FALATAR I ČOVIĆ PROTIV ŽELJKA KOMŠIĆA

Nije baš jasno šta je Naša stranka željela postići ovom kandidaturom, osim možda pripomoći Draganu Čoviću sabotirajući Željka Komšića otimanjem stanovitog broja “građanskih” glasova.

Među specifičnostima Naše stranke jesu i populistički politički potezi čiji je domet strogo ograničen na onu kategoriju stanovništva koja se u narodu kolokvijalno naziva FGR. Upravo je tako i s kandidiranjem Boriše Falatara kao kandidata za člana Predsjedništva iz reda Hrvata.

Sredovječni Falatar ne samo da je potpuno nepoznat javnosti nego je većinu života proveo van Bosne i Hercegovine, što je i sasvim očito i iz njegovog naglaska i određenih poteškoća kojih ima s hrvatskim jezikom. Falatar, koji tvrdi da ga je na politički angažman natjerala kritična situacija s iseljavanjem hrvatskog stanovništva iz srednje Bosne, ima impresivnu, mada poprilično NGO-ovsku karijeru i biografiju koju je, ironično, stekao upravo zato što je svojevremeno otišao iz Bosne i Hercegovine.

Stoga je pomalo čudno da nastupa na platformi ostanka mladih kada je upravo njegov vlastiti odlazak ponajviše zaslužan što je danas predložen kao kandidat za tako visoku poziciju.

Naravno, Falatar je kao glavnog krivca za današnje stanje optužio dosadašnju vlast, te je nastupio kao predstavnik svih građana, mada će se kandidirati kao kandidat iz reda Hrvata. Ovaj, moglo bi se primijetiti, sasvim komšićevski potez pokazuje da kandidat Naše stranke računa, prije svega, na glasove Bošnjaka ili barem onih koji su rođeni kao takvi, ali se danas smatraju prije svega “građanima”.

Teško je očekivati da će neko Falatarovog svjetonazora, nastupa, imidža i političke ideologije privući znatan broj glasova u Zapadnoj Hercegovini, ili za drugim tradicionalno hadezeovskim biračkim sredinama.

Tako dolazimo do zanimljive situacije da će se za veliki broj etničkih Bošnjaka borba za njihovog izabranika, a zapravo predstavnika Hrvata u Predsjedništvu BiH, odvijati između Željka i Boriše.

Da nije tužno, bilo bi i smiješno.

Nije baš jasno šta je Naša stranka željela postići ovom kandidaturom, osim možda pripomoći Draganu Čoviću sabotirajući Željka Komšića otimanjem stanovitog broja “građanskih” glasova.

 

PROČITAJTE I...

“Pozicija Hrvata svugdje u Federaciji BiH je, jamčim, dobra i barem je pet puta bolja nego što o njoj govore oni koji ju kapitaliziraju i koji lagodno žive na tu stigmu položaja hrvatskog naroda u BiH. Ono što je sigurno jasno jeste da Hrvati u Republici Srpskoj ne žive, oni više i ne odlaze u Hrvatsku kao nekakvu maticu, oni odlaze u treće zemlje, odlaze profesori, ljekari, pravnici i rade neke najteže poslove po Zapadnoj Europi. To stanje najbolje oslikava činjenica da biskupa Komaricu brane Bošnjaci u Republici Srpskoj dok zvanična hrvatska politika šuti”

Svi ti pokušaji da se insistiranjem na šovinističkim stereotipima probude bošnjački kompleksi, da se odvratna propaganda o “poturicama” okrene na svoju glavu pa da je Bošnjaci počnu prakticirati na samima sebi, da se indirektnim prijetnjama Bošnjaci uplaše za vlastitu budućnost, stalno potenciranje razlika a ne sličnosti, predstavljanje današnje Republike Turske kao nekakve istočne despotije, cijela ta negativistička kampanja omalovažavanja turskih investicija, pomoći i pozitivne političke uloge Turske u BiH jednostavno ne može polučiti neki konkretan rezultat jer je demantiraju činjenice

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!