Fenomen Željko Komšić

Zanimljivo je da su u ruralnim srpskim sredinama u Federaciji, poput Drvara, po nalogu Milorada Dodika, Srbi glasali za Čovića. Svoj svomu, reklo bi se. Ipak je Čović bio predratni Jugoslaven koji se potpisivao ćirilicom, drug i komunista, borac za očuvanje tekovina socijalističke revolucije te bratstva i jedinstva naroda i narodnosti. Ovdje ga ne smeta što su za njega glasali Srbi, dok mu ne samo bošnjačka podrška Komšiću itekako smeta. Sličnu je podršku Komšić dobio i u Goraždu. Ko zna, da je Čović malo više bio to što stvarno jeste – Jugoslaven, možda bi dobio više glasova od Komšića

Izbor Željka Komšića za člana Predsjedništva iz hrvatskog naroda poprilično je zasjenio činjenicu da je HDZ BiH sa svojim satelitima na općim izborima i ovaj put odnio najveći broj glasova Hrvata i da će bitno utjecati na formiranje vlasti u Federaciji i na državnom nivou, bio Čović u Predsjedništvu ili ne. Reakcije u Hrvatskoj nisu mlake, ali vrlo su vjerovatno sračunato reducirane samo na Komšićev izbor. Međutim, barem zasad nisu niti onakve kakve se moglo očekivati s obzirom na kampanju koja je u hrvaćanskim medijima vođena prije izbora. Naime, tokom kampanje, a što je interesantno, važi i za “liberalne” i “desne” medije, gotovo se katastrofično najavljivalo teške probleme i blokade ukoliko “jedan narod bude drugom birao predstavnike”. No, to se teorijski ne može dogoditi, osim u slučaju člana Predsjedništva iz hrvatskog naroda.

Gotovo unisono, kao da su jedni od drugih prepisivali, Jutarnji i Večernji list natjecali su se u mračnim prognozama bosanske budućnosti i svu krivicu prebacivali na “bošnjački unitarizam” i ničim dokazanu želju za dominacijom nad malobrojnim Hrvatima. Isto tako, spremno su prešućivali činjenicu da je po istom izbornom zakonu prije četiri godine Čović izabran u Predsjedništvo kao i što su prešućivali činjenicu da član Predsjedništva ne utječe na formiranje izvršne vlasti, već stranke koje su dobile većinu u kantonalnim skupštinama, a tu je HDZ u kantonima s hrvatskom većinom neupitan.

Kampanja je otišla i korak dalje, pa su se prizivale ratne propagandističke teze kako su se Bošnjaci, izgubivši rat sa Srbima, okrenuli protiv Hrvata u želji da im otmu teritoriju i kompenziraju gubitke koje su pretrpjeli od Srba. Iako je ovakva retorika historijski neodrživa, jer nisu ratovali narodi već vojske dviju država, Armija BiH i Vojska Jugoslavije sa svojim martolozima iz tzv. VRS, a niko nije oduzimao teritoriju Hrvatima jer ona kao takva, etnički ekskluzivna, nije niti postojala, niti danas ustavno i zakonski postoji, to novoustoličenog “mudraca” hrvatske moderne povijesti, obavještajca SDB-a i SIS-a Ivu Lučića i njegove apostole nije spriječilo da takve neutemeljene optužbe ponavljaju.

Stoga, opstrukcije HDZ-a u formiranju Doma naroda Parlamenta Federacije kao i Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine vrlo je realno očekivati. Ako ni zbog čega drugog, onda zbog spašavanja sve tanjeg obraza Dragana Čovića i slabašnog ugleda Andreja Plenkovića, koji se arogantno u Mostaru obreo dan uoči izborne šutnje i to na par excellence hrvatskom domjenku.

ČIJI SU KOMŠIĆEVI GLASOVI

Komšić je pobijedio Čovića zahvaljujući ponajviše glasovima u urbanim sredinama, napose u Sarajevu i Bihaću, ergo većinom bošnjačkim, ali i srpskim, te glasovima građana koji nisu skloni podržavati nacionalno čvrsto profilirane predstavnike u Predsjedništvu, a koje se iz svih analiza uporno izostavlja. Dakle, Komšić je u jednoj konstataciji u pravu. Za njega su glasali građani Federacije, Srbi, Hrvati i Bošnjaci te ostali i on jeste predstavnik građana iz reda hrvatskog naroda. Kada bi ustav bio drukčiji i kada bi svi građani mogli glasati za svakog člana Predsjedništva (kako je birano i prvo demokratsko Predsjedništvo 1990), rezultati bi za mnoge bili iznenađujući.

Zanimljivo je da su u ruralnim srpskim sredinama u Federaciji, poput Drvara, po nalogu Milorada Dodika, Srbi glasali za Čovića. Svoj svomu, reklo bi se. Ipak je Čović bio predratni Jugoslaven koji se potpisivao ćirilicom, drug i komunista, borac za očuvanje tekovina socijalističke revolucije te bratstva i jedinstva naroda i narodnosti. Ovdje ga ne smeta što su za njega glasali Srbi, dok mu ne samo bošnjačka podrška Komšiću itekako smeta. Sličnu je podršku Komšić dobio i u Goraždu.

