Hrvatsko kukurikanje kratkog vijeka o “strašnom” Bakiru Izetbegoviću

Uz polagan proces shvatanja da su bh. zahtjevi oko Pelješkog mosta utemeljeni na međunarodnom pravu, da će konačna presuda šesterici haških osuđenika za udruženi zločinački poduhvat s Franjom Tuđmanom, Gojkom Šuškom i Jankom Bobetkom iz hercegbosanske noćne more biti potvrđena, bilo je potrebno smisliti nešto spektakularno što bi, barem nakratko, skrenulo pažnju javnosti s brda problema kojima se ne vidi kraja

Gostujući u emisiji Nedjeljom u 2, zagrebački gradonačelnik jednom je izjavom najbolje oslikao stanje duha, ne samo u političkoj kasti već i među biračima. Na pitanje urednika Stankovića o velikom broju neispunjenih predizbornih obećanja iz 2013. godine, te sve većem broju sličnih u ovom mandatu, potpuno hladan odgovorio je da daje taman onoliko obećanja koja su potrebna da osvoji mandat. Iako je to od populista Bandićevog tipa i očekivano, danas gotovo i uobičajeno, neobične su dvije stvari. Prva je da se on osjeća dovoljno moćnim da tako otvoreno prizna da svoje birače zamajava. Druga, i puno više zabrinjavajuća jeste da to birači uporno nagrađuju, dajući mu barem relativnu većinu na izborima i držeći ga na vlasti, svim sudskim procesima uprkos, već punih 16 godina.

KRAJ BRAKA IZ INTERESA

Štaviše, honoriraju mu i potpuno besmislene troškove izgradnje fontana na svakom ćošku, utrošak 10 miliona kuna za godišnje nabavke i održavanje državnih i gradskih zastava koje vihore ili će tek vihoriti na svakoj banderi, bez skrupula najavljen utrošak daljnjih 40 miliona kuna za nabavku 235 satova, poput onoga na Jelačić placu koji će “krasiti” svaki trg u gradu. Satovi na uglavnom praznim trgovima možda i ne bi bili toliko bizarni kada taj iznos ne bi odgovarao iznosu koji se iz državnog budžeta godišnje daje za programe i aktivnosti svih nacionalnih manjina. Bandić trošak najavljuje dok državom odjekuju zahtjevi opskurnih fundamentalističkih i nacionalističkih udruženja za dokidanjem stečenih prava nacionalnih manjina s kojima on sarađuje, koje sufinansira. U koaliciji je s eksponentom jedne takve organizacije koji se infiltrirao u HDZ, da bi kasnije, zbog nedovoljnog hrvatskog nacionalizma, istupio, Zlatkom Hasanbegovićem naime. Hasanbegović je već iskamčio ustupke koji čine svu srž njegovog političkog angažmana – promjenu naziva Trga maršala Tita u Zagrebu. Nakon što je Bandić obilježio sjećanje na sedam sekretara SKOJ-a, jer je kao populist prisutan i lijevo i desno, Hasanbegović ga je napao, a i ponovio zahtjev za izmjenom naziva i Masarykove ulice, ovaj put ne zbog komunizma već podrške istoga stvaranju Jugoslavije.

Hasanbegovićevo redukcionističko, senzacionalističko hrvatovanje bez ikakvog sukusa, ali s ustaškim sentimentom koji huji Hrvatskom, Bandića je navelo da u istoj emisiji najavi i mogućnost raskida koalicije s njegovom strančicom u Gradu Zagrebu. Ionako mu se drma stolica ikone hrvatske desnice i topi status najvećeg Hrvata koji uživa kod ultradesnih i ustašoidnih strančica, udruženja i pojedinaca. Postao je polovnom robom s greškom. Bandićeva stranka dio je labave vladajuće većine pod vodstvom HDZ-a, iako ima samo dva saborska zastupnika. Neprirodnu koaliciju desnih populista i HDZ-ovih korupcionaša s nacionalističkim diskursom održavaju zastupnici nacionalnih manjina kojima ne pomaže, već odmaže slizavanje s nacionalističkom vlašću, u sve glasnijim i opasnijim zahtjevima za redukcijom prava manjina.

