Hasan Bajramović, jedan od stotinu najutjecajnijih svjetskih 3D umjetnika

Svaki lik kojeg je radio interesantan mu je i poseban na svoj način, a najdraži su mu, kaže, likovi koje je radio za sebe, kao lični portfelj, koji su ga i lansirali u ovu “ludu avanturu”. Izradio je model glavnog negativca Pagana Mina u igrici Far Cry, Nicka Ryea, Mary May, Pastora Jeromea u Far Cry 5, zatim vojnike u Call of Duty, te Cabala, Torcha i Snapshota u igrici Destiny. Radio je i na igrici Mafia 3, a uradio je i jedan omot CD-a za 50 Centa

Hasan Bajramović jedan je od stotinu najutjecajnijih svjetskih 3D umjetnika današnjice. Brojne likove koje gledamo u filmovima ili videoigricama kreirao je upravo on. Rodom je iz Zenice. Završio je Srednju ekonomsku školu, a nakon toga je upisao Pravni fakultet. Nije se u tome pronašao. Pravo je napustio na trećoj godini fakulteta i upisao studij umjetnosti, filma i animacije u Maleziji.

Fakultet ga, kaže, nije pretjerano naučio ovom čime se sad bavi, više ga je naučio životu, jer, kada si sam 12.000 kilometara od kuće, nema ti ko pomoći. “Otac kaže: ‘Ako si samo to naučio, skupa ti je onda ta škola'”, kaže Hasan kroz smijeh.

“Fakultet me ustvari naučio kako da učim, kako da pristupam stvarima, promijenio sam svoj mindset, nisam bio ni dječak ni izgrađen čovjek, imao sam tada 23-24 godine. Završivši fakultet, vratio sam se u Bosnu, čini mi se 2008. godine, i počeo raditi u jednoj firmi. Plaća je bila simbolična, 150-200 maraka. Tu sam proveo nekih šest mjeseci kao grafički dizajner, iako to nije moja oblast. Bilo je to čisto preživljavanje dok ne uđem u neki svoj fazon. Tad sam čuo za prvi bosanskohercegovački animirani film. Ubrzo sam se zaposlio u firmi ‘Prime Time’. Počeo sam raditi s Farukom Šabanovićem. Dok sam ondje radio, sve sam se vrijeme usavršavao, izučavao modeliranje za igre i filmove”, priča Hasan.

SEDAMNAESTI NA LISTI

Da bi čovjek bio primijećen u ovoj specifičnoj industriji, vlastiti rad mora objaviti na više web-stranica. Tako je uradio i Hasan. Ubrzo nakon objave, počeli su stizati zahtjevi stručnih magazina iz ove oblasti da objave njegove radove, zatim da napiše tutorijale koji se objavljuju u ekspozeima knjiga. Pet godina nakon “Prime Timea”, njegovi radovi objavljeni su u više od trideset magazina i u petnaest knjiga. To su tehnički magazini koji se prodaju u milionima primjeraka. Jedan ga je magazin prošle godine uvrstio među top 100 3D umjetnika u svijetu, bio je sedamnaesti na listi.

“Imao sam plan da se prvo isprofiliram, da steknem znanje. Znao sam da će to ljudi primijetiti. Danas tržište nema granica, posebno u ovoj branši, samo se traži kvalitet. Nakon što su objavljeni brojni radovi u časopisima, počeo sam dobijati ponude od studija iz inostranstva, neki sitni poslići, ništa pretjerano ozbiljno, dok se nije javio ‘Blur Studio’, koji u našoj branši važi za vrh. Prvi projekt koji sam za njih radio bila je igra Far Cry 4. Poslije toga sam radio i na petici. Uporedo s ‘Blurom’, sarađivao sam s mađarskim studiom ‘Digit Pictures’ na igri Call of Duty. Ipak, najviše sam radio s ‘Blurom’ – Destiny, jedinica i dvica, čitav Far Cry serijal, Dishonored, Mafia 3, Halo Wars, Skylanderse. Sad smo upravo radili na dva filma. Iza ‘Blura’ stoji režiser Tim Miller, režiser Deadpoola, koji je bio blockbuster, a sad radi novog Terminatora. To je ozbiljna kuća smještena u Kaliforniji”, priča Hasan i dodaje da ne radi na novom Terminatoru. Na takvim projektima teško je raditi zato što investitori ne žele rizikovati da angažmanom vanjskih saradnika procure informacije. To su projekti koji koštaju po 300 ili 400 miliona dolara.

