Emir Bubalo, načelnik Općine Konjic

Nastavnici na birou, inženjeri na poslu

STAV: Možete li istaći neke od realiziranih projekata u toku Vašeg mandata? Na koje ste projekte najviše ponosni?

BUBALO: Pored projekta rekonstrukcije stare jezgre Konjica, uradili smo most na Jablaničkom jezeru. I to je 60 godina čekalo da se realizira. Ljudi s desne obale Neretve morali su čamcima prelaziti jezero da bi otišli na posao, a zimi, kad se jezero povuče, gazili su blato. Most Čelebići – Lisičići preko Jablaničkog jezera mislim da je najduži most trenutno (524 metra) u Bosni i Hercegovini. Usput smo napravili saobraćajnicu do Liščića i sredili obalu. Napravili smo još mnogo drugih mostova, što pješačkih, što saobraćajnih.

Po površini smo najveća općina u BiH. Veći od Sarajevskog i Bosansko-podrinjskog kantona skupa. PDV se dijeli po broju stanovnika, svega pet posto općine dobivaju na osnovu površine. To je mizerno. A mi na toliku površinu i preko 175 sela trebali smo ljudima osigurati infrastrukturu. Uradili smo lokalnih puteva više nego Koridor 5C. Što asfaltirali, što betonirali i probijali ljudima do imanja. Sreća pa smo uspjeli izganjati hidroakumulaciju Jablaničkog jezera. I sve to što dobijemo na osnovu toga ulažemo u infrastrukturu i kapitalne investicije.

Mi zbog toga imamo solidan budžet. Još da nema kantona, onda bi puno bolje svima bilo. Imamo problem zbog duplih saglasnosti i administracije. Plus uzimaju ogroman novac, a nemaju nikakvu ulogu. Radimo kanalizaciju za čitav grad i četiri prigradska naselja. Više neće ništa ići u Jablaničko jezero ni u rijeku Neretvu. Uradili smo i Centar za prečišćavanje vode s filterima, a voda se nakon tog tretmana može piti. Kompletna je rasvjeta zamijenjena LED rasvjetom i plaća se samo iz uštede.

STAV: Kako ocjenjujete trenutno ekonomsku situaciji u Konjicu? Ko su nosioci privrednog razvoja u Konjicu danas? Koliko na području općine Konjic posluje privrednih subjekata i koje su vam strategije za privlačenje investicija?

BUBALO: Ima ona izreka: “Nemoj mi pomagati, ali nemoj mi smetati.” To im je najveća pomoć. Ja sam na ovo mjesto došao iz “Igmana”. Bio pomoćnik generalnog direktora i predsjednik Upravnog odbora. Radio sam u privredi od 1980. godine i stjecajem nekih okolnosti došao sam ja na mjesto načelnika kao kompromisno rješenje. Privreda je bitna u onom segmentu: što god možeš pomoći, nemoj odnemagati. Kome god više pomažeš, on se uspava, navikne na pomaganje i obično te firme i propadnu.

Prema svim pokazateljima, vidljivi su pozitivni pomaci konjičke privrede u proteklih nekoliko godina. Zabilježen je značajan rast broja zaposlenih u realnom sektoru, što je jednim dijelom rezultat projekata provedenih od strane Općine Konjic i Agencije “Prvi korak” d.o.o. Glavni je oslonac konjičke privrede metaloprerađivački i drvnoprerađivački sektor. Samim tim i najznačajnije firme dolaze iz ovih sektora, a to su: PD “Igman” d.d., koja upošljava 1.000 radnika, “Graewe Tadiv” d.o.o, “N.N.” d.o.o. (Valjčići), “SurTec-Eurosjaj” d.o.o., koji bilježi najbrži razvoj, “Rukotvorine” d.o.o.

Na području općine Konjic posluje ukupno 606 poslovnih subjekata, od čega su 204 registrirana preduzeća i 402 registrirana obrta. U toku je i izrada integralne strategije razvoja općine Konjic, gdje se najveći fokus stavlja na lokalni ekonomski razvoj, naročito poljoprivrednu proizvodnju, gdje bi se kroz turističke ponude općine promovirala domaća poljoprivredna proizvodnja.

