Feljton stava(4): Izgubljena historija – Dva genija bez kojih naš svijet ne bio ovakav kakav jeste

Michael Hamilton Morgan, Izgubljena historija, Centar za napredne studije, Sarajevo, 2017. godine, 356 stranica

Knjiga Izgubljena historija predstavlja zanimljiv presjek islamske civilizacije iz ugla jednog nemuslimana. Shvativši da na Zapadu postoji ogromno nerazumijevanje islamskog naslijeđa, Michael Hamilton Morgan, politolog, romanopisac i diplomata, odlučio je napisati knjigu u kojoj će podsjetiti na doprinos islama svjetskoj civilizaciji. Na prigovore da iskrivljuje historiju naglašavajući samo ljepšu stranu veoma kompleksne civilizacije, Morgan odgovara da on tek uravnotežuje nepotpunu i iskrivljenu sliku prezentiranu nemuslimanima.

Ne skrivajući oduševljenje naslijeđem muslimanskih naučnika, umjetnika i filozofa, autor, pripovijedajući nekad i u prvom licu, pokazuje na primjeru civilizacije u kojoj je islam imao vodeću ulogu da razum i vjera mogu biti jedno. Ova knjiga odbacuje bipolarnu logiku i ne nastoji prezentirati jedan period kao zlatno doba islamske misli, već se fokusira na mnoga zlatna doba islamske civilizacije, uključujući dostignuća mislilaca iz Centralne Azije, Osmanskog carstva i mogulske Indije. Istovremeno, knjiga je to o razmjeni civilizacijskih dobara između islamskog i kršćanskog svijeta.

ČETVRTI DIO: 

U mozaiku izgubljene historije postoje niti satkane od brojeva i formula. Rođeni iz najviše imaginacije, ti će brojevi omogućiti nastanak brojnih drugih dijelova tog mozaika kojeg nazivamo historijom. Ključna sila u stvaranju ovih brojeva i formula, bez kojih bi naša savremenost zasigurno izgledala drugačijom nego što jeste, piše Morgan, bio je Perzijanac Muhammed el-Havarizmi, rođen oko 780. godine.

“U nizovima brojeva, jednačinama i izračunima on sluti skrivene kodove svemira, brojčani prikaz složenosti Božijeg stvaranja. A kao musliman, u vrijeme kad se vjerovalo da Bog može biti otkriven putem razuma i znanja, on će pomoći u predvođenju velike matematičke revolucije, dajući prvi uvid u budućnost kad će doba kompjutera nadmašiti brzinu obrade informacija i sposobnost ljudskog uma, bez obzira na to koliko briljantan on bio”, piše Morgan.

Halifa El-Me’mun pozvao je El-Havarizmija u Bagdad prilikom osnivanja Kuće mudrosti. S obzirom na to da je El-Havarizmi znao i grčki jezik, pomogao je prevodiocima s prevođenjem složenih značenja Euklidovih Elemenata i Pitagorinih i Ptolomejovih djela. U tom žamoru naučnika, umjetnika i prevodilaca koji su djelovali u Kući mudrosti, El-Havarizmi saznaje o indijskom matematičaru Kanki, koji je za vrijeme halife El-Mensura bio u Bagdadu i tvrdio da posjeduje tekst kojeg je napisao matematičar po imenu Brahmagupta, a koji se koristio za izračunavanje položaja Sunca i planeta, te predviđanje pomračenja Sunca.

Kad je nakon dugotrajne potrage napokon došao do knjige Otvaranje svemira, dao je da se odmah prevede sa sanskrta na arapski jezik. Nakon što su prevodioci preveli nekoliko listova, El-Havarizmi je bio zbunjen, ali je ta zbunjenost uskoro prerasla u zadivljenost. Najviše ga je fascinirao koncept broja nula kojeg je pronašao u toj knjizi. Shvativši da dotadašnji način pisanja matematike mora biti revidiran kako bi se kompleksni i apstraktni matematički problemi iskazali na jednostavniji način, El-Havarizmi u nuli uviđa most ka sistemu decimalnih brojeva, a u indijskim brojevima mogućnost iskazivanja broja kao simbola, a ne kao riječi.

