Hronologija medijskog beščašća Fahrudina Radončića

Kako je Dnevni avaz napadao, pa branio i onda ponovo napadao Bakira Izetbegovića, u skladu s Radončićevim vrtuljkom beskrupuloznog političkog koristoljublja koji ne poznaje ili ne priznaje ni načela novinarstva ni prirodne zakone. Međutim, ako Radončić potcjenjuje Bošnjake i računa na njihov zaborav, postoji novinska arhiva u kojoj možemo slijediti tok njegovog beščašća

Piše: Redakcija “Stava”

Vjerovatno nema javne ličnosti koja je bila češće podvrgnuta “avazovštini”, i to onoj najbrutalnijeg i najinvazivnijeg tipa, od člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića. U pitanju su bukvalno stotine i stotine tekstova (za koje bi trebao čitav jedan broj Stava samo da se navedu naslovi) koji su se bavili Izetbegovićem, i to gotovo isključivo s negativne strane. Bilo je i kratkih perioda ublažavanje retorike, već u skladu s Radončićevim vrtuljkom beskrupuloznog političkog koristoljublja koji ne poznaje ili ne priznaje ni načela novinarstva ni prirodne zakone, ali tekstove te vrste možemo hronološki podijeliti uglavnom na dva perioda: prije Radončićeve otvorene političke aktivacije i izlaska iz sjenke na političku scenu te tokom kratkog perioda dobrih odnosa koalicije između SDA i SBB-a. Preostalo vrijeme, skoro čitavu deceniju, radi se o neprekidnoj kampanji bjesomučnog ataka na Bakira Izetbegovića po svakoj mogućoj zamislivoj osnovi. Probat ćemo dati samo kratki presjek ove sada već decenijske kampanje kroz neke najtipičnije naslove.

Period prije Radončićevog de iure ulaska u političke vode (de facto, on u njima pliva kao ajkula još od samog misterioznog dolaska u Sarajevo) jeste vrijeme kada je Bakir Izetbegović bio u Dnevnom avazu tretiran sporadično i uglavnom s ambivalencijom ili blagom, ali proračunatom naklonjenošću, i to u periodu unutarstranačkog previranja unutar SDA između njega i Sulejmana Tihića. Bakir Izetbegović tretiran je u početku uglavnom kao “sin svog oca” te, samim tim, neko ko nije trenutna konkurencija ili opasnost. Dnevni avaz u tom periodu čak i brani Bakira Izetbegovića, a zanimljivo je danas, kada je jedna od najvećih Avazovih etiketa i optužbi na račun Bakira Izetbegovića ona za “dinastizam i nepotizam”, da imamo komentar dana, i to od Fadila Mandala pod naslovom Titova porodica i Izetbegovići. Mandal konstatira da “Bakir kao Alijin sin ima jednako pravo na djelovanje kao i Titova unuka” (20. februar 2009). Ovaj period završava kolumnom Almase Hadžić, u kojoj s negodovanjem i brigom i za Izetbegovića i za SDA razmatra pojedine tračeve da Bakir Izetbegović osnova novu stranku kroz članak Bakir i nova stranka (15. august 2009).

RADONČIĆ ULAZI U POLITIKU – POČINJU NAPADI NA IZETBEGOVIĆA

Period sada već višegodišnjih ataka na Bakira Izetbegovića tačno se poklapa s Radončićevom kandidaturom za člana Predsjedništva BiH i spoznajom da će Bakir Izetbegović biti kandidat za to mjesto ispred SDA. Da je Radončić već krenuo pripremati teren za tako nešto, pokazuje gotovo upozoravajući tekst Krhotine Alijanse za promjene, gdje se Nedžad Latić, kojeg će Avaz početi upotrebljavati (i nastaviti sve do danas) kao svoj plaćenički politički trač-megafon i paravan za iznošenja neprovjerenih i netačnih tuđih intima i pikanterija, pita “zašto potrošeni Lagumdžija i Siljadžić žele Izetbegovića za kandidata” (30. januar 2010). Avaz počinje i s negativnim tretmanom kompletne SDA s naslovom, opet Nedžada Latića, Nepotizam i korupcija zelene buržoazije (8. maj 2010). U tom periodu izlazi mnoštvo tekstova u kojima se procentualno daju nerealne šanse Radončiću na izborima. Već i Almasa Hadžić, koja je skoro tačno godinu dana ranije bila dobrohotno zabrinuta za sudbinu SDA bez Bakira Izetbegovića, negativno komentira izvjesni “Bakirov podli politički harpun” (19. august 2010).

