Ekonomsko čudo: U Tešnju je već davno svanulo

Tešanj je jedna od najuspješnijih općina u BiH, grad u koji se zbog posla sele cijele porodice. Privreda cvjeta, raste broj radnih mjesta, izvoz se mjeri u milionima eura, tešanjske su kompanije među najuspješnijima i najvećima u BiH, ali i u bivšoj Jugoslaviji. Reporteri Stava posjetili su grad Muse Ćazima Ćatića, grad u kojem je odigrana prva pozorišna predstava u BiH i razgovarali s nekim od tamošnjih uspješnih poduzetnika

FOTO: Velija Hasanbegović

Fabio Nobis u Tešnju živi već 11 godina. Jedan je od brojnih stranaca, Italijana, Nijemaca, Holanđana…, koje je posao doveo u ovaj grad. Fabio je menadžer italijanske kompanije “Socksmaker”, koja već deceniju i po ima svoj pogon u ovom gradu. Nastala na razvalinama nekadašnje lokalne tvornice čarapa, danas ova italijanska firma zapošljava 300 radnika i gradi novi pogon na šest hiljada kvadratnih metara u tešanjskoj poslovnoj zoni, u kojem će proširiti proizvodnju. Fabio vodi firmu koja pravi najkvalitetnije čarape koje se mogu kupiti na evropskom tržištu. Rade čak i one koje koštaju nevjerovatnih 138 eura. Te u sebi imaju ugrađene grijače i kreirane su za planinare ili osobe koje zbog posla ili zabave provode puno vremena na snijegu. Osim čarapa iz Tešnja, u EU iz ove tvornice odlazi i kvalitetno donje rublje, majice, jakne. Rade za “Jeep”, za “Lamborghini”, “Decathlon”, za velike trgovačke lance širom Evrope.

MADE IN BiH

Poslovna zona Bukva, u predgrađu Tešnja, srce je tamošnje privrede. Samo iz Doboja ka Tešnju i Jelahu uputi se svakog dana oko 700 radnika. Radnim je danom Tešanj pust grad. Na ulicama tek penzioneri i djeca. Skoro su pa svi ostali na poslu. Tešanj nakon rata nije čekao pomoć, donacije, strane fondove. Zasukali su rukave i počeli raditi oživljavajući svoj poduzetnički duh, poslovne veze, razvijajući talent za posao. U Bukvi su danas tvornice, prodavnice, zastupništva, hoteli, restorani, tržni centri…

Na svakoj od ulaznih kapija tamošnjih kompanija vidjet ćete desetine radnika u radnim odijelima koji dolaze na posao ili čekaju prijevoz ka kućama. Bukva je mjesto gdje nastaju pumpe za vozila “Mercedesa”, zatim dijelovi prve ugradnje u vozila najvažnijih igrača automobilske industrije. Tu se stvaraju, primjerice, igračke njemačke firme “Playmobil”. Tešanjska poslovna zona jedno je od deset glavnih evropskih investicijskih lokacija u Južnoj Evropi, po nalazu Financial Timesa. Već pet godina zaredom tešanjska privreda raste. Prema procjenama, rast će biti nastavljen i u narednim godinama. Raste promet, izvoz, investira se, otvaraju se nova radna mjesta. Statistika kaže kako su 23 tešanjske firme među 100 najuspješnijih bh. kompanija. U kategoriji velikih kompanija sedam ih je iz Tešnja. “Hifa-Oil”, “Madi”, “Prevent FAD”, MANN+HUMMEL, “Napredak”, “Pobjeda” i AS. Kada su u pitanju srednje kompanije, četiri su iz Tešnja, to su: “Enker”, “Europa Trade”, “Medena” i “Inox Ajanović”. Tri su male kompanije među sto najboljih. “Euro Kantić”, “Hrast” i “Adi Mark”. Koliko su “male”, govori i činjenica da im je ukupni prihod oko deset miliona maraka.