Istovremeno, saborski zastupnik bosanskih Hrvata, neki Glasnović, porijeklom kosovski Hrvat, sa saborske govornice žali što Hrvatska nije država u kojoj bi se moglo strijeljati ljude koje on proziva za dijapazon grijeha. Svoju podršku Plenkovićevoj jedva sklepanoj većini uvjetovao je isplatama silnih penzija HVO bojovnicima iz budžeta, a njegov je ustaški sentiment možda i najglasniji. Počelo je anonimnom kaznenom prijavom protiv Ramljaka, ministrice Dalić i ostalih u kojoj se spominje i Škegrin “Questus” te još neki povezani fondovi.

SUKOB INTERESNIH FRAKCIJA OKO “AGROKORA”

Takva vlada doista nije u stanju boriti se sa stvarnim problemima u državi. Kako se približava objava rezultata revizije poslovanja “Agrokora” koja bi mogla otkriti gargantuanske razmjere realnog duga bivšeg koncerna Ivice Todorića, kao i raspodjelu i iznose garancija za te dugove tvrtki u njegovu potpunom ili djelomičnom vlasništvu, a posebno ko je i kako lažirao finansijske izvještaje, počele su se dizati tenzije. Todorić se nakon duge šutnje odlučio javiti blogom u kojem se pokušava predstaviti žrtvom političkog progona Vlade koja je protuustavno donijela “Lex Agrokor” i stavila propast koncerna pod svoju kontrolu te ga još dublje uvukla u bezizlaznu situaciju. Sve to bez ijednog konkretnog podatka i analize, osim što je dopunski napao vladinog povjerenika Antu Ramljaka kao agenta nekih fondova i finansijskih interesa. Medijski stručnjak, bivši HDZ-ov doktor spina Krešimir Macan izjavio je da se Todorićev pokušaj prikazivanja žrtvom može razumjeti jer je jedini štit protiv niza krivičnih postupaka koji će se, nakon objave rezultata revizije, morati pokrenuti. Postoji i drugi aspekt. Todorićevo suludo poslovanje tolerirala je svaka vlada. U njegov su bunar bez dna ulagali kojekakvi fondovi, uključiv i onaj bivšeg ministra finansija Božidara Škegre, utjerivača PDV-a u Hrvatskoj, jedan od onih koji su u notornom “Vlaku slobode” 1995. godine bez sluha pjevali slavonski bećarac s Ivicom Todorićem.

Još jedan pjevidrug iz te supijane klape bio je i dugogodišnji šef uprave Privredne banke, danas dijela Intesa SanPaolo grupe, Božo Prka, poznat i po pokušaju sakrivanja neoporezovanih stotina miliona, a banka kojom je šefovao godinama je izdašno kreditirala Todorićeve opjevane podvige. Upravo se Ramljaka smatra nametnutim povjerenikom, i to ne vlade koja je ionako nestručna, slaba i nesposobna, već Škegre i Prke, koji su trebali imati uvid u stvarno stanje kako bi mogli na vrijeme intervenirati u zaštiti barem dijela svojih interesa. Radi njih, Todorić ne može braniti svoje interese u raspadu “Agrokora”, pa sada vrišti, makar i putem iznenadno pokrenutog bloga. Rasplet ove borbe bit će više nego zanimljiv, a propast “Agrokora” mogla bi biti gromoglasnija i pogubnija za nacionalnu privredu negoli se Plenkovićeva Vlada nadala kada je pokušala kontrolirati štetu putem “lex specialisa”.

