Feljton Stava: Muslimanska braća (3)

Knjiga Unutar Bratstva Hazema Kandila govori o velikom društvenom i političkom pokretu Muslimanska braća, kojeg je osnovao Hasan el-Benna u Egiptu 1928. godine. Članovi ovog pokreta decenijama su hapšeni, šikanirani, zatvarani i ubijani, a u očima muslimana širom svijeta uživali su status revnosnih vjernika. Autor ove knjige dobio je priliku da pripadnike pokreta posmatra u njihovom prirodnom okruženju punih pet godina, a onda je 2013. godine obavio intervjue s nekima od njih. Tada mu je omogućen pristup dokumentima pokreta iz njihovog ličnog arhiva, a svoja zapažanja u iskustvima s pripadnicima ovog pokreta zabilježio je upravo u knjizi Unutar Bratstva. Ona nam može pomoći da razumijemo zbog čega se reputacija Bratstva, uspostavljana tokom osam decenija, srušila za kraće od osam mjeseci. Cilj ove kritičke knjige jeste dati odgovor na pitanje kako su ideje Bratstva osnažile i ograničile ovaj pokret u njegovoj borbi za političku moć

Represija nad Muslimanskom braćom nije započela 2013. godine, već šest i po decenija prije. Posljednji egipatski monarh raspustio je ovu organizaciju u decembru 1948. godine, nakon što je otkriveno da unutar Bratstva djeluje i Specijalni red, koji ima vojni karakter. Iako su Braća tvrdila da Specijalni red nije okrenut protiv Egipćana, njihova je tvrdnja bila neuvjerljiva nakon što je izvršen atentat na premijera koji je izdao naredbu da se Bratstvo raspusti, kao i na sudiju koji je vodio slučaj protiv Braće. Pritom je i zgrada suda dignuta u zrak. I upravo kao što su Braća tvrdila i 2013. godine, piše Kandil, i El-Benna je sredinom prošlog stoljeća izjavljivao da je riječ o pojedinačnim činovima nasilja odmetnutih elemenata unutar organizacije. Odgovor režima bilo je ubistvo osnivača El-Benne, a odgovor Bratstva podrška puču 1952. godine. Nakon što je puč uspio, Naser je skinuo zabranu i omogućio Bratstvu legalno djelovanje, a Seida Kutba postavio kao savjetnika za kulturu.

Ipak, Naserova podrška bila je politički motivirana i nije predstavljala trajni oslonac za djelovanje Bratstva. Nakon neuspjelog atentata na Nasera, on je dopustio primjenu brutalnih sredstava. Više je od 20.000 članova Bratstva zatvoreno, uključujući i Kutba, dva starija člana su pogubljena, dok su deseterica dobila dugogodišnje zatvorske kazne. Uskoro je uslijedila još jedna primjena žestokih mjera protiv Bratstva. Ovaj put zatvoreno je oko 40.000 članova, a Seid Kutb osuđen je na smrt.

Historijska šansa

Najveći izazov za Bratstvo sedamdesetih godina bilo je pregovaranje s fundamentalističkom mladeži koja je bila aktivna na univerzitetima pod nazivom Islamska grupa. Braća su, primjećuje Kandil, shvatila da bi se morali natjecati s ovim pokretom ako ga ne uspiju pridobiti na svoju stranu. Nepovjerenje Islamske grupe prema Naseru olakšalo je spajanje s Muslimanskom braćom, pa je do 1980. godine više od 40.000 aktivista, mahom studenata, pristupilo Bratstvu. A upravo se osamdesetih godina prošlog stoljeća Bratstvo aktivno uključuje u politiku.

“U izbornom savezu s liberalnim Al-Wafdom 1984. godine Braća su postala najveći opozicijski blok s 15% glasova (58 poslaničkih mjesta)”, navodi Kandil, ističući da su tri godine poslije preuzela dvije manje partije, što je rezultiralo izbornim rezultatom od 17% osvojenih glasova. Na izborima 2005. godine osvojili su 20% glasova (88 poslaničkih mjesta). Nakon ovih izbora, brojni su pripadnici Bratstva završili na vojnim sudovima. Ipak, uspjeli su formirati najveći opozicioni blok poslije 1952. godine. Međutim, njegovi članovi Bratstva sjedili su u parlamentu skrštenih ruku. “Nijedan značajan prijedlog, a kamoli zakon, nije iniciran iz njihovih redova. Neaktivnost u parlamentu pogoršana je njihovim mediokritetskim istupom u medijima nakon izbora”, primjećuje Kandil.

