Haris Zahiragić, nova generacija bošnjačkih političara: Postoje odredi istine i mladež koja se ne plaši istinu kazati po svaku cijenu

Kada su u pitanju “odredi smrti” i “militantna režimska mladež”, mislim da su to fikcije i opasne formulacije ljudi koji su se stavili u službu antidržavnih politika. Da oni vjeruju u te odrede ili da, ne daj Bože, postoji nešto slično, ne bi jedni te isti ljudi godinama, evo već i decenijama, imali ovoliko prostora da na najgrublji način iskrivljuju historiju, da Bošnjake optužuju za početak rata, da kriminaliziraju naše lidere i slično. Međutim, postoje odredi istine i mladež koja se ne plaši istinu kazati po svaku cijenu

Često je medijska meta dokonih bosanskohercegovačkih publicista, ali jednostavno ne želi šutjeti i rijedak je primjer mladog čovjeka na našoj društvenoj sceni koji se ne libi reći što misli. Međutim, to što misli Haris Zahiragić nije u skladu s nametnutim političko-društvenim mainstreamom. Ovaj diplomirani pravnik rođen je u Sarajevu 1991. godine. Dugogodišnji je studentski aktivist koji će uskoro braniti masterski rad na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, predstavlja novu generaciju bošnjačkih političara i mnogi ga na oktobarskim izborima vide kao kandidata SDA za neku od razina vlasti.

STAV: Vjerovatno ste jedna od najnapadanijih javnih ličnosti posljednjih godina. Kada je počela kampanja protiv Vas i kome ste tačno stali na žulj?

ZAHIRAGIĆ: Vjerujem da jesam. Smatram da je više razloga za to. Sistemski napadi započeli su od 1. marta 2016. godine, kada je Studentski parlament Univerziteta u Sarajevu, čiji sam u to vrijeme bio predsjednik, na veličanstven način obilježio Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine. Tada smo uz prigodan program mapirali zgradu Univerziteta, na njoj istakli zastavu Bosne i Hercegovine, ljiljane, stećke i ostale simbole višestoljetne državnosti Bosne i Hercegovine te organizirali veliki vatromet. Već su naredni dan krenuli natpisi kako od Univerziteta pravimo kurs patriotizma i slično.

Nakon toga, krenuli smo u borbu protiv “kapitalaca”, tj. onih profesora koji su sebi umislili da su nedodirljivi i na taj način se odnosili prema studentima, Univerzitetu i cijeloj akademskoj zajednici. Kada smo im nakon godina, pa i decenija takvog njihovog statusa, koji objektivno nije bio praćen nekim snažnim akademskim referencama i uspjesima, konačno skinuli krunu i dokazali da nisu baš toliko nedodirljivi, te da i oni moraju držati predavanja, da se ne mogu iživljavati nad studentima, oni su se putem određenih medija pokušali revanširati. Ista je praksa nastavljena sa Zakonom o visokom obrazovanju, prilikom čije izrade smo u isti uspjeli integrirati ogroman broj revolucionarnih rješenja vezanih za prava i položaj studenata, ali i onih koji se tiču transparentnosti finansijskih tokova na Univerzitetu i njegove integracije, što evidentno nije odgovaralo nekim “centrima moći” na Univerzitetu.

Znalo se desiti da prije nekog bitnog sastanka, za koji smo spremili svoje stavove koji nisu nekome odgovarali, izađe “članak upozorenja”, a nakon što naši stavovi, naravno, ostanu nepromijenjeni, krene čitava kampanja protiv mene i mojih kolega, nakon čega se jasno moglo vidjeti pod kakvom medijskom okupacijom, kojom rukovodi neki sistem, živimo. Sve vrijeme mandata u SPUS-u trudili smo se njegovati kulturu sjećanja, te smo sve bitnije datume iz naše prošlosti, ali i sve datume stradanja na sistemski način obilježavali, što je također naišlo na veliko neodobravanje kod dijela medija i “akademskih krugova”.

Sami vrhunac medijskih napada ili, usudit ću se kazati, medijskog progona desio se kada smo uputili inicijativu za pauzu u toku centralnih sedmičnih molitvi. Najviše im je smetao zahtjev za pauzu za džuma‑namaz. Iako su skoro sve političke stranke i nevladine organizacije, zajedno s “nezavisnim” intelektualcima i analitičarima, snažno ispraćeni od gotovo svih medija, krenuli da nas napadaju, stavljajući fokus na moju ličnost i pokušavajući me predstaviti radikalnim i primitivnim, nismo se povukli niti centimetra. Argumenti su bili na našoj strani, pravna osnova koju smo pronašli kako u domaćim, tako i u međunarodnim pozitivno-pravnim propisima također, te smo od prvobitnog snažnog protivljenja akademske zajednice, koje je, vjerujem, bilo uzrokovano strahom od kojih ista već hronično boluje, na kraju uspjeli dovesti do toga da ta preporuka bude jednoglasno podržana. Drago mi je da od te preporuke u javnosti ponovno aktuelizirano nepotpisivanje ugovora države BiH s Islamskom zajednicom, što je također bio jedan od ciljeva te preporuke.

