Hamdo Ejubović, načelnik Općine Hadžići

“Općina je moja firma koju ja zastupam. Znam iz iskustva: ako je neko zadovoljan sto posto, onda je onaj drugi na gubitku. Najbolje da smo zadovoljni po pedeset posto, onda su ti pregovori pošteni. Šta bi oni htjeli? Da me premuntaju, kako se to kaže u narodu, i da odu zadovoljni. Znam da se njima ne sviđa što sam ja naspram njih kao pregovarač, više im odgovora neko koga bi sveli na neku nižu cijenu”

STAV: Građani uglavnom kažu da im pomažete, ali Vi im samo otvorite mogućnosti da dođu do onoga što oni hoće. Kako ih usmjeravate u rješavanje njihovog problema?

EJUBOVIĆ: Ne cijeni se ono što se lahko dobije. I kada dajemo plastenike, jedan dio sredstava tražimo od njih. Zašto? Kada svi mi dobijemo, a ništa svoje u to ne unesemo, vremenom se nemarno odnosimo prema tome. Kada građanin daje svoj rad ili dio novca, onda to što dobije više čuva jer mu je tada na cijeni. Evo vam primjer. Mi smo samo jedno igralište, kao Općina, napravili, ali već je dijelom devastirano. A negdje oko desetak njih napravili smo s našim omladincima i niti jednome ništa ne fali. To je razlog da ništa ne radim niti pomažem bez učešća druge strane. Eto, ne cijeni se ono što se lahko dobije, nema vrijednosti. I ovi investitori misle da bismo im, recimo, zemljište trebali dati džaba jer grade na općinskom zemljištu, zaposlit će naše ljude. I tu se prevare. Ništa ne treba dati džaba jer je motiv svih investitora koji ovamo dolaze samo profit. To je tako. Koji god investitor ovdje dođe, znade tačno koliko će ga to koštati. I to se i njima sviđa, jer im unaprijed budu poznata pravila igre, a mi naše obaveze ispunjavamo na vrijeme i veoma precizno.

STAV: Investitori se žale, ako tako možemo reći, da je s Vama teško pregovarati, ali ističu da su pregovori veoma pošteni i da na kraju svi budu zadovoljni.

EJUBOVIĆ: Ne bježim od takvih kritika. Šta bi oni htjeli? Da me premuntaju, kako se to kaže u narodu, i da odu zadovoljni. Znam da se njima ne sviđa što sam ja naspram njih kao pregovarač, više im odgovora neko koga bi sveli na neku nižu cijenu. Otvoreno im kažem: “Ako čujem da ste našem geometru dali, recimo, 50 maraka da vam dođe danas, a ne za sedam dana kako vam pripada, teško i vama i geometru!” Prekidamo sve poslove. Isto tako, kada se investitorima odredi da nešto plate, moraju to učiniti u dogovorenom roku. A što se tiče dozvola, one budu odmah kada investitori ispune svoje obaveze. Čekat će samo dva sata, toliko nam treba da napišemo dozvolu. Jeste sa mnom teško pregovarati jer ja radim za svoju firmu, a ne za njihovu. To im ja otvoreno kažem. Dakle, Općina je moja firma koju ja zastupam. Znam iz iskustva: ako je neko zadovoljan sto posto, onda je onaj drugi na gubitku. Najbolje da smo zadovoljni po pedeset posto, onda su ti pregovori pošteni.

STAV: Evo, kupili ste skoro stotinu dunuma zemljišta, gradite industrijsku zonu. Dakle, očekujete domaće i inozemne investitore da vam dođu i krenu s nekom proizvodnjom…

EJUBOVIĆ: Evo, ovim putem ih pozivam da dođu, neka se ne ustručavaju od pregovora sa mnom. I ja i oni imat će interesa, a najviše oni koji su na birou. Zbog njih smo i kupili zemljište. U ovoj godini svaku ćemo šansu iskoristiti kako bismo otvorili nova radna mjesta.