KATASTROFALNA DIPLOMATIJA

U međuvremenu, Andrej Plenković obreo se u New Yorku i u govoru na sjednici Generalne skupštine UN bilateralni problem, arbitražnu odluku o granici sa Slovenijom, proglasio za Hrvatsku nevažećom zbog kompromitacije uslijed, od hrvatskih tajnih službi u Sloveniji prisluškivanjem otkrivenih nedopuštenih, “konsultacija” slovenačkog zastupnika u sporu s od Slovenije nominiranim sudijom. Kandidiranje komšijskih čarki preko tarabe na najvažnijem međunarodnom skupu na kojem se govori o globalnim temama još je jedan njegov faux pas, kako ocjenjuje opozicija. Reakciju nije trebalo dugo čekati. Slovenački premijer promptno je otkazao posjetu Hrvatskoj na kojoj se trebalo razgovarati o približavanju stavova Slovenije, koja traži provedbu arbitražne odluke, i Hrvatske, koja ju smatra nevažećom. Slovenija je čak otišla tako daleko da je objavila kako očekuje pritisak EU na Hrvatsku. Ovaj fijasko navodno iskusnog diplomate Plenkovića, nakon niza kardinalnih grešaka njegove sukreatorke vanjske politike, također navodno iskusne diplomatkinje Grabar-Kitarović, izazvao je bijesne reakcije opozicije, ali bez rezultata, posebno onih koji bi tražili oštrije akcije, poput povjerenja Vladi.

Izostanak prave reakcije još je jedno svjedočanstvo o slaboj opoziciji čija se glavna stranka nalazi u stanju turbulentnih unutarnjih sukoba, dok su ostale naprosto preslabe. Sukus kritika opozicije i nezavisnih medija svodi se na konstataciju kako Hrvatska međunarodno nikada nije lošije stajala nego sada kada ju vode navodni diplomati, kada je riječ o sve vidljivijoj međunarodnoj izolaciji i sve lošijim i neriješenim odnosima sada sa svim susjedima. Plenkovićevo samoubistvo iz zasjede brani jedino zaboravljeni Slaven Letica kao državnički govor, što je potpuna besmislica. U lošem pokušaju spašavanja premijera od vlastite nesmotrenosti državna je TV naširoko izvijestila da je održao predavanje na uglednom Univerzitetu Columbia, ali je propustila puk obavijestiti da je predavanje odslušalo jedva tridesetak studenata bez vidljivog interesa. Vladina tragikomična nastojanja da kontrolira državne medije, koji nisu javni servisi prema evropskim kriterijima, uveliko podsjećaju na iste hvalevrijedne pokušaje Plenkovićevog srbijanskog kolege Vučića. Obojica, međutim, zaboravljaju da živimo u vrijeme interneta kojeg je, zasad, teško kontrolirati, barem kada su vlade malih i slabašnih zemalja u pitanju. Ne mogu se glajhšaltungom prebrisati činjenice o masovnom odljevu najproduktivnije radne snage, stvarnom, nikakvom rastu zaposlenosti, sve nižim projekcijama rasta BDP-a za ovu godinu, ovisnosti ekonomije o broju noćenja tokom turističke sezone, kao i o strukturnim i kohezijskim fondovima EU.

PACERSKI POKUŠAJ DISKREDITACIJE BOŠNJAČKE POLITIKE

Uz polagan proces shvatanja da su bh. zahtjevi oko Pelješkog mosta utemeljeni na međunarodnom pravu, da će konačna presuda šesterici haških osuđenika za udruženi zločinački poduhvat s Franjom Tuđmanom, Gojkom Šuškom i Jankom Bobetkom iz hercegbosanske noćne more biti potvrđena, bilo je potrebno smisliti nešto spektakularno što bi, barem nakratko, skrenulo pažnju javnosti s brda problema kojima se ne vidi kraja. Kada knjižica Tuđmana juniora nije polučila rezultat u mobilizaciji javnosti za “nepravdu” prema bosanskim Hrvatima, odnosno Hrvatima uopće, jer su ih demantirale samopromotivne knjižice jednog od sudionika udruženog zločinačkog poduhvata Bobetka i do 1994. godine bliskog Tuđmanovog saradnika i bivšeg udbaša Manolića, obavještajno podzemlje dobilo je nalog da pripremi aferu prisluškivanja hrvatskih dužnosnika iz BiH i dužnosnika Republike Hrvatske koje je, kako kažu, po nalogu Bakira Izetbegovića provela OSA. Advocatus diaboli na državnoj TV bio je poznati bivši SIS-ovac Lucić, okićen i doktorskom titulom iz povijesnih znanosti, dok je za kanal odabran senzacija gladan sedmičnik Nacional. Kako je to, u maniri amaterskog pozorišta, pacerski urađeno, vrlo je brzo uspješno demantirano, pa stavljeno pod tepih da se što prije zaboravi.

