Hrvatsko cijeđenje iz “suve drenovine”

Slučajna predsjednica prošla je bez posljedica zbog nedopustivog miješanja u unutrašnje stvari suverene države, flagrantnog laganja javnosti te širenja uznemirujućih vijesti (kažnjivo po Kaznenom zakonu RH). Zlatko Hasanbegović po obznanjivanju je njene izborne pobjede u jednom intimnom društvancetu pjevušio: “Zovi, samo zovi, svi će sokolovi”

Poželjeh napisati nešto lijepo, optimistično, u duhu saradnje. Da ne odašiljemo samo loše signale u komunikaciji Hrvatske s Bosnom i Hercegovinom. Taman kada sam započeo pisanje, u duhu Al Jazeerine Alhemije Balkana, oglasio se državni tajnik u Ministarstvu obrazovanja i spriječio me u plemenitoj nakani. Matko Glunčić za N1, u reakciji na poražavajuće rezultate međunarodnog PISA testa znanja i vještina završenih osmoškolaca u Hrvatskoj, uspio je izjaviti da su rezultati nepouzdani jer su u ispitivanju sudjelovala djeca s posebnim potrebama i nacionalne manjine. “Ne mreš vjerovat'”, kažu Zagrepčani moje generacije.

Doista, nevjerovatno je da državni tajnik u nadležnom ministarstvu ima i iskazuje javno rasističke predrasude. Državni tajnik, zasada, unatoč buri u Saboru, nastavlja obavljati svoju funkciju, uz nemuštu ispriku. Umjesto promptne smjene lika koji diskriminira djecu po nacionalnoj osnovi i rasističkim kriterijima, Plenkovićeva Vlada zadovoljna je izvinjenjem svog birokrata, zaduženog za regresiju dostignutog u kurikularnoj reformi koju je započela Milanovićeva Vlada, s tendencijom njezina nagurivanja u ideološke i svjetonazorske, katoličke okvire. Naravno, u sekularnoj Republici Hrvatskoj koja štiti prava manjina.

Htio sam pisati nešto lijepo i optimistično o odnosima Hrvatske i Bosne. No, kako, upitah se, kada slučajna predsjednica, koja se još uvijek ne može načuditi otkud ona ovdje, na činjenično potkrijepljene reakcije na njezine bedaste i opasne izjave o hiljadama ratnika ISIL-a koji se vraćaju u BiH i ugrožavaju sigurnost “Lijepe naše”, lakonski odgovora kako nije bitan broj jer je i jedan previše. Bez posljedica zbog nedopustivog miješanja u unutrašnje stvari suverene države, flagrantnog laganja javnosti te širenja uznemirujućih vijesti (kažnjivo po Kaznenom zakonu RH), baš kao u slučaju državnog tajnika. Zlatko Hasanbegović po obznanjivanju je njene izborne pobjede u jednom intimnom društvancetu pjevušio: “Zovi, samo zovi, svi će sokolovi…”

Gospođa se, po uzoru na uzor svih uzora Franju Tuđmana, u pobjedničkom govoru, čiji je dio uspjela izgovoriti (ostatak joj je preoteo njezin politički mentor Tomislav Karamarko), obratila Hrvaticama i Hrvatima. Na novinarsku primjedbu da se nije, poput njezinih neuzoritih predšasnika Mesića i Josipovića, obratila građankama i građanima Hrvatske, provalila je da se ne obraća građanima jer bi se onda seljaci našli uvrijeđenima. Opet bez posljedica. Ta je gospa hrvatska, mala s Grobinšćine, inače, upisala doktorski studij na Fakultetu političkih nauka u Zagrebu i, budite sigurni, završit će ga. Lako je to, pa lako je postala i predsjednicom. Umjesto da postane predmetom šprdnje jer ne razlikuje stanovnika grada od građanina političke zajednice, razmahala se i dijeli lekcije Bosni i Hercegovini, čak i izmišljajući zastrašujuće brojke i nepostojeće prijetnje, a na vjetrometinu stavlja Islamsku zajednicu u Hrvatskoj, najvjerovatnije slušajući savjete onoga koji je joj je pjevušio: “Zovi, samo zovi…”

