HNS preuzima ulogu Herceg-Bosne

Ako se malo pomnije iščita Deklaracija HNS-a, može se zaključiti da HNS teži realizaciji četiriju glavnih ciljeva, što bi bila dobra osnova za hrvatsku teritorijalno-administrativnu jedinicu: prvi je preuređenje BiH tako da Hrvati dobiju svoju administrativnu jedinicu i teritorij, reforma poreskog sistema kako bi ta administrativna jedinica osigurala sebi finansijske prihode, ekskluzivni hrvatski obrazovni sistem s institucijama kulture i nauke, te hrvatski RTV servis. Jednostavnije rečeno, Hrvati oživljavaju ideju Herceg-Bosne

“BiH je naša domovina – neovisna, cjelovita, stabilna i prosperitetna BiH kao optimalan okvir za ostvarenje hrvatskih nacionalnih interesa”, prva je rečenica Deklaracije Hrvatskog narodnog sabora BiH. Ništa čudno i ništa sporno. No, ako ste pratili zasjedanje HNS-a, možda ste upratili da je, za razliku od neumskih konferencija koje je organizirao HNS, gdje nije bilo zastava BiH, niti himne BiH, ovo zasjedanje počelo intoniranjem himne Bosne i Hercegovine. Pozitivno iznenađenje na samom početku. Ovaj pozitivan pomak trajao je dvije-tri minute. Što se tiče teksta Deklaracije, samo prva rečenica ima smisla, a već uz prve zvuke himne Republike Hrvatske, koja je otpjevana na početku zasjedanja HNS-a, dok je na videozidu vihorila zastava paradržavne tvorevine HZ Herceg-Bosne, i sam smisao prve rečenice negdje se izgubio.

SVE SU UZELI I MALO IM

U Deklaraciji stoji da je trenutno ustavno, institucionalno i političko stanje u potpunosti neprihvatljivo za Hrvate u BiH iz sljedećih razloga: negira im se pravo legitimnog političkog predstavljanja, odnosno, ne osigurava im da ih u tijelima vlasti na svim administrativno‑političkim razinama koje su državni i entitetski ustavi namijenili legitimnom predstavljanju konstitutivnih naroda predstavljaju njihovi legitimno izabrani politički predstavnici; negira im se pravo da slobodno raspolažu rezultatima svog rada nepravednim prelijevanjem finansijskih sredstava koja stvaraju ljudi i poduzeća u većinskim hrvatskim općinama i županijama u područja i institucije u kojima Hrvati ne raspolažu instrumentima zaštite i artikulacije svojih nacionalnih interesa; negira im se pravo da slobodno raspolažu društvenim, kulturnim i prirodnim resursima na područjima gdje stoljećima žive, preko nepravednih i nametnutih zakona, donesenih preglasavanjem, odnosno političkim i institucionalnim nasiljem; uskraćuju im se prava na kulturnu, obrazovnu i medijsku autonomiju; izlaže ih se nesrazmjernom riziku od politički, ideološki i nacionalno motivirane pravosudne represije, osobito kada je u pitanju braniteljska populacija, s obzirom na to da u represivnom aparatu i najvišim pravosudnim tijelima odlučujuću ulogu imaju predstavnici ostalih dvaju naroda ili Hrvati mahom od njih izabrani; izlaže ih se kontinuiranom, organiziranom i upravljanom političkom, ideološkom i medijskom nasilju koje ima mnoštvo elemenata paraobavještajnog djelovanja, govora mržnje i ratnog huškanja s ciljem diskreditiranja i ocrnjivanje svih društvenih i političkih aktera koji javno zagovaraju načela konstitutivnosti i međusobne jednakopravnosti konstitutivnih naroda.

Međutim, koliko su Hrvati nejednakopravni u odnosu na Bošnjake i Srbe, svjedoče naredne činjenice: na čelu pet kantonalnih tužilaštava su Hrvati, a ministri pravde na entitetskom i državnom nivou su Hrvati. Što se tiče finansija, ministri na državnom i entitetskom nivou su Hrvati, kao i direktor Uprave za indirektno oporezivanje. Hrvati su na čelnim pozicijama i u energetskom sektoru – direktor Elektroprijenosa BiH, direktor Federalne regulatorne agencije za energetiku, direktor Naftnog terminala Ploče… Toliko o neravnopravnosti Hrvata.

HNS podsjeća da su unitaristički i separatistički ciljevi i interesi nespojivi i izravno suprotstavljeni temeljnim dejtonskim načelima i modelima, stoga u njima treba tražiti glavne uzroke nefunkcionalnosti i nestabilnosti dejtonske BiH. Rješenja akutnih i hroničnih kriza treba tražiti kroz povratak Dejtonu i njegovom temeljnom načelu konstitutivnosti i međusobne jednakopravnosti konstitutivnih naroda.

“To podrazumijeva novu i racionalniju administrativno-teritorijalnu organizaciju zemlje koja će na jednak način uvažiti sva tri konstitutivna naroda dosljednom operacionalizacijom načela iz preambule Daytonskog ustava o konstitutivnosti naroda”, navodi se u Deklaraciji, što bi trebalo značiti da Hrvati za sebe traže administrativno-teritorijalnu jedinicu kao ekskluzivni hrvatski teritorij.

