Dokumentarac “Glogova – neispričana priča”: Kako je počeo genocid u Podrinju

Dokumentarni film Glogova – neispričana priča donosi nevjerovatne ljudske priče i sudbine. “U filmu možete vidjeti priču o čovjeku koji je bio ranjen. Četverica boraca su ga nosila, pa su došla druga trojica da ih odmijene. Naišli su na minsko polje i sva sedmerica poginula, a ranjenik ostao živ na nosilima. Preživio je poslije toga i masakr u Tuzli, ostao neokrznut. I danas je živ”, ističe autor Avdo Huseinović

 

Glogova je naselje smješteno nedaleko od Bratunca, na glavnom putu koji povezuje Bratunac i Konjević-Polje, a dalje put vodi prema Sarajevu ili Zvorniku. Prije rata je Glogova imala 1.900 stanovnika Bošnjaka i oko 700 kuća. Danas ima oko 700 stanovnika i oko 200 obnovljenih kuća. Glogova je mjesto bogatog kulturnog naslijeđa i burne historije, o čemu svjedoči stara rimska cesta, ostaci gradine, nekropole stećaka, neznani mezarovi, ali i ratovi kojih ovo mjesto nije bilo pošteđeno. U posljednjem ratu, tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, stanovništvo je protjerano, veliki broj ubijen, a kuće spaljene. Ime naselja bilo je jedno vrijeme promijenjeno pa je nekoliko godina (do povratka Bošnjaka) na tabli na ulazu u Glogovu pisalo Četnikovo.

Nedavno je Glogova dobila svoj prvi dokumentarni film koji govori o burnoj historiji, stradanju stanovništva, ratu i ratničkom duhu Glogovaca, genocidu, povratku i obnovi. Dokumentarni film Glogova – neispričana priča novo je autorsko ostvarenje Avde Huseinovića, rađeno u produkciji kuće “Pravda”. Film govori o početku agresije na Bosnu i Hercegovinu, egzekuciji bošnjačkog civilnog stanovništva, herojskom otporu agresiji i genocidu nad Bošnjacima.

UBISTVA POČELA U SEPTEMBRU 1991. GODINE

Glavni producent filma jeste Sead Delić, koji je veliki zaljubljenik u historiju Bosne i Hercegovine, bivši pripadnik Armije RBiH, Glogovac i neko ko nastoji očuvati sjećanje na prošlost, žrtve, herojsku borbu i šehide koji su dali svoje živote za domovinu. Delić kaže da bosanskohercegovačka javnost malo zna o Glogovi, mjestu udaljenom tek nekoliko kilometara od Bratunca, u kojem su se odigrali ključni događaji na početku agresije na Bosnu i Hercegovinu, o kojima film i govori.

“U Kravici je 3. septembra 1991. godine napravljena zasjeda Bošnjacima iz Glogove. Dževad Jusić i Nedžad Hodžić ubijeni su na licu mjesta, dok su Mevludin Sinanović i Zaim Salković uspjeli preživjeti. Lično je Radovan Karadžić pružao podršku napadačima na Bošnjake. Niko od ubica nije kažnjen. Taj oružani napad bio je uvod u rat, i to ruši pokušaj stvaranja mita da je rat počeo ubistvom srpskog svata u Sarajevu. Nekoliko mjeseci kasnije, u Glogovoj je izvršena prva velika egzekucija Bošnjaka, i to 9. maja 1992. godine, kada se obilježava Dan pobjede nad fašizmom.

Tada je strijeljano 68 Bošnjaka ovog mjesta. Od tog datuma pa do 1995. godine vršene su masovne egzekucije širom Bosne i Hercegovine. Egzekucija u Glogovoj početak je genocida nad Bošnjacima u Podrinju. Zločinom u Glogovoj započeto je krvavo kolo genocida. Za zločin u Glogovoj, počinjen 9. maja 1992. godine, pravosnažnom presudom pred Tribunalom u Hagu presuđen je Miroslav Deronjić, koji je bio politički lider bosanskih Srba u Podrinju. Ključni događaji na početku agresije na Bosnu i Hercegovinu dešavali su se u Glogovoj. Upečatljiv je kasniji herojski ratni put Glogovaca i njihovog komandanta Ejuba Golića. Vrlo je bitno prezentirati istinu zasnovanu na relevantnim dokazima i argumentiranim činjenicama. Možda ovi događaji mogu djelovati da su lokalnog karaktera, ali su itekako širi”, tvrdi Delić, naglašavajući da film Glogova – neispričana priča sa sobom nosi i dozu pozitivizma.

“To je priča o životu, o želji. Na kraju, priča o uspješnim osobama iz Glogove koje nose ovo mjesto u srcu i uvijek mu se vraćaju. Svoje najveće uspjehe posvećuju Glogovi, mjestu koje je natopljeno krvlju njihovih djedova, očeva i braće. To je dug i obaveza koja se nosi cijeli život”, dodao je Delić.

