Gdje je nestao Husref

Hajde, neka je upravljač sretan, ali tu je i “daljinski upravljač”. Neki Ken, čovjek od povjerenja kojem se mailom traži odobrenje za kupovinu toalet-papira. Pa se onda čeka odgovor i dok se dočeka ostadoše us*ni i direktorica i njoj podređeni. Ali, ni on sigurno nije kriv.

Omekšao si nam nešto Husrefe Musemiću. Nema više onih dana kada je tvoj povratak s aut-linije prema klupi automatski bio znak za uzbunu, kada su svi na klupi tražili siguran zaklon od flašica za vodu koje si šutirao kao loptu u najbolja vremena šampionske generacije 1984/85. Istina, flašice nisu šutirao glavom, da bi događaj bio potpun, a ni Predrag Paja Pašić ih nije centrirao, ali bile su te flašice strah i trepet za sve na klupi.

Bio si strah i trepet u ranijim trenerskim mandatima. Niko nije bio zvijezda, nisi brinuo ko je koliko plaćen i bio je bitan samo rezultat. Je li to baš tako i danas, dragi naš Husrefe? Dovodite li vi nove igrače, Husrefe, jeste baš vi, Husrefe, gledali Altiparmakovskog ili Šofranca prije dolaska na Koševo, da li su vas pitali za mišljenje kada su nedavno, po akcijskim cijenama, rasprodali nekoliko izdanaka Akademije FK Sarajevo?

Još ljudima pričam o tome kako si blistao i na moje oči, Husrefe, ružio predsjednika kluba zato što je otišao na skijanje s porodicom, a igrači nisu dobili plate. Pominjao si i slalom i veleslalom, sve redom na kamaru. Bio si opak lik. Je li to baš tako i danas, Husrefe? Možete li bez kucanja ući u kancelariju bar direktorici i imate li ikakav autoritet pred njom kao legenda kluba i ljubimac navijača?

Vjerujem, i danas ste nervozni, Husrefe, fudbal to svakako nosi sa sobom. Ali nekada ste bili van sebe tokom utakmice ili treninga. Nakon toga, postajali ste staložen čovjek. Lucidan tokom izjava i komentara utakmice. Je li to baš tako i danas tako, Husrefe? Jesu li to danas krivi novinari?

I mogli bismo mi dugo ovako, Husrefe. Lahko biste Vi, Husrefe, ispali glavni krivac, mada sigurno niste. Ali, ko jeste? Nije ni Valentin Makedonski, koji navodno poznaje naš mentalitet, a nije uspio sastaviti dvije čiste od dolaska u klub. Mentalitet manje-više, ali ima li veze s direktorskom stolicom reklama na dresu jer je upravo nekada Valentinovu reklamu na dresu nosila aktuelna direktorica. I ona je sigurno nevina. Bar joj se, za razliku od napadača Sarajeva, posrećilo da obara rekorde. Ako je i zbog čega historija FK Sarajevo bude ubilježila, to će biti najveći broj potpisa s igračima iz omladinskog pogona koji nikada ne odigraše zvaničnu utakmicu u seniorima. Nebitno što ne igraju, bitno je da malezijski upravljač misli kako postoji velika produkcija mladih.

Hajde, neka je upravljač sretan, ali tu je i “daljinski upravljač”. Neki Ken, čovjek od povjerenja kojem se mailom traži odobrenje za kupovinu toalet-papira. Pa se onda čeka odgovor i dok se dočeka ostadoše us*ni i direktorica i njoj podređeni. Ali, ni on sigurno nije kriv.

Znam, Husrefe, nije to više onaj klub u kojem ste imali odriješene ruke i u kojem je bar haos bio organiziran. To je sada klub koji izvana funkcionira, a ustvari je rogobatan i nefunkcionalan. U kojem nemate s kim popričati na maternjem jeziku. Tan ne zna naš jezik, Valentin se pravi Englez, Cho ima čudnu tastaturu, a Sabrina je nijema. Poznavajući Vas, Husrefe, bit će tu pobjeda. Bit će utješnih nagrada, a možda se Želji otkine koji bod i uništi slavlje. Budite iskreni pa recite: je li to dovoljno? Kup je odavno prežaljen, a definitivnom oproštaju od titule nije prošla “četeresnica”.

Husrefe, bez ćuške Adukoru, Hebiboviću, Stanojeviću, onako rasno i religijski neutralno, bit ćete još jednom najgori. Možda da glasno kažete što mislite i ovima sa zvučnim imenima Valentin, Ken, Sabrina. Pa makar i na engleskom jeziku. Za ovosezonske trofeje je kasno, ali valjda za Vas nije. Jer, ovaj sastav u klupskim foteljama možda izvadi novog Ješića ili Hurtića iz rukava, a Vi, Husrefe, opet postanete bivši. A ona “o bivšima sve najbolje” u fudbalu ne vrijedi.

 

 

PROČITAJTE I...

Usred agresije na Bosnu i Hercegovinu i dotad nezapamćenih zločina nad Bošnjacima, njihova kulturna i politička elita sazvala je Prvi bošnjački kongres u Sarajevu 1993. godine, na kojem je donesena historijska odluka o službenom povratu nacionalnog naziva Bošnjak. Od tada, ni kod kuće ni u svijetu nema dileme, ili je ne bi trebalo biti, o nazivu, identitetu, kulturnom i civilizacijskom subjektivitetu Bošnjaka

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!