Nakon preliminarnih rezultata izbora, pomalo uzdrmani Radončić pokušava naći neku sreću u vlastitoj nesreći, pa tako možemo čitati da je “Radončić i u Sarajevu pobijedio Bakira i Harisa” (6. oktobar 2010). Na tom je tragu i optužba u članku pod naslovom Izborna krađa: Tihićevi i Izetbegovićevi lopovi uhvaćeni na djelu, gdje se tvrdi da je Avaz u posjedu dokaza o prevarama (8. oktobar 2010). Pošto od toga ništa nije bilo i u pokušaju da se ohrabre, nakon pet dana sa stranica Avaza saopćavaju da je “SDA prvi put u 20 godina izgubila izbore” (13. oktobar 2010). Avazova Almasa Hadžić već je do sada potpuno promijenila mišljenje pa tvrdi da je Bakir Izetbegović “radikal lažne tolerancije” (2. novembar 2010). Već se uočava i danas poznati uzorak napada na Izetbegovića putem optužbi za politička ubistva, prvo s člankom Bakir Izetbegović krije ratnu prošlost (20. novembar 2010), a zatim s tekstom I Kemi i Bakiru je odgovaralo da Ugljen bude ubijen (11. decembar 2010).

Da Avazova retorika postaje sve žešća i neumjerenija, pokazuje naslov Bakir je kao Gadafi, i to baš u vrijeme kada se odvija građanski rat u Libiji (2. septembar 2011). Još jedan od onih koje Avaz koristi kao opsadne ovnove da bi njihovim glavama provalio zatvorene kapije vlasti jeste Faruk Balijagić, nedavni bjegunac od zakona radi poticanja na ubistvo. Takva “visokomoralna” i sasvim “kredibilna” ličnost nas preko Avaza obavještava da je “Bakir Izetbegović vodio operaciju uništavanja dokaza o zločinima” (13. oktobar 2011). Godina bremenita napadima na Izetbegovića završava se krešendom s velikim tekstom zlokobnog naslova Bošnjački Gadafi je u velikim problemima, gdje opet sugestivno poredi Izetbegovića s tada već brutalno likvidiranim libijskim diktatorom (26. decembar 2011).

Sljedeća godina počinje s Avazovim optužbama za radikalizam na račun Izetbegovića tekstom naslova Izetbegović vraća radikalizam koji najviše šteti Bošnjacima (18. april 2012). Opet je aktiviran i Faruk Balijagić, još uvijek bjegunac od zakona, s naslovima Alija bio nemoćan upravo zbog stavova svog sina Bakira i Bakir glumi Sultana kojem treba robovati (23. i 24. april 2012). Tog ljeta možemo čitati i obimnu Avazovu analizu pod naslovom Pučistička tradicija SDA s već poznatom terminologijom o “dvadeset godina u službi nekoliko familija” (7. juli 2012).

Nova godina (2013), ali stara Avazova propaganda koju otvara tada svježi prebjeg iz SDP-a, a već stari (radi krivičnih djela protjerani) emigrant iz Sjedinjenih Američkih Država, uvijek dramatični cirkusant Omer Čevra s naslovom Ljudsko i moralno dno, a zatim Avazov ekskluziv prenesen s Radončićeve TV Alfa pod nazivom Kako su Izebegovići postali gospodari bošnjačkih prstenova (5. juni 2013). Ubrzo slijedi i Avazova konstatacija da “BiH nije turski pašaluk kojeg je Bakir naslijedio od oca” (20. august 2013). Kraj godine vrijeme je kada se pojavljuje i tada najnoviji Radončićev višekratni dramatis personae – Mirsad Kebo s optužbama na račun Izetbegovića, ali on će tek postati prava Avazova karijerna zvijezda u godinama koje dolaze, naročito kada napusti fotelje i funkcije koje je dugo grijao.