Pozorišna parabola priziva u pamet kratku pripovijetku genijalnog Eugenea Ionesca o pijetlu koji se pretvarao da je pas. Brzo su ga razotkrili – kada je zakukurikao. Kukurikanje kratkog vijeka o “strašnom” Bakiru Izetbegoviću, koji je, je li, toliko moćan da za tursku, valjda, obavještajnu službu, što će reći za “Muslimansku braću”, što hrvatskim građanima treba zazvučati kao konglomerat islamske prijetnje, špijunira miroljubivu evropsku Hrvatsku, i to u njoj samoj, vrlo je brzo utihnulo. No, proizvelo je zanimljivu nuspojavu. Isti su nacionalistički mediji povjesničara Hasanbegovića, koji je s Lucićem hodočastio po hercegbosanskim rupama i tumačio nedavnu povijest “sukoba Hrvata i muslimanskih ekstremista” 1993/1994. godine, nekada veličali kao non plus ultra Hrvata, a sada su ga zbog izostanka od njih očekivane reakcije uzeli na nišan. Prozvali su ga da šuti usred otkrića da muslimani prisluškuju hrvaćansko vodstvo i počeli propitkivati njegove stvarne motive. I baš tada, njegov stariji koalicijski partner u Zagrebu odlučuje javnost izvijestiti o mogućnosti raskida sporazuma i braka iz interesa s njim. Hasanbegović se možda prisjeti jedne davno mu izrečene dobronamjerne opomene da se može trsiti koliko hoće da bude Hrvat, ali da ga oni ne žele kao takvog. “Karma is a bitch”, kažu Amerikanci sa simpatijama za hinduističke dogme. Vjerovatno s razlogom. No, možda ga ponovo prigrle jarani iz Medžlisa Islamske zajednice Zagreb, čiju je infrastrukturu zloupotrijebio za svoje političke ciljeve, a onda nestao iz safova. Nikada se ne zna, ipak je on naš, smještaju mu zato što je musliman. Bošnjačka politička nezrelost ponovo bi bila na djelu, stoga, ništa nije nemoguće.

PROČITAJTE I...

Trezveni ljudi ne mogu se načuditi količini pesimizma i crnila koje se širi bosanskim medijima, dok se u Hrvatskoj tresu ekonomski temelji zbog afere “Agrokor”, koja svakodnevno dobiva nove forme stvarajući sve veće i pogubnije posljedice – ekonomske, političke i sigurnosne. Zvijer koju je hrvatska država svojim nerazumnim tetošenjem “Agrokora” i njegovog lažnog rasta uzgojila polahko se oslobađa i teško će ju biti zaustaviti

Doktori su rekli da je duša u mozgu, a ne u srcu, a njen se mozak bio ugasio. Sada su pritiskali porodicu da potpiše dokument kojim odobrava isključivanje s aparata. Ionako će je isključiti, prije ili kasnije. Za prije, trebaju potpis porodice. Nisu znali šta da rade. U tom očaju, u toj mori, upitali su me, nakon što me je domaćin predstavio kao gosta s “Islamskog fakulteta”, za mišljenje. Izgubio sam se: kako da dam ad hoc “mišljenje” o nečijem životu, ili, tačnije, o smrti

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!