Džamija u kojoj od petka do petka klanjaju dženetske ptice

Džamija se nalazi na vrhu špicaste stijene. Građena je 20 godina, od 1460. do 1480. godine, za potrebe osmanskih vojnika, a do temelja je spaljena 1993. godine, da bi dvije decenije nakon uništavanja, 2013. godine, ponovo zasijala zahvaljujući vakifima

Osim iz vjerskih i turističkih razloga, lokaciju gdje se u zvorničkom naselju Pahljevići nalazi džamija Kušlat, jedinstven graditeljski biser osmanskog perioda iz 15. stoljeća, Bosanci i Hercegovci počinju posjećivati i zbog umjetničkih motiva. Proteklog je vikenda na ovom mjestu boravila grupa mladih umjetnika koji su učestvovali u prvoj Likovnoj koloniji “Kušlat”.

“Kušlat je važan dio kulturno-historijskog naslijeđa ovog prostora i posljednjih smo godina htjeli približiti ovu tačku ljudima koji se pitaju šta je ono gore na stijeni kada prolaze putem u podnožju. Ugostili smo veći broj umjetnika kako bismo im pokazali ovu ljepotu, koja je inače skrivena. Do ovog mjesta vode fine staze kojima se može doći s nekoliko strana i u narednim godinama mislim da će one biti uređenije, a možda će se napraviti i biciklističke staze, što bi sigurno doprinijelo posjećenosti”, izjavio je Mehmed Pargan iz Udruženja “Centar za mir, obrazovanje i kreativnost” iz Tuzle, koji je uz Bosanski kulturni centar “Alija Izetbegović” iz Kalesije jedan od organizatora Likovne kolonije “Kušlat”.

PRVA DŽAMIJA U BOSNI

Džamija se nalazi na vrhu špicaste stijene. Građena je 20 godina, od 1460. do 1480. godine, za potrebe osmanskih vojnika, a do temelja je spaljena 1993. godine, da bi dvije decenije nakon uništavanja, 2013. godine, ponovo zasijala zahvaljujući vakifima, zvorničkom advokatu Aliji Efendiću i njegovoj majci Hasibi, te Bratunčanima dr. Džemilu Hujduroviću i njegovoj supruzi dr. Senadi.

Ideja o masovnijim posjetama Kušlatu nastala je još tokom ponovne izgradnje džamije, koja je, zbog otežanog dovoženja građevinskog materijala stazama nepristupačnim za motorna vozila, trajala nešto duže nego što je bilo predviđeno.

Inače, o Kušlatu je pisao i osmanski putopisac Evlija Čelebija, koji za džamiju kaže da je “Ebü'l‑Fethova” (sultana Mehmeda II Fatiha), a bh. nobelovac Ivo Andrić opisuje je kao prvu džamiju sagrađenu u Bosni. Prolazeći pored Kušlata, Andrić je zapisao: “Kakav ste mi vi Bosanac kad ne znate za Kušlat?! To vam je na onom dijelu starog puta koji od Zvornika vodi prema središnjoj Bosni, a poznat je i po tome što je tu sagrađena prva džamija u Bosni.”

U džamiju na Kušlatu dolazila je i ulema iz Kaira, Carigrada i Medine, ali su navraćali i šejhovi, pjesnici i derviši, najčešće derviši hamzevijskog tarikata (reda) iz Hamza-dedine tekije, koju je osnovala porodica Orlović u naselju Tekija, u Konjević-Polju.

MLADI UMJETNICI ODUŠEVLJENI

Sada se u ovom vjerskom objektu, prema predviđenom rasporedu, jednom mjesečno klanjaju džuma-namazi, a nedavno je, prema nagrađenoj priči Azira Šabića, snimljen i film Kušlat – džamija u kojoj od petka do petka klanjaju dženetske ptice.

U inspirativnom ambijentu jedna od učesnica likovne kolonije bila je i Lana Imamović (13), koja je bila oduševljena viđenim.

“Umjetnici imaju talent da ono što vide pretvaraju u liniju, te da bojom i kistom ‘ožive’ neki prizor. Za mene je to prava umjetnost, a Kušlat nam nudi brojne motive za slikanje iz različitih uglova i svi su krasni”, kazala je Imamović.

Iako širi prostor oko džamije nije bezopasan, jer se stijena strmoglavljuje u podnožje prema putu koji spaja Zvornik s Konjević-Poljem, unazad četiri godine, od izgradnje nove-stare džamije na Kušlatu, nije bilo nesretnih slučajeva. Ipak, opreza nikada dosta i na to se stalno upozorava.

Pri povratku s Kušlata ponovo slijedi koračanje šumskim stazama, a pješačenje je nekima naporno, ali Mustafa ef. Muharemović poručuje: “Ko jednom dođe na Kušlat, poželi to uraditi ponovo.”

PROČITAJTE I...

: “Milman Parry pokazao je jednostavnom usporedbom da Homer nije bio pisac i autor Ilijade i Odiseje kao što je Shakespeare bio pisac Hamleta, da takvog Homera imamo danas u 20. stoljeću u ličnosti Avde Međedovića, koji je kao pravi narodni genij također bio u stanju ispjevati ep. Parry je dokazao da moderna evropska civilizacija ne počiva tek na pismu i nauci, već i na usmenosti i usmenoj tradiciji, bez čijeg uobzirenja nema pravilnog razumijevanja sebe i svoje prošlosti, na način kao što ni pojedinac ne može ući u svijet odraslih dok ne osvijesti sebe i svoju poziciju u svijetu koji ga okružuje. Kompletan Parryjev rad i doprinos bi se, u izvjesnom smislu, mogao nazvati zavjereničkim jer potkopava same temelje evropskog mita o evropskom progresu, zbog čega je imao brojne oponente”

Takva je zemlja, takvi su ljudi, takav je životni ambijent. I, hvala Bogu, postoje nadareni pisci, slikari, muzičari i drugi koji, svako na svoj način, progovaraju. Bosna i da nestane s lica zemlje, da izgori sve što na njoj stoji, na osnovu umjetnine stvarane o njoj mogla bi se čak i u nekoj pustinji izgraditi ista takva zemlja. U ovom romanu također govorim o Bosni, o Sarajevu, zapravo govorim o postratnim traumama u Bosni i njenim osobenostima

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!