Dom ženskog rukometa

Rukomet je najtrofejniji sport u Hadžićima. Klub postoji od davne 1966. godine. Ime su mijenjali nekoliko puta, klupska historija pamti nazive “Partizan”, “Ingrap”, pa od kraja agresije na BiH do 2010. godine “Željezničar Ingrap Hadžići”. Kako god da se zvali, svoje su navijače navikli na uspjehe. Sada su ponovo na stazi uspjeha uz pomoć generalnog tursko-švicarskog sponzora, kompanije “Dido Group”

Šestog marta obilježen je Dan Općine Hadžići. Održane su brojne kulturne i sportske manifestacije, dodijeljena općinska priznanja. Za najperspektivnije sportistkinje Hadžića proglašene su tri mlade rukometašice: Ajla Ćajić, Hana Šehić i Melina Telarević.

RASADNIK SPORTISTA

Mnoga poznata imena iz svijeta sporta svoje početke vežu baš za Hadžiće. Više od pedeset godina Hadžići su dom ženskog rukometa. Iz hadžićkog ženskog rukometnog kluba brojne su poznate rukometašice koje su napravile zavidnu karijeru. Sigurno jedna od najpoznatijih koja je ovdje igrala jeste bivša jugoslavenska i bh. reprezentativka, najbolja rukometašica svijeta svih vremena Svetlana Ceca Kitić.

Njenim stopama želi krenuti i četrnaestogodišnja Hana Šehić, jedna od ovogodišnjih dobitnica priznanja. Ona je učenica 9. razreda OŠ “6. mart”, a tri i po godine trenira u Rukometnom klubu “Hadžići”.

“Sport je za mene ljubav, druženje i upoznavanje novih ljudi. Ovo priznanje mi znači mnogo. Sad znam da svakodnevni treninzi nisu uzalud, a san mi je jednog dana zaigrati za reprezentaciju”, kaže nam Hana i dodaje da ovo nije jedino priznanje koje je dobila do sada. Proglašena je za najboljeg strijelca turnira 2016. godine održanog povodom Dana nezavisnosti BiH u Jablanici, a bila je i najbolja igračica na Međunarodnom turniru u Zlatiboru.

Njenoj prijateljici Ajli Ćajić (15) općinsko priznanje, također, nije prvo priznanje koje je zaradila. “Treniram svaki dan u sedmici i ne propuštam niti jedan trening. Ovo priznanje mi mnogo znači, a želja mi je da zaigram u reprezentaciji”, kaže Ajla.

“Rukomet je najtrofejniji sport u ovoj općini”, ponosno će direktor i predsjednik RK “Hadžića” Muhamed Čović i Amir Beća. Klub postoji od davne 1966. godine. Ime su mijenjali nekoliko puta, klupska historija pamti nazive “Partizan”, “Ingrap”, pa od kraja agresije na BiH do 2010. godine “Željezničar Ingrap Hadžići”. Kako god da se zvali, svoje su navijače navikli na uspjehe.

“Nakon rata, klub je nekoliko godina bio u samom vrhu ženskog rukometa u BiH. Uspio je osvojiti četiri titule osvajača kupa BiH i dvije titule prvaka BiH. Klub je učestvovao na dvadeset međunarodnih utakmica i ostvario zapažene rezultate. To nas svrstava u jednu od najuspješnijih rukometnih sredina u BiH”, priča Muhamed Čović.

PONOVO NASTUPAJU U PREMIJER LIGI

Nažalost, klub je ugašen početkom 2010. godine. Četiri godine kasnije, na njegovim je temeljima nastao današnji RK “Hadžići”. Do prije četiri godine imali su mnoštvo organizacijskih problema, kao, uostalom, i većina sportskih klubova u našoj zemlji. Međutim, prema Čovićevim riječima, angažmanom bivših igrača, entuzijasta, sportskih radnika, političkih struktura, svih lokalnih političkih partija, uspjelo se u nakani da se klub ne ugasi i da ne iščezne pedesetogodišnja tradicija. Zaljubljenici u ovaj sport uspjeli su ponovo pokrenuti klub, pomoći da se on reaktivira i da se formiraju upravljačke strukture.

“Tako je ovaj klub za nepune četiri godine doživio potpunu afirmaciju, ne samo unutar lokalne zajednice već na prostoru cijele BiH. Mi sada ponovo nastupamo u Premijer ligi, što je za nas jedan od najvećih uspjeha. Ujedno, to nam je postavljeno kao osnovni cilj s obzirom na to da devet godina nismo bili u najelitnijem takmičenju naše zemlje”, kaže Čović.