Avdo Huseinović deceniju snima dokumentarne filmove čije su teme agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu, herojski otpor agresiji i genocid na Bošnjacima. On u svojim filmovima bez imalo kompleksa i autorskog straha stvari naziva pravim imenom. U svojim filmovima ne dozvoljava izjednačavanje onog što nije moguće izjednačiti. O filmu Glogova – neispričana priča kaže: “Film je pobjeda istine. Jedna umna glava je jednom rekla da bi mnogi mali narodi nestali s lica zemlje da kod njih nije prisutna ogromna ljubav prema rodnoj grudi. Dok sam radio ovaj film, sve vrijeme mi se pred očima vrtjela ta rečenica, jer kako objasniti priču o Glogovcima, o Bošnjacima Glogove, kako objasniti njihovu stalnu i grčevitu borbu za opstanak nego kroz nevjerovatnu količinu ljubavi?! S druge strane, znamo da je naš mali narod uvijek bio izložen velikom zlu. Raduje me što će ovaj film ostati neuništivi stećak našem pamćenju.”

Dokumentarni film Glogova – neispričana priča donosi nevjerovatne ljudske priče i sudbine. “U filmu možete vidjeti priču o čovjeku koji je bio ranjen. Četverica boraca su ga nosila, pa su došla druga trojica da ih odmijene. Naišli su na minsko polje i sva sedmerica poginula, a ranjenik ostao živ na nosilima. Preživio je poslije toga i masakr u Tuzli, ostao neokrznut. I danas je živ”, ističe Huseinović.

PREMIJERA U BRATUNCU – NAJJAČA PORUKA

Film govori i o Ejubu Goliću, komandantu Samostalnog brdskog bataljona Glogova 28. divizije Armije RBiH, koji je poginuo 15. jula 1995. godine na putu smrti od Srebrenice do Nezuka. Od slobodne teritorije ga je dijelilo tek nekoliko stotina metara. Huseinović kaže da je Ejub Golić “heroj koji će ostati jedan od simbola odbrane Podrinja”.

“O njemu će naša djeca pričati i u budućnosti kad nas, njegovih savremenika, ne bude među živima. Prije nego što je umro, ostalo je zabilježeno da je rekao: ‘Mi smo uspjeli. Do slobodne teritorije ostalo je još vrlo malo. Vi morate doći do odredišta, kad budete svi na sigurnom, tek tada recite vojsci da sam poginuo.’ Ove posljednje Golićeve riječi njegovi su saborci ispoštovali, što se vidi i na TV snimcima, kada ljudi iz kolone tek u Nezuku 16. jula 1995. godine, nakon proboja, saznaju šapatom jedan od drugog da je komandant Golić poginuo noć prije konačnog proboja”, objašnjava Huseinović.

Dokumentarni film Glogova – neispričana priča premijerno je prije nekoliko dana prikazan u Domu kulture u Bratuncu, u organizaciji Bošnjačke zajednica kulture “Preporod” Bratunac. Sala bratunačkog Doma kulture bila je mala da primi sve koji su htjeli pogledati film.

“Promocija filma u Bratuncu kod mene je izazvala poseban žar u srcu jer se desila ondje gdje je bilo nezamislivo da ikada možemo održati jednu takvu promociju. Od sale u kojoj je održana promocija filma tek je nekoliko metara udaljen objekt (restoran ‘Fontana’, op. a.) u kojem se krojio genocid, i 1992. godine, ali i završni 1995. godine”, naglašava Huseinović.

Elvir ef. Hodžić, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Bratunac i predsjednik BZK “Preporod” u ovom gradu, kaže da je bitno dokumentirati istinu, što svakako predstavlja film Glogova – neispričana priča.

“Kroz svoj rad promoviramo kulturne i civilizacijske vrijednosti Bošnjaka, ali prije svega navedenog nastojimo sačuvati sjećanje na sve ono što su Bošnjaci u Bratuncu preživjeli za vrijeme agresije. Bošnjačka zajednica kulture ‘Preporod’ uvijek je znala prepoznati dobre projekte, stoga nam je ovaj film, koji govori o historijskim činjenicama, itekako važan. Ovdje smo da svjedočimo vjeru, kulturu i tradiciju. Da živimo u miru, ali, prije svega, prkosni, stameni, da svjedočimo hiljadugodišnju tradiciju Bošnjaka ovdje na Drini. Svako od nas mora uraditi barem malo, i to će biti dovoljno zaloga da ne doživimo novi genocid”, poručio je Hodžić.

PROČITAJTE I...

Neko bi se mogao zapitati: A zašto još niko nije rekao javno da bi Srebrenica mogla biti nešto kao bošnjački Alamo. Odgovor bi se mogao naći u samom poznavanju svega što se izdešavalo u Srebrenici. Ona spada u mnogo složeniju tragediju i obimniji zločin nego što je trinaestodnevna opsada Alama. Stoga je bolje što u Bosni i Hercegovini takvih komparacija zasad nema, makar ne javnih

“Postoji za to više razloga, od brzog načina života do povećanog broja ljudi koji žive u urbanim sredinama, gdje fizički nije ni moguće zaklati kurban. Također, ono što se još prakticira po manjim sredinama kod podjele mesa, da se dio mesa dijeli i komšijama, iz godine u godinu se sve manje dešava u urbanim sredinama, a prije svega zbog nepostojanja svih potrebnih uvjeta za klanje kurbana u gradskim jezgrama”, pojašnjava Karalić, osnivač organizacije “Pomozi.ba”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!