Država Bosna i Hercegovina temelj je i okvir opstanka Bošnjaka

Bošnjaštvo i bosanstvo pojmovi su koji uopće ne isključuju jedan drugog, isto kao što ni Srbin koji se rodio i živi u Bosni i Hercegovini ne isključuje Bosanca, građanina BiH koji prihvata ustav i njegove vrijednosti. Takvo stanje možemo naći i u mnogim državama Evrope i svijeta. U tom smislu, to pitanje, zapravo, dolazi od onih etnocentričnih pojmova i postavki koje su proizvele agresiju na Bosnu i Hercegovinu i koje i dalje agresivno nastoje predstaviti da je etničko jedino isključivo, ne samo dominantno nego i apsolutno. To vodi u drugi ekstrem koji je u povijesti Evrope bio poznat kao fašizam”

U sarajevskoj Vijećnici održana je 28. septembra 2017. godine svečana akademija povodom obilježavanja Dana Bošnjaka, a u organizaciji Vijeća kongresa bošnjačkih intelektualaca, Bošnjačke zajednice kulture “Preporod”, Muslimanskog dobrotvornog društva “Merhamet” i pod pokroviteljstvom člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića. Akademiji su prisustvovali predstavnici brojnih bošnjačkih organizacija iz zemlje, regije i svijeta, predstavnici institucija svih nivoa vlasti, a svojim prisustvom dali su joj poseban značaj sabornici, učesnici Prvog bošnjačkog sabora iz 1993. godine.

Prije 24 godine, 28. septembra 1993. godine, tokom drugog dana zasjedanja Prvog bošnjačkog sabora, usvojena je Deklaracija o vraćanju povijesnog imena Bošnjacima. U Deklaraciji o narodnome imenu, izjašnjenju Sabora o promjeni nacionalnog imena Musliman u Bošnjak, stoji: “Svjesni povijesnog značenja momenta u kojem se , kao i iskušenja koja nas čekaju, odlučni smo da našem narodu vratimo njegovo povijesno i narodno ime Bošnjaci, da se na taj način čvrsto vežemo za našu zemlju Bosnu i njenu državnopravnu tradiciju, za naš bosanski jezik i sveukupnom duhovnom tradicijom naše povijesti.”

BOŠNJACI SU VEZIVNO TKIVO, CEMENT BOSNE I HERCEGOVINE

Prof. dr. Šaćir Filandra u svom djelu Bošnjaci nakon socijalizma piše da je Alija Isaković, bošnjački kulturni pregalac, književnik, historičar jezika i književnosti i učesnik Prvog bošnjačkog sabora, na Saboru 1993. godine istakao da ne osjeća potrebu da sebi ili drugima objašnjava tradicionalno narodno ime Bošnjak, ime jezika bosanskog i ime zemlje Bosne i Hercegovine, već da ga samo promovira kao prirodno pravo naroda na tradiciju, a za nedovoljno upućene ponovio je da termin Bošnjak nije “izmišljen na Saboru”.

“Izjavom o bošnjaštvu samo se željelo okončati višegodišnje razgovore o nužnosti vraćanja narodnog i historijskog imena. Termin Musliman donosio je velike nesporazume i lišavao je jedan narod prirodnog prava i pojma o zemlji, jeziku i narodu, obrazlagao je Isaković. Naziv Bosanac ostaje za sve rođene u Bosni i Hercegovini, dok je Bošnjak sinonim za ono što je do tada imenovano riječju Musliman. Terminološke diferencijacije u imenu naroda plod su povijesnih kretanja”, navodi Filandra u svom djelu.

Bakir Izetbegović, član Predsjedništva BiH, na samom je početku svog izlaganja na akademiji kazao kako je ime izuzetno i vanredno važna stvar, jer ono direktno korespondira sa suštinom, te da nas ime određuje, da ono izdvaja, definira i čuva sadržaj.

