Genocidna dijalektologija: UGROŽENI JEZIK

A, znate li da ova genocidna dijalektologija ima kapacitet mnogo širih razmjera i da, recimo, granice genocidne tvorevine Republike Srpske uglavnom idu linijom rasprostranjenosti progresivnog i novoštokavskog istočnohercegovačkog dijalekta – kako je označen na jednoj od srpskih dijalektoloških karti (kao “dijalekta srpskog jezika ijekavskog izgovora”)? Svi štokavci Srbi, kao druga varijanta one Srbi svi i svuda

Predlažem da se od 222 hiljade Bošnjaka Grada Sarajeva jedno četrdeset hiljada pod hitno raseli. Planski. Neka se za ovo iseljenje jave samo oni koji ne podnose smog i maglu. I kojima već uveliko fali sunca. Neka tu selidbu, iliti seobu, obavezno finansira naš državni vrh, na čelu s bošnjačkim članom Predsjedništva, ili pak neka manja figura, neki, Bože me prosti, top, konj, ili pak lovac. Ili dva topa i lovac. Dva lovca i konj. Dva konja i top. Ili dva topa i konj. Dva lovca i top. Dva konja i lovac. U svakom slučaju, ona figura koja će imati čast biti od pomoći da se stanovnici Sarajeva odsele, i to nigdje drugo nego na jug, samo na jug, kao ptice selice.

Svi skupa naprosto neka odlepršaju iz Sarajeva. I to u neko buduće Konjevo, Lovčevo ili Topovo Selo. Ako se kome čudnim učini ovo selo, samo neka insistira da se ove tri južne enklave zovu Konjevo, Topovo i Lovčevo, iz kojih će se u budućnosti rađati upravo neki Konjevići, Topčići… ili pak Kraljevići Bošnjaci, u slučaju da ovaj važan posao baš preuzme kralj. I nek ne daju svoje Bošnjaštvo. Mislim, trebat će im. Tako će lahko bez smoga i magle idalje imati svoga kralja.

Mogli bi svi oni, recimo, odseliti u “naše malo misto” Vrgorac, ili u Imotski. Ili, i u Vrgorac i u Imotski. Imotski je ljepši, zbog Hasanaginice, ako ništa. A nije ni Vrgorac ništa manje lijep. Ako ne bude mjesta, ostatak neka ide u Kulu Norinsku. Pa sjećamo se dobro šta je Alijin Hasan‑aga poručio. – Evo im od šake do lakta. I njima, i valiji! (Na haber da je tadašnji valija naredio da se kaurima vrati Vrhgorac. Kula od Norina i Vrhgorac.)

Helem, dovoljno je da se 30.000 Konjevića i Topčića naseli u Imotski, a 10.000 u Kulu Norinsku i Vr(h)gorac. I eto ga. Mislim, u slučaju da im država Hrvatska, pardon, Evropa, svesrdačno pruži azil. I dok se Vlasi (Morlaci) ne dosjete, Bošnjaci neka traže pripajanje bosanskoj državi. Tražimo da se bošnjački gradovi Imotski i Vr(h)gorac pripoje Bosni! – bit će im slogan o ugroženosti nadmoćnog i brojnijeg bošnjačkog naroda u tim krševitim krajevima teškim za život.

Pardon. Bolje je da se četrdeset hiljada hrvatskih muslimana sjate u Vr(h)gorcu, Imotskom i Kuli Norinskoj. Lakše će im biti ispovijedati svoje (izgubljeno) Bošnjaštvo, a sve će biti nadasve prirodno, naprosto zbog blizine bosanske granice. I još se niko iz Sarajeva neće morati seliti. Preporučujem da se sve odigra mirno. Nepotrebno je bilo kakvo pretjerivanje, ili, recimo, neko protjerivanje hrvatskog stanovništva iz tih krajeva. Nepotreban je i urbicid nad “svijem hrvatskim”. Nepotrebni su i logori, mučenja, izgladnjivanja, ubijanja. Bože sačuvaj! Samo mirno, i samo polahko. I neka se priča o ugroženosti. Neka se poredi sa svjetskom kategorijom ugroženih kojima po već oprobanoj matrici na tuđoj teritoriji treba stvoriti državu. Doduše, oni su se pripojili samima sebi. Nebeski narod i ugroženost. To su već dobro uočili i Hrvati i Srbi. Bog i Hrvati. Ili, Nebeska Srbija! Bože me prosti. Ali, da, dakako da treba već jednom doći sebi.