Bilo je tu još mnogo napada i povoda za iste, ali mislim da je za sve napade na mene zajedničko to što određeni centri nisu navikli, posebno kod novih generacija u čiju su indoktrinaciju uložili puno sredstava, da su predstavnici bilo koje skupine bez kompleksa, da su ponosni na svoj identitet i da ne kalkuliraju kada su interesi onih koje zastupaju u pitanju.

STAV: U posljednje vrijeme pokušava se proturiti da su ljudi poput Vas neka vrsta opasnosti koja prijeti društvenim konvencijama. Primjećujemo da se posljednjih mjeseci pokušava nametnuti da postoje stanoviti “odredi smrti” i militantna režimska mladež, naravno, povezana sa SDA? Postoji li?

ZAHIRAGIĆ: Da, primijetio sam te intencije. Što se mene tiče, smatram da jesam opasnost, ali ne za neke društvene konvencije nego za društvene stereotipe o narodu i vjerskoj zajednici kojoj pripadam, a koji su decenijama sistemski razvijani. Oni su navikli da smo mi uvijek muje i sulje iz viceva, da smo uvijek iskompleksirani, da se osjećamo inferiorno u odnosu na susjedne narode, a posebno u odnosu na one iz Evropske unije. Mi smo imali državu i njene institucije prije više od milenija, visoko obrazovanje prije više od pet stoljeća, među prvima vodovod u Evropi. Povelja Kulina bana preteča je onih vrijednosti na kojima je utemeljena Evropska unija – to su vrijednosti slobode kretanja ljudi, roba, kapitala i usluga. Zato ja ne pristajem na te stereotipe, nego s ponosom ističem pripadnost svom, istina skromnom, ali ponosnom, hrabrom, čestitom i iskrenom narodu. Kada su u pitanju “odredi smrti” i “militantna režimska mladež”, mislim da su to fikcije i opasne formulacije ljudi koji su se stavili u službu antidržavnih politika. Da oni vjeruju u te odrede ili da, ne daj Bože, postoji nešto slično, ne bi jedni te isti ljudi godinama, evo već i decenijama, imali ovoliko prostora da na najgrublji način iskrivljuju historiju, da Bošnjake optužuju za početak rata, da kriminaliziraju naše lidere i slično. Međutim, postoje odredi istine i mladež koja se ne plaši istinu kazati po svaku cijenu.

STAV: Neki režim očito postoji jer nam neko vješto šarafi misli i usmjeruje javno mnijenje. Dakle, ko je režim?

ZAHIRAGIĆ: Upravo ste prepoznali suštinu problema. Sve vrijeme mnogi mediji pokušavaju predstaviti postojanje nekog režima, a zapravo je baš suprotno, oni su režim koji je u službi “razvlačenja naše pameti”. Treba samo pogledati ko su vlasnici određenih medija, odakle se finansiraju i sve će vam biti jasno. Živimo pod medijskom blokadom, gdje mnogi mediji, na veoma perfidan način, vode specijalni rat protiv svih onih ljudi koji se bore za istinu. Njima ne smetaju nepošteni, nesposobni ili oni strašljivi i iskompleksirani, kojih je, istina, napretek u svim strankama i na mnogim javnim funkcijama. Njih se i ne tretira jer su upravo oni primjerak kakav bi neki željeli da svi mi budemo. S druge strane, ko je god stao na stranu istine, ko je krenuo u reforme ili izgradnju nečega, veoma brzo se našao na meti tih sinhroniziranih napada. Želio bih pitati vaše čitaoce da li misle da su oni koji su nas prije samo 20-tak godina pokušali fizički istrijebiti, ali i oni koji nam nisu dali da se branimo, sada u miru popustili? Naravno da nisu, samo su druge vrste frontova i druge metode ratovanja, jednako opasne kao i one devedesetih.

STAV: Jeste li kandidat SDA na sljedećim izborima, na kojem nivou, za koje funkcije?