“I obratno. Bezimenost vodi utapanju, asimilaciji, rasipanju i gubitku samosvjesnosti. Negiranje imena, naroda i jezika jeste i negiranje samog naroda. Skup temeljnih vrijednosti i posebnosti jednog naroda čini njegov identitet. To je definicija koja je u velikoj mjeri obilježila vremena intenzivnog formiranja nacija koje su iza nas, a koja vrijedi i danas bez obzira na mobilnost i konstantno miješanje zajednica. Kulture većih naroda u odnosu na manje često se pozivaju na dominantnu tradiciju, na kontinuitet svojih vrijednosti, što bi ih trebalo činiti privilegiranim u kontekstu međunarodnih odnosa. Otuda svaki pokušaj jedne kulture da svoje vrijednosti nametne drugima, najčešće onima za koje smatra da su proistekli iz nje same, ili su njihove vrijednosti i osobenosti dio istog spektra interesa, vodi pokušajima asimilacije i negacije drugog i drugačijeg”, navodi Izetbegović, te dalje u svom govoru pojašnjava kako su Bošnjaci vezivno tkivo, cement Bosne i Hercegovine, a država Bosna i Hercegovina temelj i okvir opstanka Bošnjaka i da je u svim periodima minimiziranje i poništavanje Bošnjaka kao autohtonog i konstitutivnog naroda dovodilo do toga da Bosna i Hercegovina bude gotovo nepostojeća zemlja.

“Neprirodna, prevashodno politička podjela BiH na banovine najbolji je primjer udara na egzistenciju Bošnjaka. Bošnjaci su u novim ustavnim zahvatima svjesno i namjerno bili podijeljeni. Istiskivani su ka teritorijama van matične zemlje s ciljem da s vremenom budu pretvoreni u manjinu. Trebalo je da nestanu kao politički i kulturni činilac, da im se zatre svijest o sebi kao posebnom narodu, da izblijedi sjećanje na višestoljetnu tradiciju o bosanskoj državnosti, posebnosti i autonomnosti. Od ustavno-pravnog poništavanja cjelovitosti bosanskohercegovačkog kulturnog prostora uslijedili su sistematski aparthejdski pokušaji rušenja i oduzimanja nezavisnosti Islamskoj vjerskoj zajednici, odnosno oduzimanja zemlje od bošnjačkih veleposjednika kroz tzv. agrarne reforme. Cilj je bio isti: poništiti Bošnjake kao političku, socijalnu, ekonomsku, vjersku i kulturno-jezičku posebnost”, naglašava Izetbegović.

Kada je u pitanju samo obilježavanje Dana Bošnjaka, Izetbegović je poručio kako nije nimalo dobro da Bošnjaci već četvrt stoljeća nisu osjetili potrebu za kolektivnim preispitivanjem političke, kulturne, jezičke i socijalne agende, bez čega nije moguće kvalitetno planirati nacionalne projekte i budućnost. On je kazao kako će iduće godine biti obilježeno 25 godina od osnivanja Prvog bošnjačkog sabora i da će to biti dobra prilika da se podvuče crta pod četvrt stoljeća života i borbe pod imenom Bošnjaci. “Izrada kulturnih i obrazovnih platformi, smjena generacija, revizija postojećih dotrajalih programa rada i promišljanja vlastite pozicije u složenoj bosanskohercegovačkoj zajednici naroda, sve su to nužni koraci koje treba napraviti promišljeno i o kojima trebaju odlučivati sve bošnjačke nacionalne organizacije uz aktivno učešće Islamske vjerske zajednice i relevantnih političkih subjekata”, potcrtava Izetbegović.