Ali, ponavljam, samo mirno. Bez nereda, molit ću. Treba već jednom prestati s kruženjem genocida u prirodi. Jer, kaže svjedočenje: “Trajala su neprestana ratovanja na granici Bosne i Dalmacije koja je područje vlasti Mletačke Republike” – Neprestana! Baš tako potvrđuju upućeniji. “U tim su ratovanjima muslimani, imenovani kao turci i agarjani, predstavljani kao nevjerničko zlo, pa su njihova ubijanja, progonjenja i pokrštavanja smatrani svetim ciljem, što su zločinci pravdali pozivanjem na gospu Mariju, njenog sina i krst na koji su ga propeli.”što se kaže u nastavku svjedočenja koje je poslužilo za dekodiranje Tajne Hasanaginice, majke s posebnim srcem, srcem “nevjerničkim”. Možda bi upravo zato sve ovo skupa zapravo najbolje poslužilo kao šifra za dekodiranje tajne Svete Marije u Međugorju. Šta mislite? Eto, kažu da se trebala pojaviti nešto istočnije od Neretve, i to upravo negdje kod hrvatskog Stoca, na lokalitetu Šćepan Krst. No, bilo je to ipak zapadno od Neretve. Ha? Prošetala Suljagina Fata/Mara.

Baš taj i takav slučaj imamo i u jeziku. Riječ je o granici između istočne i zapadne štokavštine. Šetaju je, sad desno, sad lijevo od Neretve. Kako kome paše. A, znate li da ova genocidna dijalektologija ima kapacitet mnogo širih razmjera i da, recimo, granice genocidne tvorevine Republike Srpske uglavnom idu linijom rasprostranjenosti progresivnog i novoštokavskog istočnohercegovačkog dijalekta – kako je označen na jednoj od srpskih dijalektoloških karti (kao “dijalekta srpskog jezika ijekavskog izgovora”)? Svi štokavci Srbi, kao druga varijanta one Srbi svi i svuda. I, znate li da granice paradržavne tvorevine Herceg‑Bosne sa Srpskom u Hercegovini uglavnom idu linijom razdvajanja istočne i zapadne štokavštine? S tim što, kako rekosmo, još ima previranja da li je to na Neretvi, nešto zapadno od Neretve ili nešto istočno od Neretve. A postoje i pretenzije svojevrsnog jezikoslovnog “Marša na Drinu” samo s ove strane Drine.

U svakom slučaju, ova granica nikako ne smije ići zapadno od glasovite Aleje hrvatske ćirilice u Širokom Brijegu. Ili, ne daj Bože, zapadno od Gospe međugorske. Nema veze što je sav taj brisani prostor od Čapljine do Stoca načičkan endehazijskim jamama. One su možda i garant vječnog hrvatskog tisućljetnog prostora na kojemu obitava živalj hrvatskoga roda i rimokatoličke vjere. I jezika, dakako. Zapadnog. Kao što ima i štokavica zapadna. Ili kao što je zapadna varijanta srpskohrvatskog jezika.

– Pa, najrealnije je, kolega, da taj tamo prostor Hercegovine, da tu Hercegovinu treba…

– Šta, profesore?

– Da Hercegovinu treba pripojiti Hrvatskoj. Ne svu. Ne cijelu Hercegovinu. Samo ono gdje su Hrvati.

