Hemijsko oružje ili ne, Sirija umire

Sirija umire “dok svijet posmatra”. Uz konvencionalno i hemijsko oružje koje koristi Asadov režim ne umiru samo sirijske žene i djeca već i Čovječanstvo

Američki predsjednik Obama tokom govora na Univerzitetu za nacionalnu odbranu u Washingtonu 4. decembra 2012. godine reče: “Želim da Asadu bude apsolutno jasno kao i onima pod njegovom komandom – svijet vas posmatra.” To je bilo upozorenje povodom mogućeg korištenja hemijskog oružja od strane Asadovog režima. Taj napad, u kojem je ubijeno najmanje 1.500 ljudi, uključujući žene i djecu, desio se 21. augusta 2013. u mjestu Ghouta blizu Damaska. Pet godina poslije, Asad je pobio više ljudi nego bilo koji drugi kriminalac u skorijoj povijesti. On je to učinio koristeći kako konvencionalno, tako i hemijsko oružje, dok je svijet “posmatrao”.

Napad hemijskim oružjem u mjestu Khan Sheikhoun 4. aprila 2017. bio je samo posljednja epizoda genocidne politike Asadovog režima. UN je prestao prebrojavati mrtve u Siriji jer se broj žrtava ne može potvrditi. Realnost je da UN, kao i ostatak međunarodne zajednice, te najjače države na svijetu, doživljavaju poraz za porazom u najkrvavijem ratu 21. stoljeća.

Kako stoji u izvještaju Amnesty International od 22. februara 2017. godine: “Do kraja godine (2016) rat je uzrokovao smrt više od 300.000 ljudi.” Međutim, stvarni broj žrtava mnogo je veći, snage Asadovog režima i milicije pod njihovom komandom ubile su vjerovatno više od 600.000 ljudi. Ni Ženevska konvencija ni Astana proces nisu spriječili Asadov režim da koristi konvencionalno i hemijsko oružje protiv svog naroda. Dok svijet “posmatra” klaonicu i kupuje priču o borbi protiv terorista ISIL-a, režim će vjerovatno nastaviti svojim trenutnim putem barbarizma.

Oni koji su preživjeli napade hemijskim oružjem, bombe “krmače” i minobacačku paljbu postali su izbjeglice i raseljena lica, a radi se o milionima ljudi. Isti taj Amnesty izvještava da su “nekih 4,8 miliona ljudi pobjegli iz Sirije između 2011. i kraja 2016., uključujući 200.000 koji su postali izbjeglice tokom 2016. godine, po podacima UNHCR-a. U istom tom šestogodišnjem periodu još 6,6 miliona ljudi raseljeni su unutar Sirije, pola od njih djeca, po podacima UNHCR-a.” Sve skupa ovo predstavlja otprilike polovinu stanovništva Sirije. Dalje, hiljade ljudi umrli su u hladnim vodama Mediterana i Egejskog mora. Po podacima UNICEF‑a, više od osam miliona sirijske djece trebaju trenutačnu pomoć, uključujući i dva miliona djece izbjeglica.

Odgovor Amerike na hemijski napad u mjestu Khan Sheikhoun korak je u pravom smjeru i aktivno upozorenje, ne samo riječima. Imajući u vidu grozotu ubijanja konvencionalnim oružjem i rastuću humanitarnu krizu, kako god, ovo nije dovoljno niti da zaustavi rat niti da sirijskom narodu pruži zaštitu. Vjerovatno je istina da se Asadov režim nakon američkog napada neće usuđivati ponovo koristiti hemijsko oružje, ali fokus na korištenje hemijskog oružja sreća je u nesreći za režim koji će to shvatiti na način da može nastaviti svoje ratne zločine i zločine protiv čovječnosti jer svijet reagira samo onda kad se koristi hemijsko oružje.

