FETÖ stoji iza ubistva ruskog ambasadora

Nešto kasnije, ispostavlja se da je pohađao gülenističku dopunsku školu (dershane), a kao šlag na tortu došla je informacija da je u Ankari stanovao u stanu Abdullaha Bözkürta, bivšeg dopisnika (gülenističkog) dnevnika Today's Zaman. “Koincidentalno”, Bözkürt, koji je pobjegao iz Turske i živi negdje u Evropi, objavio je na (gülenističkom) propagandom portalu Turkishminute.com, baš prije tri dana, kako ambasade nisu sigurne u Turskoj

U ponedjeljak 19. decembra ambasador Ruske Federacije u Turskoj Andrey Karlov ubijen je tokom držanja govora prilikom otvaranja izložbe fotografija “Rusija u očima Turaka” u Centru savremene umjetnosti u Ankari. Ubica je identificiran kao policajac van dužnosti – Mevlut Mert Altıntaş. On je ubijen u pucnjavi koja je uslijedila kada je na lice mjesta izašla jedinica specijalne policije. Tom je prilikom dvoje ljudi lakše ranjeno. Na osnovu klipova, fotografija i izjava svjedoka, gruba rekonstrukcija događaja glasila bi da je Altıntaş, koristeći svoju policijsku legitimaciju, ušao u centar izigravajući osiguranje ambasadora. U jednom je momentu izvadio pištolj i iz blizine pucao nekoliko puta u ambasadora, da bi zatim vikao: “Allahu ekber” i nešto o osveti za Halep i Siriju.

Predsjednik Turske Recep Tayyip Erdoğan obavijestio je u telefonskom razgovoru predsjednika Ruske Federacije Vladimira Putina o događaju koji obje zemlje vide kao teroristički napad s ciljem da poremeti normalizaciju i proširivanje njihovih odnosa. Složili su se da teroristi neće uspjeti u toj provokaciji, ponovili nedavne izjave da će pojačati saradnju u borbi protiv terorizma i dogovorili se o zajedničkoj istrazi atentata na ambasadora Karlova. Posmatračima ne može da promakne tajming napada. Popravljanje rusko-turskih odnosa, poslije krize izazvane obaranjem ruskog vojnog aviona prije nešto više od godinu dana, dobilo je na ubrzanju posle neuspjelog pokušaja puča 15. jula. Rusija i Turska blisko su sarađivale oko uspostavljanja primirja i evakuacije ljudi iz istočnog Halepa tokom posljednje dvije nedjelje (oko deset telefonskih razgovora između Erdoğana i Putina), a za utorak 20. decembra bio je zakazan trilateralni sastanak ministara inostranih poslova Rusije, Turske i Irana u Moskvi, s temom Sirije i uspostavljanja primirja na cijeloj njenoj teritoriji, kako bi se otvorila mogućnost da smisleni mirovni proces počne. Zahvaljujući odmjerenoj i staloženoj reakciji Rusije, taj sastanak nije bio odložen.

Od četiri terorističke organizacije koje intenzivno rade na destabilizaciji Turske, moglo bi se reći da sve imaju interesa da prekinu uzlaznu liniju rusko-turskih odnosa. Želja da se naglasi “islamistički” karakter vikanjem “Allahu ekber” i trabunjanje o Halepu i Siriji možda može prevariti “eksperte” koji odmah gutaju takve udice. Vidjeh bivšeg dopisnika New York Timesa, dobitnika Pulitzera Chrisa Hedgesa, kako strasno objašnjava na Russia Today kako je modus operandi ubistva ambasadora u skladu s ISIL-ovim!? Međutim, u Turskoj, koja trpi od terorizma, niko ne pada na te jeftine trikove. Većini je ovdje bilo jasno da je ovo samo pokušaj reprize obaranja ruskog vojnog aviona te da je počinilac, odnosno organizacija iza tog nepočinstva najvjerovatnije ista ona koja je priredila i premijeru, tj. teroristička organizacija Fethullaha Gülena ili FETÖ.

Zaista, čim se saznalo ime, novinari su ustanovili da se ime Merta Altıntaşa pojavljuje na spisku imena upisnika policijske akademije koji su od gülenističke mreže dobili unaprijed pitanja za prijemni ispit (istraga i suđenja o tim ispitnim prevarama gülenista traju već godinama). Nešto kasnije, ispostavlja se da je pohađao gülenističku dopunsku školu (dershane), a kao šlag na tortu došla je informacija da je u Ankari stanovao u stanu Abdullaha Bözkürta, bivšeg dopisnika (gülenističkog) dnevnika Today's Zaman. “Koincidentalno”, Bözkürt, koji je pobjegao iz Turske i živi negdje u Evropi, objavio je na (gülenističkom) propagandom portalu Turkishminute.com, baš prije tri dana, kako ambasade nisu sigurne u Turskoj. Tj. modus operandi gülenista, ta perverzna potreba da daju nagovještaj svoje sljedeće akcije.

Da su drugačije okolnosti, ovakav bi događaj imao nesagledive posljedice ne samo po odnose dviju zemalja nego i šire. Međutim, lekcije su kanda naučene i Rusija se ovaj put nije dala isprovocirati. Uz sućut zbog smrti ambasadora Karlova, mora se izraziti nada da će njegovo ubistvo baciti više međunarodnog svjetla na Gülenov mračni kvazireligiozni teroristički kult jer Zapad odbija njegovu opasnost shvatiti ozbiljno. Možda zato što za sada djeluje u zapadnom interesu?

 

PROČITAJTE I...

Izvještaj ocjenjuje da “referendum nije po standardima Vijeća Evrope”, da bi dodao zlokobnu (i isto toliko u historijskom kontekstu besmislenu) rečenicu: “Zakonski okvir bio je neadekvatan za održavanje zaista demokratičnog procesa.” Evropa (i njene institucije) ne mogu prežaliti što gülenistički puč 15. jula prošle godine nije uspio (naravno, sve u cilju povratka u “demokratske okvire” na kakve je Zapad navikao u Turskoj)

Krajem 19. i početkom 20. stoljeća cionistička elita uz utjecajne bankarske krugove dotakla je najvažniji nerv britanske politike i potvrdila postulat na kojem on opstoji – nema prijateljstva, važni su interesi. Posljedica tog cionističkog lobija bilo je donošenje Balfourove deklaracije 1917. godine, potpisane od ministra vanjskih poslova Velike Britanije. Ova je deklaracija, nastala trideset godina prije Izraela, prvi dokument iza kojeg stoji jedna država, a u kojem se poziva na pravljenje države Izrael

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!