Drvo je naše “zeleno zlato”, na evropskom tržištu itekako ima mjesta za nas

“Pokušavamo da damo što bolje uvjete za rad kroz plaće, beneficije, da ih motiviramo i da u njih ulažemo da svaki mjesec sve više vrijede. Volimo tu zdravu konkurenciju. Evo, ovih dana se priča o dolasku nekoliko njemačkih i austrijskih firmi u Sarajevo i okolinu da otvore svoje pogone. Nama je to drago jer uz velike firme, uspješne firme, možemo i mi učiti i razvijati se. Ne možete sakriti znanje unutar svoje ograde. Ta tržišna utakmica treba da bude poželjna za svakog poslodavca i stimulativna, da se borimo kako da stvorimo što bolje uvjete. Kada smo radili edukaciju za arhitekte, imali smo 10 polaznika, sedam najboljih zaposlili smo u našoj kompaniji, oni su i danas kod nas u firmi”, kaže direktor “Ećo Company”

 

Fotografije: Velija HASANBEGOVIĆ

“Ećo Company” iz Sarajeva firma je koja je fokusirana na proizvodnju visokokvalitetnog dizajniranog namještaja. No, najvredniji “proizvod” ove kompanije mladi su arhitekti i dizajneri koji u saradnji s mašinskim inžinjerima daju unikatna rješenja kada je u pitanju opremanje enterijera i proizvodnja namještaja.

Govoreći o poslovanju kompanije, generalni direktor Suad Ećo kaže da za ovu godinu može biti zadovoljan rezultatima poslovanja.

“Pokušali smo da se fokusiramo na izvoz i ove godine imamo 30 posto veći izvoz nego prethodne godine, a raste nam domaće tržište za 15 posto. Također, oko 15 posto smo imali početkom godine i rast broja zaposlenih, tako da trenutno firma upošljava oko 100 uposlenika direktno i oko 50 kooperanata koji rade i proizvode za nas. Naše proizvode plasiramo na tržište Njemačke, Austrije i Hrvatske i dobar dio na domaće tržište. Objašnjenje tog rasta, kada je u pitanju izvoz, jeste da smo prilično fokusirani na enterijersko opremanje, dakle direktne ugovore s ozbiljnim investitorima u hotelijerstvu i poslovnim objektima, dok na domaćem tržištu imamo jako veliku potražnju kada su u pitanju arapski investitori koji u BiH izgrađuju velika naselja i par hotelskih koncerna, tako da smo imali prilično veliku tražnju za našim proizvodima.

Ono što je bitno jeste da smo se ove godine tehnološki zaokružili kroz nove mašine, a bio je jako veliki izazov osposobiti radnike za rad na njima. Imamo 20 uposlenika u našem novom tehnološkom parku, to su uglavnom CNC operateri, CNC programeri i mašinski inžinjeri. Oni su nakon završetka školovanja bili tri mjeseca kod nas na obuci, nakon obuke počeli samostalno da rade. Ti mladi ljudi zaista postižu odlične rezultate u mašinskom parku, mislim da nam je prosjek godina 22, znači, vrlo mladi ljudi koji rade na automatiziranim mašinama. Ono što je vrlo bitno jeste da smo izgradili jako dobru infrastrukturu, fabriku sa 6.000 kvadrata koju smo tehnološki opremili i spremni smo odgovoriti na sve zahtjeve evropskog i domaćeg tržišta”, kaže Ećo.

NE CVJETAJU RUŽE NI PROIZVOĐAČIMA NAMJEŠTAJA

Najvažnije je da firma ima kvalitetan dizajn i proizvod koji primjenjuje nove materijale, odnosno, proizvodi se novim tehnologijama ukorak s evropskim tržištem. Zbog rasta informatizacije, klijenti su postali vrlo zahtjevni, educirani i prate trendove. Dakle, tehnološki napredak očit je i klijenti znaju doći nekada i s gotovim rješenjem, a zatim je potrebno to znati i uobličiti. No, ne cvjetaju uvijek ruže ni drvnoj industriji. Generalno, veliki je problem sirovina, pogotovo firmama koje se bave proizvodnjom namještaja od masivnog drveta. One se susreću s jako velikim problemom nedostatka sirovine, tačnije, sirovine ima dovoljno, međutim, nije kvalitetno raspoređena.