Ovo je prije neki dan bio moj oproštajni dijalog s jednim hrvatskim jezikoslovcem. Nadam se samo da će u toj Velikoj Hrvatskoj Bošnjaci imati prava kakva Hrvati danas imaju u Bosni. No, sudeći prema tome kakva prava imaju Bošnjaci u maloj Hrvatskoj… (Mislio sam se u sebi, bez potrebe da dovršim ovu misao i bez potrebe da mu je kažem. Rekao sam mu samo da ga idalje isto volim.)

No, prethodno se upravo na teme o jeziku moglo čuti i to da su najmuslimanskiji govori u Bosni zapravo hrvatski, ili da su najhrvatskiji govori u Bosni muslimanski govori. Ili tako nešto. I da su bosanski govori varijanta zagorskog kajkavskog, dalmatinskog čakavskog i dubrovačkog štokavskog. A prije svega toga već izlizana i poznata priča o bosanskom i bošnjačkom. Kakva lukava genocidna dijalektologija. Kakvo hrvatsko miomirisno cvijeće. Pa dovoljno je reći da se u zagrebačkoj Islamskoj gimnaziji uči hrvatski ili da je službeni jezik tamošnje Islamske zajednice hrvatski. Šta mislite na kojem se jeziku obraćaju (svom) bosanskom rejsu? A ja sam baš glasno i naslobodno u Zagrebu uzeo govoriti o genocidu u Bosni i zločinima koji su počinjeni, pa i zbog jezika. Poslije sam shvatio da je priča o hrvatskom i srpskom jezičnom i jezičkom prostoru samo još jedna mitologija koja je upravo mogla inspirirati genocid. Genocidna dijalektologija – ništa drugo nego (za)uzimanje tisućljetnih hrvatskih prostora ili pak prostora na kojem će srpsko stanovništvo ostati za vijeke vjekova. Bože tebi fala.

I kao što jednom reče Alija: “Da nestane Bošnjaka, Srbi i Hrvati bi konačno dobili komšije i susjede kakve zaslužuju.” Čini se da je tako. Steći ćemo dojam da se genocidna dijalektologija sastoji od jezičkih igara i igrarija koje su samo još jedan pravi motiv i povod za nestajanje Bošnjaka. Pa, Andrićevstvo je božija milost šta je sad sve ovo. No, sreća da je isti autor Andrićevstva i Tajne Hasanaginice. A, znate šta još stoji u Tajni? Pazite: “Na tome prostoru mletačke i turske vlasti i njihovog sukobljavanja zemlja je granicom podijeljena u dva područja – mletačko kao kršćansko i tursko kao muslimansko. U mletačkom mogu živjeti samo kršćani. U turskom mogu i kršćani i muslimani i Jevreji. Mogu, jer im to Bog jamči Svojom objavom Hvaljenom. Kada je granica pomjerena tako da dio turskog područja bude uključen u mletačko, svi muslimani na njem moraju izabrati ostajanje ili iseljenje. Ako izaberu ostajanje, moraju se pokrstiti. Na mletačkome području nema mjesta ni za jednog muslimana…”dobro poznato? Da! Čini mi se baš kao što je po nekim svjedočenjima na Pantovčaku 1993. godine Franji Tuđmanu raportirao tadašnji načelnik općine Stolac. Je li sada razumljivo zašto sam predlagao da se Bošnjaci vrate u Vr(h)gorac? Molim naš državni vrh da poduzme konkretne korake.

 

PROČITAJTE I...

Posebno je opasno zaspati pred akšam ili, ne dao mu Bog, u sami akšam. Oni koji tada zaspu često bivaju kidnapirani i zauvijek odvedeni u paralelne dimenzije bitka. Jedna je djevojka tkala ćilim i zaspala za stanom. Kad se probudila, samo je sinula preko sela kao da je gone bijesne zvijeri i nikad joj više nije bilo iladža. A jedan je kosac zaspao u prvi mrak i srce mu je puklo, vjerovatno nije moglo izdržati taj sudar nadzemnih i podzemnih struja. A drugog je opet strefio moždani. A treći je počeo lajati. Četvrti siktati. Peti zujati. Sve jer su u prvi mrak zaspali

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!