ZAHIRAGIĆ: Utvrđena je procedura predlaganja kandidata za sve nivoe vlasti koja je upravo u toku. Nikada se ne bih samokandidirao. Međutim, ukoliko me moja baza u Starom Gradu, moji prijatelji i ljudi s kojima radim i s kojima živim 26 godina prepoznaju kao osobu koja je dostojna obnašati neku zakonodavnu funkciju, onda bih prihvatio kandidaturu. Naravno, lista na kojoj bih se našao bi morala biti u najvećem dijelu sastavljena od ljudi za koje smatram da im je opće bitnije od privatnog. Kada je u pitanju nivo vlasti, također isto prepuštam njima, s tim da moje godine govore da, uprkos velikom iskustvu koje sam do sada stekao, još sam uvijek mlad i da bih u slučaju političke karijere možda trebao ići stepenicu po stepenicu.

STAV: Koga Vi vidite kao poželjne koalicijske partnere SDA?

ZAHIRAGIĆ: Veoma je nezahvalno govoriti o poželjnim koalicijskim partnerima u uvjetima našeg ustavnog sistema i naših izbornih rezultata. Vjerujem da, ukoliko SDA pod vodstvom predsjednika Izetbegovića nastavi s “čišćenjem” svojih redova i s vraćanjem stranke narodu, što je u dobroj mjeri već sada slučaj, u budućnosti može računati na više od 50% glasova u bošnjačkom korpusu. Samo takvim pristupom i s takvim izbornim rezultatom SDA može, kao jedina organizacijska struktura i snaga bošnjačkog naroda, preuzeti punu odgovornost za vođenje državom. Zaista me rastužuje slika pregovora prilikom formiranja vlasti kada se iz reda hrvatskog naroda pojavi jedna stranka kao njihov legitimni predstavnik, kao predstavnik srpskog naroda također jedna stranka ili grupacija istih, dok predstavnici bošnjačkog naroda moraju prvo praviti neke koalicije unutar sebe, a zatim s tako oslabljenim koalicionim kapacitetima sjesti za sto s predstavnicima drugih dvaju konstitutivnih naroda.

STAV: Šta možemo očekivati od nove generacije SDA-ovaca?

ZAHIRAGIĆ: Mislim da s novim generacijama SDA-ovaca, koji nisu navikli da žive pod represijom i u strahu od izrečenog, koji su odrasli ili koji su se rodili u vremenu agresije na Bosnu i Hercegovinu, kojima je zbog takvih životnih okolnosti borba prirodno stanje, možete očekivati iskreniji i hrabriji odnos prema narodu, državi i stranci. Taj će odnos neminovno rezultirati razvojem onih oblasti koje preuzmu da vode. To možete vidjeti na primjeru pripadnika nove generacije SDA koji su preuzeli rukovođenje određenim institucijama ili lokalnim zajednicama, koje su nakon njihovog dolaska doživjele preporod. Naravno, i među mladima, kako u SDA, tako i u drugim strankama, ima onih koji na politiku gledaju kao na priliku za ličnu izgradnju bez velike želje da rade na izgradnji društva i države, ali mislim da su njihovi dometi ograničeni.

STAV: Vi uporno odbijate šutjeti, niste se libili stresti u brk šta ih ide – ni Muhamedu Filipoviću, a ni Enveru Kazazu. No, ovo dvoje su bliski Radončićevoj stranci, ali Vi se niste libili ni kritike SDA kadrovima. Šta to ne valja u najvećoj bošnjačkoj stranci i kako Vi vidite tok promjena?

ZAHIRAGIĆ: Kada je u pitanju Muhamed Filipović, kojem moramo priznati nevjerovatnu količinu znanja i obrazovanja, smatram da je on iznevjerio historijsku ulogu koju mu je dao naš narod. Naime, status koji je on imao u našem narodu nije iskoristio na pravi način. Umjesto da se stavio u službu izgradnje države i naroda, on se stavio u službu izgradnje svog imena i svog ega. Taj ego ni njemu, kao ni mnogim našim intelektualcima, nije dozvoljavao da bude konstruktivan, nego ga je često gurao u onu drugu retrogradnu krajnost. Kada je u pitanju Enver Kazaz, iako u posljednje vrijeme imaju istog finansijera, ne bih ga stavio ni u rečenicu s Filipovićem. Enver Kazaz je estradizirao svoju profesorsku titulu i stavio se na nivo nekih starleta koje na dnevnoj osnovi sve i svašta komentiraju. O pritužbama na njegov rad na UNSA od strane studenata, kao i od strane njegovih kolega profesora, mislim da je više suvišno i govoriti. Ono što mogu primijetiti kod njega jeste da se često koristi otvorenim neistinama i iznosi ih kao provjerene informacije, što ga prije svrstava u kategoriju s Nedžadom Latićem ili Dževadom Galijaševićem, nego s Filipovićem.

