I djeca ti se smiju, FahruDEENe

Do izbora nam je ostalo još desetak dana, a kampanja se zahuktava. Sve je više plakata s kojih stižu poruke koje bi trebale privući glasače. Političke plakate nije tako jednostavno ni osmisliti ni dizajnirati, ali se teško oteti dojmu da nekima fali mašte i kreativnosti. Analiziramo šta nam poručuju plakati i ostali promotivni materijali političkih kandidata na predstojećim izborima

 

Fotografije: Velija HASANBEGOVIĆ

Istog dana kada je zvanično krenula predizborna kampanja za izbore u BiH 7. oktobra osvanuli su i predizborni plakati na mjestima predviđenim za vanjsko oglašavanje, ali i na onim koji za tu namjenu nisu predviđeni. Kako kampanja bude odmicala, svaki slobodni centimetar prostora koristit će se za postavljanje plakata, bez obzira je li dozvoljeno ili nije. No, koncentrirajmo se na suštinu, odnosno, šta nam poručuju plakati i ostali promotivni materijali političkih kandidata na predstojećim izborima.

Koalicija Demokratska fronta i Građanski savez. Stječe se dojam da je plakat, onaj na kojem su Željko Komšić, Milan Dunović i ostatak kadra ove koalicije, urađen zbrda-zdola. Komšić i Dunović stisnutih pesnica poručuju “BiH pobjeđuje”. Koga? Hrvatsku, Srbiju, Sjevernu Irsku, Austriju, Finsku, Češku, u košarci ili u fudbalu? Slogan, zapravo, nije loš, ali poruka bi trebala da direktnije upućuje da upravo s tim i tim ljudima BiH pobjeđuje. Kojim ljudima, mogli bismo upitati jer na plakatu nema informacija ko su ljudi oko Komšića i Dunovića. To je, ipak, posve nebitno jer ljudi oko Komšića uočljivo gledaju u njega, što je poruka o “neprikosnovenom lideru” i “statistima” koji potvrđuju ono što u DF-u neće priznati – da je Komšić ustvari i jedini kandidat ove stranke za bilo šta.

Narod i pravda. Izgleda da je kreatorima kampanje ove stranke ponestalo ideja, valjda su se istrošili dok su smislili ime i logo, mada se ne može oteti utisku da je ime stranke “nadahnuto” imenom najjače turske političke partije Pravde i razvoja. Ovo je jedna od rijetkih stranaka koja nema slogan. Možda igraju na kartu “ljepota je u jednostavnosti”. No, to su mogli odraditi s čistim bijelim papirom pa bi barem izazvali neko čuđenje i interes, ili neki asocijativni niz: bjelina, nur, meleci, od Adema do Dine i tako dalje.

ZA SVE NJIH

Socijaldemokratska partija BiH (SDP) s plakata nam poručuje “Zemlja za sve nas”, a na plakatu četiri mlađahne uzdanice SDP-a. Zemlja za njih sigurno jeste, “pos'o dobar, a para laka”, dnevnice, putovanja, službena auta… Sve to o trošku države, a ti samo pričaš kako ništa ne valja. Ono što je bitno istaći za ovu stranku jeste da je riječ o “uhodanoj” kampanji, odnosno malo modificiranoj “državi za čovjeka” koja im je donijela uspjeh, pa se možda nadaju da će i ovog puta biti tako. No, kampanja za lokalne izbore bila je, ako je suditi po sloganu “Za sve nas”, puno bliža aktuelnoj. Što se tiče plakata SDP-ovog kandidata za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, iako je čudno da u SDP-u ima neko ko sebe Bošnjakom zove uz sve te Jugoslavene, titoiste, građane i komuniste, poruka je “Jedan predsjednik za sve nas”.

Možemo reći da je ova parola, u najmanju ruku, pravljenje građana budalama. Bosna i Hercegovina nema predsjednika. Ima Predsjedništvo. Ima članove Predsjedništva. Ima predsjedavajućeg. Ali nema predsjednika, odnosno, nema jednog predsjednika, već trojicu koja se smjenjuju na poziciji predsjedavajućeg. Da ovakav plakat ima Mirsad Hadžikadić, možda bi se i moglo razumjeti, čovjek nije upućen, ne razumije dovoljno kompliciranu državu poput naše pa mu se omaklo. Ali, Bećiroviću se ne može omaći jer je cijeli svoj radni vijek (ako se to može nazvati “radni”) proveo u parlamentarnim klupama i zna dobro šta je Predsjedništvo BiH. Bećirović očito želi zadobiti što širu podršku glasača, jer je dobrom dijelu građana ove zemlje želja da imamo jednostavnije, funkcionalnije uređenje države s jednim predsjednikom. Upravo na to ih se lovi.