Izborna 2014. jeste vrijeme kada je Avaz bio vjerovatno najaktivniji u antiizetbegovićevskoj propagandi. No, očekujemo da će sami sebe nadmašiti u izbornoj 2018. Međutim, 2014. je i godina koju nisu obilježili samo izbori nego i pokušaj državnog udara, tj. nasilne promjene vlasti, prilikom čega je zapaljena i zgrada Predsjedništva BiH. Treba spomenuti da je Avaz zdušno ohrabrivao i podržavao zahtjeve prevratnika u pokušaju, od kojih su mnogi bili, kako se pokazalo, kadrovi SBB-a, nazivajući takve antidemokratske metode promjene vlasti “antikorupcijskom pobunom naroda”. Jedan od zahtjeva koji je Avaz naročito podržavao jeste onaj za smjenama najviših direktno izabranih dužnosnika tumačenjem da je potrebno svrgnuti Bakira Izetbegovića.

Mjesec dana kasnije, nakon što je smjenjen s pozicije ministra sigurnosti radi svoje pasivnosti i neadekvatne reakcije tokom pokušaja državnog udara, Radončić se oglašava u svom Avazu člankom Smijenili su me oni koji se boje naroda i antikorupcijske borbe, gdje tvrdi da su “Izetbegović i Lagumdžija napravili pakt sa đavolom” (14. mart 2014). Ova bukvalna demonizacija aktualna je u istom broju s još jednim člankom pod naslovom Đavolji trougao, gdje se tvrdi da su Izetbegović i Lagumdžija smjenom Radončića pomogli da Dodik “uništi bošnjački politički faktor” (14. mart 2014). Samo dan poslije čitamo da su, radi smjene Radončića, “Izetbegović i Lagumdžija objelodanili interesni pakt s Dodikom i SDS-om” (15. mart 2014).

Pošto je 2014. godina izborna, mjesec dana kasnije, Avaz se vraća pokušaju unošenja razdora u SDA s člankom Bakir otima od Sulje kadrovsku komisiju (25. april 2014). Vraća se i uobičajeni modus gdje se Izetbegović napada na osnovu događaja tokom agresije na BiH, pa čitamo Bakir nije imao nikakvu ulogu u spašavanju Alije iz Lukavice (4. maj 2014). Dan poslije, tu je i bombastičan naslov Bakire, zašto lažeš (5. maj 2014) od Semira Halilovića, mlađeg člana političko‑generalske porodice Halilović, koja s Avazom ima toplo – hladno odnos s tendencijom zatopljavanja kada treba napasti Izetbegoviće. To predizborno ljeto bilo je vrelo, a za beskrajnu seriju Avazovih tekstova protiv Izetbegovića naprosto nemamo mjesta, iako već sada u 2017. prepoznajemo isti obrazac, iste sintagme i iste naslove koji bi trebali poslužiti političkom probitku Radončića do mjesta člana Predsjedništva BiH. Jer, što su bliži izbori, žešći su i napadi pa nam tako Avaz s iste stranice te 2014. godine poručuje: Bakir Izetbegović odgovarat će za politička ubistva i opljačkano blago. Avazova predizborna kampanja dostiže kulminaciju s naslovom Bakir Izetbegović htio prodati rakete Al-Kaidi (6. oktobar 2014), Bakir oštetio državu za stotine miliona (7. oktobar 2014) i SAD još 1999. otkrile krađu milijardu dolara i Bakirov kriminal (8. oktobar 2014). Nakon Radončićevog izbornog neuspjeha za člana Predsjedništva BiH, Avaz miruje jedno vrijeme, da bi se ponovo aktivirao krajem godine s novim optužbama o Izetbegovićevom radikalizmu i vezama s terorističkim skupinama širom planete.

