HNS preuzima ulogu Herceg-Bosne

Ako se malo pomnije iščita Deklaracija HNS-a, može se zaključiti da HNS teži realizaciji četiriju glavnih ciljeva, što bi bila dobra osnova za hrvatsku teritorijalno-administrativnu jedinicu: prvi je preuređenje BiH tako da Hrvati dobiju svoju administrativnu jedinicu i teritorij, reforma poreskog sistema kako bi ta administrativna jedinica osigurala sebi finansijske prihode, ekskluzivni hrvatski obrazovni sistem s institucijama kulture i nauke, te hrvatski RTV servis. Jednostavnije rečeno, Hrvati oživljavaju ideju Herceg-Bosne

“BiH je naša domovina – neovisna, cjelovita, stabilna i prosperitetna BiH kao optimalan okvir za ostvarenje hrvatskih nacionalnih interesa”, prva je rečenica Deklaracije Hrvatskog narodnog sabora BiH. Ništa čudno i ništa sporno. No, ako ste pratili zasjedanje HNS-a, možda ste upratili da je, za razliku od neumskih konferencija koje je organizirao HNS, gdje nije bilo zastava BiH, niti himne BiH, ovo zasjedanje počelo intoniranjem himne Bosne i Hercegovine. Pozitivno iznenađenje na samom početku. Ovaj pozitivan pomak trajao je dvije-tri minute. Što se tiče teksta Deklaracije, samo prva rečenica ima smisla, a već uz prve zvuke himne Republike Hrvatske, koja je otpjevana na početku zasjedanja HNS-a, dok je na videozidu vihorila zastava paradržavne tvorevine HZ Herceg-Bosne, i sam smisao prve rečenice negdje se izgubio.

SVE SU UZELI I MALO IM

U Deklaraciji stoji da je trenutno ustavno, institucionalno i političko stanje u potpunosti neprihvatljivo za Hrvate u BiH iz sljedećih razloga: negira im se pravo legitimnog političkog predstavljanja, odnosno, ne osigurava im da ih u tijelima vlasti na svim administrativno‑političkim razinama koje su državni i entitetski ustavi namijenili legitimnom predstavljanju konstitutivnih naroda predstavljaju njihovi legitimno izabrani politički predstavnici; negira im se pravo da slobodno raspolažu rezultatima svog rada nepravednim prelijevanjem finansijskih sredstava koja stvaraju ljudi i poduzeća u većinskim hrvatskim općinama i županijama u područja i institucije u kojima Hrvati ne raspolažu instrumentima zaštite i artikulacije svojih nacionalnih interesa; negira im se pravo da slobodno raspolažu društvenim, kulturnim i prirodnim resursima na područjima gdje stoljećima žive, preko nepravednih i nametnutih zakona, donesenih preglasavanjem, odnosno političkim i institucionalnim nasiljem; uskraćuju im se prava na kulturnu, obrazovnu i medijsku autonomiju; izlaže ih se nesrazmjernom riziku od politički, ideološki i nacionalno motivirane pravosudne represije, osobito kada je u pitanju braniteljska populacija, s obzirom na to da u represivnom aparatu i najvišim pravosudnim tijelima odlučujuću ulogu imaju predstavnici ostalih dvaju naroda ili Hrvati mahom od njih izabrani; izlaže ih se kontinuiranom, organiziranom i upravljanom političkom, ideološkom i medijskom nasilju koje ima mnoštvo elemenata paraobavještajnog djelovanja, govora mržnje i ratnog huškanja s ciljem diskreditiranja i ocrnjivanje svih društvenih i političkih aktera koji javno zagovaraju načela konstitutivnosti i međusobne jednakopravnosti konstitutivnih naroda.

Međutim, koliko su Hrvati nejednakopravni u odnosu na Bošnjake i Srbe, svjedoče naredne činjenice: na čelu pet kantonalnih tužilaštava su Hrvati, a ministri pravde na entitetskom i državnom nivou su Hrvati. Što se tiče finansija, ministri na državnom i entitetskom nivou su Hrvati, kao i direktor Uprave za indirektno oporezivanje. Hrvati su na čelnim pozicijama i u energetskom sektoru – direktor Elektroprijenosa BiH, direktor Federalne regulatorne agencije za energetiku, direktor Naftnog terminala Ploče… Toliko o neravnopravnosti Hrvata.

HNS podsjeća da su unitaristički i separatistički ciljevi i interesi nespojivi i izravno suprotstavljeni temeljnim dejtonskim načelima i modelima, stoga u njima treba tražiti glavne uzroke nefunkcionalnosti i nestabilnosti dejtonske BiH. Rješenja akutnih i hroničnih kriza treba tražiti kroz povratak Dejtonu i njegovom temeljnom načelu konstitutivnosti i međusobne jednakopravnosti konstitutivnih naroda.

“To podrazumijeva novu i racionalniju administrativno-teritorijalnu organizaciju zemlje koja će na jednak način uvažiti sva tri konstitutivna naroda dosljednom operacionalizacijom načela iz preambule Daytonskog ustava o konstitutivnosti naroda”, navodi se u Deklaraciji, što bi trebalo značiti da Hrvati za sebe traže administrativno-teritorijalnu jedinicu kao ekskluzivni hrvatski teritorij.

Zanimljivo je kako HNS poima procesuiranje ratnih zločina. “Radi dostojanstva Domovinskog rata, pravosuđe u Bosni i Hercegovini dužno je procesuirati sve slučajeve pojedinačnih ratnih zločina i svih drugih zločina počinjenih u ratu, strogo primjenjujući načela individualne odgovornosti i krivnje.” Logično, to je zaista potrebno. Ali, uvijek ima ali. “Odlučno se suprotstaviti selektivnim i tendencioznim optužnicama po zapovjednoj odgovornosti prema zapovjednicima Hrvatskog vijeća obrane.” Krupne ribe ipak treba zaštititi, izvršitelji se, po rezonovanju HNS-a, mogu kazniti kao pojedinačni izgrednici, ali zapovjednike treba zaštititi od odgovornosti.