Ali, s obzirom da, nažalost, nemamo takvo uređenje, nego stvari ostaju komplicirane kao i dosad, dok se zaoštrava nacionalistička i secesionistička retorika sa srpske i hrvatske strane, “jedan predsjednik za sve nas” teška je obmana, ili možda još i gore – kukavičije jaje. Možda SDP-u nisu bitni interesi Bošnjaka, možda nisu ni Bećiroviću, ali bi trebao razmisliti kome se obraća kao mogući “predsjednik svih nas Bošnjaka”, jer na bošnjačke glasove računa, pa neka se potrudi da štiti prije svega bošnjačke interese. Naravno, neka štiti i prava svih građana BiH, ali kao kandidatu za bošnjačkog člana, Bošnjaci su prioritet. Ako baš želi biti “predsjednik za sve nas”, neka u Širokom Brijegu dobije više od tri glasa pa ćemo o tome ponovo raspravljati. Do tada svako ima svog predsjednika, a svi imamo tri.

Kada smo već spomenuli Hadžikadića, on je ranije istaknuo da neće visiti s bandera, ali svejedno ćemo spomenuti i njegov slogan: “Pravi predsjednik za novu Bosnu i Hercegovinu – Budi i ti iskra promjene”. U FK Iskra Bugojno već se uveliko pripremaju za promjene. Dakle, isto važi kao i za Bećirovića, pravi ili krivi predsjednik, sasvim je svejedno, ali ne može biti predsjednik nego samo član i povremeno predsjedavajući Predsjedništva BiH. No, pripisat ćemo to neupućenosti u ovdašnje prilike čovjeka koji je ionako tu samo dok prođu izbori, jer čekaju ga obaveze, poslovi i ostale radinosti preko “velike bare”. No, neka ne priziva nikakvu novu BiH, jer umah nam se pričinjavaju nove podjele i nove granice. Dobra je i ova više od 1.000 godina stara, ali nije sporno poručivati da ju moramo popravljati, uređivati, razvijati itd.

Nezavisna bosanskohercegovačka lista na određen način jedino je “osvježenje” na političkoj sceni, barem u dijelu gdje su Bošnjaci većina, ako ništa zbog činjenice da su nosioci lista ljudi koji su se donekle dokazali radom u lokalnim zajednicama i koji su udružili snage da ostvare određene ciljeve na višim nivoima vlasti. Iako je predsjednik Hadžibajrić mijenjao više stranaka, ovaj princip smo vidjeli na prošlim izborima u Hrvatskoj s koalicijom MOST. Princip je isti, a ostalo su nijanse. S njihovih plakata stiže nam poziv “Budi dio tima”, što je dobar slogan, ali za telekom-usluge, sportske kladionice i slično, pa je očito da nisu idejno dozreli, odnosno da padaju na nijansama.

Neko će se možda sjetiti da za 10-ak godina pogleda plakat Fahrudina Radončića, predsjednika SBB-a, i poput nadrealista kaže: “Na šta je on trošio pare, djeca nam se sad, moj ‘FahrudINe’, smiju.” Ovoj ideji FahrudINa Radončića zaista se smiju, mada češće odrasli nego djeca. Kako to obično biva, u internetskim bespućima svašta se nađe, pa je tako već urađen novi plakat “FahruDEEN Radončić”, što predstavlja neku biseksualnu simbiozu Radončića i Fuada Backovića Deena. Ko god da je radio plakat za Radončića, mada se opravdano sumnja da su to ideje samog “vođe” (ipak je on nastavnik likovnog), trebalo bi mu dati doživotnu zabranu dizajniranja bilo čega, makar to bio oglas udruženja penzionera za subvencioniranu nabavku ogrjeva. FahrudINov plakat zaista bi se trebao postidjeti samog sebe, a nama ostaje nada da ćemo smoći snage izdržati bilbord-torturu narednih dvadesetak dana.