KOALICIJA SDA – SBB: PONOVO PODRŠKA IZETBEGOVIĆU

Slijedi godina promjene, kada se nakon pet godina Avazov, tj. Radončićev vrtuljak koristoljubivih simpatija ponovo okreće i Bakir Izetbegović postaje pozitivna politička pojava i ličnost umjesto “oličenja đavola”. Doduše, ništa nije na početku godine sugeriralo da će do toga doći jer se 2015. godina direktno nastavila na prethodnu godinu, gdje je Mirsad Kebo trenutna zvijezda optužbi za radikalizam. Ponovo su aktuelne i ratne teme, pa imamo naslov Krađa ratnog zlata: Do kraja sedmice prijava protiv Izetbegovića (24. februar 2015). Dan kasnije, neumorni Nedžad Latić (nesumnjivo sudeći prema sebi i vlastitoj ogrezlosti u nemoral) nam saopćava “Bakir naručuje tekstove protiv sebe da se prikaže umjerenim” (25. februar 2015). Jedan od ključnih događaja koji će uzrokovati prvo ublažavanje, a onda i naglu promjenu Avazovog tretmana Bakira Izetbegovića jeste raspad koalicije SDA – DF, gdje Radončić vidi svoju priliku i šansu da uđe u vlast. No, pošto još nije sasvim sigurno da će doći do preslagivanja vlasti, Avaz koristi vrijeme da, uglavnom tuđim izjavama a svojim naslovima, snajpera po Izetbegoviću. Zaokret se konačno počinje nazirati s tekstom Izetbegović: Čović je razgovarao sa Radončićem uz dogovor sa mnom (12. septembar 2015), što se potvrđuje naslovom POTVRĐENO. Izetbegović razgovarao s Radončićem, treba nam bošnjačko jedinstvo! i tekstom na istoj stranici Snažno ohrabrenje za Bošnjake, gdje se navodi da su “intelektualci podržali otvaranje dijaloga” (28. septembar 2015). Izetbegović nakon gotovo pola decenije dobija jedan pozitivan članak s tekstom Izetbegović: Sa SBB-om imamo vjetar u leđa evropskom kursu (10. oktobar 2015), a nekada u Avazu popularni Željko Komšić, koji je, po njihovom tumačenju iz septembra 2010. godine, “dao lekciju Bakiru Izetbegoviću”, postaje suspektan tip za kojeg se tvrdi da je “trojanski konj među Bošnjacima” (12. oktobar 2015). Tri dana kasnije, opet se piše u pozitivnom duhu i sa superlativima u članku Koalicija za jaku BiH, a Radončićevo osporavanje izbornih razultata i optužbe za izbornu krađu uskoro zamjenjuje prijateljski ton u Radončićevom intervjuu Mati Đakoviću, koji prenosi Avaz, a gdje Radončić tvrdi: “Popravićemo stanje u BiH”, a zatim gotovo servilno priznaje: “Gospodin Bakir Izetbegović pobijedio je za člana Predsjedništva, SDA je jedan na jedan pobijedila i prva je stranka, ko je prvi, odnosno koja je stranka prva, rekli su glasači” (26. oktobar 2015).

U novembru slijedi i prvi Izetbegovićev intervju u Avazu nakon mnogo godina, s naslovom Sa SBB-om u vlasti, zajedničkim snagama, BiH izlazi na pravi put (12. novembar 2015). Počinje i pozitivno praćenje Izetbegovićevih govora, a za kraj godine opet imamo sada potpuno obezvrijeđenog Komšića i zamijenjene uloge, pa sada čitamo Kako je Izetbegović održao lekciju Komšiću (17. decembar 2015). Očito da Avaz, odnosno njihov spiritus movens Fahrudin Radončić, ni sam nema kontrolu nad napisanim, već se “dejstvuje” prema dobro ustanovljenoj i uvježbanoj šabloni medijskih napada, bez obzira na metu. Međutim, ako Radončić potcjenjuje Bošnjake i računa na njihov zaborav, postoji novinska arhiva u kojoj možemo slijediti tok njegovog beščašća.

Radončićev medeni mjesec nastavlja se tokom gotovo cijele 2016. godine, a u januaru se Dnevni avaz pita, vjerovali ili ne, Ko je naručio kampanju protiv Izetbegovića i Ko provocira tihi državni udar (25. januar 2016). U februaru slijedi naslov Moćna koalicija SDA-SBB može iznijeti reforme! (5. februar 2016), a nekoliko dana kasnije, Dnevni avaz hapšenje Radončića prikazuje kao Udar na demokratski iskazanu volju Bošnjaka da ih vode Izetbegović i Radončić. Da subverzivno potkopavanje koalicionog partnera, koje će eskalirati krajem godine, polahko počinje, vidi se iz teksta Izetbegović ima podršku za koaliciju, a SDA treba promjene (18. februar 2016). Ipak, u martu možemo čitati naslove Tri imena koja su pozvana da grade konsenzus među Bošnjacima su reis Kavazović, Izetbegović i Radončić (27. mart 2016), a nastavlja se i davanje prostora Izetbegoviću, pa u aprilu sa stranica Avaza čitamo njegov intervju Radončić i ja stavili smo interes države na prvo mjesto (11. april 2016), Imamo dobar zamah i osnove za optimizam (12. april 2016), Izetbegović i Erdoan: Izazovi traže jedinstvo muslimana (14. april 2016), a čak se ustvrđuje da je Čuvanje stabilnosti u trusnoj regiji najveće djelo bošnjačke koalicije (13. juni 2016).

