Hoće li zavladati “frankenštajn-koalicija”: Udruženi antibošnjački poduhvat

Novonastajuća frankenštajn-koalicija ne samo da će dovesti do stanja u kojem Bošnjaci kao većinski narod neće imati bilo kakvu političku reprezentaciju nego može imati i katastrofalne posljedice ako se uzme u obzir situacija općeg unutrašnjeg nacionalnog i političkog jedinstva na srpskoj i hrvatskoj političkoj sceni, njihovo nikada prisnije savezništvo, te sve izraženiji separatizam

Fenomen sklapanja neprincipijelnih političkih koalicija na nivoima nekih od kantona Federacije BiH, među strankama koje slobodno možemo nazvati izbornim gubitnicima, a sve u cilju marginalizacije SDA, nije samo neuobičajeno usiljen nego i sasvim neprirodan proces, barem za našu političku scenu. U poslijeratnoj historiji Bosne i Hercegovine ovakvom abnormalnom fenomenu svjedočili smo samo već jednom, prilikom kreiranja po zlu zapamćene Alijanse za promjene. I tada, baš kao i danas, takav proces rađen je pod parolom navodne borbe protiv nacionalizma, a rezultat je bio dugoročno slabljenje bošnjačkih političkih pozicija i interesa, a time i slabljenje države Bosne i Hercegovine.

Ma koliko se pravili da nije tako, činjenica je da koalicija, koju s jedne strane čine militantno anacionalne, a s druge ideološki i nacionalno ambivalentne stranke, niti zna niti može predstavljati i zastupati interese bošnjačkog naroda. Štaviše, to su upravo i potvrdili iz ove novoformirane koalicije, hvaleći se preko Dnevnog avaza, kao oficijelnog glasila Radončićevog SBB-a, kako su “formirali koaliciju bez nacionalnih stranaka”. Naravno, nije ništa neobično da d.j.l.-stranke – poput Radončićevog SBB-a ili Konakovićevog NiP-a, koje se pretvaraju da su političke stranke, a ne interesne skupine uskog broja ljudi – ubiru glasove predstavljajući se zaštitnicima bošnjačkog interesa da bi odmah nakon izbora i u cilju ulaska na vlast odjednom s gnušanjem odbacili ikakav nacionalni predznak, no upravo je to jedan od razloga koji ovakvu koaliciju čini i nelegitimnom i antibošnjačkom.

Baš zbog toga, ako “mrskoj osmorci” (hateful eight) pođe za rukom da politički marginaliziraju SDA, pogotovo ako se to desi u saradnji sa SNDS-om i HDZ-om na višim nivoima vlasti, ne treba očekivati ništa manje katastrofalan rezultat nego onaj kakav je ostao poslije zloglasne Alijanse, jer će se raditi o ponovnom primjeru poništavanja izborne volje bošnjačkog naroda. U državi tri konstitutivna naroda činjenica da jedan narod neće imati autentičnog političkog predstavnika i zastupnika ne znači ništa drugo nego diskriminaciju tog naroda. Već imamo iskustva koliko je skupo Bošnjake koštao period SDP-ove vlasti u dva navrata i u Federaciji BiH, ali i u manjem entitetu (asimetrična ustavna rješenja i zakon o prebivalištu), pa treba samo zamisliti šta bi Bošnjacima mogla donijeti vlast koalicije u kojoj bi glavnu riječ vodili danas sasvim patriotski potkapacitirani SDP i antibošnjački ekstremi iz Naše stranke.

Više ne bi bila riječ tek o političkom obespravljivanju već i o udaru na sami identitet, ljudska prava i slobode Bošnjaka. U tom smislu, imamo ne samo ranije sasvim otvorene najave diskriminacije već i današnje izjave visokopozicioniranih kadrova Naše stranke, poput Damira Marjanovića, koji su se pobunili protiv toga da Bošnjaci u Kantonu Sarajevo prakticiraju ustavom zagarantirano pravo da uče vlastiti bosanski, a ne izmišljeni BHS kroz NPP na bosanskom jeziku, lakonskom tvrdnjom da je to lingvističko, a ne političko pitanje. Činjenica da je to izgovorio bivši kantonalni ministar obrazovanja i mogući kandidat za tu istu poziciju u novoj vladi Kantona Sarajevo daje ovim njegovim riječima dodatni značaj.

Upravo se na takvim pitanjima vide i namjere, pozadinski utjecaji, ali i stvarni razlozi zašto se sklepala ovakva neprirodna koalicija. Simptomatično je da Marjanovićeva relativizacija kršenja ustavnih prava bošnjačke djece ima istomišljenike i u dijelu međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini jer su upravo isti ti centri stajali i iza formiranja nekadašnje Alijanse za promjene. Ne treba biti naročito pronicljiv da bi se zaključilo da isti politički centri koji podržavaju obrazovnu diskriminaciju Bošnjaka jednako misle i u vezi s političkom diskriminacijom Bošnjaka koja se ogleda u marginalizaciji stranke pobjednice kojoj je najveći broj Bošnjaka dao svoj glas.

Određeni dio međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovine, još od ratnih dana, no naročito nakon završetka agresije, sasvim je fokusiran na većinski Bošnjacima naseljene prostore naše države, pogotovo na Sarajevo. Upravo je u Sarajevu utrošen ogroman novac u kreiranje političkih, medijskih i nevladinih projekata koji bi se borili za “otvoreno” ili “građansko” društvo, a da stvar bude ironična, lokalne perjanice takvih procesa listom su bili ili bivši pripadnici rigidne i totalitarne komunističke nomenklature ili njihovi biološki i ideološki potomci.