“Čest primjer na koji mi ukazujemo jeste da se jako velika količina izvozi u poluproizvodu ili oblivini, kao sirovo drvo, dok firme koje se bave proizvodnjom finalnih proizvoda nemaju dovoljne količine te sirovine da bi mogle imati za svoju proizvodnju. To je pogotovo problem kada radite s dugoročnim ugovorima. Kada, recimo, imate s partnerom iz Njemačke ugovor na 5 godina, treba vam jako velika hrabrost da potpišete ugovor jer vam, prije svega, treba baza za sirovinu. I mi se, naravno, susrećemo s tim problemom jer koristimo našu kuhanu bukvu. Dosta stolica proizvodimo od bukve i jako je veliki problem naći kvalitetnu sirovinu za našu proizvodnju.

Imamo projekt blizu milion maraka za iduću godinu, spremili smo novac za investiciju i izgradnju novih pogona, to je prije svega trebala biti proizvodnja stolica i stolova od masivnog drveta. Međutim, malo ćemo stati s tim dok ne vidimo kako će se riješiti ovaj problem oko nedostatka sirovine. Ne smijemo ući u tu veću investiciju a da nemamo neki adekvatan odgovor za tu sirovinu. Zaista očekujemo da se to u nekom narednom periodu riješi i da oni koji bi to mogli riješiti imaju više razumijevanja. Svaka proizvodnja finalnog proizvoda daje veću dodanu vrijednost, 10 puta je veća vrijednost u odnosu na sirovu oblovinu. Od jednog kubika koji se izveze za 600 maraka u gotovom namještaju je to 6.000 do 10.000 hiljada maraka”, kaže Ećo.

Problem je i s proizvodnjom peleta, a upućeni kažu da ga nema dovoljno i cijena će opet rasti. Ogrjevno drvo, naprimjer. Prije nekoliko godina cijena je bila 30 KM, a sada 90 KM, a do početka grijne sezone i 130 KM. Ogrjevno drvo se također izvozi u jako velikim količinama i, što je najgore, tehničko drvo koje bi se moglo koristiti za proizvodnju namještaja koristi se kao ogrjevno drvo, tako da je lanac poskupljenja prisutan i domaćinstvima, kao i proizvođačima namještaja.

Prije četiri godine firma “Ećo” je u saradnji s Ambasadom Švicarske u BiH pokrenula edukativni centar. “Možemo se pohvaliti rezultatima. Centar ‘Format’ specijaliziran je za industriju namještaja. Za neke tri godine je oko 300 osoba prošlo kroz programe obuka i, što je najvažnije, 90 posto ljudi se zaposlilo nakon tih obuka. To su bile obuke za CNC programere, CNC operatere za lakirere, tapetare, stolare, uspjeli smo iškolovati priličan broj deficitarnog kadra, ne samo za našu nego i za druge firme. U firmi imamo 30-ak osoba koje rade na CNC mašinama i oni su upravo prošli kroz naš centar. Da nismo imali taj centar, bio bi upitan i naš rad. Jer, kad smo prije pet godina kupili mašine, nismo mogli u Sarajevu naći osobu koja radi na tim mašinama, morali smo iz Hrvatske dovesti čovjeka koji je radio na obuci naših uposlenika. Rješenje je bilo taj centar. Kad smo prvu generaciju učenika iškolovali, njih sedam smo zaposlili na mašinama i krenuo je lanac. Imamo svojih 30 obučenih ljudi, na što smo jako ponosni. Rade vrlo zahtjevne i ozbiljne projekte”, priča Ećo.

Putem tog projekta educiran je srednji i viši menadžment domaćih kompanija na Fakultetu za tehnologiju i obradu drveta u Bernu (BHF, Švicarska), te će se Suad Ećo pohvaliti da su s fakultetom u Bernu uspjeli pokrenuti projekt za edukaciju višeg i srednjeg menadžmenta u industriji namještaja. Oko 60 polaznika iz raznih firmi iz BiH i Srbije poslano je na edukaciju u Bern.