“Indijski sistem brojeva, oplođen muslimanskim otkrićima, bit će ključan za uspostavu nove teorije o zakrivljenosti, a ona će pokazati kako riješiti dva različita svijeta uglova i krivih. Indoarapski brojevi bit će ključni za pitanja 21. stoljeća kao što su ponašanje svjetlosti i svojstva tvari. Moderna tehnologija i civilizacija neće moći rasti niti se razvijati bez ovih brojeva”, zaključuje Morgan, ističući da je za uvođenje ovih brojeva najzaslužniji upravo El-Havarizmi.

EL-HAVARIZMIJEV UTJECAJ I POJAVA NOVOG GENIJA

Proces u kojem su muslimani usvajali arhitekturu, jezike, umjetnost i stilove svih naroda pod svojom vlašću nije zaobišao ni matematiku. Krug matematičara u Kući mudrosti na čelu s El‑Havarizmijem predano je usvajao znanja od Grka, Bizantijaca i Indijaca, podižući njihova učenja na nivo sofisticiranosti. Do svoje smrti 850. godine, piše Morgan, El-Havarizmi je napisao djela o algebarskim izračunima, astronomiji i astronomskim tablicama, o algoritmima – pojam kojeg dugujemo upravo ovom velikom geniju – te je revidirao i korigirao Ptolomejeve teorije i karte svijeta.

“Otprilike do 16. stoljeća, 700 godina nakon njegove smrti, Evropljani će slaviti i poštovati sve za šta su pretpostavljali da završava napomenom ‘dixit algoritmi’, ili ‘tako kaže El-Havarizmi’, što znači da su izgradili vlastite izračune na vjeri u učenja ovog Perzijanca. Njegovi prevedeni tekstovi činit će srž univerzitetskih udžbenika iz matematike i astronomije u Evropi i muslimanskom svijetu”, piše Morgan, ističući da će upravo El-Havarizmijevi algoritmi i njegovo naučno naslijeđe omogućiti izgradnju stospratnih tornjeva i milju dugih mostova, celularne procese biotehnologije, teoriju globalne ekonomije, jezik i inteligenciju softvera, razgovor mobilnim telefonom, i šta sve ne.

Stoljeće nakon El-Havarizmijeve smrti mnogi smatraju da ga više niko nikad ne može dostići na polju matematike. Ali, upravo tada, u Basri se pojavljuje mladić Ibn el-Hejsam, koji će na kraju svog života imati dvjesto napisanih knjiga o matematici, optičkim teorijama i astronomiji bez kojih, kako tvrdi Morgan, Galileo i Kopernik ne bi mogli razumjeti odnos Zemlje s drugim nebeskim tijelima, kao ni sam oblik Zemlje. Iako je jedno vrijeme proveo na mjestu glavnog ministra Basre, veoma moćnoj poziciji u Abasijskom hilafetu, na poziv fatimijskog halife El-Hakima, koji je stolovao u Kairu, mladi Ibn el-Hejsam odlazi u Egipat. Naime, El-Hakim je doznao da Ibn el-Hejsam ima plan regulacije plavljenja Nila, što je bilo tačno.

Međutim, El-Hejsam nakon plovidbe Nilom otkriva da je rijeka preširoka, a nivo pada previše blag, te da su resursi kojima raspolaže nedovoljno veliki kako bi svoj plan proveo u djelo. Uprkos tom neuspjehu, El-Hejsam ostaje u Kairu, gdje radi pod pokroviteljstvom tajanstvenog mecene. Morgan pretpostavlja da je El-Hejsama podržavala Sit El-Mulk, halifina sestra, jedna od najbogatijih muslimanki u historiji koja je i sama upravljala kormilom fatimijskog hilafeta nakon Hakimove smrti.