Ko zna, da je Čović malo više bio to što stvarno jeste – Jugoslaven, možda bi dobio više glasova od Komšića. Karma is a bitch. Kako se da pročitati na društvenim mrežama u Hrvatskoj, valjda Hercegovci znaju ko je njihov čovjek, zašto su kandidirali gubitnika. Portal Index navodi da su u prijedlozima za izmjene izbornog zakona koje je nudio HDZ BiH upravo Sarajevski i Bosansko-podrinjski kanton bili izostavljeni kao oni iz čijih se skupština biraju hrvatski delegati u Dom naroda Parlamenta Federacije BiH. Čović tvrdi, iako je to neprovjerljivo, a i netačno je, jer je glasalo nešto preko 51 posto svih birača u Federaciji, da je dobio potporu više od 80 posto hrvatskog biračkog tijela.

No, poznavajući izborne prakse u mjestima koje kontrolira HDZ, upitni su stvarni brojevi i postoci. Ističući kako žali jer su Bošnjaci odlučili izabrati dva člana Predsjedništva BiH, Čović je, po priznanju svog izbornog poraza, rekao kako su Bošnjaci trebali shvatiti da ne mogu Hrvatima birati predstavnike ni u Predsjedništvu BiH niti u domovima naroda, jer je to put nazadovanja i može izazvati “neviđenu krizu”. Očekujući svoju pobjedu, on je ranije izjavio kako se nada da će BiH nakon općih izbora nadvladati političku krizu, uspostaviti vlast i ubrzati put prema EU-u, te da očekuje da će izmjene izbornog zakona uvažiti zahtjev Ustavnog suda o legitimnom političkom zastupanju konstitutivnih naroda.

Naravno, Ustavni sud nije ništa zahtijevao, već donio jednu dvojbenu presudu o mogućnosti delegiranja u Dom naroda iz ograničenog broja kantona jer nije protumačio kantone kao nacionalne političke zajednice i napravio kratkovidan potez brišući sporne članove Izbornog zakona pred izbore, čime je zakomplicirao situaciju s uspostavom vlasti. Druge zahtjeve, poput presude Sejdić-Finci, ili u slučaju Pilav, Čović nije spomenuo. Dakle, opet i samo o Predsjedništvu, opet i samo o PLO‑u, pardon, HDZ-u kao “jedinom legitimnom predstavniku” palestinskog, pardon hrvatskog naroda.

No, istini za hator, treba reći da su bošnjački glasovi Komšiću u manjoj mjeri nego 2006. i 2010. odlučili. Pitanje je zašto. Zašto Bošnjaci nisu tako glasali 2014. (kada se kandidirao od Komšića “legitimniji” Hrvat Martin Raguž iz HDZ 1990), a jesu 2018? Prije izbora, pa i prije kampanje, HDZ i Čović ponavljali su kako očekuju pruženu ruku od “prijatelja Bošnjaka” i saradnju na putu Bosne u evropske i NATO integracije. I to sve nakon godina neutemeljenih optužbi za majorizaciju (u Federaciji, gdje 20% posto Hrvata ima preko 40% vlasti, ili državi, gdje 15% Hrvata ima 33% vlasti), optužbi za dovođenje hiljada terorista, u čemu su zdušno sudjelovali najviši zvaničnici Hrvatske, nakon optužbi za nepostojeći neoosmanizam, okretanje Turskoj umjesto Evropi (kao da jedno isključuje drugo), nakon slavljenja Herceg-Bosne, traženja trećeg entiteta, pitanju bosanskog jezika i stalnoj upotrebi hrvaćanskog školskog kurikuluma u “dvjema školama pod jednim krovom”.

Da se ne spominju provokacije poput Pelješačkog mosta, stavljanja imovine u Hrvatskoj bosanskih poduzeća u promet, posjete najviših državnih zvaničnika samo Hrvatima u Stocu nakon izbornog incidenta, bez najave i protokola, kao i de facto koaliciju s Dodikom i SNSD-om i izostanak svake razumske saradnje na promjenama izbornog zakonodavstva koje su bile na tragu preporuka Venecijanske komisije i nisu suprotstavljale već mirile Čovićev etnički i građanski princip. Čitav niz godina, dva i po desetljeća pretežitog rada na dezintegraciji BiH, porodio je fenomen Komšić.

Čović je, poput mnogih prije njega, čak i puno pametnijih, potcijenio bošnjački inat i protest. Niko od bošnjačkih zvaničnika i lidera nije pozvao Bošnjake da glasaju za Komšića. Stav vodeće bošnjačke stranke bio je i 2006. i kasnije da treba izbjeći zamku da jedan narod drugom bira predstavnike, ali je isto tako principijelno branila načelo da se svako može natjecati u okvirima Ustava i zakona. Uostalom, izbori su i provedeni u okvirima Ustava i zakona, odnosno, kako je rekao Bakir Izetbegović, u BiH će se raditi po zakonu, a ne po željama Dragana Čovića.