VIŠE NISMO NEKA GRUPA KOJA OKOLO HODA I NE ZNA ŠTA JE

Prof. dr. Senadin Lavić, predsjednik Kulturne zajednice Bošnjaka “Preporod”, u svom govoru prisjetio se teške ratne 1993. godine, kada je Republika Bosna i Hercegovina bila izložena otvorenoj dvostrukoj agresiji Miloševićevog i Tuđmanovog režima. “Pred očima evropskih vlada srbijanski i hrvatski predsjednik, poslije dogovora u Karađorđevu 1991. godine, organizirali su i u rukavicama provodili destrukciju bosanske države i genocid nad Bošnjacima. Radovan Karadžić i Mate Boban bili su operativci na terenu koji su vjerno služili svojim gospodarima iz susjednih država. Milošević i Tuđman pripremali su 1993. godine plan o Bosni kao uniji triju etnički odijeljenih republika. U njemu je bila podmetnuta laž da se Bosna sastoji od triju konstitutivnih republika za tri naroda koji ‘konstituiraju’ Bosnu preko svojih ‘povijesnih teritorija’. Taj su plan preuzeli medijatori Owen i Stoltenberg i ponudili ga Vladi Republike Bosne i Hercegovine, a to je bio jedan od razloga održavanja Sabora u Sarajevu 27. i 28. septembra. Pred bosanskim ljudima bile su dvije mogućnosti: ili da prihvate uništenje, uniju triju republika, ili da se nastave boriti za cjelovitu državu Republiku Bosnu i Hercegovinu. Predsjednik Alija Izetbegović iskazao je vlastitu dilemu kazavši: ‘Preostao nam je izbor između pravednog rata i nepravednog mira, a to je lična drama za sve nas'”, naglašava Lavić.

Na popisu stanovništva iz 2013. godine Bošnjaci su zaokružili proces vraćanja i očuvanja svog historijskog imena. Preko 50 posto populacije države Bosne i Hercegovine izjasnilo se da mu je narodno ime Bošnjak, a preko 54 posto da govori bosanski jezik. Hasan Čengić, predsjednik Sabora Islamske zajednice BiH, jedan od ljudi koji je artikulirao odbranu tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu te bio dio bošnjačke političke elite, a time i učesnik svih važnih događaja za Bošnjake devedesetih godina prošlog stoljeća, u izjavi za Stav naglašava da je od izuzetne važnosti da ljudi znaju da su Bošnjaci, da imaju svoj identitet i da se kroz više od stotinu godina borbe za svoj identitet konačno došlo u poziciju da ime bošnjačkog naroda bude upisano u Ustav Bosne i Hercegovine, a poslije toga i u ustave susjednih zemalja.

“Na ovaj način mi znamo da imamo svoju prošlost, kulturu, jezik, identitet i da više nismo neka grupa, bilo religijska, bilo kulturna ili neka druga grupa koja okolo hoda i ne zna šta je, a pogotovo da nismo ona skupina ljudi koju svojataju s Istoka i sa Zapada, ili da smo bili njihovi pa se onda odmetnuli zato što smo, zaboga, prihvatili islam. U tom smislu, činjenica je da imamo priznanje imena našeg naroda, i to je izuzetno važno iako je naš narod i bez njegovog pravog imena živio stotinama godina, radio, bio kreativan, napravio jednu od najzanimljivijih umjetnosti u ovom našem prostoru i pokazao se da umije biti ravnopravan u svim elementima, posebno u onom najvažnijem – da umijemo biti ljudi. Mi smo u najteže vrijeme agresije i genocida na BiH i Bošnjake pokazali šta je dostojanstvo, šta je kultura, a prije svega šta je to poštovanje ljudskih prava i odbrana vlastitog dostojanstva”, napominje Čengić, te dodaje da je ovaj dan, zapravo, tačka u povijesti u kojoj se konačno u jednom pojmu, danu i trenu imala opća volja naroda da se nazovu Bošnjaci, a da su, s druge strane, bili nevjerovatni uvjeti rata i agresije u kojima se bilo odlučno da se kaže kako su Bošnjaci tu uvijek i bili, da tu jesu i da tu i ostaju.

