Farsa u kojoj je cilj i Erdoğana oblatiti

Američki javni tužilac, sada već smijenjeni Preet Bharara, u pola koraka (doduše, indirektno), može se povezati s FETÖ – radio je s demokratskim senatorom Chuckom Schumerom, čija advokatska kancelarija navodno inkasira oko 2,5 miliona dolara godišnje od gülenista za borbu protiv isporuke Gülena Republici Turskoj. No, sudija Richard Berman, koji predsjedava porotničkim sudom u procesu protiv Atille i ostalih, još se lakše povezuje s FETÖ

Kada novinar s 27 godina iskustva i mnogo izvještavanja iz raznih sudnica počne svoj izvještaj na privatnom YouTube kanalu sa suđenja zvaničniku turske državne Halk banke Mehmetu Hakanu Atilli riječima da je proces neobičan (da se nešto čudno kuha u toj sudnici) i da je izvještavanje svjetskih medija još čudnije, to se ne može lahko odbaciti. Kada je to novinar CNN Türk televizije Cuneyt Özdemir, kojem mnoge turske kolege prišivaju pridjev “opozicioni” (što je u neku ruku i TV za koji radi), a on taj utisak neobičnosti ponovi u (zvaničnom) izvještaju za svoju medijsku kuću, onda to treba uzeti vrlo ozbiljno.

Proces koji se od prošle nedjelje vodi pred Okružnim sudom južnog New Yorka, a u kojem se sudi devetorici za finansijske prevare, izbjegavanje američkih sankcija protiv Irana i pranje novca, jeste eksplozivan na više nivoa. Prije svega za američko-turske odnose jer se, među ostalima (osim spomenutog Hakana Atille, zamjenika direktora Halk banke), sudi bivšem ministru ekonomije Turske Mehmetu Zaferu Cağlayanu, bivšem direktoru Halk banke Suleymanu Aslanu i Leventu Balkanu, također bivšem zvaničniku Halk banke.

SUĐENJE POJEDINCIMA, A NE BANKAMA

Ovdje mora doći mala digresija. Halk banka nije prva koja je optužena za izbjegavanje američkih sankcija Iranu. Najpoznatiji slučajevi banaka optuženih za ista djela uključuju HSBC banku, koja se vansudskim poravnanjem (1,9 milijardi dolara) 2012. godine izvukla ispod mnogo težih optužbi, zatim iste godine Standard Chartered banka, pa sljedeće Royal Bank of Scotland, a vjerovatno najpoznatiji slučaj zbog rekordne kazne od 8,9 milijardi dolara (dosuđene pred istim sudom) jeste slučaj BNP Paribas iz 2014. godine. Međutim, u svim tim slučajevima nije se sudilo pojedincima i sve se završilo uplatama kazni američkom trezoru. To je prva čudnovatost tekućeg procesa, a ima ih bezbroj.

Prvooptuženi Reza Zarrab (ili Riza Sarraf), iransko-turski biznismen (trgovac zlatom), koji je, pored Atille, jedini u rukama američkih vlasti, prihvatanjem krivice u predsudskom postupku, postao je glavni svjedok optužbe. Zarrab u Turskoj ima status “selebritija” ne samo zbog enormnog bogatstva u kombinaciji s mladošću (34) nego i braka s pjevačicom Ebru Gündeş, zvijezdom turske estrade. Svjetski notorijetet postigao je kao jedan od uhapšenih u diskreditiranoj istrazi kojom su članovi terorističke organizacije fetülahdžija (FETÖ) infiltrirani u tursku policiju i pravosuđe 17. i 25. decembra 2013. godine pokušali izvesti pravosudni državni udar. Tada je žestoko negirao sve optužbe FETÖ istražitelja, od kojih mnoge, po onima koji prate suđenje direktno, više nego voljno (gotovo ponosno) priznaje svjedočeći sada u New Yorku. Ovo se, prije svega, odnosi na davanje mita i implikaciju turskih zvaničnika (kako Halk banke, tako političkih).