No, vratimo se mi suštini, a to su poruke. Najjača poruka FahrudINovih plakata jeste smiješak, iz kojeg nimalo stidljivo vire u fotošopu pretjerano izbijeljeni zubi. Interesantan detalj jeste i onaj krović iznad sloga “IN”, koji podsjeća na logo neke građevinske firme ili skladišta građevinskog materijala. Fali poruka “Bramca”: “Reci FahrudIN za krov!” Ipak, nije FahrudIN naivan, ima simboliku krović, samo nije sigurno da će je potencijalni glasači shvatiti. Naime, FahrudIN krovićem želi poručiti da je on veliki graditelj ili čak možda da bi volio biti krovni Bošnjak u Predsjedništvu. I na kraju, obraća se FahrudIN svakom glasaču prisno, na ti: “Biraj moćnu BiH!” Sam izbor riječi korištenih na plakatu Fahrudina Radončića pokazuje na koju grupu birača on cilja – na mlade. Izraz “moćno” tipično je mladalački, vrlo raširen u krugovima u kojima je najozbiljnije štivo tekst pjesme Bube Corellija, što potkrepljuje i ono trendovsko IN. Ostaje samo jedna dilema, hoće li mladi glasači u nedjelju 7. oktobra otići na izbore ili na nargilu, i logično, nameće se pitanje ko će pušiti.

PORUKA PLAKATA – “NE GLEDAJ”

U Sarajevu ćete ponekad, barem na početku kampanje, vidjeti plakat Prve stranke, odnosno njenog lidera Amera Bekana. On nema nikakvu poruku za vas, osim što opći dojam plakata poručuje: “Ne gledaj!”

Nezavisni blok sa svojih plakata poručuje “Poštena država”. Eh, lahko ćemo mi za poštenu državu, samo da nam je poštenih ljudi. Pošteni ljudi oni su koji drže riječ, nisu prevrtljivi, bore se i ne odustaju kada ne mogu dobiti ono što smatraju da su zaslužili samo da bi zadovoljili vlastite ambicije. Svaka podudarnost sa stvarnim osobama i događajima u likovima Senada Šepića i Sadika Ahmetovića slučajno je namjerna.

Naša stranka, po pravilu, ima kvalitetno urađene plakate. Nisu omašili ni ovog puta, kao da su sklad boja usklađivali s dizajnerskom haljinom i bluzicom Sabine Ćudić. Zaista, jedan od rijetkih plakata kojeg je lijepo vidjeti, makar se i ne slagali s njihovom politikom i svjetonazorima. Slogan “Zajedno i tačka” dobar je slogan koji cilja na skupinu glasača kojima nacionalna opredijeljenost nije važna, jer se smatraju samo “građanima”, Bosancima i Hercegovcima. Imaju i Borišu, kandidata za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda. I za njega važi isto kao i za Bećirovića; ako bude imao više od tri glasa u Širokom Brijegu i pod uvjetom da ne pobjegne u Francusku, kako je najavio, odmah poslije objavljivanja rezultata, mogao bi dobiti i naklonost nekog Nedžada Latića, primjerice. S time da će za Latića morati pripremiti i pokoju kovanicu viška. Naša stranka je, ako zanemarimo Falatara, napravila kvalitetan plakat i trude se na ulicama zadobiti glasove, ali šta je trebalo toj “stranci umjetnika” da krade ideju za spot od danske televizije. Spot je dobar, mora se priznati, ali je ukraden.

Građanski savez. Nećemo im strogo suditi jer čini se da su se neka djeca igrala na online platformi za dizajniranje postova na Facebooku i slučajno stavila sliku Emira Suljagića pa ispao plakat. Neka, neka se djeca uče. I da, s plakata nam poručuju “građanska BiH”. Ako ćemo baš o građanskoj državi, kada Emir Suljagić, opet u Širokom Brijegu, dobije više od tri glasa, moći ćemo pričati o tragovima građanske BiH, no, on će reći da je sad kandidat za Skupštinu Kantona Sarajevo, pa ne može dobiti glas izvan KS-a. Ali, arhiva izbornih rezultata kaže ovako: Emir Suljagić, kandidat za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, na izborima 2014. godine dobio je 2 glasa u Širokom Brijegu. Bio je blizu. Čak je i Mustafa Cerić imao više glasova u Širokom Brijegu od njega, i to tri puta više – šest glasova.