STAV: Šta je s podsticajima poljoprivrednoj proizvodnji?

EJUBOVIĆ: I ove godine raspisat ćemo konkurs za dodjelu plastenika, ali i za zasade novih malinjaka. Od ranije ostaje onaj podsticaj Općine kod kupovine poljoprivrednih mašina i mehanizacije. U ovome ćemo im najviše pomoći. Na teritoriji općine registrirano je oko 800 privatno-poduzetničkih firmi, a to su ove djelatnosti. Da ovome dodam ovo: što je veći budžet, naše plaće i zajednička potrošnja ostaju isti, a mi sve to “uvećano” vraćamo građanima kroz kapitalne projekte, ali i pomažući ove poduzetnike u većoj mjeri. Dešava se da naš proizvođač na proljeće ima 40 tona krompira, a ne može prodati. Ako ostane neprodat, on će propasti, a onda mu mi pomažemo. Koristimo ama baš sve da mu pomognemo da dođe do kupca, da mu to neko otkupi.

STAV: Jesu li ti poljoprivredni proizvođači organizirani, bar u nastupu na većim tržištima?

EJUBOVIĆ: Nisu organizirani. Naš je narod pomalo vučije naravi, neće da se udružuju. Njih samo obavezuje interes onoga kome mogu prodati svoje proizvode. Objedinjavaju ih ti nakupci koji više profitiraju od onoga koji proizvodi. To je najveći problem u ovoj branši. Mi im pomažemo tako što im plaćamo stručnjake da ih savjetuje tokom kupovine usjeva, sijanja. Plaćamo im štandove na sajmovima ako hoće da promoviraju svoju proizvodnju, plaćamo čak i stručnjake koji će im uraditi projekte za natječaj. Uz njih smo samo da taj svoj posao razrade kako bi mogli živjeti od svog rada. U svemu ovome dobro je da su naši ljudi spremni raditi. Ne traže da im neko nešto dadne, uglavnom traže posao kako bi od rada živjeli.

STAV: Vi ste krajem prošle godine bili u turskom gradu Konyi u povodu obilježavanja 742. godišnjice smrti Mevlane Dželaludina Rumija. Tada je upriličena manifestacija “Seb-i Arus”, u prijevodu “Noć ujedinjenja”. Osim duhovnih srodstava, jeste li dogovorili kakvu drugu saradnju?

EJUBOVIĆ: Vi novinari svugdje zavirujete. Načelnica nama bratske Općine Konya Fatma Toru me pozvala. Bio sam sa svojim pomoćnicima i predsjedavajućim Općinskog vijeća. Kratko sam razgovarao s predsjednikom Turske Recepom Tayyipom Erdoğanom.

STAV: Na sve stignete. Ovdje u Hadžićima u decembru prošle godine ugostili ste našeg šampiona, atletičara Amela Tuku.

EJUBOVIĆ: Nakon druženja s članovima AK “Sarajevo” na stadionu OŠ “6. mart” stotine naših učenika došlo je po autogram kod našeg šampiona. A on im je satima davao autogram, imao je strpljenja. Ukoliko bude potrebe, mi ćemo pomoći ovome našem vrhunskom sportisti kako bi se dobar glas o nama čuo širom svijeta.

PROČITAJTE I...

Povećanje izbornog praga neminovno bi vodilo do kreiranja predizbornih koalicija ili ujedinjavanja stranaka, što bi u konačnici imalo efekt na stabilnost vlada na svima nivoima, ali i što bi dovelo do savjesnijeg rada i borbe za svaki glas tokom mandata. Oponenti uvođenja većeg izbornog praga protive se istom zbog činjenice da bi povećanje dovelo do smanjenja broja zastupnika hrvatskog i bošnjačkog naroda u Narodnoj skupštini RS-a, odnosno Srba u Parlamentu FBiH. Ali, ovaj argument pada u vodu

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!