U praksi se ta borba za “otvoreno” društvo ograničila na većinski Bošnjacima naseljene prostore te svela na stalne pokušaje vraćanja točka historije nazad i poništavanja bilo kakvih pozitivnih tekovina nacionalne emancipacije Bošnjaka, pogotovo onih političke ili kulturne prirode. Kada se to nije moglo postići “milom”, onda se činilo silom, poput pozadinskog i zakulisnog koordiniranja u cilju sklapanja neke političke himere kao što je bila notorna Alijansa ili današnja frankenštajn-koalicija. Teško je, pogotovo nakon frtalj stoljeća stalnog prisustva međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini, nastaviti opravdavati takve zahvate u živo bošnjačko tkivo kao dobrohotno neznanje ili neinformiranost. Pogotovo ako uzmemo u obzir aktivno ignoriranje, pa čak i podržavanje svakojake diskriminacije koja se provodi nad Bošnjacima. Danas se mnogo vjetrovatnijim čini da je po srijedi neki neprekidni i višedecenijski pokušaj neutralizacije Bošnjaka i samo Bošnjaka kao političkog naroda i političkog faktora.

U takvom svjetlu treba posmatrati i novonastajuću frankenštajn-koaliciju, koja ne samo da će dovesti do stanja u kojem Bošnjaci kao većinski narod neće imati bilo kakvu političku reprezentaciju nego može imati i katastrofalne posljedice ako se uzme u obzir situacija općeg unutrašnjeg nacionalnog i političkog jedinstva na srpskoj i hrvatskoj političkoj sceni, njihovo nikada prisnije savezništvo te sve izraženiji separatizam. Ovo je pogotovo opasno ako znamo da mnogima u međunarodnoj zajednici najveći problem nije neki mogući pokušaj cijepanja Bosne i Hercegovine, nego činjenica što bi takav scenarij neminovno doveo do sukoba. Bilo kakva mogućnost da se Bosna i Hercegovina podijeli bez incidenata ili nasilja, tačnije bez ikakve bošnjačke reakcije u cilju zaštite državnog suvereniteta i cjelovitosti, rapidno povećava šanse da se upravo tako nešto pokuša učiniti, ali i odobriti izvana.

No, čak ni to nije najcrnji scenarij koji se može naslutiti iz ovakvog razvoja događaja. Postoje mnogi kojima čak ni današnja situacija, u kojoj Bošnjaci kao apsolutno najbrojniji narod u Bosni i Hercegovini, u smislu institucionalne zastupljenosti, de jure imaju trećinu, a de facto možda tek četvrtinu vlasti, nije zadovoljavajuća, te bi bošnjačku političku reprezentaciju voljeli svesti na “pravu mjeru”. U praksi bi to značilo cementiranje RS-a kao ekskluzivno srpskog prostora, uspostavljanje i uskrsnuće nekog oblika Herceg-Bosne kao samo hrvatskog prostora te pravljenje “građanskog društva”, odnosno svačijeg i ničijeg prostora isključivo od dijelova Bosne i Hercegovine s bošnjačkom većinom.

Time bi se uspostavila apsolutna srpsko-hrvatska dominacija i kontrola nad Bošnjacima na višem nivou, čime bi Bosna i Hercegovina postala kondominij Srbije i Hrvatske, dok bi se za neke civilizacijski i vjerski nepoćudni te time Evropi nepripadajući Bošnjaci držali pod političkom kontrolom i na lokalnom nivou, u sredinama u kojima su većina. Ne samo da bi takva Bosna i Hercegovina odgovarala srpskom i hrvatskom političkom faktoru koji bi dobili po jednu i po državu već je činjenica da baš takva razmišljanja leže iza dobrog dijela parola o “građanskoj” državi koju navodno treba početi graditi od Sarajeva, pritom se ne obazirući na kontekst i okruženje.

Upravo su to namjere mnogih koji tvrde da navodno “prvo treba mesti ispred svog praga”, a koji bi kao da je smeće i nešto prljavo pomeli pravo Bošnjaka na političko organiziranja na nacionalnoj osnovi. Takva su parcijalna i asimetrična rješenja na umu mnogog zlonamjernog parazita koji, živeći u okruženju bošnjačke većine čiju nacionalnu i vjersku emancipaciju ne podnosi, propagira da je nacionalno, vjersko i bošnjački partikularno nešto odvratno, a sve zato kako bi to okruženje što više prilagodio sebi i vlastitim predrasudama. Tužna i strašna činjenica da bi Bosnom i Hercegovinom lišenom Bošnjaka kao političkog faktora, a frankenštajn-koalicija upravo je na tragu takve politike, bili zadovoljni mnogi, praktično gotovo svi, osim politički i nacionalno svjesnih Bošnjaka.

PROČITAJTE I...

Želi li Bandić da Hrvati u Sarajevu i BiH imaju isti položaj kao Bošnjaci u Zagrebu, trebalo bi ukinuti institut zaštite vitalnog nacionalnog interesa, posmjenjivati sve Hrvate direktore javnih poduzeća, ambasadore, generale, ministre, uvesti kategoriju Bošnjaka katoličke vjeroispovijesti i forsirati propagandu kako se Hrvatima daju velika prava jer je bošnjačka vlast u Sarajevu bila pokroviteljem godišnjeg hodočašća u organizaciji Katoličke crkve na spomen žrtvama Vukovara, uvesti davanje po dvadesetak hiljada maraka iz kantonalnih budžeta za izdavačku djelatnost manjinskih udruženja Hrvata

Posebno je paradoksalno da premijer Plenković, koji se često hvali svojim europejstvom, te koji uvijek oštro osuđuje miješanje Rusije u unutarnja pitanja Ukrajine, predvodi suludu kampanju protiv BiH pokušavajući svim raspoloživim mehanizmima utjecati na unutarnja pitanja BiH

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!

error: Sadržaj je zaštićen!