Stranka demokratske akcije drži se svojih oprobanih recepata. Već nekoliko kampanja zaredom slogani sadrže iste, ključne riječi. Ovog puta slogan je “Snaga naroda”, prije toga bili su slogani “U jedinstvu je snaga” i “Narod zna”. Dakle, u svakoj kampanji mora biti jedna od dviju ključnih riječi: narod i snaga. U ovoj je kampanji to objedinjeno. Godinama unazad pokazuje se snaga na izbornim rezultatima, što znači da recept funkcionira. Za razliku od većine stranaka koje računaju na bošnjačko glasačko tijelo, SDA se ne skriva, nego jasno daje do znanja svima da je prije svega bošnjačka stranka, a onda i stranka za sve druge građane BiH. Također, ova stranka se ne stidi svog naroda, pa tako ni njenim kandidatima nije problem spustiti se među običan svijet. To je najbolje pokazao kandidat za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Šefik Džaferović. Dok su ostali kandidati slali saopćenja iz udobnih kancelarija, Džaferović je na terenu radio s običnim svijetom.

Kao i SDA, najveća hrvatska stranka HDZ koristi slične motive. Njihov je slogan “Narod i domovina”, sve sa šahovnicom u pozadini, pa se logično nameću pitanja: Koji narod i koja domovina? Za narod je jasno – hrvatski, ali šta je domovina? Da HDZ misli na Bosnu i Hercegovinu, bila bi u pozadini zastava ili grb BiH. Možda misli na Hrvatsku, jer su simboli Hrvatske u pozadini. Ako je tako, onda Dragan Čović s plakata svom hrvatskom narodu poručuje da im je domovina tamo, preko zapadne granice. Ili Čović pod domovinom misli na san o hrvatskom entitetu? Dodatno, HDZ i stranke okupljene oko njega nastupaju i pod sloganom “Zajedništvo”. No, HDZ 1990 i koalicija “Zajedništvo” optužila ih je da su ukrali njihov slogan, a i naziv programske platforme.

Što se tiče stranaka iz Republike Srpske, putem plakata vodi se žestoka utrka ko je veći Srbin od Vučića. SDS poručuje “Vratimo Srpsku narodu”, dok Dodikov SNSD poručuje “Pod zastavom Srpske, za jedinstvo Srpske”. FK Jedinstvo iz Bihaća demantiralo je da ima ikakve veze sa Srpskom, i zastavom i republikom. No, rijetko dobar plakat onaj je koji ima Vukota Govedarica, predsjednik SDS-a. Njegov slogan, kao kandidata Saveza za promjene za predsjednika RS-a, glasi “SVIĆE”, s tim što su “svi” i “će” u različitim bojama, logično, plavo i crveno. Poruka je jednostavna, lahko pamtljiva, a višeznačna i sugerira da, ako svi budu glasali za Vukotu, svanut će im nakon Dodika.

Općenito, političke plakate nije tako jednostavno ni osmisliti ni dizajnirati, ali se teško oteti dojmu da nekima fali mašte i kreativnosti.

 

PROČITAJTE I...

U presudi Općinskog suda u Sarajevu iz 2017. godine piše da iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da je Fikret Muslimović došao do saznanja da je Fahrudin Radončić bio saradnik kontraobavještajne službe bivše JNA, što je i naveo u tekstovima svoje knjige, pa da se u tom dijelu Muslimovićevo pisanje, po ocjeni Suda, ne može smatrati klevetom

Carigradska patrijaršija, po hijerarhijskoj tradiciji najviša pravoslavna crkva u svijetu, prošlog četvrtka priznala je neovisnu Ukrajinsku pravoslavnu crkvu, te odlučila vratiti na funkciju patrijarha Filareta Denisenka. Nakon neovisnosti Ukrajine 1991. godine i raspada Sovjetskog Saveza, Filaret je osnovao Ukrajinsku pravoslavnu crkvu i proglasio se patrijarhom, nakon čega ga je Moskva ekskomunicirala. Pravoslavci u Ukrajini su podijeljeni, dio pripada crkvi pripojenoj Moskovskoj patrijaršiji, a drugi dio vjeran je Kijevskoj, samoproglašenoj nakon neovisnosti zemlje 1992. godine, koju do sada nije priznavala nijedna pravoslavna crkva u svijetu. Ruska pravoslavna crkva prekinula je u septembru dio svojih veza s Carigradskom patrijaršijom, s kojom je i do tada imala teške odnose. Ruska crkva također je upozorila na moguće nemire u Ukrajini nakon odluke ekumenskog patrijarha, jer su neki crkveni dužnosnici vjerni Moskvi pozvali svoje vjernike da budu spremni braniti crkve i manastire.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!