Italijanski “Socksmaker” stigao je u poslovnu zonu još 2003. godine. Vlasnik firme Luigi Redini, boreći se s konkurencijom iz Kine, proputovao je cijelim Balkanom kako bi našao lokaciju za svoju novu tvornicu. I našao ju je upravo u Tešnju. “Odveli smo ljude u Italiju na obuku i počeli smo s 50 mašina. Morali smo tako, kada je tekstil u pitanju, ili radiš superkvalitetno, ili će te pojesti Kina. Trećeg nema”, kaže za Stav Fabio Nobis. Italijani su podigli iz temelja firmu koja je životarila proizvodnjom čarapa za vojsku. Modernizirali i proširili pogone, ali i promijenili svijest radnika koji rade 24 sata sedmično. Nakon dva dana rada u jednoj smjeni, imaju dva dana odmora. Onda prelaze u drugu smjenu, pa nakon dva dana odmora, rade treću smjenu. Neki takav ritam nisu mogli izdržati, neki su bili previše opterećeni politikom ili nacionalnošću kolega. Takvi su s vremenom odlazili. No, problema s radnom snagom nikada nije bilo iako ova firma nikada nije raspisala konkurs za prijem radnika. Ljudi sami dolaze, prijavljuju se, ostavljaju svoje životopise iščekujući posao. Prilika za to jeste novi kompleks u naselju Vila, u kojem će biti proširena proizvodnja, s novim radnicima i novim mašinama. I sve što se proizvede, pod etiketom “Made in BiH”, izvozi se u EU.

“Cilj je da do kraja naredne godine imamo 60 mašina u novom pogonu. I tada ćemo svu našu proizvodnju, koja se još uvijek nalazi u Kini, dovesti ovdje u Bosnu. Danas radimo 30 hiljada pari čarapa dnevno. Sedmično radimo pet hiljada komada odjeće. Cilj je da proizvodimo 15 hiljada majica i bokserica dnevno do kraja 2018. godine. Trenutno zapošljavamo oko 200 ljudi, zaposlit ćemo još 60 osoba. Posao dajemo i drugim firmama u Tešnju, koje rade za nas dijelove odjeće i etikete. I tu radi oko 80 osoba.” Nobis je sa svojim italijanskim saradnicima promijenio radne navike svojih zaposlenika, ali je i Bosna promijenila i njega. “Nekada su me ljudi znali sačekati na kapiji iz raznih razloga, danas me sačekaju da odemo na kahvu, pivo ili na ćevape. To su neke sitne stvari, ali su puno utjecale na mene, da steknem povjerenje u Bosance. Kada sam pravio kuću ovdje u Jelahu, mnogi su mi došli kao prijatelji da mi pomognu u gradnji. Neki su, naravno, imali interesa, ali većina je to uradila kao moj prijatelj. Kada smo dolazili ovdje, tehničari iz Italije nisu htjeli isprva doći da educiraju ljude. Sada se sami javljaju. Prijateljstvo kakvo sam našao ovdje, kod bosanskog naroda, u Italiji više ne mogu naći. Tamo ljudi komuniciraju među sobom samo tokom posla. Ovdje raspalimo roštilj nakon posla, to u Italiji više nije moguće.”

IMAMO SAMO ONO ŠTO ZARADIMO

Najveći proizvođač proizvoda i prerađivač svježe i zamrznute piletine u regiji jeste tešanjski “Madi”. Pogon kompanije prostire se na četiri hektara. U klaonici se svakog sata može obraditi 6.000 pilića. Nova oprema kupljena u Holandiji instalirana je prije godinu dana. U pogonu prerade dnevno se obradi dvadeset tona proizvoda. Instaliran je i prečistač otpadnih voda vrijedan milion i po maraka. Kompletan cirkus proizvodnje zaokružen je, a ciklus proizvodnje prati 25 veterinara. Ova kompanija ukupno zapošljava 450 radnika.

