Dvaput mjeri, jednom sijeci

Kako uopće u SDP-u znaju da bi nevažeći glasački listići išli njima u korist i u kakvoj to računici i kombinatorici vide sebe, relativne izborne gubitnike kao dio vlasti?

Ponašanje SDP-ove vrhuške nakon izbora ponajbolje bi se moglo usporediti s onim antičkog Prokrusta.

Drugovi su, naime, odlučili da rezultate izbora mjere prema svojoj zamišljenoj postelji, ondje gdje drugi prelaze njima prihvatljive granice, partija bi da reže rezultate, a ondje gdje je partija ostala kratka, drugovi naštiklavaju i rastežu.

S jedne strane, iz SDP-a tvrde da su pokradeni i da je Denis Bećirović utrku za člana Predsjedništva BiH iz reda Bošnjaka izgubio zbog velikog broja nevažećih listića, dok, s druge, već najavljuju formiranje vlasti po kantonima ili čak entitetima iako za to nemaju potvrđenih kapaciteta, a kamoli garancija.

Kako uopće u SDP-u znaju da bi nevažeći glasački listići išli njima u korist i u kakvoj to računici i kombinatorici vide sebe, relativne izborne gubitnike kao dio vlasti?

Ovakva vrsta političke retorike ponešto je i komična uzmemo li u obzir da su odavno prošla vremena kada je takva vrsta propagande mogla imati bilo kakvog legitimiteta, te se nekako čini da SDP vodi zakašnjelu predizbornu kampanju. Zašto i čemu se nadaju, nije baš jasno.

Da li unaprijed traže neku vrstu alibija za svoje eventualno nekonstruktivno i remetilačko ponašanje prilikom formiranja vlasti, tvrde li unaprijed pazar pa nabijaju političku cijenu ili je riječ o još jednom primjeru bombastičnog i adolescentskog ponašanja konfliktima sklone “nove postave” SDP-a?

PROČITAJTE I...

I to je taj paradoks. Prave ustaše misle potpuno drukčije, ali ne priznaju Bošnjake kao naciju. Reducirane ustaše žele dijeliti Bosnu, a protuustaše prema muslimanima generalno, a onda i Bošnjacima imaju zapravo vrlo negativne stavove. Apsurd je dosegao kulminaciju kada je neku Sanju Modrić, novinarku Novog lista, prije par godina na HTV-u ismijao Slaven Letica, desničarski, uglavnom HDZ panegiričar, kada je tvrdila da je Bosna nemoguća država, i to zbog muslimana. Bošnjaci se kao narod i ne spominju. No, ima li se u vidu da je osnivač Novog lista, razočaran Jugoslaven i promotor mita o Crvenoj Hrvatskoj Frano Supilo, kao i Starčević, život okončao u ludnici? Nije li stoga stav Modrićke očekivan?

Kada na takve vrste zabluda i predrasuda dodamo činjenicu da je većina nosilaca ovog političkog trenda za vrijeme agresije ili dezertirala i kukavički pobjegla od obaveze da brani državu, ili bila sklonjena na sigurno, ili jednostavno bila suviše mlada da bi je se sjećala u takvoj mjeri da bi mogla formirati bilo kakva lična iskustva i zaključke, onda možemo razumjeti razliku između ozbiljnosti i osjećaja za državu kod starije generacije ljevičara i tragikomičnog odsustva zdravog razuma i bilo kakve političke odgovornosti kod crvenih “mladih gusana” čije vrijeme tek dolazi

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!