Što se tiče kritika na račun nekih SDA kadrova, smatram da me članstvo u toj organizaciji i pokretu na to obavezuje. Kažem organizacija i pokret jer smatram da je, za razliku od većine stranaka koje su osnovane radi interesa ili radi ega, osnovana na idealima koji su još uvijek poznati. S tim u vezi, istina je da mnogi nisu poštovali, te da mnogi ni danas ne poštuju te ideale, zato smatram da je čišćenje stranke koje se desilo i koje će se, vjerujem, nastaviti dešavati borba za te ideale. Nekada mi neko zamjeri, nekada me neko i otvoreno upozori, ali u kritikama koji jedni drugima upućujemo ne smije biti merhameta, jer nije stranka neko udruženje ljubitelja ptica pa da se nerad, nepoštenje ili nekompetentnost smiju tolerirati. Stranka je organizacija koja na vrijednosnim osnovama okuplja ljude koji sutra upravljaju sudbinom našeg naroda i države. Tu ne smije biti pardona jer smo ovu državu, slobodu i identitet skupo platili.

STAV: Jeste li osjetili da Vas se u SDA boje stariji kadrovi zbog Vaše prodornosti i brzine?

ZAHIRAGIĆ: Bilo bi pretenciozno da odgovorim potvrdno. Ne smatram da sam posebno prodoran ili brz. Ono što jeste istina, da se često nekompetentni ljudi koji se možda ne bi trebali nalaziti na određenim pozicijama plaše svih mladih i obrazovanih ljudi. Ako pri tome ti mladi ljudi imaju hrabrosti kazati im istinu u lice, onda se taj njihov strah prezentira kroz otvorene napade na te mlade ljude. Međutim, rukovodstvo Asocijacije mladih SDA imalo je sastanak s predsjednikom Izetbegovićem na kojem nas je on ohrabrio da se ne libimo ukazivati na one nepoštene i nekompetentne unutar naših redova, ali nam je naglasio da to ukazivanje mora biti zasnovano na kvalitetnim argumentima, a ne medijskim natpisima, što se mi svakako trudimo da poštujemo.

STAV: No, i Šefik Džaferović senior je SDA, ali čini se da mu ne nedostaje poleta.

ZAHIRAGIĆ: Šefiku Džaferoviću, koji je do kandidature za člana Predsjedništva iz reda bošnjačkog naroda došao demokratskom procedurom, svakako ne nedostaje poleta. Smatram da je on to dokazao u svojoj dugogodišnjoj političkoj karijeri. On nije populista, zbog čega je njegova kandidatura iznenadila neke krugove, ali one koji prate politiku baš i nije, jer je on čovjek od djela i od akcije. Gospodin Džaferović igrao je bitnu ulogu u odbrani od agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, kasnije u izgradnji njenih institucija, a onda i Parlamentu Bosne i Hercegovine prilikom donošenja svih za državu bitnih zakona i propisa. Ono što je malo poznato sigurno jesu utakmice gospodina Džaferovića koje je kao kapiten ili član ekspertnog tima Stranke demokratske akcije odigrao i dobio iza zatvorenih vrata. To su možda i najbitnije utakmice vezane za reforme i za izgradnju kapaciteta države Bosne i Hercegovine. Sve u svemu, smatram da je gospodin Džaferović jedan stabilan i provjeren čovjek za nestabilna i neizvjesna vremena koja nam predstoje.

STAV: U SPUS-u ste se upoznali s nevoljama u obrazovnom sistemu te ste se žustro borili s vjetrenjačama. Možete li dati predviđanje u vezi s manjkavostima i slabim ulaganjima u obrazovni sustav? Koliko će to Bošnjake koštati za 10 ili 20 godina?

ZAHIRAGIĆ: Mislim da je najveći problem visokog obrazovanja to što imamo 10 kantonalnih ministarstava za obrazovanje, koje se u isto vrijeme bave svim nivoima obrazovanja, što ne bi smio biti slučaj. Takav sistem doveo je do toga da se danas u svakom manjem mjestu osnivaju univerziteti na livadama, na kojima se, slobodno ću kazati, često prodaju diplome. Na tim univerzitetima već su stasali doktori nauka kojima javnost daje priliku da iz pozicije akademske zajednice daju svoj stav o bilo kojoj temi, što je veoma opasno. S diplomama tih loših privatnih univerziteta, bez adekvatnog znanja, posao kod privatnika i u realnom sektoru sigurno je veoma teško dobiti. Međutim, problem je što se takvi ljudi, na ovaj ili na onaj način, redovno primaju u javnu službu, a onda oni koji su pristali da kupe svoju diplomu trebali bi da kroz javnu službu stvaraju sistem države, što je, smatram, malo moguće.