Pokušaj pravosudnog puča krajem 2013. godine bio je istovremeno početak obračuna države s FETÖ strukturama u policiji i pravosuđu i kao takav je propao. FETÖ mediji vikali su “faul” zbog smjene njihovih ljudi u tim institucijama i održavali dim te “istrage”, računajući na rezon (publike) “gdje ima dima, ima i vatre”. Kasnija istraga slučaja pokazala je da je FETÖ istraga bila bazirana ne samo na ilegalno pribavljenim “dokazima” nego i direktnim falsifikatima – omiljenim sredstvom te bande, zahvaljujući kojima su se urušili i procesi njihovim protivnicima u turskoj vojsci (“Ergenekon” i “Malj”).

Američki dio ove priče počinje Zarrabovim hapšenjem u martu prošle godine u Miamiju, gdje je išao s porodicom da bi kćerku vodio u Disneyland (njegova i zvanična verzija). Malo ko u Turskoj vjeruje u tu verziju, s obzirom na to da postoje kredibilni izvještaji da se Zarrab sastajao s predstavnicima američkog Federalnog istražnog biroa (FBI) prije tog “izleta” u SAD. Interesantno je da je službenik američkog konzulata u Istanbulu Metin Topuz, uhapšen pod sumnjom pripadnosti FETÖ, tri dana nakon Zarrabovog hapšenja osnovao grupu “Zarrab” na WhatsApp aplikaciji i uspješno “predvidio” u komunikaciji s američkim diplomatima uključenim u grupu da će “Zarrab uskoro progovoriti” više od 18 mjeseci ranije. Očajnički pokušaji američkih zvaničnika da podvuku Topuzov telefon pod Bečku konvenciju izgledaju jasniji ako se znaju detalji poput ovog (tako “nezanimljivi” stranoj štampi).

Američki javni tužilac po čijem je nalogu Zarrab uhapšen, sada već smijenjeni Preet Bharara, u pola koraka (doduše, indirektno) može se povezati s FETÖ – radio je s demokratskim senatorom Chuckom Schumerom, čija advokatska kancelarija navodno inkasira oko 2,5 miliona dolara godišnje od gülenista za borbu protiv isporuke Gülena Republici Turskoj. Schumer, navodno, stoji iza Bhararinog imenovanja na poziciju javnog tužioca za Okrug južnog New Yorka. Da je prisustvovao bar jednoj konvenciji kao počasni gost u organizaciji FETÖ-a, nije upitno.

No, sudija Richard Berman, koji predsjedava porotničkim sudom u procesu protiv Atille i ostalih, još se lakše povezuje s FETÖ. Ubrzo po pokušaju pravosudnog puča Berman je 2014. godine učestvovao na simpoziju u FETÖ organizaciji u Istanbulu (ne treba, mislim, pisati ko mu je platio troškove). Ovdje je “pravednički” grmio protiv smjena u pravosuđu i policiji koje su uslijedile nakon otkrića NEZAKONITOG prisluškivanja više hiljada ljudi koje su fetulahdžije do tada nesmetano obavljale jer su uspostavili krug policija – tužioci – sudije. U svojoj ljutnji na turske vlasti išao je dotle da zagovara praktično “regime change” u Turskoj.

TEATARSKA PREDSTAVA U SUDU

Ogroman dio dokaznog ili “dokaznog” materijala, koji, između ostalog, sadrži stotine časova audiomaterijala, jeste “nepoznatog” porijekla, odnosno materijala čiji put do sudnice nije išao legalnim tokovima – to će reći od pravosuđa (turskog) pravosuđu (američkom). No, put tog materijala, po svemu sudeći, bio je FETÖ – Bharara. Zarrab je, da je htio, mogao barem pokušati u predistražnom procesu diskreditirati taj materijal, kako po osnovu načina na koji je tužilac došao do njega, tako i po osnovu njegovog sadržaja. Fakat da to nije učinio dodaje “čudnovatosti” procesa i utisku da se u sudu dešava teatarska predstava, odnosno da je sve unaprijed dogovoreno.