Vrijeme je lokalnih izbora, te stoga predizborne teme obilježavaju ovaj period, ali one su i dalje u duhu razumijevanja i saradnje. Tako u Avazu čitamo da će “SDA i SBB zajedno pobijediti i očuvati BiH” i da se snaga koalicije krije u činjenici da je “u koaliciju uneseno 448.600 predsjedničkih glasova” (15. juni 2016). Cijelo to ljeto Izetbegović je za Avaz izuzetno pozitivna politička pojava i ličnost, a to je i period kada se pozitivno u Avazu prikazuju ranije (a i kasnije) osporavana Izetbegovićeva saradnja s Turskom, pa tako čitamo Izetbegović sa Erdoanom otvorio spektakularni most (27. august 2016) i Privredna saradnja BiH i Turske buja (28. august 2016).

Približavanje izbora donosi i neke za Avaz neviđene fenomene, Izetbegovića i Radončića na istoj stranici, a obojicu u pozitivnom kontekstu, pa tako imamo jedan ispod drugog tekstove gdje Izetbegović poručuje: Nećemo dozvoliti podjelu, a ispod njega Radončić: Koalicija je otvorila vrata EU (26. septembar 2016). Samo četri dana kasnije izlazi dramatičan članak u kojem Fahrudin Radončić, opisan kao “novinar, građevinar, političar”, poručuje: “Bakir i ja postajemo moćan dvojac reformi izgradnje” (30. septembar 2016). Ubrzo nakon toga, opet svjedočimo istom fenomenu Izetbegovića i Radončića na istoj stranici, gdje Izetbegović tvrdi: “SDA-SBB je pobjednička koalicija, nastavljamo sa reformama”, a Radončić ispod njega pojašnjava: “Ovo je sjajan rezultat, SDA je po broju glasova apsolutno prva, a SBB ubjedljivo druga” (3. oktobar 2016). Međutim, Radončić je već tada bio svjestan da je SBB debelo podbacio na izborima, što, na koncu, ne treba ni čuditi, sav svoj dotadašnji uspjeh, bez konkretnog programa i ideje, SBB je bazirala isključivo na Radončićevom klevetanju SDA i Bošnjaka. Kada je to izostalo, njegovi su birači iskusili inače medicinski termin pod nazivom coitus interruptus, te mu razočarani uskratili podršku. Da se nešto migolji ispod površine, a to nešto jeste suđenje Naseru Keljmendiju u Prištini, na kojem je Radončić pozivan kao svjedok, pokazuje i njegova izjava u Avazu: “Radončić – Žele mi se osvetiti i zauvijek me ukloniti iz politike” (1. novembar 2016). Očigledno je da ovaj sudski proces ima negativne efekte za koaliciju, a da se Radončićev vrtuljak okrenuo još jednom, potvrđuje i sam Radončić, koji 2016. godinu zatvara s porukom: “Učinio sam sve da sačuvam koaliciju, ali sloboda medija i naroda je najvažnija” (30. decembar 2016). Već početkom godine možemo čitati saopćenje: SBB: Izgradnje autocesta nema zbog Izetbegovića (4. januar 2017).