U svrhu stvaranja općine Konjic kao sredine s povoljnim poslovnim okruženjem pokrenute su aktivnosti oko formiranja nove poslovne zone koja je predviđena prostornim planom Općine Konjic, a koja će prvenstvo biti namijenjena za prerađivačku industriju, čime će se stvoriti uvjeti za privlačenje domaćih i stranih investitora.

STAV: Kako rješavate problem nezaposlenosti?

BUBALO: Općina Konjic i Agencija “Prvi korak” d.o.o. uhvatile su se aktivno u koštac s problemom nezaposlenosti. Jedan od glavnih alata u rješavanju ovog problema jeste Lokalni akcioni plan zapošljavanja (LAPZ), koji je usvojen od strane Općinskog vijeća za period od 2016. do 2018. godine.

LAPZ-om su predviđene mjere i politike rješavanja problema nezaposlenosti kroz konkretne projekte i aktivnosti za koje su planirana i potrebna finansijska sredstva.

Imamo 3.500 do 4.000 nezaposlenih na birou. Stočari i svi poljoprivredni proizvođači nisu registrirani i oni su zvanično nezaposleni. Ima dosta ljudi koji rade, a nisu prijavljeni. Tako da ne znam koliko su ovi pokazatelji tačni.

U BiH je problem što je poljoprivredno zemljište usitnjeno. Nije urađeno ukrupnjavanje zemlje. Niko nije mogao imati vise od 100 dunuma u socijalizmu. A to je minimum da bi mogao živjeti od poljoprivredne proizvodnje i planirati razvoj. Ovo možeš imati samo neke dodatne prihode. U Konjicu niko nema 100 dunuma obradive zemlje. Može imati u pašnjaku ili u šumi. Svakom poljoprivreda dođe kao dodatni prihod. Ali svi gledaju da se, recimo, u “Igman” zaposle. Najviše je nastavničkih kadrova na birou, pravnika i ekonomista. Pošto su inženjeri traženi, njih nema nikako na birou.

PROČITAJTE I...

Nezir Hadžić, bivši direktor sarajevskog Vodovoda i kanalizacije (ViK), do sada nije imao priliku reći istinu o svojoj smjeni, niti se odbraniti od orkestriranog napada koji je, prema njegovim tvrdnjama, podmuklo osmislio i proveo njegov bivši prijatelj i bivši stranački kolega Elmedin Konaković ne bi li prikrio svoje manipulacije u ViK-u i sa sebe skinuo odgovornost i gnjev građana. Nezir Hadžić sin je rahmetli Safeta Hadžića, proslavljenog narodnog heroja, a sada bez ustezanja za Stav najavljuje borbu “s pobješnjelim pojedincima i sveznalicama” pred kojima neće pognuti glavu. Nezir smatra da je slijeđenje puta “hrabrog i čestitog Bošnjaka” dužan i imenu svog babe. Za Stav otkriva da je zbog Konakovićevih lažnih potvora puno trpio te je, nakon dede i rahmetli babe, koji su također radili u ViK-u, napustio Vodovod nakon 17 godina provedenih u ovom preduzeću. Ponuđeno mu je mjesto koje je imalo za cilj nastavak poniženja i represije Elmedina Konakovića spram njega i njegovog porodičnog naslijeđa, što nije mogao prihvatiti. “Čvrsto vjerujući da moju nafaku ne određuju ljudi, izašao sam iz ViK a s osjećajem da napuštam sopstveni dom i porodicu jer, u konačnici, svaki dio mog života i mojih predaka bio je vezan za ovo preduzeće, a Elmedin Konaković nakon pet mjeseci dolazi na obilježavanje godišnjice smrti mog oca na kapiji 'Pretisa' jer mu savjest nije mirna”, kaže, među ostalim, Nezir Hadžić u ekskluzivnom intervjuu koji otkriva sve potankosti Konakovićevih malverzacija i manipulacija

Tokom izborne kampanje za predsjedničke izbore 2017. godine građanima Sandžaka Vučić i njegovi saradnici obećavali su nove puteve, domove zdravlja, industrijske zone, fabrike... Dvije godine nakon izbora, od obećanog nema ni trafostanice u Tutinu. Sve na kraju “plaćeno” transfernim “infuzijama” na kraju godine. Umjesto rješenja statusnih pitanja, nove negacije jezika, tradicije, kulture, identiteta Bošnjaka

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!