“Tešanjska ‘Pobjeda’ jeste firma koja je uveliko zaslužna za današnji uspjeh ovog grada, jer je iz nje poteklo mnogo privrednika”, priča za Stav Edin Jabandžić, izvršni direktor firme “Madi”. “I ‘Madi’ je nastao, može se reći, iz ‘Pobjede’ jer su vlasnici napustili tu firmu krajem osamdesetih i započeli vlastiti posao. Nakon rata, trgovali su bijelom tehnikom, ali su htjeli investirati, i prije 17 godina otvorena je klaonica. Rasli smo iz godine u godinu i 2007. otvaramo pogon za polutrajne proizvode. Prije tri godine smo odlučili seliti na drugu lokaciju, i to je sada ovaj naš veliki kompleks. Rad i disciplina ključni su kada je u pitanju ekonomija”, kaže Jabandžić. Ljudi su ovdje, pojašnjava, naučili raditi u sistemu, kvalitetno i sa zadovoljnim kupcem.

“Mi nikada nismo bili administrativni centar, ovdje ljudi nisu naučili imati posao i zarađivati na lijepu priču. Imamo samo ono što zaradimo i na to smo naučili. Ima tu i našeg inata, nas niko nikada nije porobio. Odrastali smo u okruženju gdje je bilo sramota da ti neko kaže: ‘Allah selamet!’ Da ne dozvoliš da budeš nečije sredstvo, makar radio i po 15 sati. I to smo iskoristili iako smo morali puno toga žrtvovati. Kod nas se na kahvu ne ide u 12, na kahvu se ide u podne, ide se nakon posla.” Jabandžiću, kaže, uspjeh Tešnja nije nikakvo čudo i pomalo mu smeta kada se o Tešnju priča na taj način. “Nama je čudo što drugi ne rade previše da promijene svoj život. Normalno je ono što se u Tešnju radi, čudno je kada se ne radi. Svako može postati kao Tešanj, ali je pitanje žrtve i toga da li su ljudi spremni na odricanje. Meni ozbiljni privrednici kažu da smo mi Tešnjaci robovi. Nekada se i ja, kada nakon posla dođem kući, tako osjećam. Ali nema predaje. Nema stajanja, ako staneš, propadaš. Najgore je kada kažeš samom sebi da ti je dosta. Skoro da sam zaplakao od sreće kada je ‘HIfa’ kupila firmu u Njemačkoj. To je uspjeh sviju nas. Uspjeh je kada AS kupi ‘Agrokomerc’, kada kupimo firmu u Sloveniji. Ovih dana idemo u Makedoniju, ponuđene su nam tamo tri firme koje su nam zanimljive, možda ih kupimo. Tešanj nije nikakav poseban fenomen, ma kako nam se neki podsmjehivali. Stvar je rada, žrtve i onoga šta želite u životu. Tešanj želi raditi i da od onog što stvara napravi čudo.”

Jabandžića brine što se Tešanj već sada polahko suočava s nedostatkom radne snage, iako, prema podacima općinske administracije, u gradu ima oko 6.000 nezaposlenih. “Možemo biti još bolji, ali nam nedostaje radnika. Ne onih koji dolaze na posao, nego radnika. U gradu se, kada je u pitanju infrastruktura, može puno toga popraviti. Ali i tu moramo naći mjeru. Moramo oživjeti izletišta, kulturni život, sport. I tu moramo biti lideri. Snaga Tešnja jeste u tome što nismo stali. Što razmišljamo o kupovini firmi u Doboju, u Tesliću. Da kažem sportskim žargonom: postignemo golova koliko god možemo. Da pobjeđujemo i na gostovanju.”

OTKUP SIROVE KOŽE

Posljednje provjere kvalitete, pakiranje i transport ka Njemačkoj. “E to ne smijete fotografirati, ne dopuštaju Nijemci”, priča za Stav Adisa Karahodžić dok gledamo kožne jakne s logom BMW‑a, namijenjene kao dodatna oprema za kupce bavarskih motocikala. “Ima duše, radinosti, ima mladosti i načina da se uspije. Tešanj je samo najbolji primjer, ima ova zemlja itekako potencijala, samo našim mladim ljudima treba više motivacije”, priča direktorica tešanjskog “Koteksa”.

