HVALA NA KAHVI

Praviš bosanski rječnik – nacionalista, organiziraš susrete studenata bosnistike kao prve takve vrste – nacionalista, ukažeš na općepoznate ali posebno zanimljive i važne činjenice o svome jeziku, književnosti, kulturi i tradiciji – nacionalista, otkriješ namjenski zatirane naučne istine o sebi i svojima, pri čemu uočavaš da su i oni drugi isto tako tvoji – nacionalista, raskrinkaš manipulacije i zablude, podmetnute neistine i ciljano kreirane laži – nacionalista, pomažeš obespravljenima da u svojoj zemlji svoj jezik (paradoksalno, ne?) uče u svojoj školi – nacionalista, i na kraju samo kažeš: “Evo me, tu sam!” – opet nacionalista. Ima da te nema, i to ti je

– Ako je maternji jezik bosanski, šta je ispravnije, kava ili kahva? – nakon uljudnog pozdrava upita me neki dan jedna studentica Nastavničkog fakulteta.

Otpozdravim i, začuđen ovim pitanjem (zar studenti i budući učitelji ovo ne znaju i otkud sada dilema kava / kahva?), odgovorim samo kratko da riječ kava nema u bosanskom.

– Aha. Pa, kad tako kažeš kafa, kažu da smo nacionalistina to će.

A, tu mi dođi, sam se mislim, i potom se podobro zamislim, da ne kažem zabrinem. Jer, naizgled bezazlena pitanja uvijek su krila mnogo više nego što bismo na prvi pogled i mogli pomisliti. Ovaj je put neko iz svježe jutarnje mirisne bosanske kahve uspio izgatati sabahzorski bošnjački taze nacionalizam. E, svašta!

Po varijanti kava, naravno, jasno nam je i odakle je gatara. Zato nisam ni pitao ko to mlade studente i buduće učitelje proglašava nacionalistima. Ustvari, nije me ni zanimalo. Ali, dokle više?

Praviš bosanski rječnik – nacionalista, organiziraš susrete studenata bosnistike kao prve takve vrste – nacionalista, ukažeš na općepoznate ali posebno zanimljive i važne činjenice o svome jeziku, književnosti, kulturi i tradiciji – nacionalista, otkriješ namjenski zatirane naučne istine o sebi i svojima, pri čemu uočavaš da su i oni drugi isto tako tvoji – nacionalista, raskrinkaš manipulacije i zablude, podmetnute neistine i ciljano kreirane laži – nacionalista, pomažeš obespravljenima da u svojoj zemlji svoj jezik (paradoksalno, ne?) uče u svojoj školi – nacionalista, i na kraju samo kažeš: “Evo me, tu sam!” – opet nacionalista. Ima da te nema, i to ti je.

Dobro, možebit su sve to pojedinačni ostrašćeni ispadi individualaca, ko zna šta se sve iza brda valja, nije to ništa bez neke, pripazi se ti – vele ti. Nije danas popularno da znaš ko si i šta si, pa eto ti.

Treba djelovati sistemski, organizirano, institucionalno. Nadasve pametno. I bit će kako Bog miluje.

Jest, jest. Jedina institucija direktno zadužena za pitanja maternjeg jezika pobrine se (u martu prošle godine) da na jednom simpoziju okupi sve relevantne istraživače naše lingvistike, normativistike, sociolingvistike, historije jezika, leksikografije, dijalektologije, pragmalingvistike i metodike nastave jezika i književnosti – i ko je, šta i kako u medijima o tome mogao čuti? Skoro niko, skoro ništa i nadasve nikako. A, za ono malo, pogađate?

– Tema skupa mogla je biti (Bosanski) jezik i (bošnjački) nacionalizam – kaže nam za prethodno jedna “novinarka” (kojoj je, barem sudeći po njenom imenu i prezimenu, na posljednjem popisu stanovništva u rubrici jezik trebalo biti upisano bosanski – pri čemu ne mislim na onih 100.000 kojima isto tako stoji bosanski, a nisu Bošnjaci ili barem kažu da nisu).

U srcu Bosne proizvodiš najbolju domaću kahvu – mašallah, mašallah! Napiši na ambalaži BOSANSKA KAFA. Kahva? Ma, ni pod razno. Iako u prvoj rečenici u opisu tog proizvoda stoji:

Bosanska kafa je dio bosanskog identiteta – i onda neko tabirenje o ćejfu. Opet, svašta!

Nego, ne rekoh li da se u naizgled bezazlenom najčešće krije mnogo više?

Pa, kad tako kažeš kafa… – Ček’, ček’ malo.

Ovo ovdje kafa upotrijebljeno je nesvjesno?

Fala, doviđenja! Evo vam zlatnu ribicu – faćajte! Ispunit će vam taman tri želje. A ja odo’ na kafu!

Sljedeći članak

JEZIK I RACIONALIZAM

PROČITAJTE I...

Jeste li čuli za najnoviji zajednički jezik? Po Heršak-Merunkinom zakonu uskoro dobijamo češkohrvatski, odnosno, čehohrvatski ili hrvatskočeški kalup za novi jezik. Ideja je preuzeta od tzv. Ozaljskog književnojezičkog kruga i hrvatskog lingviste Juraja Križanića, koji je 1665. napisao hrvatsku općeslavensku gramatiku kao čakavsko-kajkavsko-štokavsku stilizaciju jezika i kao prvu interslavensku gramatiku, koja je, doduše, više ruska nego hrvatska, i čiji je naziv Gramatično izkazanje ob ruskom jeziku, ali koja se kolokvijalno može zvati i zrinsko frankopanska (kao današnji naziv jedne ulice u mom, nadasve “hrvatskom” Stocu, mada se, recimo, mostarski hrvatski nogometni klub zove Zrinjski, a ne Zrinski)

A, znate li da ova genocidna dijalektologija ima kapacitet mnogo širih razmjera i da, recimo, granice genocidne tvorevine Republike Srpske uglavnom idu linijom rasprostranjenosti progresivnog i novoštokavskog istočnohercegovačkog dijalekta – kako je označen na jednoj od srpskih dijalektoloških karti (kao “dijalekta srpskog jezika ijekavskog izgovora”)? Svi štokavci Srbi, kao druga varijanta one Srbi svi i svuda

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!