UTIRANJE PUTA KA METODOLOGIJI SAVREMENE NAUKE

Ponajvažnije El-Hejsamovo djelo koje je ostalo sačuvano do dana današnjeg, za razliku od mnogih drugih od dvjesto djela njegovog ukupnog opusa, jeste njegovih sedam tomova o optici. “Temeljna lekcija njegovih spisa jeste da nauka mora biti zasnovana na empirijskim metodama. Koliko nam je poznato, Ibn el-Hejsam je prvi naučnik koji će apsolutno primijeniti ovo načelo empirizma bez milosti. Dok su Grci shvatali eksperimentiranje i empirizam, prečesto su bili skloni dokazivanju svojih tvrdnji kroz intelektualna teoretiziranja, Ibn El-Hejsam zna bolje. Nikakav ljudski um, ma koliko on bio briljantan, nije sposoban teoretizirati fizički svijet. On se mora mjeriti i promatrati”, piše Morgan. Iz ovog Ibn el-Hejsamovog principa proizišao je i drugi, ne manje važan: sve naučne pretpostavke moraju se preispitati sve dok se empirijski ne dokažu.

Jedno od El-Hejsamovih najvažnijih otkrića, koje danas može izgledati trivijalno, jeste nalaz da zrake svjetlosti ne izlaze iz očne jabučice posmatrača. Iako Ptolomejeva suprotna tvrdnja danas izgleda blesavo, takve osnovne pretpostavke bile su snažne u El-Hejsamovo vrijeme. Plivajući protiv konvencionalne mudrosti svog vremena, El-Hejsam utire put ka metodologiji savremene nauke i dolazi do važnih otkrića, toliko radikalnih da, kada počne preispitivati Ptolomejevo shvatanje nebesa, biva upozoren da je na granici intelektualne hereze i da se treba ostaviti tog posla kako ne bi bio odbačen. U isto vrijeme, El-Hejsam promišlja o funkcioniranju oka, te nakon seciranja ljudske jabučice daje detaljno objašnjenje o tome kako funkcionira vid, što ga vodi i korak dalje.

“Nadahnut jabučicom ljudskog oka, počinje graditi ono što će kasnije biti poznato kao camera obscura. Petsto godina prije Leonarda da Vincija, on zadire u ono što će se kasnije pripisivati ovom velikom Italijanu, te Kepleru i Descartesu, a zapravo će oni, kao i neki renesansni i postrenesansni mislioci, ustvari samo replicirati ili graditi na onome što su veliki muslimanski naučnici davno utvrdili”, piše Morgan, ističući da je ovaj zaboravljeni genije otkrio i dokazao da svjetlost putuje ravnim linijama, da je bio svjestan gravitacije šesto godina prije Isaaca Newtona, što se vidi iz njegovih spisa, te da je na osnovu svojim matematičkih izračuna o implikacijama sfernih paraboličnih ogledala bio svjestan moći sočiva, bez čega ne bismo imali teleskop. Neka od pitanja koja je postavio El-Hejsam, piše Morgan, neće biti odgovorena skoro hiljadu godina poslije, sve do pojave drugog genija opsjednutog matematikom i svjetlom, Alberta Eisteinea. (KRAJ)

Prethodni članak

Fenomen Željko Komšić

Sljedeći članak

Raport iz provincije

PROČITAJTE I...

 „Moram naglasiti da su građani BiH u Norveškoj u ozbiljnom i akutnom stanju asimilacije. Nemojte da se uljuljkate u to što se u Norveškoj govori da smo najbolje integrisana grupa. To je asimilacija. Ljudi dolaze u ambasadu, mijenjanju imena i prezimena. Znam to, ja potpisujem te papire“, upozorio je ambasador BiH u Kraljevini Norveškoj Nedim Makarević

Tri godine GRAS pokušava nabaviti nove minibuse da bi mogao održavati linije u sarajevskim padinskim naseljima, ali “Transturist”, koji uopće ne može učestvovati na tenderima, obara svaki GRAS-ov tender, a u tome ima podršku firme “Sejari”, koja se pojavljuje kao ponuđač minibusa, koja očito ne želi isporučiti minibuse, ali odugovlačenjem pogoduje “Centrotransu”. Zajedničko im je većinski vlasnik – “Sejari Holding GMBH” iz Njemačke

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!

error: Sadržaj je zaštićen!