Porodična firma koju vodi prošle je godine imala promet od 20 miliona maraka. Zapošljava oko 300 radnika, završava gradnju novog dijela tvornice u koju će preseliti proizvodnju i otvoriti još jednu proizvodnu traku. Počelo je krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća, kada je Adisin otac počeo otkupljivati i trgovati sirovom kožom. Danas “Koteks” izvozi sirovu kožu u EU. Promet kožom prošle godine bio im je oko 15 miliona maraka, a Italija im je ključno tržište. Jedan dio proizvodnje otpada na njihovu modnu liniju “DanielS”, koja proizvodi kožne torbe, jakne, kaiševe… Drugi, veći dio jeste namjenska industrija. “Koteks” radi policijsku i vojnu opremu, zaštitnu i opremu za lov. Razvili su vlastitu proizvodnju pancira. I na to su posebno ponosni. “U prsluk smo dosta investirali u protekle tri godine”, priča Adisa Karahodžić.

“Razvili smo specijalna vlakna i ploče koje se ugrađuju u njega. Nakon što smo napravili prototip, poslali smo ga na testiranje u Holandiju. Dobili smo sve certifikate i počeli smo tražiti kupce. Najveće tržište nam je na istoku. Sada imamo veliki posao u Saudijskoj Arabiji, očekujemo nove narudžbe tog prsluka.” Loš imidž zemlje veliki je problem u poslovanju, tvrdi Karahodžić. “Još uvijek se suočavamo s podozrenjem kada su u pitanju proizvodi iz BiH. Ljudi prihvate projekt, sve im odgovara, ali se iznenade kada shvate da proizvod dolazi iz Bosne. Teško je izvoznicima otvoriti nova tržišta jer ljudi imaju lošu sliku o nama. Mi se moramo svi izboriti da se taj imidž promijeni. Kvalitet je ključ. Stranci to prepoznaju. Mi se samo s kvalitetom možemo izboriti”, kaže Karahodžić, koja se i sama, kao poslovna žena, dugo borila s predrasudama.

“Meni ovdje nije teško jer me svi znaju i znaju mog oca. Kada idem dalje, drugačije je. Kod nas to u Bosni baš i nije praksa, nisu žene ohrabrene da rade, da nešto same poduzmu. Žene mogu biti poduzetne, mogu same napraviti uspješan biznis. Puno je ružnih komentara, ali se na to ne treba obazirati. Ako to slušate, nećete uspjeti. Podrška porodice je najvažnija, kod nas nema muških i ženskih poslova. Moja kćerka sama sebi mora naći posao, sama mora shvatiti šta želi biti u životu, sama mora shvatiti da može uspjeti kao žena.” Tešanj će, kaže ona, i dalje rasti iako se grad već suočava s problemima. “Već imamo muku s radnom snagom, problem je to koji dolazi. Puno radimo na prekvalifikaciji radnika, ali ima i puno mladih koji se ne vide ovdje. Veliki je, recimo, problem s vozačima. Oni najviše odlaze vani. A ovdje može zaraditi, s dnevnicama, 2.500 maraka.”

Suad Huskić, načelnik Općine Tešanj

Tešanjske firme godišnje obrnu milijardu i 300 miliona maraka

Ljudi su tajna i sve je u ljudima. Mi nismo nikada imali prirodna bogatstva na koja smo se mogli oslanjati niti smo imali velike industrijske sisteme. Imali smo ljude koji su oblikovani kroz različite historijske kontekste u kojima se oblikovao poduzetnički duh. Ovdje se trgovalo i prije Kraljevine SHS, Tešanj je nekada bio peti grad po veličini u BiH. U prvim godinama bivše Jugoslavije nismo imali neku značajniju poziciju, tek šezdesetih godina začinje se autoindustrija. Prvi ugovori sa Zapadom, u vrijeme kada drugi o tome nisu ni razmišljali, tada su potpisivani. Nakon rata, ljudi ovdje nisu uopće čekali da država nešto uradi, nego su obnavljali kuće, fabrike, poslovne veze… Danas to donosi plodove.