Ova humanitarna saga bez presedana uzima veliki danak u politici i sigurnosti. Nijedan konflikt u skorijoj historiji nije stvorio više nestabilnosti nego Sirija. Oni koji misle da se sirijski sukob može zadržati u granicama Sirije ili okolnim zemljama potpuno su u krivu. Ovo je rat koji truje regionalnu politiku i potkopava globalni balans moći. Ovo je najveći posrednički rat u skorijoj historiji. On omogućava nedržavnim akterima da uspostavljaju ratne mreže feudalnih posjeda, što dodatno oslabljuje ionako slabe i propale države. On produbljuje sektarijanske tenzije od Iraka do Libana i dalje. Nastavlja dolijevati ulje na vatru izbjegličke krize na globalnom nivou s reperkusijama u vidu rastuće ksenofobije i rasizma u Evropi. On ostaje plodno tlo za ekstremiste i teroriste poput Al-Kaide i ISIL-a. Sjetimo se također i činjenice da prije tri godine u Siriji nije bilo ISIL-a. Rat u Siriji i stalna nestabilnost u Iraku omogućili su ISIL-u da postane monstrum kakav je danas.

Dalje, sirijski rat potkopava tvrdnje modernog svijeta da o zaštiti ljudskog digniteta i sprečavanja kršenja ljudskih prava. On potkopava demokratski diskurs, slobodu i pluralizam vis-à-vis sirijskog naroda i njihove braće i sestara diljem Bliskog Istoka i šireg islamskog svijeta. Rat stvara tenzije među NATO saveznicima, Turskom i SAD-om, zbog Obamine politike podrške Democratic Union Party (PYD) i People’s Protection Units (YPG) – sirijskim podružnicama PKK-a. Lista regionalnih i geopolitičkih problema koje proizvodi rat u Siriji dugačka je.

Istina, nema jednostavnih rješenja za Siriju, svakako ne u trenutnom stanju u kojem se ona nalazi. Oni koji podržavaju Asadov režim neće odustati samo zato što su SAD bombardirale zračnu luku, niti će se Asad odazvati pozivima da siđe s vlasti, kao što ga je prošle sedmice pozvao Muqtada As-Sadr iz Iraka. Prema njegovim izračunima, Asad dobija rat ne zato što ga podržavaju Rusija, Iran i Hizbullah, nego također zbog toga što vidi neodlučnost i slabu međunarodnu koaliciju protiv njega. Dodatno, Asad može koristiti ISIL da sebe prikaže manjim od dva zla.

Prijedlog Turske da se uspostave sigurne zone za Sirijce u Siriji mogao je spasiti hiljade života i spriječiti napade hemijskim oružjem u protekle tri godine, ali taj je prijedlog ignoriran na objema stranama Atlantika. Turska je do sada primila oko tri miliona izbjeglica i nastavlja pružati humanitarnu pomoć desecima hiljada ljudi unutar Sirije.

Nema sumnje da ISIL treba uništiti. Taj monstrum donio je već više boli i terora nego što je trebalo dopustiti. Ali, moralni je skandal i politička katastrofa zatvarati oči pred drugim monstrumom rata u Siriji, tj. Asadovim režimom i njegovim zločinima. Na sastanku G7 zemalja održanom u Italiji 10. aprila pojavio se zajednički pristup – uvjeriti Rusiju da promijeni svoj pristup konfliktu u Siriji te da prestane pružati podršku Asadovom režimu.

Sirija umire “dok svijet promatra”. Uz konvencionalno i hemijsko oružje koje koristi Asadov režim ne umiru samo sirijske žene i djeca već i Čovječanstvo.

PROČITAJTE I...

Azija je kontinent čija površina obuhvata 30% Zemljinog kopna, a u njoj živi 60% ukupnog svjetskog stanovništva. Azija je kolijevka vjere, kulture, civilizacije, pa čak i ljudskih prava. Kada je ekonomija u pitanju, Azija ide naprijed, i to, čini se, nezaustavljivo. Danas je po nominalnom BDP-u Azija kao kontinent druga, odmah iza Evrope. Kada se uzme u obzir paritet kupovne moći (engl. PPP), ona je već najjači kontinent po ekonomiji

Mjanmar je konglomerat etničkih grupa, država priznaje 135 etničkih grupa, kojima dominiraju Burmanci (70%), a slijede Šani 9%, Kareni 7%, Rakhini 4%, Kinezi 3%, Indijci 2%, Moni 2% i drugi 5%. Rohinja muslimani nisu priznati ni kao etnička grupa ni kao državljani Mjanmara, što je srž problema

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!