Ma stvarno sam htio napisati nešto lijepo, dobro, što pobuđuje nadu o odnosima Hrvatske i Bosne, o odnosima unutar Hrvatske. Onda me strefi ploča posred Jasenovca na kojoj piše “Za dom spremni”. U obližnjem logoru smrti stradalo je preko 80 hiljada duša, zatočenih tamo po rasističkom i ideološkom kriteriju nepodobnosti. Svi mučeni ponižavani i ubijani pod ustaškim pokličem s te ploče. Najviše njih iz Bosne, koju je ustaška država okupirala. Pokličem, tako dragim onome koji je predsjednici pjevušio.

Niti premijer, niti predsjednica, a niti predsjednik Sabora nisu osudili ovaj provokatorski i nerazuman čin, već se kriju iza prava lokalne samouprave da sama rješava obilježja Domovinskog rata. Riječ je o ploči kojom se komemorira jedinica HOS-a na tom području, a HOS je, znano je, koristio ustaški poklič za koji ideologizirani historičari koji pjevuše predsjednici tvrde da je starohrvatski. Iako, dokazano je, nije. Sve opet bez posljedica, osim onih po ugled i vjerodostojnost Hrvatske. Ali, koga briga. Hrvatska je u EU i može se ponašati bahato, pa i glupo. Može prozivati bez osnove, blokirati i nesporna pregovaračka poglavlja, glumatati pokroviteljstvo nad zemljama tzv. Zapadnog Balkana, buditi ustaške sentimente istovremeno vrišteći o ugrozama radikalnog islama… I još koješta. Naprimjer, najaviti Hrvatsku vojsku na granici Ukrajine i Rusije ili nuditi Ukrajini rješenja iz mirne reintegracije Srema i Istočne Slavonije.

Doista mi je namjera bila napisati nešto lijepo o Hrvatskoj. A onda je Todorićev računovođa, trenutno u posudbi na mjestu ministra finansija, Zoran Marić, s MMF-ovom Martinom Dalić, u posudbi na mjestu ministrice ekonomije, predložio budžet za 2017., koji će, zahvaljujući principijelnosti udruge Most, partnera HDZ-a u vlasti, zasigurno biti izglasan. Optimističan, s predviđenih samo 1,9 posto deficita u godini otplate najvećih kreditnih anuiteta prezadužene države. Nešto lijepo za napisati. Uz jedan mali detalj.

Prethodno, istom vladajućom većinom donesen je set poreznih zakona koji će, prema mnogim ocjenama, dodatno produbiti jaz bogatih i siromašnih i iskorijeniti srednji sloj. Drugim riječima, povećan priliv na prihodovnoj strani osigurat će se cijeđenjem iz “suve drenovine”, dok će se najvećem dužniku u Evropi, Marićevom uzdrmanom koncernu “Agrokor”, olakšati život. Otuda optimizam malog deficita i otplate kredita, uz reprogram po manjim kamatnim stopama proizašlim iz evropske štamparije novca po Junckerovom planu kreiranja novca ni iz čega.

A stvarno sam želio napisati nešto lijepo.

 

 

 

PROČITAJTE I...

U BiH se u poslijeratnom razdoblju javno nametnuo diskurs sukoba građanskog i nacionalnog, gdje se prvo proglašava naprednim, evropskim i modernim, te, u konačnoj instanci, spasonosnim za opstanak i razvoj države. Drugo se svrstava u nazadno, neevropsko i anahrono, te, u konačnoj instanci, opasno za opstanak i razvoj države. Nacionalno se prokazuje kao antipod građanskom, iako je građanska revolucija u Evropi 19. stoljeća inaugurirala naciju kao politički narod s osjećajem zajedničkog porijekla, zajedničkim jezikom, običajima i tradicijom, počesto i vjerom te identitetom

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!