FETÖ neumoran u lažima

Predstava koju optuženi pučisti izvode u sudu, a njihovi medijski saradnici valjaju u (mahom) inostranim medijima, ista je predstava koju je Gülen, vođa terorističke organizacije fetulahdžija (FETÖ), izveo odmah nakon što je postalo jasno da puč propada, a koja je poznata pod nazivom “kontrolirani puč”

Gotovo niko u Turskoj nije očekivao da će suđenje organizatorima neuspjelog puča od 15. jula 2016. godine ići potpuno glatko unatoč beskrajnom nizu materijalnih dokaza, svjedočanstava i početnih priznanja.

Uhvaćeni bukvalno na djelu, branjenici, njih 221, od toga 12 bjegunaca, uključujući i vođu – Fetullaha Gülena, na glavnom procesu, koji je počeo 22. maja u Ankari, redom su izmijenili izjave date istražnim organima nakon hapšenja i tu početnu kakofoniju zamijenili visokim stepenom unisonosti, da ne kažem “horskog pjevanja”. Koliko god ta (nova) poricanja, negiranja i očigledne, često apsurdne laži djeluju frustrirajuće za posmatrače i javnost uopće (pretpostavljam i za tužioce i sudije), to je očekivani repertoar koji se može pobijediti jedino besprijekornim sudskim procesima.

NOVE IZJAVE PO INSTRUKCIJAMA IZ PENNSYLVANIJE

Predstava koju optuženi pučisti izvode u sudu, a njihovi medijski saradnici valjaju u (mahom) inostranim medijima, ista je predstava koju je Gülen, vođa terorističke organizacije fetulahdžija (FETÖ), izveo odmah nakon što je postalo jasno da puč propada, a koja je poznata pod nazivom “kontrolirani puč”. Inicijalna priznanja nakon pokušaja puča bila su simptom početnog šoka i dezorganiziranosti pučista. Kada je dejstvo šoka prestalo i kada je uspostavljena redovna komunikacija uhapšenih s njihovim advokatima, počelo je “horsko pjevanje” po instrukcijama iz Pennsylvanije. Tako misli većina komentatora koji dobro poznaju modus operandi tog terorističkog kulta.

Unošenje što više zabuna, sumnji i popunjavanje bijelih mrlja sadržajima koji odgovaraju unošenju konfuzije jesu sredstva koja je FETÖ usavršio do perfekcije tokom decenija operativnog rada na uspostavljanju paralelne države. S obzirom na to da će neke bijele mrlje glede 15. jula 2016. godine biti moguće popuniti tek tokom sudskih procesa, nagađanja, puštanje u promet svake informacije (ili “informacije”) u vezi s pučem vrlo je osjetljivo zato što može biti iskorišteno ili spinovano od strane FETÖ medijskih operativaca.

Dvadesetog maja u dnevniku Yeni Şafak objavljen je tekst o (navodnom) svjedočenju majora O. K., pilota helikoptera, koje je dao dvojici istražnih sudija 11. augusta 2016. Major O. K. pojavio se 15. jula 2016. godine u 14:20 na kapiji sjedišta Obavještajne službe Turske (MIT) da upozori službu da se u Komandi pješadijske avijacije (Kara Havacılık Komutanlığı) sprema akcija kojoj pun obim ne zna, ali zna da mu je povjereno da leti jednim od dvaju helikoptera zaduženih za otmicu Hakana Fidana, šefa Obavještajne službe Turske. Za akciju je saznao tog jutra od komandira bataljona majora Deniza Aldemira, koji je, između ostalog, rekao da će te noći biti proliveno mnogo krvi. U tekstu je navedeno da je ljudima MIT-a rekao da je, s obzirom na mnoge priče i tekstove o predstojećoj čistki FETÖ oficira, možda u pripremi puč.

O tome da je major O. K. bio čovjek koji je svojim obavještenjem donekle pokvario planove pučista, jer, kad su ustanovili da su provaljeni, pomjerili su vrijeme akcije čitavih 6 sati unaprijed, znalo se i ranije. Međutim, tačan sadržaj informacije koju je dao MIT-u nije se znao. Ako ste mislili da se znao i poslije ovog teksta, varate se.

Članak jeste digao dosta prašine i izazvao mnogo popratnih tekstova u različitim novinama, prvenstveno zbog činjenice da se ovo svjedočenje ne poklapa s optužnicom u vezi s Komandom pješadijske avijacije, jednom od ključnih tačaka neuspjelog puča.