STAV: Koliko je preduzeća registrirano u Tešnju?

HUSKIĆ: Imamo 2.242 poslovna subjekta. Njihov je godišnji promet oko milijardu i 300 miliona maraka. Imamo 11.500 zaposlenih. Godine 1991. imali smo 6.970, 2012. smo imali 9.000, a sada 11.500 zaposlenih. Za četiri i po godine otvorili smo 2.500 novih radnih mjesta. Vrlo je visok udio proizvodnih djelatnosti. Samo je 1.500 ljudi “na budžetu”. Kada je privreda u pitanju, 50 posto kapitala je strano. Najveći investitori jesu Njemačka, Slovenija, Italija i Holandija. Oko 70 posto izvoza ide na tržište EU. Izvozimo u 60 zemalja svijeta.

STAV: Koje su firme najveće u Tešnju?

HUSKIĆ: Ako govorimo o stranom kapitalu i broju zaposlenih, najveći je igrač “Mann Humel”, koji proizvodi filtere za vozila. Što se domaćih tiče, po broju zaposlenih, najveća je Grupacija AS. “Hifa” je najjača kada je u pitanju promet, a kada je proizvodnja u pitanju, tu su najznačajnije firme iz metalo‑prerađivačkog sektora. Jak je i tekstilni i obućarski sektor. Radimo pumpe za “Mercedes”, automobilske svjećice, filtere, kočione diskove… Imamo najvećeg proizvođača pilećeg mesa, imamo najvećeg proizvođača konzumnih gljiva…

STAV: Koliko tešanjska privreda ima prostora za širenje?

HUSKIĆ: Mi smo u fazi u kojoj moramo ozbiljno analizirati tržište radne snage. Možemo li ga osigurati ovdje i u kojem obimu? Potencijal u ljudima i kapital koji se ovdje razvio uzeo je maha, prva atraktivnija akvizicija bila je u Visokom, pa “Vispak”, pa Travnik, pa “Klas”, pa Velika Kladuša, Doboj… Širili smo se progresivno. Očekujemo rast svih indikatora u naredne dvije godine, ali nisam siguran hoće li to biti ovom dinamikom. Ekonomska priča posebno je važna zbog nataliteta. Već smo tri godine općina koja ima najbolji prirodni priraštaj stanovništva u Kantonu. Pozitivno je utjecala i na migracije. Mi smo u našem Kantonu jedina općina koja ima pozitivan trend migracija. Cijele porodice iz drugih gradova dolaze živjeti ovdje zbog posla.

STAV: Šta nedostaje Tešnju?

HUSKIĆ: Nedostaje nam sredstava za širenje dodatne poslovne infrastrukture. Uvijek sam tražio podršku za poslovne zone, nikada za administraciju. A ako govorimo o svakodnevici, imamo nekoliko projekata kojima želimo unaprijediti infrastrukturu. Želimo proširiti program toplifikacije, razmišljamo o zatvorenom bazenu u Tešnju, pripremamo investiciju za sportsku dvoranu u Jelahu…

PROČITAJTE I...

Na kraju 2016. godine društva “Agrokor” koncerna u Bosni i Hercegovini dugovala su oko 318 miliona KM, od čega je dug prema domaćim dobavljačima iznosio oko 170 miliona maraka, a najveći dužnik bio je “Konzum” Sarajevo, navodi se u analizi “Lex Agrokor / Lex Mercator: Pravne posljedice / Utjecaj na tržište BiH i ostala regionalna tržišta Jugoistočne Evrope”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!