Guja u njedrima AMUSA

Uzevši u obzir kakvo je dominantno raspoloženje u manjem entitetu, pitamo se da li njegov uspon na AMUS-ovoj listi zaista neka anomalija ili je Guja možda ponovo postao popularan i rado slušan autor na prostorima nikada dosanjane “srpske Bosne”.

 

Skandal koji potresa Asocijaciju kompozitora i muzičkih stvaralaca (AMUS) u vezi s isplatama tantijema, tačnije u vezi s uočenim neregularnostima u pogledu prijavljivanja emitiranih djela u programima određenih emitera, dobio je još jednu, ponešto zanimljivu dimenziju.

Ispostavilo se da je izvjesni Slaviša Guja, koji je još donedavno bio na 216. mjestu po visini iznosa ostvarenih tantijema, strelovito skočio na visoko deseto mjesto – čak ispred Gorana Bregovića i Željka Joksimovića. I mada Slavišu Guju u medijima nazivaju “anonimnim autorom”, on to ipak nije, barem ne za one koji su se tokom rata u opkoljenom Sarajevu nekako uspijevali nakačiti na neki od rijetkih “prioritetnih” agregata za struju pa mogli gledati i program ratnog RTRS-a, notorne agresorske SRNE.

Takvima će uvijek u sjećanju ostati Gujini ratni hitovi, poput pjesme Neki strani ljudi, u kojoj ovaj pjevač, kao pripadnik FGSR (fine gradske srpske raje), u sladunjavom stilu sarajevske pop-škole, kuka i nariče nad vlastitom sudbinom “starog Sarajlije” kojem su “neki strani ljudi” (pri čemu spot prikazuje slike protjeranih Bošnjaka) uzeli “njegov grad”.

Guja u nastavku pjeva kako je “plakao tiho kada je otišao kradom, jer se grad mržnjom naoružao” (uz prateći snimak rahmetli Alije Izetbegovića u uniformi i u društvu pripadnika Armije RBiH). Dok se Guja pita znamo li da je to i njegov grad, sve to prate slike ratnog Sarajeva, Jusufa Juke Prazine itd.

Guja je imao još hitova, poput onog Ne dirajte srpsku Bosnu, u kojoj pravoslavno osviješteno i posvešteno poručuje: “Ne treba nam ništa tuđe, ma živite s vašim Bogom, ali ne dirajte našu zemlju, ne gazite vašom nogom!”

Slaviša Guja, zatim, projicira dobro dokumentirano srpsko postupanje s bošnjačkim mezaristanima na neprijateljsku stranu, pa pjeva: “Ne gazite travu rosnu, ne dirajte srpsku Bosnu, ne orite naša groblja, nema više srpskog roblja.”

Da bismo upotpunili agresorsku troprstašku hit trilogiju ovog autora, podsjetimo se još i one u kojoj, bez ikakve ironije, sjetnim glasom poručuje da može oprostiti “zapaljenu kuću i dušu ranjenu”, ali ne može “zapaljene slike i Drinu krvavu”.

Kako bismo razumjeli o kakvoj se suludoj propagandi radi, recimo i da Guja sasvim ozbiljno, usred velikosrpske agresije i genocida, pjeva, i to iz pozicije žrtve, kako će oprostiti “sve pljačke i auto na kredit kupljeno zbog bivših dana zajedničkog življenja”, ali ne može oprostiti “Šantićev Mostar, hercegovačke jame, zbjegove, pusta ognjišta, Krajinu u plamenu, ikone slomljene, kandila zgažena”.

Uzevši u obzir kakvo je dominantno raspoloženje u manjem entitetu, pitamo se da li njegov uspon na AMUS-ovoj listi zaista neka anomalija ili je Guja možda ponovo postao popularan i rado slušan autor na prostorima nikada dosanjane “srpske Bosne”.

PROČITAJTE I...

Tokom dva zastrašujuća dana početkom septembra 1941. godine živote blizu dvije hiljade muškaraca, žena i djece muslimanske vjeroispovijesti divljački su oduzele njihove komšije u Kulen-Vakufu. To bezumlje u kojem su žrtve kasapljene poljoprivrednim alatkama, utapane u rijeci i bacane u duboke okomite jame bilo je vrhunac lanca lokalnih pokolja koji su započeli ranije tog ljeta, objavio je Bergholz

Princip našeg instituta jeste da u državama u kojima djelujemo ne promoviramo samo turski jezik i tursku kulturu već i da jezik i kulturu tog podneblja i naroda prenesemo u Tursku. Jedan od najboljih pokazatelja i jedan od najznačajnijih projekata koji smo do sada uradili jeste uvođenje bosanskog jezika kao izbornog predmeta u turskim školama. Koliko znamo, ovo je prvi put da je bosanski jezik negdje u svijetu postao izborni predmet

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!