“Radili smo uvezivanje s fakultetima i srednjim školama za praktičnu nastavu, tako da smo i tu napravili dobar rezultat. Mi kao firma smo išli logikom da pokušamo dati neka rješenja kada je u pitanju zapošljavanje mladih i da firme dođu do kvalitetnog kadra. Zaista je kod poslodavaca top tema obezbijediti kvalitetnu radnu snagu, pogotovo što imate tu neku atmosferu i tendenciju da neki ljudi odlaze, napuštaju firme. Vjerovatno će neki poslodavci zbog nedostatka kadra koji su škole trebale riješiti imati probleme. Škole nisu najbolje na to odgovorile iz jednog praktičnog razloga – ne postoji dovoljno praktične nastave. Mi smo kao firma pokušali dati rješenja i mogu reći da ih mi kao firma imamo. Rješenja su da za vrijeme školovanja učenici moraju proširivati znanja kroz praktičnu nastavu”, naglašava Ećo, koji podržava dualni sistem rada. Kao član Ekonomsko-socijalnog vijeća Kantona Sarajevo, imao je priliku raspravljati o zakonu o dualnom obrazovanju, dati sugestije i prijedloge, ali, nažalost, zakon još nije usvojen.

“S aspekta poslovne zajednice, to je bitan zakon i morat će se jako brzo reagirati jer firme se suočavaju s velikim problemima zbog nepostojanja adekvatne radne snage. Sve je prolongirano za narednu godinu. Mi smo rekli da je jako rizično čekati naredni septembar, pogotovo što ne znamo šta nas čeka u implementaciji. Mi smo insistirali da se izaberu tri-četiri srednje škole, tri-četiri firme, i da se napravi pilot-projekt ne bi li već ove godine imali primjenu ‘zakona’, pa da možemo reagirati kako bismo iduću godinu dočekali sa spremnim rješenjem. Mislim da je krajnja granica iduća godina”, kaže Ećo.

DRŽAVA MORA SMANJITI STOPE DOPRINOSA

Govoreći o plaćama, konstatirao je da u određenom broju firmi plaće zaista jesu niske. “Plaću ne određuje sam poslodavac nego tržište. Slažem se, kada govorimo o nekom prosjeku, plaće se moraju povećavati. Neće niko više raditi za 700-800 maraka. Kako doći do plaće od 1.000 maraka? Poslodavca radnik košta 1.300 bruto. Ovdje je problem što su jako visoke stope doprinosa, i to je ključ problema plaća u BiH. Država mora smanjiti stope doprinosa, na jednu marku radniku mi marku dajemo državi. Doprinosi su 72 posto, plus parafiskalni nameti. Ne može se očekivati da poslodavac dalje povećava jer njegov proizvod nije konkurentan cjenovno na tržištu. Ukoliko dođe do rasterećenja kroz poreze, poslodavac će za 100 maraka povećati plaću zbog manjih doprinosa i onda imate plaću koja s 800 prosječno ide na 1.000 maraka. U tome i jeste ključ rješenja. Kad su mali doprinosi, svaki zaposlenik može plaću dobiti na žiro-račun i on postaje kreditno sposoban, a kad je kreditno sposoban, svaka će mu banka dati kredit da kupi stan. Kada ima stan i auto, puno je veća vjerovatnoća da neće ostavljati imovinu i ići u Njemačku. Ali, ako nema riješeno stambeno pitanje, ako nema neku normalnu plaću, svako će napustiti. Ključ je, ponavljam, u doprinosima”, objašnjava Ećo.

Prema njegovim riječima, na neto-plaću 35 do 40 posto poreza na plaću je sasvim pristojno.

