Granice se uglavnom crtaju krvlju

U suštini, najvažnije što bismo mi u Bosni i Hercegovini mogli razumjeti iz cijelog ovog performansa i svega onoga što se ovih dana dešava jeste to da su velikosrpski apetiti zdravi i živi, te da i dalje oblikuju politiku Beograda prema nama. Stvar je samo u tome da se ta politika prilagođava onome što je moguće u datom trenutku.

Posjeta Aleksandra Vučića Kosovu, kao i zapaljive izjave koje je pritom odaslao, mogle bi se u kontekstu pregovora Beograda i Prištine nazvati nekom vrstom demonstracije kapaciteta za nasilje kojom je Vučić želio svima onima na međunarodnoj, regionalnoj i domaćoj političkoj sceni, a koji se protive opasnom presedanu razmjene teritorija, pokazati šta bi nastavak dosadašnje situacije mogao proizvesti.

Moglo bi se reći da je ova Vučićeva posjeta za cilj upravo i imala podizanje tenzija, i to u takvoj mjeri da bi bilo kakav dogovor, čak i onaj koji bi podrazumijevao korekcije granica, izgledao kao jedino moguće rješenje. To je sada već gotovo standardni modus operandi srpske politike, koja lijevom rukom proizvodi problem, da bi zatim desnom nudila navodna rješenja, podešena, naravno, u skladu s vlastitim interesima.

U konkretnom slučaju Vučićeve posjete Kosovu i napetosti koje je ona proizvela, postavlja se i pitanje koliko je ovakva politika usklađena i s onim dijelom albanske političke scene koji podržava razmjenu teritorija. Pogotovo zbog toga što kosovske vlasti nisu Vučiću zabranile ili onemogućile samu posjetu Kosovu, nego tek određenim prostorima, čime se na neki način crtaju granice za buduće dogovore.

Također, bilo kakvo dizanje tenzija bi ili isprepadalo inače neprincipijelne EU birokrate, ili im pružilo političko opravdanje da se prave isprepadanim pa da se još jače založe u korist cijelog tog plana za razmjenu teritorija, i to pod parolom hitnosti i izostanka bilo kakvih drugih mogućnosti. Zanimljive su i Vučićeve poruke iznesene na skupu u Mitrovici, kojima je u suštini amnestirao i Miloševića i tadašnju velikosrpsku politiku.

Praktično ih je nazvao tek naivnim i nerealnim jer su pokušali ostvariti hvale vrijedan cilj ujedinjenja svih Srba u nepovoljnom i preuranjenom historijskom trenutku. Takve poruke nije potrebno dublje čitati da bi se razumjelo kako Vučić poručuje da je trenutni pokušaj pregovora i razmjene teritorija najbolje što Srbija u ovom trenutku može dobiti, i to bez velike žrtve jer bi se praktično odrekli nečega što ionako nemaju. K tome bi se ovim presedanom stvorile povoljne pozicije za ostvarivanje drugih aspiracija.

U suštini, najvažnije što bismo mi u Bosni i Hercegovini mogli razumjeti iz cijelog ovog performansa i svega onoga što se ovih dana dešava jeste to da su velikosrpski apetiti zdravi i živi, te da i dalje oblikuju politiku Beograda prema nama. Stvar je samo u tome da se ta politika prilagođava onome što je moguće u datom trenutku.

Jučer je to bio pokušaj promjene granica oružanom agresijom, danas je to razmjena teritorija “mirnim putem”. A sutra možda opet bude aktuelno nasilje. Jedino, ali i najbolje što Bošnjaci mogu poduzeti s tim u vezi jeste permanentno održavati visok nivo nacionalnog i političkog jedinstva, mobilizacije i gotovosti.

PROČITAJTE I...

SDP svojim izbornim porukama pokušava stvoriti privid da je stranka koja djeluje na području cijele BiH, kako bi prevario Bošnjake da ih podrže, jer će ih, tobože, podržati i drugi. Ali, zato su tu statistika i matematika, da svaku obmanu razotkriju

: Oko pet hiljada vojnika s područja Srebrenice služilo je u Prvom svjetskom ratu. Poginulo ih je hiljadu. Podaci o njima mogu se pronaći u Državnoj biblioteci Austrije. Oni koji su se vratili s ratišta pričali su o ratnim danima, stradanju, teškim trenucima, bitkama i zarobljavanju. Stotinu godina poslije, još se u srebreničkim selima pričaju nevjerovatne priče o povratnicima iz Prvog svjetskog rata

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!