GLAS ZA SDP, GLAS ZA DODIKA

Izjednačavajući Salkića s Dodikom, stavljajući na njegova pleća istu odgovornost i krivicu, vrši se dodatna demonizacija bošnjačkih političara, pa tako SDP-ova politika saradnje s rušiteljima Bosne i Hercegovine, barem u njihovim očima, dobija legitimitet.

 

Kako vrijeme prolazi i kako period agresije na Bosnu i Hercegovinu sve više blijedi iz kolektivnog sjećanja, tako i SDP sve više zbacuje masku čak i verbalnog probosanstva i vraća se na originalne neojugoslavenske postavke, pokušavajući rehabilitirati vlastitu bankrotiranu ideologiju tako što će se izmisliti tri podjednako štetna nacionalizma.

To se, možda, ponajbolje vidi po tome kako SDP tretira ne samo ondašnje nego i današnje političke ličnosti i fenomene u Bosni i Hercegovini, poput Milorada Dodika. SDP-ovo relativiziranja Dodikove politike odvija se ne samo putem pristajanja Nermina Nikšića da s predsjednikom RS-a pregovara iz pozicije servilnog molbenika, čime ga legitimira kao de facto vlasnika manjeg bh. entiteta, nego i saopćenjima kojima se pokušava od političara koji je najveća prijetnja miru u poslijeratnoj Bosni i Hercegovini napraviti tek jednog od “nacionalista”.

Izjednačavajući Salkića s Dodikom, stavljajući na njegova pleća istu odgovornost i krivicu, vrši se dodatna demonizacija bošnjačkih političara, pa tako SDP-ova politika saradnje s rušiteljima Bosne i Hercegovine, barem u njihovim očima, dobija legitimitet.

Sjetimo se da ovo nije prvi slučaj da se iz SDP-a koriste ovakve zamjene teza i da su svojevremeno SDP-ovi kadrovi predali Mostar u ruke Ljubi Bešliću tvrdeći da je njima svejedno ko vlada Mostarom, HDZ ili SDA, jer su njima to isti nacionalisti. Implikacije su jasne.

Upravo zbog toga, bilo bi važno da svaki politički pismeni i nacionalno osviješteni Bošnjak, a koji eventualno pomišlja glasati za takvu političku opciju i ideju, dobro razmisli o posljedicama takve svoje odluke.

PROČITAJTE I...

15. juli 2016. godine živ je i svakodnevno prisutan u turskoj javnosti. Bilo bi nenormalno da je drugačije. Svaki (vojni) puč ostavio je dubokog traga u svijesti turskog naroda. Međutim, ovaj pokušaj bio je različit od svega što je taj narod preturio preko glave. Prije svega, to nije bio vojni puč nego pokušaj preuzimanja države od strane jednog kulta čiji se članovi grabe za prljave gaće njihovog lidera. Bio je to pokušaj preuzimanja države po cijenu, ako ne i priželjkivanje građanskog rata

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!