Kada je u pitanju bošnjaštvo i bosanstvo i “pomirenje” ovih dvaju pojmova, Čengić je mišljenja da je to pseudopitanje, jer to nije ekskluzivitet bošnjačkog naroda, pošto postoje i drugi narodi koji imaju slična pitanja, koji dijele sudbinu s drugima. “Ova dva pojma uopće ne isključuju jedan drugog, isto kao što ni Srbin koji se rodio i živi u Bosni i Hercegovini ne isključuje Bosanca, građanina BiH koji prihvata ustav i njegove vrijednosti. Takvo stanje možemo naći i u mnogim državama Evrope i svijeta. U tom smislu, to pitanje, zapravo, dolazi od onih etnocentričnih pojmova i postavki koje su proizvele agresiju na Bosnu i Hercegovinu i koje i dalje agresivno nastoje predstaviti da je etničko jedino isključivo, ne samo dominantno nego i apsolutno. To vodi u drugi ekstrem koji je u povijesti Evrope bio poznat kao fašizam. Kada me pitaju čemu dati prednost, bošnjaštvu ili bosanstvu, ja ih upitam: Raciju ili emociji? Umu ili duši? Nauci ili umjetnosti?”, kaže Čengić.

NE DOZVOLJAVAMO NIKAKVE INSINUACIJE POVODOM OVE VEČERI

Prisutnima se obratio i doc. dr. sci. Hajrudin Šahić, predsjednik HO “Merhameta” MDD, prisjetivši se kako je na Prvom bošnjačkom saboru “Merhamet” dao svoj dragocjen doprinos. “Ideja i osjećaj dobročinstva među Bošnjacima jači su od namjera pojedinaca i grupa da ova organizacija nestane. Ne samo da smo odoljeli tim kampanjama i pokušajima kompromitacije nego smo dokazali da je ‘Merhamet’ neophodna i bitna institucija bošnjačkog naroda, njegovog duhovnog, kulturnog i socijalnog života te snažna demonstracija osjećaja solidarnosti prema čovjeku u nevolji, bez razlike na vjersku i nacionalnu pripadnost”, poručuje Šahić.

Zamjenik predsjednika HO “Merhamet” MDD Timur Numić objašnjava za Stav kako se u ovoj noći treba istaći činjenica da je bošnjački narod vratio svoje povijesno ime i da je bosanski jezik stao rame uz rame ostalih južnoslavenskih jezika. “Vi znate da je popis stanovništva u Bosni i Hercegovini bio 2013. godine. Ovi subjekti koji su organizirali večerašnje druženje bili su dio jedne veće porodice koja je animirala Bošnjake za popis. Nije šala i nije lahko nekome ko je 50 ili 60 godina zvao se Musliman, prije toga da ne govorim šta sve ne, reći da je sada pravi trenutak i da je odlučeno da se konačno izjasnimo kao Bošnjaci. Uspjeli smo u tome. Potrebno je naglasiti da je taj popis izvršen u skladu s propisima Eurostata. Kada je Eurostat verificirao rezultate popisa, eh, onda smo mi odlučili da ovu noć organiziramo. Dakle, mi ovim hoćemo da kažemo da su Bošnjaci dio evropske porodice, i to smo uvijek bili, samo nam je nedostajao dokument da uđemo u tu porodicu”, rekao je Numić za Stav i dodao da ne dozvoljavaju nikakve insinuacije povodom ove večeri.

“Mi smo ovo radili i pripremali 8 mjeseci i nikome nismo to saopćavali. Radili smo samozatajno i tek smo dan prije održavanja ove akademije izašli sa saopćenjem. To smo učinili da ne damo nikome vremena, a dušmanima prije svega, da kontaminiraju jednu čistu ideju. Ovo je čista i bistra izvorska voda i mi nemamo veze ni s deklaracijom srpskog ni hrvatskog sabora. Ovo je deklaracija bošnjačkog naroda i proizvod koordinacije bošnjačkih institucija. Mi smo pozvali sve političke stranke, bujrum im je bilo da participiraju u proslavi ravnopravno s ostalima”, ističe Numić.

Prof. dr. Nedžad Mulabegović, predsjednik Vijeća kongresa bošnjačkih intelektualaca, kaže kako se u bosanskohercegovačkoj javnosti često polemizira o potrebi definiranja bošnjačke nacionalne strategije. “Smatramo da je ovo pitanje nepotrebno jer svi ključni i bitni interesi i ciljevi bošnjačkog naroda apsolutno su podudarni s interesima Bosne i Hercegovine. Očuvanje i promocija neovisnosti, međunarodnog integriteta i cjelovitosti Bosne i Hercegovine osnovni su strateški cilj naroda. Naravno, to podrazumijeva očuvanje jednakopravnosti konstitutivnih naroda i svih građana BiH. Mi smo pobornici razvoja Bosne i Hercegovine kao demokratske i sekularne države. Pristalice smo ubrzanja procesa evroatlantskih integracija i ubrzavanja tog puta za uključivanje u formalnu zajednicu Evropske unije, kojoj Bosna i Hercegovina pripada”, naglašava Mulabegović.