Za sada javnost ne zna sadržaj dogovora koji je Zarrab sklopio s američkim tužiocem. Postoje kredibilne pretpostavke da je u cijenu ušao politički azil i program zaštite. Činjenica da je po američkom pravnom sistemu moguća trgovina krivicom, odnosno njenim priznanjem (uz cjenkanje), najblaže rečeno, zbunjuje tursku javnost, tim više što dosadašnji tok suđenja jasno pokazuje da su uloge zamijenjene, da bi Atilla trebao svjedočiti, a Reza sjediti na optuženičkoj klupi.

Jedna od apsurdnosti procesa jeste da optužba pokušava predstaviti Hakana Atillu kao tvorca nadasve komplicirane sheme transakcije napravljene kako bi se izigrale američke sankcije Iranu, odnosno kako bi se oprao novac koji je turska država uplaćivala na račun u Halk banci za uvezeni gas i naftu. Međutim, Rezino svjedočenje djelomično, a audiomaterijal u potpunosti, ide protiv tog zaključka – pokazujući da se Atilla, koji, po Zarrabovom svjedočenju, nije primao mito, ustvari protivio nezakonitim rješenjima i nevoljko pristajao na njih tek na pritisak odozgo (od tadašnjeg direktora Halk banke Suleymana Aslana). Da li će porota to razumjeti?

Ono što sigurno neće razumjeti jeste sama shema. Serdar Turgut, novinar Haber Türka koji direktno prati suđenje, piše o shemi koju je Zarrab crtao na tabli: “Jednom davno sam je doktorirao, tako da moje znanje iz ekonomije nije loše, ali nijednu rečenicu nisam razumio. Njegovo izlaganje o finansijskom kriminalu je kao ‘science fiction’ scenario.”

Trgovanje priznanjem u američkom pravosuđu jeste uobičajeno kada javni tužilac preko “manje ribe” pokušava u mrežu smjestiti krupniju. To se za sada ne ogleda na suđenju u New Yorku, jer, u odnosu na taj lanac, Zarrab je znatno veća “riba” od Atille, pa i ostalih optuženih. Zapravo, on je neposredni izvršilac svih djela iz optužnice.

Jedno od čuđenja Cuneyta Özdemira, ono da je Erdoğan ušao u naslove tipa Trgovac zlatom upliće Erdoğana u američkim (i zapadnim) medijima na osnovu Zarrabove rečenice da je ČUO da je Erdoğan odobrio njegove sheme, možda daje nagovještaj čemu se američki državni tužilac nada. Gülenisti u egzilu u Americi koji prisustvuju suđenju en masse sigurno se nadaju tome, što nedvosmisleno pokazuju likujući na društvenim mrežama.

Kada ovaj broj Stava izađe iz štampe, suđenje će biti u zanimljivijoj fazi od ove početne, koja je po prirodi stvari šou optužbe. Naime, Victor Rocco, advokat Mehmeta Hakana Atille, koji je prvog dana suđenja rekao: “Kad bi se ovdje u sudnici otvorila kanalizacija, Zarrab bi odmah skočio u nju da se prošeta”, unakrsno će ispitivati Rezu. U toj fazi porotnici vjerovatno neće spavati od dosade – trećeg dana suđenja jednog porotnika sudija Berman odstranio je zbog spavanja, a četvrtog je dana drugi porotnik opomenut. Ako je cirkus, neka bude barem zanimljiv.

PROČITAJTE I...

Treba imati u vidu i to da nije Kongres zabrinut samo zbog ruskog utjecaja na Zapadnom Balkanu, riječ je mnogo važnijem detalju od utjecaja – o novcu. U prošlom stoljeću SAD i Sovjetski savez takmičili su se u razvoju, proizvodnji i gomilanju naoružanja. Bilo je to vrijeme Hladnog rata. Ta utrka nije nikada ni prestala, samo je dobila novu formu, sada je cilj snabdijevati što više zemalja svojim oružjem i zaraditi na tome što je moguće više novca

Knjiga Michaela Wolffa dobija dodatno na težini ako se pogledaju uvodnici i kolumne Washington Posta i New York Timesa, kojima je ona poslužila kao povod da obnove frontalne napade na Trumpovu administraciju prizivanjem na akciju uklanjanja “mentalno nesposobnog” predsjednika u skladu s 25. amandmanom Ustava SAD-a

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!