Skoro svaki dan dobije e-mail s pozivom da ide raditi vani. Dva je puta bio u “Bluru” u Kaliforniji i oba puta su ga vrbovali da ostane.

“Svaki put kažem: Ne, ja ću biti u Bosni, ako ima posla, ima, ako ne, prijatno. Imao sam ponudu MPC-a iz Londona, koji je radio Harryja Pottera, imao sam ponudu od ‘Digital Domaina’, koji je radio, recimo, Transformerse. Pravo puno ponuda dobijam, ali još uvijek odolijevam”, ističe Bajramović.

“Šta ja radim, zapravo? Ljudi vole reći, kada gledaju neki film: ‘Vidi efekata, jesu ofirni.’ To je tako laički. Poenta je da niko ne vidi specijalne efekte ako su oni dobro urađeni. Svi ih primijete ako su loši, a loše su urađeni uglavnom zbog finansija. Nije isto kad možeš raditi dvije godine na nečemu i kad to radiš mjesec-dva zbrda-zdola. U ovoj industriji postoji nekoliko segmenata i svi se usko specijaliziramo za određene stvari. To je najlakše podijeliti u četiri branše. Imamo modelere, animatore, tehničke direktore i kompozitore. Ja sam u prvoj kategoriji. Mi, modelari, oni smo koji prave čitavu vizualu. Recimo, ja napravim neki objekt, napravim materijale, teksture, da izgleda stvarno, a animator to animira, tehnički direktor omogućava animaciju (dodaje kontrole, kosti, simulaciju), a ovaj četvrti sve to sastavlja u cjelinu”, objašnjava Hasan.

Biti karakter-modeler, prema njegovim riječima, izuzetno je tehnički zahtjevno. Modeliranje je vajarstvo u digitalnom svijetu, ima mnogo tehničkih normi koje treba ispoštovati. To su knjige od stotine stranica koje se, takoreći, moraju napamet naučiti. Pored te tehničke, postoji i umjetnička strana. Potrebno je dobro poznavati anatomiju, ne može se ništa odoka napraviti. Ne mora znati imena svake kosti i mišića u tijelu, ali mora znati da postoje, gdje su, šta im je funkcija. To je najteži dio ovog posla.

“Svi smo mi osjetljivi na pokret, svaki dan gledamo lica. Kada radim lik za film, on ne smije izgledati kao nacrtan, mora se činiti stvarnim. Ima mnogo suptilnih stvari kao što su bore – kako se koja pomjera. Pored primarnog oblika glave, zalazi se u mikrodetalje, u pore. Izuzetno je sve to kompleksno, ali i zabavno. Ispočetka te glava boli, ali kada uđeš u štos, onda je O.K. Pored modeliranja, dobar sam u još dvije branše, a to je jedan od razloga zašto sam i dobio tako veliki broj ponuda za posao. Dobar sam u teksturiranju i izradi materijala. Modeliranje možeš zamisliti kao da u gipsu napraviš ljudsku glavu, teksturiranje je da uzmeš boje i ocrtaš tonove kože. Dakle, dobar sam i umjetnički i tehnički”, pojašnjava Hasan.

Dodaje da može raditi stilizirane likove, kao što radi “Disney Pixar”, a može raditi i hiperrealno, da je teško povjerovati da nacrtani lik nije čovjek.

NEPOZNAT SVIJET VEĆINI LJUDI

Kaže da mu je svaki lik kojeg je radio interesantan i poseban na svoj način, a najdraži su mu likovi koje je radio za sebe, kao lični portfelj, koji su ga i lansirali u ovu “ludu avanturu”, kako on naziva svoj posao. Hasan je izradio model glavnog negativca Pagana Mina u igrici Far Cry, Nicka Ryea, Mary May, Pastora Jeromea u Far Cry 5, zatim vojnike u Call of Duty, te Cabala, Torcha i Snapshota u igrici Destiny. Radio je i na igrici Mafia 3, a uradio je i jedan omot CD-a za 50 Centa.

“Pet godina sam u ovom profesionalno. Stvarno se više ne mogu ni sjetiti koga sam sve radio. Radio sam i digitalni klon. U suštini, napravili smo repliku čovjeka jer se čovjek, naravno, ne može bacati s autobusa. To je rađeno za jedan kineski film s Jetom Lijom i Jackieom Chanom. Na to sam baš mnogo vremena potrošio. Morao sam doslovno napraviti svaki konac na odjeći – repliku u pravom smislu riječi. Radio sam i maskotu za ruski hokejaški klub Atlant Moskva”, prisjeća se Hasan i dodaje da je poznat po samuraju kojeg je radio za lični portfelj.