HNS NOSILAC NETERITORIJALNE AUTONOMIJE

U nastavku se HNS stavlja iznad međunarodnih sudova pa odbacuje “kvalifikacije Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju o udruženom zločinačkom pothvatu koje se neutemeljeno i nepravedno pripisuju Republici Hrvatskoj, Hrvatskoj Republici Herceg‑Bosni i Hrvatskom vijeću obrane”.

Da HNS zaista želi dobro svima u ovoj državi, umjesto odbacivanja presuda, odbacio bi ideologiju i politiku koja je dovela do udruženog zločinačkog poduhvata, masovnih zločina i progona. To bi bio korak naprijed. Međutim, novi-stari predsjednik HNS-a Dragan Čović koristi istu onu retoriku koju je patentirao njegov partner Milorad Dodik, retoriku negiranja zločina i odbacivanja presuda. Uostalom, sam Čović dio je istog tog udruženog zločinačkog poduhvata. Logično, zato i insistira na individualnoj, a ne zapovjednoj odgovornosti, jer i sam je kao direktor preduzeća “Soko” u Mostaru tokom rata tražio zarobljene Bošnjake za prisilni rad, koji više nikada nisu viđeni živi.

HNS BiH, piše u Deklaraciji, u svom će budućem radu posebnu pažnju posvećivati stanju u područjima obrazovanja, znanosti, kulture i medija s krajnjim ciljevima: “stvaranja jedinstvenog hrvatskoga obrazovnog sustava u Bosni i Hercegovini, koji bi uključivao predškolski odgoj, osnovno i srednje obrazovanje te visoko obrazovanje; poticanja razvoja Sveučilišta u Mostaru, njegovog partnerstva sa stranim sveučilištima i opći razvoj kvalitete i izvrsnosti znanstvenog istraživanja i visokog obrazovanja na hrvatskom jeziku; daljnje jačanje zdravstvenog sustava, uključujući razvoj Sveučilišne kliničke bolnice Mostar; daljnje jačanje Hrvatske akademije za znanost i umjetnost u BiH; institucionalno jačanje Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru kao temeljne kulturne institucije Hrvata u BiH i drugih institucija kulture od značaja za hrvatski narod u BiH; osnivanje Javnog RTV servisa koji program emitira na hrvatskom jeziku i s programskim sadržajima koji objektivno i afirmativno konotiraju i reproduciraju društveni, nacionalni i kulturni identitet Hrvata u BiH te ga u njegovim specifičnostima čine prisutnim, vidljivim i prepoznatljivim u bosanskohercegovačkom pluralnom javnom i medijskom prostoru te podrška organiziranju svih medija na hrvatskom jeziku u svojevrsni mediapool”.

Ako se malo pomnije iščita Deklaracija HNS-a, može se zaključiti da HNS teži realizaciji četiriju glavnih ciljeva, što bi bila dobra osnova za hrvatsku teritorijalno-administrativnu jedinicu: prvi je preuređenje BiH tako da Hrvati dobiju svoju administrativnu jedinicu i teritorij, reforma poreskog sistema kako bi ta administrativna jedinica osigurala sebi finansijske prihode, ekskluzivni hrvatski obrazovni sistem s institucijama kulture i nauke, te hrvatski RTV servis. Jednostavnije rečeno, Hrvati oživljavaju ideju Herceg-Bosne.

U Deklaraciji se ističe da je cilj “pretvaranje HNS BiH u svehrvatsku krovnu organizaciju u BiH koja uz legitimne političke predstavnike okuplja i sve vodeće društvene, gospodarske, obrazovne, kulturne, sportske, vjerske i ostale predstavnike Hrvata u BiH kroz Savjet HNS BiH te uključivanje HNS BiH kao nositelja neteritorijalne autonomije Hrvata u BiH u ustavno‑pravni poredak BiH”. U praksi, to znači oživljavanje HZ Herceg-Bosne pod imenom HNS.

 

PROČITAJTE I...

Velika prednost HDZ-a, po ispitivanjima nekoliko agencija, počela se topiti, iako stvarno stranka Zna se nema trenutno ozbiljnog izazivača. Premda su rezultati izbora za Evropski parlament pokazali prve znakove slabljenja podrške aktivnog biračkog tijela koje većinski glasa za HDZ i, zbog neaktivnosti drugih birača, dovodi tu stranku na vlast u barem dva mandata uzastopno. Glavni razlog pada nije samo razočarenje biračkog tijela i nešto veća aktivnost glasača tzv. lijevog centra na čelu sa SDP-om već i polarizacija desnog spektra i glasača HDZ a na stvarno desne i one koji slijede Plenkovića

Do sada su se ključne odluke za TK donosile na poluprivatnim i privatnim sijelima. Moramo vratiti povjerenje građana u institucije Kantona koje predstavljaju državu. Pravda je devalvirana i odsutnost ovog pojma prisutna je među građanima TK. Odgovorno tvrdim da je nepravda, odnosno odsustvo pravde, otjerala više ljudi iz BiH nego siromaštvo. Institucije države institucije su građana, a sada smo došli u situaciju da su institucije svedene na način da je institucija jednako direktor, direktor jednako stranka, stranka jednako tamo neki čovjek koji iz sjene upravlja svim procesima. Građani TK te iste institucije poistovjećuju sa strankama, pa je, npr., neka SBB-ova ili SDA škola, PDA-ov zavod, SDP-ov UKC itd., itd. Moramo vratiti javno dobro građanima

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!