HDZ nema povjerenja u hrvatsko biračko tijelo

Pogrešno je misliti da HDZ-ovske vlasti u Stocu odluke donose na štetu Bošnjaka. To je samo privid. Istina je puno gora; stolački HDZ je mentalno u 1993. godini, što znači da Bošnjaci za tu vlast uopće ne postoje, ne samo kao politički nego čak i demografski realitet. A odluka što se tiče, one se, da ne bi bilo zabune, donose na štetu svih građana

Odluka Apelacionog vijeća Suda BiH kojom je cijeli slučaj vezan za izbore u Stocu vraćen na ranije pozicije u prvi mah može djelovati ohrabrujuće u smislu poštovanja odluka institucija, na čemu su insistirali najviši predstavnici međunarodne zajednice. Ipak, rezultat može voditi i u drugom pravcu, maratonizaciji cijelog procesa, odugovlačenju po principu da će CIK, u kojem je HDZ očito osigurao većinu, odluke donositi preglasavanjem, dok će Sud rješavati žalbe, i tako u nedogled. Na taj će način HDZ u Stocu poziciju vlasti zadržati na već oprobanoj “mostarskoj recepturi”.

Teško je očekivati da će se SIPA odazvati pozivu kandidata Inicijative za Stolac Demira Mahmutćehajića, koji je iznio ozbiljne optužbe na račun “aktualnog” načelnika Stjepana Boškovića i njegovih saradnika. Duplo vođenje finansija suviše je ozbiljna optužba, da bi se na nju tek tako moglo oglušiti. Ipak, po nekom “pravilu” kojeg nije teško registrirati, SIPA rijetko zalazi u Hercegovinu. Ko se još sjeća kakve ozbiljnije akcije u ovom dijelu zemlje? Neupućen u zbivanja kad je o ovom dijelu zemlje riječ, mogao bi samo steći utisak da tu nema ni droge, ni korupcije, kriminala, lopovluka svih vrsta također, jednom riječi, teče med i mlijeko.

Da će se cijeli proces oduljiti, nema sumnje. Na koncu, sam je predsjednik CIK‑a izjavio da je u toku rješavanje žalbi na oko 30 odluka, što samo po sebi iziskuje vrijeme, a samu odluku o poništenju izbora u Stocu neće biti moguće provesti dok sve odluke vezane za spomenute žalbe ne postanu pravosnažne. Ojača li se ta sporost opstrukcijama koje je nerazumno isključiti s obzirom na karakter problema, na odluku o ponavljanju izbora u gradu na Bregavi sačekat će se zasigurno poprilično.

Prigovor koji se odnosi na blokade u funkcioniranju vlasti, uzrokovane prolongiranjem odluke o ponavljanju izbora, teško da će pokrenuti usporeni mehanizam odlučivanja. Mostar je za to najilustrativniji primjer. S druge strane, Stolac je u blokadi već dvije decenije, kao najdrastičniji primjer političke, ekonomske i kulturne statike. Sve odluke općinskih vlasti zaobilazile su Bošnjake, ali u velikoj mjeri i Hrvate. Aktualna vlast predstavlja samostalni entitet izvan kojeg ne priznaje bilo čije postojanje. U Stocu su, zahvaljujući tome, suštinski ugroženi svi osim grupacije okupljene oko lokalnog HDZ-a. Pogrešno je misliti da HDZ-ovske vlasti u Stocu odluke donose na štetu Bošnjaka. To je samo privid. Istina je puno gora; stolački HDZ mentalno je u 1993. godini, što znači da Bošnjaci za tu vlast uopće ne postoje, ne samo kao politički nego čak i demografski realitet. A odluka što se tiče, one se, da ne bi bilo zabune, donose na štetu svih građana

Pravi razlozi zbog kojih se problem oko održavanja lokalnih izbora u Stocu samo usložnjava i odugovlači leži u strahu lokalnog HDZ-a od bilo kakvog odmjeravanja snaga na “fer osnovi”, izbore koji bi isključili bilo kakve manipulacije. HDZ, dakle, nije uvjeren u izbornu pobjedu, bez obzira na hrvatsku većinu u stolačkoj općini, i to je uzrok svih nervoza čelnika stolačkog HDZ-a s Boškovićem na čelu. Ona se u najdrastičnijim formama prenosi na Vladu Rogića, koji bjesni na svaki potez članova CIK-a koji se ne uklapa u njegove planove. Zbog toga pjene i Bošković i Rogić i Dragan Čović, pogotovo Božo Ljubić, koji na neki način, razbacivajući se nebuloznim izjavama, sublimira sve njihove nervoze. Epicentar “stolačkog zemljotresa” osjetio se zbog toga i u Zagrebu, te se spomenuta podrhtavanja prenose i na novog hrvatskog premijera Plenkovića, a u nekim drugačijim formama osjeti se i na Pantovčaku.

Ta vrsta straha na najilustrativniji način svjedoči da lokalni HDZ de facto nema problem s Bošnjacima. Naprotiv, nema se povjerenja u hrvatsko biračko tijelo, koje je veće od bošnjačkog. Da je ta vrsta povjerenja neupitna, Salmir Kaplan nikako ne bi mogao biti problem, još manje Mahmutćehajić, Ljubović i drugi. Strah da će dio hrvatskog biračkog tijela svoje glasove povjeriti Kaplanu jeste suštinski problem koji je uzrokovao cijelu lakrdiju oko izbora u Stocu. Insistiranje na njegovom skidanju s liste za načelnika svojevrsno je priznanje da je HDZ u pobjedu “aktualnog načelnika” uvjeren samo ako se na izborima pojavi kao “jedini kandidat”. I na koncu, znak je to da su aktualne vlasti, pored Bošnjaka, jednom besperspektivnom vladavinom kao nikad ranije povrijedili i stolačke Hrvate. Odnosno, ugrožavaju ih jednako kao i Bošnjake, pa više ne žele biti objektom manipulacija, bez obzira na njihov karakter.

PROČITAJTE I...

Miniranje džamije 1993. godine Večernji list okarakterizirao je “nerazumnim potezom”, da bi odmah potom ustvrdili kako se njenom obnovom neće okončati stoljetni prijepori oko kojih se nisu usuglasili čak ni povjesničari, ali ni pripadnici crkava i vjerskih zajednica, kao i triju naroda, oko jednog drugog povijesnog pamćenja koje se taloži i često bude povod za novo nasilje, a to je da je, prema crkvenim izvorima, tačno na tom mjestu, na Babunu u naselju llićima, do osmanske okupacije bila smještena katolička bogomolja, crkvica ili kapelica svete Ruže Viterbijske

Beogradski aplauzi na Rankovićevoj sahrani ozvaničili su vaskrsnuće velikosrpske ideologije koja će se iznutra, kroz partijske redove, uskoro etablirati i krenuti u pokušaj uspostavljanja dominacije koju, sudeći prema povijesno-političkim i ratnim reperkusijama, niko izvan Srbije nije dočekao s naročitim simpatijama. U konkretnom slučaju, aplauzi koji su odjekivali u Aleji velikana u Beogradu bili su podrška sarajevskom egzekutorskom timu koji je postupio rankovićevski, čvrsto i beskompromisno, kao što je i on svojevremeno činio, otpremajući svako sumnjivo lice u ondašnje kazamate

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!