“Zaista mi je čast što sam prošle godine uvršten među stotinu najutjecajnijih svjetskih 3D umjetnka. Prije četiri godine dobio sam i nagradu u Berlinu. To je bilo baš na visokom nivou, crveni tepih i tako…”, priča nam Bajramović.

U posljednje se vrijeme, kaže, malo povukao i ne objavljuje mnogo.

“Kada u godini radiš na nekoliko AAA naslova, onda to dovoljno o svemu govori. Tripl A je vrhunska produkcija, skupi filmovi i igre. Naravno, ne mora značiti da su jeftini filmovi loši. Deadpool je napravljen za relativno malo novca, a bio je hit. Ne mogu vjerovati kad kažem da je 100 miliona dolara malo, ali u odnosu na 500 miliona jeste. Paranormal Activity snimljen je za tri miliona dolara, a u prvoj sedmici zaradio je 150 miliona. Ali, obično AAA podrazumijeva ulaganje mnogo novca. To su oni filmovi iza kojih stoje ‘Warner Bros’ ili ‘Fox’. Jedan od posljednjih projekata na kojima sam radio jeste ‘Warner Brosov’ tematski park u Abu Dhabiju. Imaju tu neki virtualni park, pa sam na tome radio. To je još u izgradnji, a žao mi je što to nikad neću vidjeti – ko će ići u Abu Dhabi da vidi šta si radio”, kaže Hasan.

Ističe da nikada nije išao za novcem, otkačio je Pravni fakultet i sve ostalo da bi krenuo za onim što voli. A nafaka je takva da u tom poslu uspijeva. Zadovoljan je rezultatima, ali i dalje cilja na više.

“No, kako godine idu, čovjek ima sve manje energije. Generalno, u mom je poslu nedostatak to što radiš po petnaest sati dnevno. U jednom trenutku se gasiš, nikad ne znaš hoće li ispasti kako treba. Klijenti donese promjene koje treba napraviti. To zna trajati mjesec. Radiš od 7 ujutro do 10 navečer. To je ludnica, više ne znaš na čemu radiš. Toliko te sve smori da kažeš: Ja se gasim, odoh negdje na dvadeset dana. U ovoj se profesiji maskimalno radi do četrdesete godine, jer te to toliko kreativno ishaba, ne možeš više sve pratiti ni tehnološki, a tehnologija se toliko brzo mijenja, iz dana u dan se razvija”, kaže Bajramović.

Posao kojim se bavi nepoznat je svijet za većinu ljudi. Kada laici pogledaju neki film, najčešće kažu da je super iako nema specijalnih efekata, a ustvari ih ima izuzetno mnogo, samo ih se ne primijeti.

Na domaćem tržištu rijetko radi jer kod nas ljudi hoće da dobiju vrhunski proizvod za 500 maraka. Ne shvataju da je za minutu i trideset sekundi animacije potreban osmomjesečni rad cijelog tima.

On je mišljenja da je IT, odnosno outsourcing, najbolji način da se ljudi zaposle, jer to su najjeftinije tvornice za nas – zakupi kancelariju, ubaci pet računara i šibaj. Hasan je primjer da se može postati jedan od najboljih u svijetu u svojoj branši a da se ne ode iz Bosne.

PROČITAJTE I...

Na tom prostoru mučilišta hiljada nesrba i pogubilišta, njih barem stotinjak (ogromnom većinom Bošnjaka), organizatori su našli za shodno da se bave projekcijama filmova, panelima, ali i “aktuelnim problemom migranata”! Nevjerovatno! Štaviše, po riječima Edina Ramulića, jednog od organizatora, migrantima je danas u Bosni i Hercegovini teško kao logorašima u koncentracionom logoru Trnopolje

Činjenica da 140. godišnjica od ubistva muftije Karabega protječe u tišini, bez naučnih skupova, okruglih stolova ili tribina, jasan je pokazatelj da Bošnjaci Mostara i Bosne i Hercegovine u cjelini još nisu dovoljno svjesni svoje historije i identiteta. O muftiji Karabegu knjigu piše dr. Ibrahim Kajan, koji u razgovoru za Stav govori o veličini Karabegove žrtve, zapostavljanju muftije Karabega od strane istraživača i institucija, te o svom romanu

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!