Zanimljivo je kako HNS poima procesuiranje ratnih zločina. “Radi dostojanstva Domovinskog rata, pravosuđe u Bosni i Hercegovini dužno je procesuirati sve slučajeve pojedinačnih ratnih zločina i svih drugih zločina počinjenih u ratu, strogo primjenjujući načela individualne odgovornosti i krivnje.” Logično, to je zaista potrebno. Ali, uvijek ima ali. “Odlučno se suprotstaviti selektivnim i tendencioznim optužnicama po zapovjednoj odgovornosti prema zapovjednicima Hrvatskog vijeća obrane.” Krupne ribe ipak treba zaštititi, izvršitelji se, po rezonovanju HNS-a, mogu kazniti kao pojedinačni izgrednici, ali zapovjednike treba zaštititi od odgovornosti.

HNS NOSILAC NETERITORIJALNE AUTONOMIJE

U nastavku se HNS stavlja iznad međunarodnih sudova pa odbacuje “kvalifikacije Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju o udruženom zločinačkom pothvatu koje se neutemeljeno i nepravedno pripisuju Republici Hrvatskoj, Hrvatskoj Republici Herceg‑Bosni i Hrvatskom vijeću obrane”.

Da HNS zaista želi dobro svima u ovoj državi, umjesto odbacivanja presuda, odbacio bi ideologiju i politiku koja je dovela do udruženog zločinačkog poduhvata, masovnih zločina i progona. To bi bio korak naprijed. Međutim, novi-stari predsjednik HNS-a Dragan Čović koristi istu onu retoriku koju je patentirao njegov partner Milorad Dodik, retoriku negiranja zločina i odbacivanja presuda. Uostalom, sam Čović dio je istog tog udruženog zločinačkog poduhvata. Logično, zato i insistira na individualnoj, a ne zapovjednoj odgovornosti, jer i sam je kao direktor preduzeća “Soko” u Mostaru tokom rata tražio zarobljene Bošnjake za prisilni rad, koji više nikada nisu viđeni živi.

HNS BiH, piše u Deklaraciji, u svom će budućem radu posebnu pažnju posvećivati stanju u područjima obrazovanja, znanosti, kulture i medija s krajnjim ciljevima: “stvaranja jedinstvenog hrvatskoga obrazovnog sustava u Bosni i Hercegovini, koji bi uključivao predškolski odgoj, osnovno i srednje obrazovanje te visoko obrazovanje; poticanja razvoja Sveučilišta u Mostaru, njegovog partnerstva sa stranim sveučilištima i opći razvoj kvalitete i izvrsnosti znanstvenog istraživanja i visokog obrazovanja na hrvatskom jeziku; daljnje jačanje zdravstvenog sustava, uključujući razvoj Sveučilišne kliničke bolnice Mostar; daljnje jačanje Hrvatske akademije za znanost i umjetnost u BiH; institucionalno jačanje Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru kao temeljne kulturne institucije Hrvata u BiH i drugih institucija kulture od značaja za hrvatski narod u BiH; osnivanje Javnog RTV servisa koji program emitira na hrvatskom jeziku i s programskim sadržajima koji objektivno i afirmativno konotiraju i reproduciraju društveni, nacionalni i kulturni identitet Hrvata u BiH te ga u njegovim specifičnostima čine prisutnim, vidljivim i prepoznatljivim u bosanskohercegovačkom pluralnom javnom i medijskom prostoru te podrška organiziranju svih medija na hrvatskom jeziku u svojevrsni mediapool”.

Ako se malo pomnije iščita Deklaracija HNS-a, može se zaključiti da HNS teži realizaciji četiriju glavnih ciljeva, što bi bila dobra osnova za hrvatsku teritorijalno-administrativnu jedinicu: prvi je preuređenje BiH tako da Hrvati dobiju svoju administrativnu jedinicu i teritorij, reforma poreskog sistema kako bi ta administrativna jedinica osigurala sebi finansijske prihode, ekskluzivni hrvatski obrazovni sistem s institucijama kulture i nauke, te hrvatski RTV servis. Jednostavnije rečeno, Hrvati oživljavaju ideju Herceg-Bosne.

U Deklaraciji se ističe da je cilj “pretvaranje HNS BiH u svehrvatsku krovnu organizaciju u BiH koja uz legitimne političke predstavnike okuplja i sve vodeće društvene, gospodarske, obrazovne, kulturne, sportske, vjerske i ostale predstavnike Hrvata u BiH kroz Savjet HNS BiH te uključivanje HNS BiH kao nositelja neteritorijalne autonomije Hrvata u BiH u ustavno‑pravni poredak BiH”. U praksi, to znači oživljavanje HZ Herceg-Bosne pod imenom HNS.

 

PROČITAJTE I...

Maliciozno uspoređivanje SDA, stranke koja je iznijela borbu protiv agresije, sa separatističkim projektima poput SNSD-a, SDS-a i HDZ-a preraslo je u otvoreno poručivanje da je SDA zapravo najgora te da je jedina progresivna politika potpuna marginalizacija ne samo stranaka koje zastupaju bošnjačke interese nego i onih koje djeluju tako da bi se za njih moglo reći da su na liniji interesa Bošnjaka kao naroda

Ovdje se Bosna pojavljuje kao kolateralna žrtva dugih i teških pregovora Evropske komisije s Kinom. Pitanje je koliko će Bosna na putu u članstvo u Evropskoj uniji morati pratiti stavove i dosege njezinih pregovora s Kinom. U tom nadmetanju ne treba zaboraviti ni američke interese te pritisak SAD-a da EU i njihovim proizvodima otvori vrata smanjenjem carina i ostalih regulatornih ograničenja. U tom smislu, i investicije i plasmani roba i usluga otvarali bi se američkim kao i kineskim kompanijama.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!