Fotograf kojem je fotoaparat spasio život

Svojim je aparatom zabilježio sva ratišta na području zone odgovornosti 2. korpusa Armije RBiH, a 20. septembra 1995. godine za vrijeme fotografiranja borbi na području planine Ozren, uslijed granatiranja, teško je ranjen. Tatu je pogodilo mnogo gelera, a jedan veći, koji je mogao biti koban, zabio se u fotoaparat koji mu je bio u predjelu srca i tu se zaustavio, istakao je Igor Trojak U periodu od 1992. do 1996. godine bio je pripadnik Armije Republike Bosne i Hercegovine radeći u pres-centru za ratni časopis “Armija ljiljana”.

 

Tomislav Trojak bio je tuzlanski fotograf bez kojeg se nijedan značajniji događaj u ovom gradu i okolini nije mogao zamisliti od sedamdesetih pa do 2015. godine, kada je preminuo u 71. godini. Trojak je sa svojim fotoaparatom bio jedan od simbola sportskih borilišta, a dokumentiranje sportskih dešavanja bilo mu je omiljena tema. Kada su sportske zamijenile krvave borbe po planinama oko Tuzle, upravo je fotoaparat spasio život Tomislavu Trojaku.

“U periodu od 1992. do 1996. godine bio je pripadnik Armije Republike Bosne i Hercegovine radeći u pres-centru za ratni časopis Armija ljiljana. Svojim je aparatom zabilježio sva ratišta na području zone odgovornosti 2. korpusa Armije RBiH, a 20. septembra 1995. godine za vrijeme fotografiranja borbi na području planine Ozren, uslijed granatiranja, teško je ranjen. Život mu je spasio fotoaparat koji je uvijek nosio oko vrata. Tatu je pogodilo mnogo gelera, a jedan veći, koji je mogao biti koban, zabio se u fotoaparat koji mu je bio u predjelu srca i tu se zaustavio. To ga je spasilo”, izjavio je Igor Trojak, Tomislavov sin.

Fotoreporter Ahmet Bajrić zvani Blicko sjeća se da je Trojaka upoznao 1985. godine prilikom izgradnje pruge Tuzla – Zvornik.

“On je radio u Oslobođenju, a ja sam vodio fotografski kurs u Zvorniku i nekoliko godina, dok je trajala izgradnja pruge, stalno smo se viđali i sarađivali smo. Bio je dobar i volio se šaliti. Kada sam 1992. godine došao u Tuzlu, našao sam ga. Nakon njegovog oporavka od ranjavanja, pokazivao mi je fotoaparat u koji se geler zabio. Taj mu je aparat spasio život”, prisjeća se Bajrić, dodajući da će se Trojaka sjećati i po šarenoj kapi koja je bila kao suncobran i koju je često nosio.

Tomislav Trojak rođen je u Tuzli 1944. godine, a svoje prvo iskustvo stekao je u tadašnjem tuzlanskom Frontu slobode 1975. godine, pod mentorstvom Miroslava Hlubne.

“Odmah je otkrio svoju ljubav prema fotografiji, u kojoj je mogao izraziti svu svoju kreativnost i nadahnuće. Godine 1979. počeo je raditi u Oslobođenju, u kojem je doživio svoju stručnu i profesionalnu afirmaciju. Kao jedan od najpriznatijih fotoreportera, 1984. godine učestvovao je na 14. zimskim olimpijskim igrama, održanim u Sarajevu, i mnoga njegova djela tada su obišla svijet.

Za svoj rad i doprinos 14. zimskim olimpijskim igrama dobio je posebno priznanje i zahvalnicu od predsjednika Organizacionog komiteta ZOI Sarajevo 1984. Također, u svom je radu bio posebno ponosan na činjenicu da je zabilježio osvajanje naslova prvaka Evrope košarkašica ‘Jedinstva Aide’ u Firenci 1989. godine”, podsjetio je Igor Trojak, podsjećajući da je njegov otac bio i izvrstan muzičar. Svirao je usnu harmoniku, a u mladosti je bio dio legendarne tuzlanske grupe “Vokinsi” i aktivan član Kulturno-umjetničkog društva “Sloboda”.

Razija Mujanović, košarkašica koja je prošle godine primljena u FIBA-inu “Kuću slavnih”, za Trojaka kaže da je bio divan čovjek i sjajan fotograf.

“Moja sjećanja na njegov lik i djelo su veoma lijepa i imam mnogo fotografija koje je on napravio. On je bio fotograf koji je pravio naše fotografije i koje su i dan danas u mojoj arhivi. Žao mi je, možda je prerano otišao, ali takav je život, šta da radimo”, navela je Mujanović.

Tuzlanski fotoreporter Darko Zabuš ističe da se iz Trojakovih radova mnogo može naučiti.

“Mlađim kolegama bih predložio da ih pogledaju, jer, osim što će shvatiti zbog čega je Trojak bio fantastičan u sportskoj fotografiji, mnogo toga mogu i sami naučiti. On je prema mlađim kolegama imao pomalo ignorirajući stav, ali kada bi nakon nekog vremena ocijenio da se neko želi baviti fotografijom, rado bi mu pomagao i savjetovao bi ga”, istakao je Zabuš.

U znak sjećanja na Tomislava Trojaka, Udruženje građana Centar kreativnih aktivnosti, uz podršku Vlade Tuzlanskog kantona i Bosanskog kulturnog centra u Tuzli,  održalo je izbor za najbolju sportsku fotografiju u 2017. godini, koji nosi naziv “Tomislav Trojak”. Zahvaljujući se svima koji su se pobrinuli da se ova manifestacija organizira, Igor Trojak rekao je da samo sjećanje na njegovog oca porodici Trojak mnogo znači.

PROČITAJTE I...

Tri godine GRAS pokušava nabaviti nove minibuse da bi mogao održavati linije u sarajevskim padinskim naseljima, ali “Transturist”, koji uopće ne može učestvovati na tenderima, obara svaki GRAS-ov tender, a u tome ima podršku firme “Sejari”, koja se pojavljuje kao ponuđač minibusa, koja očito ne želi isporučiti minibuse, ali odugovlačenjem pogoduje “Centrotransu”. Zajedničko im je većinski vlasnik – “Sejari Holding GMBH” iz Njemačke

“Većina naših pripadnika, nas oko devedeset posto, bilo je teže ili lakše ranjavano. U direktnim borbama s agresorom i izdajnicima Fikreta Abdića poginulo je i devet naših pripadnika. Naš trud, hrabrost i zalaganje prepoznali su i u vrhu Oružanih snaga Bosne i Hercegovine. Zbog naših ratnih zasluga, odlikovani smo 6. aprila 1995. godine najvećim kolektivnim odlikovanjem: 'Ratnom zastavom MUP-a BiH' i bili smo jedna od svega tri policijske jedinice u Republici Bosni i Hercegovini kojima je dodijeljeno to priznanje”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!

error: Sadržaj je zaštićen!