TAKOZVANO FAMOZNO STVARANJE MUSLIMANSKE DRŽAVE TOLIKO JE NISKO DA GA UOPĆE NE TREBA KOMENTIRATI

Timur Numić, zamjenik predsjednika HO “Merhamet” MDD, kaže da su netačne optužbe prema rahmetli predsjedniku Aliji Izetbegoviću i da nikada nije bio cilj stvaranje nekakve muslimanske države. “Nikad i nije bio i nikad i neće biti. To je naš odgovor na to pitanje. Mi se ne bismo borili da smo to htjeli, jer nam je to nuđeno na pladnju, na tacni, bez ikakvog rata i bez ikakve borbe. Bošnjaci su i kroz odbrambeno-oslobodilački rat pokazali da su dostojni zemlje i tla na kojoj žive i obitavaju. Nikad se nećemo odreći nijednog pedlja ove naše prekrasne zemlje. Ja bih prvi iselio iz takve Bosne”, potcrtava Numić. O pitanju stvaranja tzv. muslimanske države Hasan Čengić, predsjednik Sabora Islamske zajednice BiH, kratko je kazao: “Kada je u pitanju to famozno stvaranje muslimanske države, mislim da je to toliko nisko da to uopće ne želim komentirati.”

Muhamed Sandžaktar, predsjednik Udruženja “Bosna-Sandžak” s Bajrampaşe iz Istanbula, udruženja koje na zavidnom nivou organizacije okuplja veliki broj Bošnjaka u Turskoj

Ova svečanost dobra je prilika da se uvežu Bošnjaci u cijelom svijetu, jer mi se moramo međusobno podržavati bez obzira na to što živimo u različitim zemljama. Mi Bošnjaci koji živimo u Turskoj želimo sarađivati s Bošnjacima iz Bosne jer mi smo braća i ne trebamo ni na koji način kidati naše veze. Imamo mnogo planova i projekata za budućnost te se nadam da ćemo ih zajednički realizirati. Dobra volja postoji, a bilo bi za sve korisno kada bi postojala neka institucija preko koje bismo aktivnije ostvarili vezu i saradnju s Bošnjacima iz Bosne. Potrebno je u što skorijem periodu aktivnije raditi na uspostavi ove saradnje. Trenutno naše Udruženje “Bosna-Sandžak” priprema kulturnu manifestaciju koja će trajati od 14. do 21. oktobra. Ovu će manifestaciju svojim dolaskom uveličati i član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović, i to je za nas velika čast. Planirano je i njegovo obraćanje u prostorijama Univerziteta Marmara, istog onog univerziteta koji je rahmetli predsjedniku Aliji Izetbegoviću dodijelio počasni doktorat. Također, predsjednik Turske Recep Tayyip Erdoğan uskoro će posjetiti Srbiju, a planiran je i njegov odlazak u Sandžak, što bi moglo biti od velike važnosti za tamošnje Bošnjake.

PROČITAJTE I...

“U današnje vrijeme dosta su popularne i aktuelne društvene mreže. Bilo mi je zanimljivo da su na godišnjicu preseljenja rahmetli predsjednika Alije Izetbetgovića brojni studenti kojima sam predavao u Turskoj objavljivali statuse posvećene Aliji Izetbegoviću i njegovim mislima. Ili, s druge strane, ako odete sada u Teheran i naiđete na čovjeka mojih godina ili malo starijeg, vjerujem da će vam tu odmah, na licu mjesta, moći ispričati, opisati i prepričati govor predsjednika Alije Izetbegovića na Samitu OIC-a u Teheranu od prije 20 godina”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!