Kao da je ovaj inat prepoznat među Čovićevim mentorima u Zagrebu, pa su reakcije i državne, od HDZ-a potpuno kontrolirane radio-televizije, zasad, blaže od očekivanih. Čović se očito zaletio pa i obećao svoju pobjedu, oni su se zaletili pa mu pružili podršku, čak i neovlaštenim “špartanjem” po Bosni prije izbora. Nije isključeno da bi ovo mogla biti najava ili mig moćnim Hercegovcima u HDZ-u BiH da se distanciraju od njega jer je izborni poraz posljednji ekser koji si je sam zabio u sanduk, nakon odlaska na noge Dodiku i Putinu, zbog čega zvaničnom Zagrebu, nezvanično, nije bilo baš jednostavno to opravdavati zvaničnom Washingtonu, pa ni Bruxellesu.

SDA I NJEZIN TERET

Uspostava nove vlasti u Bosni i Hercegovini bit će neizvjestan i mukotrpan proces jer su izbori izmijenili dosadašnje odnose snaga u parlamentima na svim nivoima. Izvjesno je kako ključevi nove vlasti ostaju u rukama Stranke demokratske akcije (SDA), HDZ-a BiH i Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Milorada Dodika. SDA, kao najjača stranka, ima velik i vrlo odgovoran zadatak da u uvjetima izvjesne, iako vjerovatno ne dugotrajne blokade, zbog brisanja članova Izbornog zakona, o čemu treba efikasno pregovarati, ne dopusti da država uđe u ustavnu ili političku krizu. Izbore se moglo održati po “krnjem” izbornom zakonu, no ne mogu se svi nivoi vlasti konstituirati, a period poslije izbora treba iskoristiti za dogovor.

Predsjednik SDA Bakir Izetbegović već je pozvao Čovića kao predsjednika HDZ-a na koaliranje radi uspostave vlasti. Međutim, ta ponuda ne odnosi se samo na HDZ već i na druge stranke, pa i DF. HDZ BiH, kako je u izbornoj noći najavio Čović, tek treba definirati dalje korake i odlučiti što poduzeti. Naznačio je kako će pri tom u ovoj stranci posebice voditi računa o tome kako “zaštiti interese hrvatskog naroda”, iz čega je moguće zaključiti kako, bez obzira na Čovićev poraz u HDZ-u, razmišljaju o tome da nastave biti dio izvršne i zakonodavne vlasti u zemlji. U Hrvatskoj bi trebalo biti jasno da HDZ neće biti jedini partner najjačoj stranci u Federaciji i u zemlji – SDA. Možda već i jeste.

Na koncu, nakon ovakvih rezultata izbora ostaje visiti u zraku pitanje Evropske komisije Bosni i Hercegovini u odnosu na odgovore iz Upitnika za dobivanje pozitivnog mišljenja o pristupanju EU. Komisija je upitala kakve veze konstitutivnost naroda ima s Evropskom poveljom o ljudskim pravima i temeljnim slobodama. Lenjinov koncept konstitutivnosti naroda modernoj je Evropi neshvatljiv. O tome bi i zvanični Zagreb, o Beogradu da se i ne govori, trebao povesti računa.

PROČITAJTE I...

U presudi Općinskog suda u Sarajevu iz 2017. godine piše da iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da je Fikret Muslimović došao do saznanja da je Fahrudin Radončić bio saradnik kontraobavještajne službe bivše JNA, što je i naveo u tekstovima svoje knjige, pa da se u tom dijelu Muslimovićevo pisanje, po ocjeni Suda, ne može smatrati klevetom

Carigradska patrijaršija, po hijerarhijskoj tradiciji najviša pravoslavna crkva u svijetu, prošlog četvrtka priznala je neovisnu Ukrajinsku pravoslavnu crkvu, te odlučila vratiti na funkciju patrijarha Filareta Denisenka. Nakon neovisnosti Ukrajine 1991. godine i raspada Sovjetskog Saveza, Filaret je osnovao Ukrajinsku pravoslavnu crkvu i proglasio se patrijarhom, nakon čega ga je Moskva ekskomunicirala. Pravoslavci u Ukrajini su podijeljeni, dio pripada crkvi pripojenoj Moskovskoj patrijaršiji, a drugi dio vjeran je Kijevskoj, samoproglašenoj nakon neovisnosti zemlje 1992. godine, koju do sada nije priznavala nijedna pravoslavna crkva u svijetu. Ruska pravoslavna crkva prekinula je u septembru dio svojih veza s Carigradskom patrijaršijom, s kojom je i do tada imala teške odnose. Ruska crkva također je upozorila na moguće nemire u Ukrajini nakon odluke ekumenskog patrijarha, jer su neki crkveni dužnosnici vjerni Moskvi pozvali svoje vjernike da budu spremni braniti crkve i manastire.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!