Ustanak 25. januara 2011. godine zatekao je Bratstvo nespremno. Bilo je to djelo mladih sekularnih aktivista, pa se Braća u početku nisu željela uplitati. Ipak, Biro za smjernice usmjerio je Braću da se priključe protestima na Dan bijesa 28. januara. Nakon što su režimski lojalisti angažirali razbojnike da očiste Trg Tahrir, epicentar revolta, demonstranti su još odlučnije nastavili otpor, što je kulminiralo 11. februara, kada je vojska iskoristila priliku da zbaci Mubaraka s vlasti. Uslijed složenih odnosa moći između vojske, snaga sigurnosti i političkih institucija, Bratstvo je bila jedina organizirana politička snaga koja se mogla okoristiti ustankom. Tako je Bratstvo, umjesto da podstiče revolucionarnu promjenu, zamijenilo vladajuću egipatsku partiju na vrhu autoritarnog režima. Zbog želje za ostankom na vlasti, piše Kandil, pomirljivost je postala njihova politička ideologija.

Islamizam nije isto što i islam

Nakon dolaska na vlast, Mursi je obećao da će poštivati autonomiju vojske. U isto vrijeme, Bratstvo je štitilo sigurnosni državni aparat. “U jednom od svojih prvih televizijskih intervjua u svojstvu predsjednika, Mursi je izjavio da je Ministarstvo unutrašnjih poslova rehabilitirano i da obavlja svoju značajnu patriotsku dužnost. Ne samo da je predsjednik sahranio izvještaj komisije za utvrđivanje činjenica, u kojem su detaljno navedene zloupotrebe sigurnosnog aparata za vrijeme osamnaestodnevnog ustanka, već je uputio čestitke hrabrim policijskim oficirima zbog njihovog vrijednog doprinosa samom ustanku”, piše Kandil, objasnivši ovakvu poziciju Bratstva njihovom nesposobnošću da se uhvate u koštac sa zastrašujućim čuvarima nasilja u zemlji, ali i još jednim važnim postamentom na kojem je počivala ideologija organizacije. “Oni nisu imali ni vojsku ni sigurnosni aparat iza sebe, a uzdali su se u Božiju podršku da podstakne njihove redove. A sada, pobožna avangarda suočila se s velikom vojskom i iskusnim snagama sigurnosti koje oni nisu stvorili, a koji su se mogli – uz Božiju milost – preobratiti za njihovu stvar. I zato je ono što mnogi mogu odbaciti kao pretjerani pragmatizam, čak i kukavičluk, bila ustvari savršena promjena onoga što su vidjeli kao Poslanikovu strategiju preobraćenja neprijatelja u saveznike”, ističe autor.

Ispostavilo se da respekt prema vojsci i snagama sigurnosti nije bio dovoljan za čvrstu konsolidaciju vlasti. Od Braće se očekivalo stabiliziranje političke arene, ali oni to nisu uspjeli ostvariti zbog nesposobnosti da vode političke pregovore, piše Kandil. Sve je to, skupa s prisvajanjem revolta kao vlastite zasluge, dovelo do ujedinjenja njihovih političkih suparnika. Također, vojska se željela osloboditi dugogodišnjih okova kako bi mogla svoj utjecaj širiti na regiju. Tako je pripremljena pozornica za konačni obračun 30. juna 2013. godine.

“Bratstvo se pokazalo nesposobnim da upravlja zemljom ili da predoči ijedan konkretan plan i upravo su zato milioni izašli na ulice da demonstriraju 30. juna. Ali, odluka Bratstva da pretvori politički sukob u pravi religijski rat u zapaljivoj retorici sa sporadičnim činovima nasilja podstakla je javnost da pruži punu podršku brutalnoj represiji protiv Bratstva. (…) Možda je kardinalna greška Bratstva bila njihovo potcjenjivanje masa – ili tačnije, njihovo precjenjivanje sposobnosti da usmjeravaju mase koristeći vjeru. Nije bilo laskavo, naprimjer, slušati glasnogovornika Bratstva koji se hvalisao tokom parlamentarnih izbora da i u slučaju kad bi islamisti imenovali mrtvog psa, narod bi i za njega glasao”, piše Kandil. Događaji s kraja juna 2013. godine bili su prvi primjer borbe islamske javnosti da se odvoje islam i islamizam. Kao građani, Egipćani su bili zapanjeni nesposobnošću Bratstva da vlada, a kao muslimani bili su bijesni kako se njihovom vjerom manipulira da se opravda ova nesposobnost. Rezultat revolta bila je podrška represiji nad Bratstvom. Za nekoliko je mjeseci preko 10.000 članova zatvoreno, uključujući kompletno rukovodstvo, a 25. decembra 2013. godine, prvi put svojoj turbulentnoj historiji, Bratstvo je označeno kao teroristička organizacija.

PROČITAJTE I...

Ubrzo nakon razgovora Trumpa i Erdoğana, portparol predsjednika Turske Ibrahim Kalın potvrdio je da se o dva glavna kamena spoticanja u odnosima dviju zemalja – FETÖ i američkoj podršci YPG-u u Siriji – razgovaralo, te da su dotaknuta pitanja “sigurnosne zone” u Siriji i operacije za oslobađanje Raqqe, de facto glavnog grada tzv. Islamske države

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!