posebna vrijednost ogleda se u tome što je kolega Drkić uspio spojiti savremeno s tradicionalnim. On je na osnovu jednog klasičnog književnog teksta promišljao fenomen višejezičnosti na osnovu savremenih istraživanja ovog fenomena u okviru nauke o jeziku. Iako je Mesnevija nastala u višejezičnoj i multikulturnoj sredini, kakva je bila Mala Azija s prijestolnicom Konyom u 13. stoljeću, fenomen višejezičnosti u Mesneviji do sada nije bio analiziran, što povećava vrijednost i značaj ove knjige”, objasnila je Haverić, te prisutne upoznala sa sadržajem Drkićevog rada.

Stihovi koje čine korpus istraživanja Drkićevom rada podijeljeni su u dvije grupe. U prvoj su kazivanja i stihovi o višejezičnosti koji predstavljaju Rumijev autentičan stav po tom pitanju. Drugu grupu čine višejezični stihovi u kojima autor upotrebljava riječi iz drugih jezika, te stihovi napisani na drugim jezicima, osim na perzijskom. Ne treba zaboraviti da je Konya u 13. stoljeću bila kolijevka multikulturalnosti u kojoj su se susretali govornici perzijskog, arapskog, turskog, grčkog i drugih jezika. Iskustvo života na jednom takvom mjestu obilježilo je snažno Rumijev život, kao i njegov poetski izraz.

Niko nema ekskluzivno pravo na Rumijevo naslijeđe

Namir Karahalilović osvrnuo se također na kulturni utjecaj Mesnevije na prostor Bosne i Hercegovine. On je istaknuo da su ovo djelo čitali, prevodili i tumačili mesnevihani, koji su mahom bili sufijski šejhovi. “Mesnevihani su, između ostalih, bili i pojedini bošnjački književnici koji su pisali na orijentalnim jezicima, poput Derviš-paše Bajezidagića i Fevzije Mostarca. Znamenite ličnosti koje su se u novije vrijeme bavili tumačenjem Mesnevije bili su Džemaludin Čaušević, Fejzulah Hadžibajrić i Halid Hadžimulić”, naveo je Karahalilović. On se posebno osvrnuo na neke tendencije u našoj sredini koje se teško mogu razumjeti, a kamoli opravdati.

“Čitajući određene tekstove i prateći pojedine javne istupe, stekao sam dojam da se bavljenje Rumijom i Mesnevijom ponekad smatra ekskluzivnim pravom, gotovo privilegijom, i to određenih, vrlo uskih krugova. Iako neki krugovi smatraju da samo oni mogu razumijevati Rumijevo djelo, iz njih nerijetko stižu signali o temeljnoj neupućenosti u njegovo djelo”, kazao je Karahalilović. On je objasnio da nas Rumijev život i njegova djela obavezuju na sasvim drugačiji pristup. Naime, Rumi je javno držao predavanja ljudima različitih svjetonazora i obrazovnog nivoa, ali nikada nije postavljao nikakva ograničenja za one koji su željeli slušati njegov govor. “Čitav njegov život, pa i posljednji čin boravka na ovom svijetu, a to je njegova dženaza, svjedoči o njegovoj širokogrudnosti. Kako nas poučavaju njegovi biografi, Rumijevoj dženazi prisustvovali su pripadnici različitih etničkih i društvenih skupina, pa i raznolikih religijskih uvjerenja. Dakle, čitav njegov život svjedoči upravo suprotno: da je on svoj tesavvufski nauk i svoju poeziju smatrao namijenjenom svima, kako onima koji su dijelili njegove svjetonazorske vrijednosti, tako i onima koji nisu bili njegovi istomišljenici”, objasnio je Karahalilović, ističući da za takvu uskogrudnost nema mjesta jer se Rumijevo djelo stoljećima izučava i na akademskom nivou. Zbog tradicije mesnevihanstva i duhovnog prisustva Rumijeva djela u Bosni i Hercegovini, kako kaže Karahalilović, veća je i obaveza bosanskohercegovačke iranistike da se bavi njegovim djelom.

Rumi je bolje od Dantea promišljao višejezičnost

Na kraju se promocije prisutnima obratio i autor ove vrijedne studije Munir Drkić. On je govorio o svojim motivima da se bavi temom višejezičnosti u jednom klasičnom perzijskom djelu, kao što je Mesnevija. “Perzijska tradicija od samih svojih početaka snažno je obilježena pluralizmom. Čuvena perzijska dinastija Ahemenida, koja je vladala od 6. do 3. stoljeća prije nove ere, bila je jedinstvena u tom vremenu po tome što je imala tri službena jezika. Herodot navodi da su Grci imali velikih problema s Perzijancima. Kada bi Grci naučili jedan jezik, kaže Herodot, Perzijanci bi počeli međusobno komunicirati na drugom, pa kada Grci nauče i taj, oni počnu govoriti na trećem. Taj je fenomen bio prirodan u drevnoj Perziji.

Međutim, i klasična perzijska književnost od 9. stoljeća razvija se na sposobnosti njenih autora da se izražavaju na najmanje dva jezika: arapskom, kao svjetskom jeziku tog vremena, i perzijskom”, naveo je Drkić, posebno ističući značaj i utjecaj Dželaluddina Rumija na fenomen višejezičnosti u književnosti. “U istraživanju fenomena višejezičnosti kroz historiju najčešće se spominje ime Dantea Alighierija i njegovo djelo Nauka o pučkom jeziku, kao prekretnica u okretanju pažnje s dominantnog latinskog jezika na narodne govore prisutne u Evropi. Moje istraživanje pokazalo je da je Rumi mnogo bolje od Dantea promišljao o ovom fenomenu. Stoga smatram da se Rumiju nepravedno uskraćuje mjesto koje bi mu trebalo biti ukazano u historijskim pregledima višejezičnosti, pa čak i u historijskim pregledima lingvistike”, istaknuo je Drkić.

On je objasnio da poznavanje stranog jezika ne pokazuje samo nečiju naobrazbu nego i sposobnost pojedinca ili društva da iziđe iz granica kulture omeđene maternjim jezikom. Višejezičnost, stoga, predstavlja i kvalitativni pomak u odnosu na svijet. “Rumi u svojoj poeziji, pored maternjeg perzijskog jezika, upotrebljava arapski, turski i grčki jezik. Ne treba zaboraviti da su tradicionalno, do života Dželaluddina Rumija, najveći neprijatelji Iranaca bili upravo govornici ovih triju jezika. Perzijanci su vodili perzijsko-grčke ratove, u Šahnami su najveći neprijatelji Turanci – preci današnjih turkijskih naroda, a tu su i Arapi. Sa svima njima Dželaluddin Rumi uspostavlja mir u Mesneviji, što pokazuje na koliko je moderan način Rumi promišljao o ovom fenomenu”, istaknuo je Drkić.

PROČITAJTE I...

“Posljednji je rat iznjedrio pjesama koji se odnose na period od 1992. do 1995. godine. U njima su opjevani i Radovan Karadžić i Ratko Mladić i mnogi drugi kojima je vrijeme dalo prostora, a autori dali za pravo da ih definišu svojim pjesmama. Kako Njegoš kaže, vrijeme je rešeto. Vrijeme je to koje daje odgovor kakvog su kvaliteta te pjesme”, zaključio je Govedarica.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!