GOVEDARICA ZA STAV O UMIJEĆU GUSLANJA O ČETNICIMA

“Posljednji je rat iznjedrio pjesama koji se odnose na period od 1992. do 1995. godine. U njima su opjevani i Radovan Karadžić i Ratko Mladić i mnogi drugi kojima je vrijeme dalo prostora, a autori dali za pravo da ih definišu svojim pjesmama. Kako Njegoš kaže, vrijeme je rešeto. Vrijeme je to koje daje odgovor kakvog su kvaliteta te pjesme”, zaključio je Govedarica.

Stav je prošle godine radio istraživački tekst o “guslama koje su stoljećima bile i bošnjački instrument”. Naime, lirske pjesme na ovim prostorima često su se isprepletale, ali je svaki od ovdašnjih naroda imao zasebnu epiku. I Bošnjaci su epske pjesme pjevali uz gusle sve dok im nisu postale sinonim za zločine koji su se nad njima dešavali, kako devedesetih godina, tako i za vrijeme Drugog svjetskog rata.

O srpskim guslarima za Stav govorio je jedan od najnagrađivanijih guslara u Republici Srpskoj, a danas predsjednik Srpske demokratske strane Vukota Govedarica.

Vukota je uz gusle od desete godine. Pa, iako je njegov otac Obren Govedarica objavio više zbirki srpskih epova, on je guslati naučio sam – jer za to škole nema. Nikada nije slušao bošnjačke ili hrvatske guslare. Samo jednom na internetu pronašao je snimke nekih Malisora i zaključio da je njihovo guslanje potpuno drugačije.

Objašnjava da je pjevanje uz gusle doživjelo revoluciju sedamdesetih godina prošlog stoljeća zahvaljujući pjevačima koji su interpretirali takvu vrstu kazivanja epske pjesme. Pri tome misli na srpske guslare iz Republike Srpske, Srbije i Crne Gore i na tri guslarska saveza čiji se članovi međusobno takmiče. Upitan zašto uvijek ističe crnogorski ili srbijanski guslari, pojasnio je da oni pjevaju na istom jeziku te da je i Njegoš pisao Ogledalo srpsko, a ne ogledalo crnogorsko.

Govedarica kaže da ćemo, ako poslušamo neke snimke iz Kraljevine Jugoslavije ili nove Jugoslavije (poslije 1945. godine), vidjeti da se takva vrsta pjevanja danas njeguje, ali nije uopće popularna. Prema njegovom kazivanju, najveći je reformator pojanja uz gusle Dušan Dobričanin, čiji je rad nadogradio najveći guslar svih vremena Boško Vujačić. On je uveo novu praksu pojanja uz gusle koju danas uglavnom prakticiraju mladi guslari. I kako tumači Govedarica, kod Srba je od tada pjevanje dinamičnije, brže, dosta jasnije.

U srpskoj epici, kako je pojasnio Govedarica, svako vrijeme donosilo je nove pjesme. Vrijeme provedeno pod Osmanlijama iznjedrilo je mnoge pjesme (od Marka Kraljevića, kosovskog i postkosovskog ciklusa), a potom su došle pjesme u kojima se pjeva o događajima iz Prvog i Drugog svjetskog rata.

“Pjesme koje je zapisivao Vuk (od starih pjevača od Tešana Podrugovića, Filipa Višnjića, od starca Milije itd.) ostale su enigmatične. Danas imamo autore koji se isključivo bave pisanjem epskih pjesama. Jedan je od njih Božo Đuranović, poznat po pjesmi Smrt popa Mila Jovovića, jednoj od svojevremeno najprodavanijih pjesama snimljenih na pločama. Posljednji je rat, naravno, iznjedrio pjesama koji se odnose na period od 1992. do 1995. godine. U njima su opjevani i Radovan Karadžić i Ratko Mladić i mnogi drugi kojima je vrijeme dalo prostora, a autori dali za pravo da ih definišu svojim pjesmama. Kako Njegoš kaže, vrijeme je rešeto. Vrijeme je to koje daje odgovor kakvog su kvaliteta te pjesme”, zaključio je Govedarica.

Kako izgleda kada predsjednik SDS-a, koji je ovih dana glasan u osporavanju prava Bošnjacima da traže pravdu nakon genocida, gusla četničke pjesme o “bosanskoj golgoti”, odnosno četničkom vojevanju krajem Drugog svjetskog rata, poslušajte na ovome linku:

 

PROČITAJTE I...

Ove godine, drugi put po redu, časopis Stav dodjeljuje književnu nagradu “25. novembar” pod pokroviteljstvom člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića. Partner projekta dodjele nagrade, kao i prošle godine, jeste BBI banka. Prošle je godine laureat bio bosanskohercegovački književnik Dževad Karahasan, a stručni žiri je odlučio da nagrada ove godine bude dodijeljena Irfanu Horozoviću

“Danas je mnogo važnije sačuvati te stare običaje nego što je to bilo nekad u moje vrijeme. Uprkos slabom interesiranju, posebno kod mladih, ipak se nađe određen broj entuzijasta koji su voljni njegovati i promovirati te naše stare običaje. Vrlo je važno sačuvati svoju kulturu jer se po tome prepoznaje svaki narod”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!