Od kluba koji je lagano umirao, građani i općinske vlasti napravili su respektabilnog premijerligaša. Iako su krenuli od nule, s razvojem seniorskog tima formirana je škola rukometa na koju su u klubu danas itekako ponosni. Dovoljno je reći kako danas škola rukometa broji oko 100 djevojčica. Rade skupa s četiri osnovne škole. Sinergija ljudi iz škola, nastavnika sporta i klupskih trenera omogućila je bazu iz koje izrastaju buduće reprezentativke.

“Možemo slobodno kazati da smo mi jedna od najuspješnijih sredina kada je rukomet u pitanju. Brojimo negdje oko 100 članova. U novu sezonu smo ušli s ukupno četiri takmičarske selekcije, jednom seniorskom i tri takmičarske selekcije omladinskih kategorija. Želimo da zadržimo ovaj nivo organizacije kluba i škole rukometa. Želimo pokušati da kvalitetnim radom postanemo konkurentni na državnom prvenstvu, rame uz rame s klubovima kao što su ‘Zrinski’ ili ‘Krivaja'”, priča Čović, dodajući da su prošle godine, u kategoriji mlađih kadetkinja, kroz međukantonalnu ligu izborili prvo mjesto. Tako su osigurali sebi nastup na državnom prvenstvu održanom u Mostaru. Tamo su osvojili bronzu.

Ovako organiziran, klub je postao poželjna sredina za djecu iz drugih mjesta koja nemaju uvjete za treniranje i napredovanje. Zbog toga su članice “Hadžića” postale talentirane Visočanke Melika i Ilvana, igračice tamošnje “Bosne”, koje su karijeru nastavile graditi u “Hadžićima”.

“Moramo pomenuti i selekcije mlađih kadetkinja, odnosno naše ‘Cicibanke’. Nije stvar samo u sportu, djecu i dobro odgajamo. Želimo da od djece pravimo vrijedne članove našeg društva. Želimo da one budu uzorne i djevojke za primjer”, priča Čović.

Sav napor i trud Hadžićana nije ostao neprimijećen. Tursko-švicarska kompanija “Dido Group” prihvatila je prošle godine biti sponzor ove lijepe sportske priče.

“Zato se od ove takmičarske sezone zvanično zovemo ‘Hadžići Dido Group’. Ovo je samo jedan mali znak da je prepoznato ulaganje ljudi koji rade u klubu. Mi se iskreno nadamo da ćemo sa svoje strane uzvratiti njima dobrim igrama, dobrim ponašanjem i da ćemo im na najbolji način vratiti određenu uslugu, kako na terenu, tako i svojim primjerom na lokalnoj zajednici”, kaže Čović.

Rukometni klub “Hadžići Dido Group” jedan je od rijetkih sportskih klubova koji ima izvanredne uvjete za rad. Za to se pobrinula Općina Hadžići, koja finansira trenažni proces svih selekcija u KSRC “Hadžići”. Dio je to usvojene strategije za razvoj omladinskog rukometa na području općine Hadžići za period od 2015. do 2020. godine.

“Malo je klubova koji imaju 10 do 12 sedmičnih termina u sportskoj sali, a to je jedan od osnovnih preduvjeta za napredak. Osim ovog centra, uz razumijevanje školske uprave, treninge obavljamo u školskim dvoranama. Imamo više nego dobre uvjete za rad i veoma smo zadovoljni”, završava Muhamed Čović.

 

PROČITAJTE I...

Ove godine, 20. oktobra, navršava se stotinu četrdeset godina od austrougarske okupacije naše domovine, događaja u kojem je hiljade Bošnjaka svjedočilo svoju ljubav i odanost prema svojoj domovini, vjeri i narodu. Hiljade naših predaka i prethodnika dalo je tada svoje živote da bismo mi, njihovi nasljednici i potomci, danas živjeli. I evo, sto četrdeseti put dočekujemo godišnjicu okupacije bez ijedne riječi ili slova o njima. Za sto četrdeset godina nismo podigli nijedan spomenik našim junacima niti smo se puno trudili da bar sačuvamo njihove mezaristane, kojih je iz godine u godinu sve manje

Nisam na početku napomenuo, ali nije ni važno, hodža je bio momak, možda i pušćenac. Uglavnom, žene uzase nije imao pa se počelo govorkati kako je hodža već bacio oko na ovu, pa na onu. Po narodu je hodža svakog dana begenisao drugu. Zbilja je, ipak, bila drugačija. Sigurno ste pomislili kako nije begenisao nijednu. Niste u pravu, ali ću vas opet iznenaditi. Hodža se do ušiju zatreskao, ali ne u jednu nego u dvije, i to, nećete vjerovati, rođene sestre. Znam da se čudite, ali vam pripovijedam sve kako je bilo i kako je do mene stiglo

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!