Smatram da ćemo takvu primitivizaciju i komercijalizaciju obrazovanja itekako osjetiti ukoliko ne napravimo radikalan zaokret. Ne tvrdim da su svi privatni fakulteti loši, ali tvrdim da većina njih jeste, te da mi još uvijek nismo društvo koje je zrelo za privatni kapital u tako bitnoj društvenoj oblasti poput visokog obrazovanja i nauke. Kada su u pitanju javni univerziteti, smatram da uz maksimalnu transparentnost procesa i utroška sredstava, kakvu ćemo po novom Zakonu o visokom obrazovanju imati na UNSA, neophodno uložiti znatno više sredstava, kako u obnovu dotrajale infrastrukture, tako i u nauku i istraživanja koja su osnova razvoja svakog društva. Također, moramo strateški praviti kadrove iz oblasti koje su za našu državu bitni, što je proces koji je trenutno prepušten sam sebi bez adekvatnih rezultata. U budućnosti ću se potruditi na tom strateškom projektu bitnom za naš narod i državu.

STAV: Možete li parirati Našoj stranci i SDP-u, barem što se tiče oblasti kulture, identiteta i obrazovanja?

ZAHIRAGIĆ: Mislim da je vaše pitanje pogrešno formulirano i kontradiktorno u samoj svojoj postavci. Smatram da ljudi iz spomenutih političkih partija, čast izuzecima, imaju problem s identitetom, tako da u tom segmentu problema s identitetom ne mogu im parirati, naravno, i drago mi je zbog toga. Kada je, pak, pogled na identitet našeg naroda u pitanju, mislim da itekako mogu, jer ja na identitet gledam od srednjeg vijeka pa do danas. Oni, s druge strane, u našem identitetu naglašavaju period od 1945. do 1992. godine, koji je možda čak i period ugrožavanja našeg identiteta, što svakako govori o njihovom kompleksu niže vrijednosti.

Kada je u pitanju kultura, opet je to subjektivna stvar. Za mene kulturu ne predstavlja ono što možda za njih predstavlja, i obratno. Njima je kultura uglavnom odvojena od religije i često agresivna spram iste, dok, s druge strane, ja smatram da je sva kultura proizašla iz religije, kako one kojoj ja pripadam, tako i nekih drugih, te da je napad na religiju ili njene simbole drska i bezobrazna nekultura, a ne kultura kao što neki tvrde. Oni koji su iz skupštinskih klupa tvrdili da je Mustafa Busuladžić “vođa fašističkog pokreta” i apsolutno zanemarili zvaničan stav Instituta za historiju Univerziteta u Sarajevu da on nije historijski sporna ličnost, oni su pokazali šta njima znači nauka, obrazovanje i naučne institucije. Ponovo, naglašavam da niti jedna generalizacija nije dobra, tako ni članova tih političkih stranaka među kojima svakako ima ozbiljnih kulturnjaka ili intelektualaca, ali koji su zarobljeni u taj FGR-ovski mainstream, iz kojeg će, siguran sam, kad-tad morati izaći. Tek će tada njihova stvarna vrijednost doći do izražaja.

PROČITAJTE I...

Instrukcija resornog ministarstva u Vladi KS ne samo da je dobra i zakonita nego je u skladu s najvišim demokratskim principima i standardima kakvi se primjenjuju u svakom slobodnom i pluralnom društvu. A šta njena primjena znači u školskoj praksi? Nastava maternjeg jezika odvijat će se kao i ranije. Predavat će isti nastavnici i profesori, a učenici će ići u isto odjeljenje, zajedno kao i do sada, bez obzira na to da li im je maternji jezik srpski, hrvatski ili bosanski. Međutim, prilikom obrade nastavnih jedinica koje se tiču standardnojezičke norme nastavnici će voditi računa o izboru svakog učenika

Kako smo na stranicama ovog sedmičnika naglašavali, nacionalne su stranke po definiciji građanske ako im je program baziran na načelima liberalne demokratije i ljudskim pravima i da se u sklop građanskih prava uvrštava i pravo na slobodnu upotrebu jezika koje uključuje školovanje na svom jeziku. To pravo još ne ostvaruju građani bošnjačke nacionalnosti u RS-u niti u kantonima s hrvatskom većinom u Federaciji.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!

error: Sadržaj je zaštićen!