GLAS ZA SDP, GLAS ZA DODIKA

Izjednačavajući Salkića s Dodikom, stavljajući na njegova pleća istu odgovornost i krivicu, vrši se dodatna demonizacija bošnjačkih političara, pa tako SDP-ova politika saradnje s rušiteljima Bosne i Hercegovine, barem u njihovim očima, dobija legitimitet.

 

Kako vrijeme prolazi i kako period agresije na Bosnu i Hercegovinu sve više blijedi iz kolektivnog sjećanja, tako i SDP sve više zbacuje masku čak i verbalnog probosanstva i vraća se na originalne neojugoslavenske postavke, pokušavajući rehabilitirati vlastitu bankrotiranu ideologiju tako što će se izmisliti tri podjednako štetna nacionalizma.

To se, možda, ponajbolje vidi po tome kako SDP tretira ne samo ondašnje nego i današnje političke ličnosti i fenomene u Bosni i Hercegovini, poput Milorada Dodika. SDP-ovo relativiziranja Dodikove politike odvija se ne samo putem pristajanja Nermina Nikšića da s predsjednikom RS-a pregovara iz pozicije servilnog molbenika, čime ga legitimira kao de facto vlasnika manjeg bh. entiteta, nego i saopćenjima kojima se pokušava od političara koji je najveća prijetnja miru u poslijeratnoj Bosni i Hercegovini napraviti tek jednog od “nacionalista”.

Izjednačavajući Salkića s Dodikom, stavljajući na njegova pleća istu odgovornost i krivicu, vrši se dodatna demonizacija bošnjačkih političara, pa tako SDP-ova politika saradnje s rušiteljima Bosne i Hercegovine, barem u njihovim očima, dobija legitimitet.

Sjetimo se da ovo nije prvi slučaj da se iz SDP-a koriste ovakve zamjene teza i da su svojevremeno SDP-ovi kadrovi predali Mostar u ruke Ljubi Bešliću tvrdeći da je njima svejedno ko vlada Mostarom, HDZ ili SDA, jer su njima to isti nacionalisti. Implikacije su jasne.

Upravo zbog toga, bilo bi važno da svaki politički pismeni i nacionalno osviješteni Bošnjak, a koji eventualno pomišlja glasati za takvu političku opciju i ideju, dobro razmisli o posljedicama takve svoje odluke.

PROČITAJTE I...

Maliciozno uspoređivanje SDA, stranke koja je iznijela borbu protiv agresije, sa separatističkim projektima poput SNSD-a, SDS-a i HDZ-a preraslo je u otvoreno poručivanje da je SDA zapravo najgora te da je jedina progresivna politika potpuna marginalizacija ne samo stranaka koje zastupaju bošnjačke interese nego i onih koje djeluju tako da bi se za njih moglo reći da su na liniji interesa Bošnjaka kao naroda

Ovdje se Bosna pojavljuje kao kolateralna žrtva dugih i teških pregovora Evropske komisije s Kinom. Pitanje je koliko će Bosna na putu u članstvo u Evropskoj uniji morati pratiti stavove i dosege njezinih pregovora s Kinom. U tom nadmetanju ne treba zaboraviti ni američke interese te pritisak SAD-a da EU i njihovim proizvodima otvori vrata smanjenjem carina i ostalih regulatornih ograničenja. U tom smislu, i investicije i plasmani roba i usluga otvarali bi se američkim kao i kineskim kompanijama.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!