“Razumijem i nepostojanje hrabrosti da se uđe u takvu reformu i smanjenje doprinosa jer sigurno će negdje u budžetu na nekoj stavki zafaliti novca. Ali, ja očekujem nakon izbora više hrabrosti da se uđe u taj poduhvat. Ako fali para, uzeti od igara na sreću, uvesti porez na luksuznu imovinu itd. Samo da se djelomično riješi siva ekonomija za 3-5 posto i neće biti problema s budžetima, samo da se aktivnije radi na suzbijanju rada nacrno, da se smanje doprinosi, ali da se uvedu rigorozne mjere za neprijavljene radnike. Ne može firma ostvarivati milionske ugovore i poslove, a imati dva radnika prijavljena”, kaže direktor “Ećo Company”.

Odgovarajući na pitanje kako to da obuči radnike u svom edukativnom centru i onda ih prepusti drugim kompanijama, Ećo odgovara da se ne plaši konkurencije jer zadnje tri-četiri godine nije bilo ni dvoje radnika koji su napustili ovu kompaniju.

“Pokušavamo da damo što bolje uvjete za rad kroz plaće, beneficije, da ih motiviramo i da u njih ulažemo da svaki mjesec sve više vrijede. Volimo tu zdravu konkurenciju. Evo, ovih dana se priča o dolasku nekoliko njemačkih i austrijskih firmi u Sarajevo i okolinu da otvore svoje pogone. Nama je to drago jer uz velike firme, uspješne firme, možemo i mi učiti i razvijati se. Ne možete sakriti znanje unutar svoje ograde. Ta tržišna utakmica treba da bude poželjna za svakog poslodavca i stimulativna, da se borimo kako da stvorimo što bolje uvjete. Kada smo radili edukaciju za arhitekte, imali smo 10 polaznika, sedam najboljih zaposlili smo u našoj kompaniji, oni su i danas kod nas u firmi”, priča Ećo.

Što se tiče njemačkih i austrijskih firmi, još je sve u tajnosti, ali u fazi su potpisivanja ugovora i kupovine nekih domaćih firmi, te se očekuje da će u januaru sve biti poznato javnosti. Očekuje se da ove firme zaposle između 500 i 1.000 radnika i u drvnom sektoru.

Ećo je uvjeren da drvna industrija ima potencijal da bude jedna od strateških grana industrije BiH. Ova je grana prošle godine ostvarila izvoz od 1,2 milijarde maraka, ali problematično je to da se 800 miliona maraka izvoza odnosi na izvoz poluproizvoda i sirove građe, dok je 500 miliona izvoz namještaja. Cilj je da u narednom periodu taj omjer bude barem 50:50.

Inače, urađena je izvozna strategija drvnog sektora, ali u ovom mandatu Vijeća ministara nije usvojena, još je na čekanju. Ećo otkriva da se u ovom sektoru moraju riješiti četiri problema: “Kvalitetna sirovina, jer, ako imamo nečega, imamo drveta, to je naše ‘zeleno zlato’, zatim riješiti problem tehnologije koja je zastarjela, kroz neke fondove omogućiti sufinsiranje ili kreditiranje kupovine mašina, treće je nedostatak kadrova i četvrto promocija naše države. U zadnjih nekoliko godina BiH je prepoznata u Evropi kao destinacija gdje se proizvodi dobar, kvalitetan dizajnirani namještaj. Ne možemo Kini konkurirati u količinama, ali možemo u kvalitetu i dizajnu i sigurno da na evropskom tržištu itekako ima prostora za nas. Trenutno je u ovom sektoru 30.000 zaposlenih, a prije rata je bilo 90.000. U narednih četiri-pet godina treba da nam bude cilj 45.000 do 50.000 zaposlenih u drvnoj industriji.”

 

PROČITAJTE I...

Pojedinci u Krajini vole govoriti da nam je Sarajevo za sve krivo, a počesto zaboravljamo na vlastitu krivicu. A često je upravo do nas. Ako nam Sarajevo ponudi projekte, a naše se općine na njih ne prijave, onda ćemo imati manji priliv novca u Krajinu. Ima u našem kantonu općina koje se ne prijavljuju na projekte Vlade Federacije. Ima i nesnalaženja s novcem koji je Vlada Federacije osigurala za konkretne projekte. Primjer je bihaćki aerodrom, za koji smo pronašli značajna sredstva, ali gradska uprava nije bila u stanju da ih povuče i implementira na vrijeme

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!