Naime, implikacija teksta (navodnog) svjedočenja jeste da niti Hakan Fidan, niti šef generalštaba Hulusi Akar nisu uradili dovoljno da spriječe puč. Ono što se zna, praktično odmah poslije 15. jula, jeste da je informacija koju je O. K. saopštio MIT-u bila proslijeđena Akaru još dok je ispitivanje majora trajalo. Akcija šefa generalštaba na primljenu informaciju bila je zabrana letova svim vojnim letjelicama na cijeloj teritoriji Turske (izdata u 18:30), zabrana pokreta oklopnim jedinicama na teritoriji Ankare, te slanje komandanta kopnenih snaga u bazu Komande pješadijske avijacije da provjeri da li ima neuobičajenih aktivnosti (kojih za 3 sata njegovog boravka u bazi nije bilo). Drugim riječima, implikacija da su “dozvolili” puč i daje krila tezi o “kontroliranom puču”.

BIT ĆE JOŠ DIMNIH ZAVJESA

Sati i sati TV debata potrošeni su na raspravu o tome je li major O. K. eksplicitno rekao / najavio “puč” ili nije, da bi se na kraju ispostavilo da to svjedočenje pred dvojicom istražnih sudija, koji su u međuvremenu degradirani na niže pozicije, ni formom (šest otkucanih stranica), a posebno činjenicom da nemaju ni jedan jedini potpis na sebi, nije baš jako kredibilan dokument ako se uopće dokumentom može nazvati. Mediji su u međuvremenu “diskretno” prestali koristiti pompezno naglašenu riječ svjedočenje i počeli upotrebljavati “informativna bilješka”.

Poslije tog svojevrsnog zaokreta u priči, koja je počela jednim novinskim tekstom, prozivanja Fidana i generala Akara, koja su itekako bila glasna i išla do pozivanja na ostavke, istrage i slično, utihnula su.

Međutim, to je primjer “dimne zavjese” bačene pred javno mnijenje, kakvih će sasvim sigurno biti još. Ono što je opasno u takvim “igrama” jeste da se upravo zbog odgovornosti prema šehidima i gazijama 15. jula lahko može, u galami, previdjeti jednostavna činjenica da bi, naprimjer, eventualno odstranjivanje šefa Obavještajne službe Hakana Fidana nosilo vodu na FETÖ vodenicu. Jer fakat je da je on trn u FETÖ zadnjici od početka, te da je prva otvorena iskra (naglasak na otvorena) sukoba između Erdoğana i fetulahdžija izbila februara 2012. godine, kada su FETÖ tužioci probali Fidana smjestiti iza rešetaka.

Još je opasnija politizacija istrage i suđenja pučistima, te svođenje potrage za istinom na dnevnopolitička međupartijska prepucavanja. Nažalost, lider kemalista Kemal Kılıçdaroğlu ne može odoliti i ide okolo promovirajući tezu “kontrolirani puč”, sve obećavajući “dokumenta” koja će tu tezu dokazati. S jednim se takvim “dokumentom” već ugruhao. Od augusta prošle godine tvrdio je da je Adil Öksüz, inače osumnjičeni civilni, odnosno FETÖ organizator puča u bjekstvu, zapravo agent MIT-a, te da o tome ima dokaz. Kada je u novembru “dokument”, koji je trebao predstavljati ugovor između Adila Öksüza i MIT-a, najzad stigao u ruke jednog CHP poslanika, istražni sudija u İzmiru vrlo brzo ustanovio je da je riječ o prilično primitivnom falsifikatu.

Nezadovoljan izvještajem parlamentarne komisije koja se bavila pokušajem puča od 15. jula 2016. godine i zaključila ono što je svima u Turskoj jasno (da FETÖ stoji iza njega), Kılıçdaroğlu je najavio svoju, alternativnu. To znači da će, osim teatra u sudnicama, u kojima pučisti izigravaju tri majmuna, javnost biti izložena i alternativnom teatru CHP-a. Najgore u svemu tome jeste da ti teatri i nisu namijenjeni domaćoj publici. Na očuvanju globalne FETÖ infrastrukture rade sve zapadne obavještajne službe i u velikoj mjeri mediji. Šta je turski narod odbranio i od koga, to narod dobro zna i teško da će to promijeniti pokušaji stvaranja alternativne realnosti.

PROČITAJTE I...

“Oštri oporavak” još nije dostigao brojeve iz 2014. godine, koja je bila zlatna, s oko 40 miliona turista, ali 12,3 miliona tokom prvih šest mjeseci ove godine opravdava sintagmu. Odnos turista po zemlji porijekla odslikava onaj od prije kriza. Najviše je turskih turista (1,7 miliona) i onih iz Njemačke (1,2 miliona)

Poslije decenija stagnacije i veoma usporenog razvoja, a nakon petnaest godina ubrzanog, teško je očekivati od Turske da stane. No, SAD i EU moraju se pomiriti s tim da se zubna pasta ne može vratiti u tubu, te da sada imaju posla sa zemljom koja zahtijeva ravnopravni tretman

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!