EPILOG – PONOVO NAPADI NA IZETBEGOVIĆA

Radončić 2017. godinu otvara otkrivajući karte s naslovom Ne može meni Bakir montirati 20 godina robije i očekivati da mu ja promoviram ženu, a iznosi i optužbu: Ćelu su ubili Bakir i Osmica (16. februar 2017). Krug se ponovo zatvorio i slijedi period koji nam je svima svjež u sjećanju i dovoljno je reći da je višegodišnja Avazova kampanja protiv Izetbegovića u punom zamahu i s već uobičajenim temama i naslovima, ali s tendencijom stalne radikalizacije diskursa. Ne štedi se niko ko se može imalo povezati s Bakirom Izetbegovićem, ne samo, dakle, njegov rahmetli otac i rahmetli majka te supruga, klevetaju se generali i oficiri Armije RBiH, “zlatni ljiljani”, udara se po obrazima šehidskih familija, angažiraju se klevetnici iz nekada suprotnih ideoloških tabora, a Radončić više ne preza ni od toga da na portalu Avaza posuđuje “anti-SDA” tekstove iz Oslobođenja, dnevnog lista kojeg je godinama nazivao “pivarskim biltenom”. Ukratko, Radončićev Avaz danas je postao jedno od glavnih oružja u propagandom ratu protiv Bošnjaka, odnosno onoga što nazivamo “nastavkom rata drugim sredstvima”. Priča se tu ne zaustavlja jer postoje ozbiljne indicije o saradnji Avaza s dijelom srpskih i hrvatskih medija u službi nacionalističkih projekata ovih dvaju naroda, što, naravno, prati Radončićeva tajna koalicija s Čovićem i Dodikom. No, o tom potom, za sada da kažemo da je primjećeno da, ono što bi bilo previše antibošnjački i antiislamski da se objavi čak i u ovakvom Avazu, Radončić šalje da se objavi u Zagrebu i Beogradu, tj. Zapadnom Mostaru i Banjoj Luci. Stoga, ne treba čuditi kada Radončić kaže da je regionalno prepoznatljiv i da može dobro sarađivati sa svima, jer upravo se tako nekada hvalisao i Fikret Abdić.

 

PROČITAJTE I...

Nikakvih konzekvenci nije bilo za Srbiju pa pretpostavljam da neće ni za Hrvatsku. Žalosno je stanje neodgajanja građana kojima se ne posreduju neke normalne, bazične poruke za budućnost. Radi se isključivo i neprestano na samoviktimizaciji i na laži. Više se toga bojim nego onoga što bi se u ovom trenutku moglo dogoditi između Sarajeva i Zagreba zbog presude

S članom Predsjedništva BiH Bakirom Izetbegovićem i predsjednikom najveće bošnjačke stranke razgovarali smo nakon njegove službene posjete Republici Srbiji. Izetbegović za sedmičnik Stav govori o detaljima posjete Beogradu i njegovoj reakciji na konferenciji za novinare, o otvorenim pitanjima u odnosima s Hrvatskom i Srbijom, o haškim presudama i Slobodanu Praljku, genezi sukoba Armije RBiH i HVO-a, o “virtualnoj” koaliciji između Čovića i Dodika, otkriva kada će SDA donijeti odluku o kandidatu za člana Predsjedništva BiH...

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

KOMENTARI

  • isljednik 19.11.2017.

    Film Semira Halilovica je najpouzdaniji dokaz o ulozi koju su imali i imaju Radoncic, Sefer i Ceric pri rusenju BiH. S psiholoske strane, taj film je trauma jednog djeteta. Djeteta kojeg je rodjeni orac (Sefer) koristio za fizicko maltretiranje ratnih zarobljenika (efendija iz Jablanice, 1993-e, kojeg je tukao tada maloljetni seferov sin). Druga trauma njegovog sina je pogibija njegove majke. Niko nije imao motive da ubije Sefera, a pogotovu ne njegovu suprugu. Svi su znali da je Sefer i Radoncic neprijatelj Sarajeva, BiH i Bosnjaka, ali je tadasnja vlast pod komandom rah. Alije pokusaval taj problem rijesiti bez nasilja. Na drugu stranu Sefer i Radoncic su morali rascistiti sve kriminalne radnje koje su napravili dok su bili “glavni”. Kada su dovedeni do “zida”, morali su naci nacin da se izivuku. Tada koriste extremnu metodu, kontraobavjestajnih akcija, koje trebaju “zavarati trag”. Odlucuju se na “ubistvo” seferove zene, a kako bi skrenuli istragu u drugom pravcu. Inace, Sefer je u to vrijeme imao vise veza, pa cak i sa prostitutkama, tako da ni njemu, ni Radoncicu, kao monstrumima i kriminalcima bez savjesti, bez morala i samo zeljnih vlasti i bogatsta, seferova zena je posluzila kao kolateralna steta. za njihovu buducnost. Mali Semir je zrtva tih dogadjaja i personifikaciju “svoje upetljanosti i nevinosti” stvorio je imaginarno u optuzivanju drugih. Jer otac je i pored svega bio jedini koji mu je ostao. Drugi dio te akcije “spasavanja” je bila naci “istu” zrtvu. To je bio Sead Rekic. Mucen do skoro pa smrti potpisao je ono sto su uradili Radoncic i Sefer.

    Odgovori

Podržite nas na Facebooku!