Dupli standardi u borbi protiv terorizma

Holandski mediji napad na Ambasadu Turske okarakterizirali su na način da “napad nije sasvim jasan”, dok su Washington Post ili Seattle Times objavili da je “napadač holandski građanin koji je beskućnik”. Holandske institucije kao i američki mediji pokušavaju prikriti pristalicu terorističke organizacije PKK, koju i SAD i EU priznaju kao terorističku organizaciju

Sredinom prošlog mjeseca, 11. augusta 2018, Ambasada Turske u Amsterdamu u noćnim satima napadnuta je molotovljevim koktelima. Napad je izvršio Ercan Polater, pripadnik terorističke organizacija PKK/KCK. Iako je za Polaterom već prije raspisana crvena potjernica, isti se nalazi u Holandiji pod statusom imigranta.

Naime, 2004. godine u operaciji holandskih vlasti na kamp PKK/KCK-a Polater je bio priveden, ali ubrzo i pušten na slobodu. Isti je 2012. godine bio uhapšen u Bugarskoj, kada je Turska tražila njegovo izručenje, što je bilo odbijeno jer ima imigrantski status u Holandiji. Također, Turska je 2016. godine tražila izručenje od Holandije, što su tamošnje vlasti ponovo odbile. Polater je 2017. godine preko mora pokušao preći u Belgiju, kada je uhvaćen zbog crvene potjernice, ali ga tužilaštvo Bruxellesa ponovno pušta na slobodu zbog statusa imigranta kojeg ima u Holandiji.

No, prema ugovoru UN-a koji uređuje status imigranata, osobi koja u datoj državi izvrši napad terorističkog karaktera ne treba se dati imigrantski boravak. Uprkos istoj odluci Vijeća Interpola, holandske vlasti upravo su zbog imigrantskog statusa više puta odbile izručiti Polatera.

Ove činjenice ukazuju i na opravdana upozorenja Turske na pripadnike terorističkih organizacija koji slobodno šetaju mnogim evropskim državama. Turska je do sada pokazala svoju dobru namjeru na saradnju sa zapadnim zemljama u borbi protiv terorizma i sigurnosnim pitanjima, te iskazala konstruktivan stav ka zajedničkom djelovanju. Međutim, turska upozorenja po pitanju pristalica terorističkih organizacija kao što su PKK i FETÖ/PDY nisu ozbiljno shvaćena.

Holandski mediji napad na Ambasadu Turske okarakterizirali su na način da “napad nije sasvim jasan”, dok su Washington Post ili Seattle Times objavili da je “napadač holandski građanin koji je beskućnik”. Holandske institucije kao i američki mediji pokušavaju prikriti pristalicu terorističke organizacije PKK, koju i SAD i EU priznaju kao terorističku organizaciju. Štaviše, moglo bi se reći da pokušavaju zataškati da se radilo o terorističkom napadu. Iako je zajednički i u više navrata naglašavano da je terorizam međunarodni problem, te da po tom pitanju sve države trebaju zajedno djelovati, ipak dolazi do licemjernog odstupanja kada je riječ o izvršenim terorističkim napadima u Turskoj, a pogotovo napadima na turske institucije ili njene građane u drugim zapadnim državama.

Mnogo puta do sada zapadne države poput Holandije, Belgije, Njemačke i drugih dozvoljavale su razna okupljanja i proteste pristalica terorističke organizacije PKK-a, gdje su se vihorile PKK zastave, kao i zastave s likom Abdullaha Öcalana, osuđenog vođe PKK-a. Evropska policija Europol prošle godine objavila je izvještaj o terorističkim napadima u zemljama Evropske unije, a dotakla se i država van EU. Spominjući Tursku i djelovanje PKK-a, Europol u izvještaju navodi da ova teroristička organizacija od 2016. godine na švicarskim Alpama ima i svoj kamp.

Ista situacija dešava se i s pristalicama terorističke organizacije FETÖ, čijeg vođu Fethullaha Gülena SAD uporno odbija izručiti. No, nije Gülen jedini. Mnogi koji su podržavali pokušaj vojnog udara u Turskoj, u kojem su ubijeni i ranjeni civili, danas se slobodno šeću evropskim zemljama, pokreću poslove, gostuju u medijima i slično. Grčka je država koja je odbila izručiti vojnike koji su direktno učestvovali u pokušaju državnog udara, te u noći udara helikopterom pobjegli u Grčku. S druge strane, prema pisanju njemačkih medija, pojedine pristalice FETÖ-a, iako još uvijek nemaju riješen status, u Grčkoj otvaraju radnje i posluju bez problema.

Ercan Polater jedan je od posljednjih primjera kako se evropske sile, u ovom slučaju Holandija, ophode prema teroristima koji napadaju Tursku, njene institucije i građane. Stoga su opravdana upozorenja predsjednika Republike Turske Recepa Tayyipa Erdoğana na to da je Turska sama u borbi protiv terorizma, te da Evropa štiti PKK, FETÖ/PDY kao i DAEŠ, kojem omogućava i vojnu opremu.

Pisanja stranih medija, kao što pokazuje i slučaj Polater, svode se na prikrivanje stvarnih činjenica, a često pristalice PKK-a ili FETÖ-a budu prikazivane kao “nedužne” osobe koje se bore za svoja prava, ne spominjući da se iza tih tzv. prava nalaze teroristički akti.

Isto se dešava kada Turska pokušava zaštititi svoju nacionalnu sigurnost i uhapsi američkog državljanina Andrewa Craiga Brunsona, za kojeg postoje opravdane sumnje da je prijetnja turskoj sigurnosti. Naime, Brunsonu se na teret stavlja politička i vojna špijunaža, i to za račun FETÖ-a i PKK-a, iz čega proizlazi da je njegova uloga svećenika bila tek paravan za obavještajne operacije. Nakon neuspjelog pokušaja državnog udara, Brunson je jednom američkom vojniku poslao poruku u kojoj kaže da su “čekali neke događaje koji će prodrmati Turke.

Postojali su uvjeti za povratak Isusu. Pokušaj udara bio je šok. Mnogi Turci bili su sigurni u vojsku, kao u prošlosti, ali ovog puta je bilo suviše kasno. Poslije pokušaja udara, ovo je drugi potres”, te da misli kako će stvari krenuti lošije, ali da će na kraju pobijediti. Ovakva poruka bila bi dovoljna da se tursko tužilaštvo pozabavi Brunsonom, iako, osim nje, postoji još mnogo obavještajno interesantnih detalja o Brunsonovom djelovanju u Turskoj, a o kojim smo u prošlim brojevima Stava pisali. Na koncu, svaka iole ozbiljna demokratska država postupa identično ako sumnja na političku i vojnu špijunažu.

Upravo zbog “sveštenika” Brunsona, Amerika je započela ekonomski rat protiv Turske, a preko izjava svojih visokih zvaničnika pokušavala “prijetiti” Turskoj. Međutim, očito da se nova Turska na čelu s predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoğanom ponaša kao “sam svoj gazda” i ne posustaje, pogotovo kada je riječ o nacionalnim i sigurnosnim prijetnjama.

PROČITAJTE I...

SDP svojim izbornim porukama pokušava stvoriti privid da je stranka koja djeluje na području cijele BiH, kako bi prevario Bošnjake da ih podrže, jer će ih, tobože, podržati i drugi. Ali, zato su tu statistika i matematika, da svaku obmanu razotkriju

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!